Batinaši snaga sigurnosti, pred očima zgranutih bakica koje tog dana pohodiše hram, brutalno su pokušavali obuzdati očajničku performersku himnu slobodi, cipelareći cure ispred zlatnog ikonostasa. Ali, batine jedva da su prigušile krikove bunta.
Podjela za vlast nad imperijem
Članice benda i kultne feminističke performerske ruske skupine Pussy Riot – Marija Aljohina, Nadežda Tolokonjikova i Ekaterina Samucevič igrale su na sve ili ništa. Upozoravajući na karakter združene (para)državne svjetovne i crkvene moći, prostituiranja crkve u blagoslovu i podjarivanju despotije, gdje podjela “Bogu božje, Caru carevo” stvara začudne profitabilne utrške u vladanju imperijem. I nije to, dakako, samo Putinov recept.
Tim prije komandosice slobode učinile su tada komornu revoluciju globalnih razmjera. Zavrijedivši sav naš respekt. Korumpirano sudstvo nije razočaralo Hazjajina. Umjesto prekršajnih prijava, razvalili su im krivično gonjenje. Šest mjeseci nakon akcije, heroine su osuđene na dvije godine zatvora zbog “huliganstva” i “poticanja na vjersku mržnju”.
Kazne za mlade buntovnice
Desetog oktobra 2012. drugostupanjski sud potvrdio je presude Tolokonjikovoj (22) i Aljohinoj (24) dok je Samucevičeva (30) ‘pomilovana’ i kazna joj je preinačena u uvjetnu.
Nadežda i Marija otpravljene su u radne logore, efikasne kampove Staljinove zaostavštine. Nadežda je poslana u okolicu Mordovije, 500 kilometara istočno od Moskve, a Marija u okolicu Perma, na Ural, 1.500 kilometara istočnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ove žilave nepokolebljive mlade žene izdržale su dvogodišnji kazamat. Kakva im je bila sudbina u logoraškom smještaju, možemo samo nagađati.
Dani u ‘radnom logoru’
Jer, vremena su se možda promijenila ali ne i običaji. Kategorizacija ‘radni logor’ sigurno ne predviđa heklanje, pečenje piroški ili tečajeve balalajke. Za ove gerilke iskušenja ledenog robijašenja morala su biti opaka. Ne možemo ni zamisliti koliku su snagu volje i uma u sebi morale svakodnevno sabirati. Kao žene, posebno na meti čuvarske sitneži.
U logorskom napoju zaista je teško držati čelo i uvjerenja iznad površine. Svojim se osviještenim umjetničko-društvenim angažmanom Pussy Riot nastavlja na avangardnu rusku bujicu pobjede uma nad kladama sirove moći. Tužno je ali istinito da im je suđeno bilo da se i za njima zalupe vrata logora, nešto zapadnijih od zloglasnog Sibira. Od Dostojevskog do Solženjicina svi su bili tamo, s robijaškom korom na dlanovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi protesti protiv Putina
Na pitanje jednog stranog novinara zašto usprkos stalnom maltertiranju od strane režima, još uvijek nije otišla iz Rusije, Maša Aljohina prošle je godine odgovorila: “Ne razumijem čega bih se trebala bojati. Mogu vam sve oduzeti, ali ne mogu vam oduzeti vaš izbor i vaše tijelo. Meni je važno da su mnogi ljudi shvatili što se događa u Rusiji baš kroz našu sudbinu”.
Vjerujem da hiljade ljudi koji sada nezadrživo izlaze na ulice Petrograda i Moskve i dižu svoje krikove protiv rata, nose lica Pussy Riot gerilki negdje posred srca. Punk je bijes poniženih. U Ukrajini se ta istina upravo krvavo potvrđuje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako se upad bezmudog fanatika Putina poklopio s obljetnicom herojskog Pussy Riot otpora tom despotu
Vjerujem da ljudi koji sada izlaze na ruske ulice i dižu svoje krikove protiv rata, nose lica Pussy Riot gerilki negdje posred srca. Punk je bijes poniženih
Batinaši snaga sigurnosti, pred očima zgranutih bakica koje tog dana pohodiše hram, brutalno su pokušavali obuzdati očajničku performersku himnu slobodi, cipelareći cure ispred zlatnog ikonsotasa. Ali, batine jedva da su prigušile krikove bunta
Upad trupa bezmudog fanatika Putina u Ukrajinu gotovo u dan se poklopio s desetogodišnjicom jednog važnog herojskog otpora tom istom despotu. Naime, 21. februara 2012. gerilska trojka krhkih titanki upala je u moskovsku sabornu crkvu Krista Spasitelja. Pod kupolama grandioznog zdanja, tamo gdje se istinska nagnuća vjere često ponižavaju imperijalnim paradama moći, fajterice pod imenom Pussy Riot ispržile su žestoku punk molitvu: “Sveta mati, Blažena Djevice, izbavi nas od Putina!”
