Savršena financijska oluja
Pogonsko gorivo političkoga uspjeha krajnje desnice ponajprije je bila desetljećima nezabilježena stopa inflacije koja je erodirala kupovnu moć velike većine europskih građana. Porast kamatnih stopa razveselio je pak samo one s akumuliranim novčanim viškovima, a budući da su ključne kamatne stope ECB-a u listopadu bile više od prosječne stope inflacije u eurozoni većina korisnika kredita na kraju je doživjela dvostruki udar na svoje kućne proračune.
Savršena financijska oluja proširila je frustracije i nezadovoljstvo politikama mainstream stranaka i na one dijelove društva koji su do sada bili imuni na sirenski zov ekstremne desnice i njeno permanentno pronalaženje uzroka socijalne i financijske nesigurnosti građana u legalnim i ilegalnim imigracijama.
Partneri etabliranim strankama
Poticanje netrpeljivosti i mržnje prema imigrantima učinilo je stranke krajnje desnice neprihvatljivim partnerima etabliranim strankama desnoga centra, ali u strahu od gubitka biračke podrške neke od njih počele su se s njima natjecati u ksenofobiji i tako je učinile društveno prihvatljivom.
Ta panična i politički nezrela kontraproduktivna reakcija morala je dovesti do daljnjega jačanja ekstremne desnice jer čemu glasati za one koji su tek sada postali stidljivi rasisti, šovinisti i ksenofobi kada imamo ove druge koji se time javno ponose već godinama, ako ne i desetljećima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Europa ne može bez migranata
Parafrazirajući Komunistički manifest iz 1848. godine mogu kazati da „Bauk ekstremne desnice kruži Europom…“, ali kao što nije bilo uspješne komunističke revolucije sve do 1917. godine tako se ipak ne treba bojati ni tsunamija ujedinjenih rasista, šovinista, nacionalista i ksenofoba svih fela.
I to iz dva vrlo jednostavna razloga. Zajednički nazivnik europske radikalne desnice može biti samo netrpeljivost i mržnja prema imigrantima, ali sve ostalo je upitno i vrlo fluidno, od zagovaranja napuštanja Europske unije, njenoga zajedničkoga financiranja pa sve do odnosa prema Vladimiru Putinu i ratu u Ukrajini.
I drugo, u Europskoj uniji je krajem 2021. godine živjelo 23,8 milijuna stanovnika (5,3 %) koji nisu bili građani ni jedne zemlje članice Europske unije. U toj godini 827.300 osoba dobilo je državljanstvo neke od članica Europske unije, 2,3 milijuna imigranta doselilo je u Europsku uniju, a 1,4 milijun građana Europske unije preselio je iz jedne članice u drugu. Imigracije su presudne ne samo za gospodarski napredak nego i za očuvanje postojećega životnog standarda i kvalitete života građana Europske unije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neodgovoran i opasan politički alat
Prema posljednjoj projekciji Eurostata stanovništvo Europske unije dosegnut će maksimum 2026. godine (453,3 milijuna), nakon te godine postupno će se smanjivati te će 2050. godine u Europskoj uniji živjeti 447,9 milijuna, a 2100. godine samo 419,5 milijuna stanovnika. U razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1 siječnja 2100. godine broj umrlih bit će veći od broja rođenih za 125,3 milijuna, ali će posvemašnji demografski kolaps Europske unije biti izbjegnut zahvaljujući neto saldu od 98 milijuna imigranta.
Udio radno aktivne populacije (15-64 godine) bit će smanjen s prošlogodišnjih 63,9 % (285,1 milijun) do 2100. godine na 54,4 % (228,1 milijun), a udio starijih od 65 godina porast će s 21,1 % (94,3 milijuna) na 32,5 % (136,1 milijun).
Ove projekcije pokazuju da je antiimigrantska retorika perjanica radikalne desnice tek puki, ali i krajnje politički neodgovorni i opasni alat za osvajanje biračke podrške, bez ikakve stvarne mogućnosti da se njihova obećanja o Europi bez imigranata pretoče u realnost. Može Geert Wilders biti nizozemski premijer, može taj posao raditi četiri, osam ili dvanaest godina, ali opet će nizozemski neto imigracijski saldo do kraja stoljeća biti 3,7 milijuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trumpovih klonova ne nedostaje
Samo zahvaljujući imigracijama broj stanovnika u Nizozemskoj porast će s prošlogodišnjih 17,6 milijuna na 18,3 milijuna 2100. godine. U tom razdoblju broj umrlih bit će veći za 2,6 milijuna od broja rođenih, rezultat te projekcije Wilders i svi ostali wildersi teško da mogu promijeniti, ali svojom zapaljivom retorikom i rasprodajom nesnošljivosti unijet će nemir i nesigurnost u mnoge živote.
SAD je preživio četiri godine Donalda Trumpa, a ako još jednom kolektivna glupost nadjača kolektivni razum preživjet će i njegov novi mandat. Europa ne pati od nestašice Trumpovih klonova te bi moglo uslijediti izazovno razdoblje u kojem politički klaunovi s jedne i s druge strane Atlantskoga oceana upravljaju sudbinama značajnijega broja liberalnih demokracija, nadam se bez značajnih posljedica za dosegnute civilizacijske standarde i kvalitetu života velike većine građana.
Mokri snovi hrvatske radikalne desnice
A Hrvatska? Prema gore spomenutoj projekciji Eurostata u Hrvatskoj će do kraja stoljeća broj umrlih nadmašiti broj rođenih za 1,66 milijuna, posvemašnji demografski rasap bit će spriječen neto imigracijskim saldom (617,7 tisuća) tako da će u Hrvatskoj 2100. godine ipak živjeti 2,82 milijuna stanovnika. Ovdašnja radikalna desnica i dalje živi u vlastitoj verziji prošlosti i sadašnjosti te ima veći problem sa sve manjim brojem Srba nego sa sve većim brojem pridošlih imigranata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina, njeni viđeniji protagonisti povremeno uzbunjuju javnost zahtjevima za slanje vojske na hrvatske granice koja bi trebala spriječiti ilegalne imigrante na njihovome putu prema europskim destinacijama. Mokri snovi o Hrvatskoj kao europskoj Vojnoj krajini ipak nisu dovoljno uzbudljivi za većinu njihovih birača pa će i na sljedećim izborima mjesta u Saboru biti osvajana zahvaljujući prožvakanoj šovinističkoj i nacionalističkoj retorici, usmjerenoj ponajviše protiv Srba i SDSS-a, a samo ponekad i protiv ilegalnih imigranata.
Domovinski pokret učinit će sve što je potrebno da postane HDZ-ova postizborna udavača jer klijentelizam je njihova najjača međusobna spona, daleko čvršća od retoričkih nesuglasja o tome tko je lokalni šampion domoljublja. Hrvatska ipak nema Geerta Wildersa ni Viktora Orbana, i u našim otužnim političkim prilikama to je jako dobra vijest. Možemo se samo nadati da će tako i ostati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Europa doslovno ne može funkcionirati bez imigranata, a bira Trumpove klonove koji se protive imigracijama
Imigracije su presudne za očuvanje postojećega životnog standarda i kvalitete života građana Europske unije
Ovdašnja radikalna desnica i dalje živi u vlastitoj verziji prošlosti i sadašnjosti te ima veći problem sa sve manjim brojem Srba nego sa sve većim brojem pridošlih imigranata. Hrvatska ipak nema Geerta Wildersa ni Viktora Orbana, i u našim otužnim političkim prilikama to je jako dobra vijest. Možemo se samo nadati da će tako i ostati
Relativna izborna pobjeda Geerta Wildersa, „nizozemskoga Trumpa“, na upravo održanim parlamentarnim izborima dodatno je zabrinula mnoge „mainstream“ političare u Europi. Iako je potpuno neizvjesno hoće li Geert Wilders uopće uspjeti sklepati parlamentarnu većinu potrebnu za podršku vladi kojoj bi on sam bio na čelu, njegov izborni uspjeh bio je dovoljan da probudi strahove od daljnjega snaženja drugih euroskeptičnih, ksenofobnih i antiimigrantskih stranaka i pokreta, istovremeno blagonaklonih prema Vladimiru Putinu i njegovoj politici.