Batinaši snaga sigurnosti, pred očima zgranutih bakica koje tog dana pohodiše hram, brutalno su pokušavali obuzdati očajničku performersku himnu slobodi, cipelareći cure ispred zlatnog ikonostasa. Ali, batine jedva da su prigušile krikove bunta.
Podjela za vlast nad imperijem
Članice benda i kultne feminističke performerske ruske skupine Pussy Riot – Marija Aljohina, Nadežda Tolokonjikova i Ekaterina Samucevič igrale su na sve ili ništa. Upozoravajući na karakter združene (para)državne svjetovne i crkvene moći, prostituiranja crkve u blagoslovu i podjarivanju despotije, gdje podjela “Bogu božje, Caru carevo” stvara začudne profitabilne utrške u vladanju imperijem. I nije to, dakako, samo Putinov recept.
Tim prije komandosice slobode učinile su tada komornu revoluciju globalnih razmjera. Zavrijedivši sav naš respekt. Korumpirano sudstvo nije razočaralo Hazjajina. Umjesto prekršajnih prijava, razvalili su im krivično gonjenje. Šest mjeseci nakon akcije, heroine su osuđene na dvije godine zatvora zbog “huliganstva” i “poticanja na vjersku mržnju”.
Kazne za mlade buntovnice
Desetog oktobra 2012. drugostupanjski sud potvrdio je presude Tolokonjikovoj (22) i Aljohinoj (24) dok je Samucevičeva (30) ‘pomilovana’ i kazna joj je preinačena u uvjetnu.
Nadežda i Marija otpravljene su u radne logore, efikasne kampove Staljinove zaostavštine. Nadežda je poslana u okolicu Mordovije, 500 kilometara istočno od Moskve, a Marija u okolicu Perma, na Ural, 1.500 kilometara istočnije.
Ove žilave nepokolebljive mlade žene izdržale su dvogodišnji kazamat. Kakva im je bila sudbina u logoraškom smještaju, možemo samo nagađati.
Dani u ‘radnom logoru’
Jer, vremena su se možda promijenila ali ne i običaji. Kategorizacija ‘radni logor’ sigurno ne predviđa heklanje, pečenje piroški ili tečajeve balalajke. Za ove gerilke iskušenja ledenog robijašenja morala su biti opaka. Ne možemo ni zamisliti koliku su snagu volje i uma u sebi morale svakodnevno sabirati. Kao žene, posebno na meti čuvarske sitneži.
U logorskom napoju zaista je teško držati čelo i uvjerenja iznad površine. Svojim se osviještenim umjetničko-društvenim angažmanom Pussy Riot nastavlja na avangardnu rusku bujicu pobjede uma nad kladama sirove moći. Tužno je ali istinito da im je suđeno bilo da se i za njima zalupe vrata logora, nešto zapadnijih od zloglasnog Sibira. Od Dostojevskog do Solženjicina svi su bili tamo, s robijaškom korom na dlanovima.
Novi protesti protiv Putina
Na pitanje jednog stranog novinara zašto usprkos stalnom maltertiranju od strane režima, još uvijek nije otišla iz Rusije, Maša Aljohina prošle je godine odgovorila: “Ne razumijem čega bih se trebala bojati. Mogu vam sve oduzeti, ali ne mogu vam oduzeti vaš izbor i vaše tijelo. Meni je važno da su mnogi ljudi shvatili što se događa u Rusiji baš kroz našu sudbinu”.
Vjerujem da hiljade ljudi koji sada nezadrživo izlaze na ulice Petrograda i Moskve i dižu svoje krikove protiv rata, nose lica Pussy Riot gerilki negdje posred srca. Punk je bijes poniženih. U Ukrajini se ta istina upravo krvavo potvrđuje.