Wildersu su na izbornom uspjehu žurno čestitali mađarski premijer Viktor Orban, te krema europske ekstremne desnice, Marie Le Pen, Matteo Salvini, Alice Wiedel, Tom Van Grieken i Santiago Abascal, šefovi srodnih stranaka u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji i Španjolskoj. Početkom lipnja sljedeće godine održat će se izbori za Europski parlament, a nakon izbornog uspjeha Geerta Wildersa i stranaka krajnje desnice na parlamentarnim izborima u Švedskoj i Finskoj, optimizam i nadanja radikalno desnoga dijela političkoga spektra širom Europske unije nikada nisu bili veći.
Savršena financijska oluja
Pogonsko gorivo političkoga uspjeha krajnje desnice ponajprije je bila desetljećima nezabilježena stopa inflacije koja je erodirala kupovnu moć velike većine europskih građana. Porast kamatnih stopa razveselio je pak samo one s akumuliranim novčanim viškovima, a budući da su ključne kamatne stope ECB-a u listopadu bile više od prosječne stope inflacije u eurozoni većina korisnika kredita na kraju je doživjela dvostruki udar na svoje kućne proračune.
Savršena financijska oluja proširila je frustracije i nezadovoljstvo politikama mainstream stranaka i na one dijelove društva koji su do sada bili imuni na sirenski zov ekstremne desnice i njeno permanentno pronalaženje uzroka socijalne i financijske nesigurnosti građana u legalnim i ilegalnim imigracijama.
Partneri etabliranim strankama
Poticanje netrpeljivosti i mržnje prema imigrantima učinilo je stranke krajnje desnice neprihvatljivim partnerima etabliranim strankama desnoga centra, ali u strahu od gubitka biračke podrške neke od njih počele su se s njima natjecati u ksenofobiji i tako je učinile društveno prihvatljivom.
Ta panična i politički nezrela kontraproduktivna reakcija morala je dovesti do daljnjega jačanja ekstremne desnice jer čemu glasati za one koji su tek sada postali stidljivi rasisti, šovinisti i ksenofobi kada imamo ove druge koji se time javno ponose već godinama, ako ne i desetljećima.
Europa ne može bez migranata
Parafrazirajući Komunistički manifest iz 1848. godine mogu kazati da „Bauk ekstremne desnice kruži Europom…“, ali kao što nije bilo uspješne komunističke revolucije sve do 1917. godine tako se ipak ne treba bojati ni tsunamija ujedinjenih rasista, šovinista, nacionalista i ksenofoba svih fela.
I to iz dva vrlo jednostavna razloga. Zajednički nazivnik europske radikalne desnice može biti samo netrpeljivost i mržnja prema imigrantima, ali sve ostalo je upitno i vrlo fluidno, od zagovaranja napuštanja Europske unije, njenoga zajedničkoga financiranja pa sve do odnosa prema Vladimiru Putinu i ratu u Ukrajini.
I drugo, u Europskoj uniji je krajem 2021. godine živjelo 23,8 milijuna stanovnika (5,3 %) koji nisu bili građani ni jedne zemlje članice Europske unije. U toj godini 827.300 osoba dobilo je državljanstvo neke od članica Europske unije, 2,3 milijuna imigranta doselilo je u Europsku uniju, a 1,4 milijun građana Europske unije preselio je iz jedne članice u drugu. Imigracije su presudne ne samo za gospodarski napredak nego i za očuvanje postojećega životnog standarda i kvalitete života građana Europske unije.
Neodgovoran i opasan politički alat
Prema posljednjoj projekciji Eurostata stanovništvo Europske unije dosegnut će maksimum 2026. godine (453,3 milijuna), nakon te godine postupno će se smanjivati te će 2050. godine u Europskoj uniji živjeti 447,9 milijuna, a 2100. godine samo 419,5 milijuna stanovnika. U razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1 siječnja 2100. godine broj umrlih bit će veći od broja rođenih za 125,3 milijuna, ali će posvemašnji demografski kolaps Europske unije biti izbjegnut zahvaljujući neto saldu od 98 milijuna imigranta.
Udio radno aktivne populacije (15-64 godine) bit će smanjen s prošlogodišnjih 63,9 % (285,1 milijun) do 2100. godine na 54,4 % (228,1 milijun), a udio starijih od 65 godina porast će s 21,1 % (94,3 milijuna) na 32,5 % (136,1 milijun).
Ove projekcije pokazuju da je antiimigrantska retorika perjanica radikalne desnice tek puki, ali i krajnje politički neodgovorni i opasni alat za osvajanje biračke podrške, bez ikakve stvarne mogućnosti da se njihova obećanja o Europi bez imigranata pretoče u realnost. Može Geert Wilders biti nizozemski premijer, može taj posao raditi četiri, osam ili dvanaest godina, ali opet će nizozemski neto imigracijski saldo do kraja stoljeća biti 3,7 milijuna.
Trumpovih klonova ne nedostaje
Samo zahvaljujući imigracijama broj stanovnika u Nizozemskoj porast će s prošlogodišnjih 17,6 milijuna na 18,3 milijuna 2100. godine. U tom razdoblju broj umrlih bit će veći za 2,6 milijuna od broja rođenih, rezultat te projekcije Wilders i svi ostali wildersi teško da mogu promijeniti, ali svojom zapaljivom retorikom i rasprodajom nesnošljivosti unijet će nemir i nesigurnost u mnoge živote.
SAD je preživio četiri godine Donalda Trumpa, a ako još jednom kolektivna glupost nadjača kolektivni razum preživjet će i njegov novi mandat. Europa ne pati od nestašice Trumpovih klonova te bi moglo uslijediti izazovno razdoblje u kojem politički klaunovi s jedne i s druge strane Atlantskoga oceana upravljaju sudbinama značajnijega broja liberalnih demokracija, nadam se bez značajnih posljedica za dosegnute civilizacijske standarde i kvalitetu života velike većine građana.
Mokri snovi hrvatske radikalne desnice
A Hrvatska? Prema gore spomenutoj projekciji Eurostata u Hrvatskoj će do kraja stoljeća broj umrlih nadmašiti broj rođenih za 1,66 milijuna, posvemašnji demografski rasap bit će spriječen neto imigracijskim saldom (617,7 tisuća) tako da će u Hrvatskoj 2100. godine ipak živjeti 2,82 milijuna stanovnika. Ovdašnja radikalna desnica i dalje živi u vlastitoj verziji prošlosti i sadašnjosti te ima veći problem sa sve manjim brojem Srba nego sa sve većim brojem pridošlih imigranata.
Istina, njeni viđeniji protagonisti povremeno uzbunjuju javnost zahtjevima za slanje vojske na hrvatske granice koja bi trebala spriječiti ilegalne imigrante na njihovome putu prema europskim destinacijama. Mokri snovi o Hrvatskoj kao europskoj Vojnoj krajini ipak nisu dovoljno uzbudljivi za većinu njihovih birača pa će i na sljedećim izborima mjesta u Saboru biti osvajana zahvaljujući prožvakanoj šovinističkoj i nacionalističkoj retorici, usmjerenoj ponajviše protiv Srba i SDSS-a, a samo ponekad i protiv ilegalnih imigranata.
Domovinski pokret učinit će sve što je potrebno da postane HDZ-ova postizborna udavača jer klijentelizam je njihova najjača međusobna spona, daleko čvršća od retoričkih nesuglasja o tome tko je lokalni šampion domoljublja. Hrvatska ipak nema Geerta Wildersa ni Viktora Orbana, i u našim otužnim političkim prilikama to je jako dobra vijest. Možemo se samo nadati da će tako i ostati.