“Eurofilna elita je poražena”. U lipnju 2016., dan nakon referenduma u Ujedinjenom Kraljevstvu koji je izazvao tektonski potres u Europskoj uniji, Geert Wilders je likovao. Britanci su šokirali europski politički establišment, odlučivši napustiti EU. Wilders je bio uvjeren da je njegova zemlja sljedeća.
“Želimo vratiti kontrolu nad našom zemljom, našim novcem, našim granicama i našom useljeničkom politikom”, govorio je ovaj nizozemski desničar čiji su istupi i retorika toliko zapaljivi da ga je javno kritizirao i vlastiti brat.
Euroskeptici oduševljeni
Britanci su doista izašli iz EU-a – ne tako glatko kako su se nadali, a sedam godina kasnije još uvijek mali postotak birača misli da je Brexit bio uspjeh – ali Geert Wilders nije nikad imao priliku u praksi testirati svoje uvjerenje da su njegovi sunarodnjaci spremni slijediti Britaniju. Lider krajnje desne Stranke za slobodu (PVV) nije bio na političkoj poziciji koja bi mu to omogućila. Barem ne do ove srijede.
Wildersova stranka je svih ovih godina u anketama kotirala visoko, ali ove srijede prvi puta su došli i na korak do preuzimanja vlasti: Nizozemci su izašli na izvanredne izbore i najveći broj glasova dali PVV-u čiji je izborni rezultat nadmašio anketna predviđanja, a Wildersa doveo u poziciju da pokuša formirati vladu.
Političari sličnih uvjerenja su ekstatični: “Nova Europa je moguća”, napisao je zamjenik talijanske premijerke Matteo Salvini, koji Wildersa smatra saveznikom.
Referendum o izlasku
Predizbornom kampanjom u Nizozemskoj dominirale su teme poput imigracije i troškova života, ali postizborne analize izvan Nizozemske dominantno se bave njezinom budućom pozicijom unutar EU-a. Nimalo čudno, ipak je riječ o državi koja je osnivala zajednicu koja je preteča današnje Europske unije, a pobjednik izbora održanih ove srijede zagovara referendum po uzoru na Brexit. Doduše, izuzetno su male šanse da bi se tzv. Nexit mogao dogoditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Po mnogočemu, Nizozemska nije Britanija. Britanija je od samog ulaska početkom 1970-ih bila jednom nogom vani (već su 1975. imali prvi referendum o članstvu), s ukorijenjenim euroskepticizmom unutar mainstream stranaka. U Nizozemskoj se euroskepticizam pojavljuje u blažoj formi – kao kada su 2005. na referendumu odbacili europski ustav i, skupa s Francuzima, gurnuli EU u institucionalnu krizu – ali je zemlja, za razliku od Britanije, prihvatila zajedničku europsku valutu i dio je Schengena.
Dublje povezani s EU
Integracija s EU-om je dublja, nego što je to Britanija ikad uopće htjela, pa bi te veze bilo daleko složenije razvrgnuti – Brexit tu služi kao dobra pouka, jer ni Britancima nije bilo jednostavno. Jednako bi teško za referendum bilo pridobiti druge stranke koje Wilders, želi li formirati vladu, treba kao koalicijske partnere. Ili nizozemsku javnost: istraživanje o kojem je početkom godine pisao Irish Times, pokazalo je da pada podrška tzv. Nexitu, a istovremeno raste potpora članstvu u EU.
Isti je trend nakon Brexita zabilježen i u drugim članicama, pa i u onima gdje Wildersovi istomišljenici i politički saveznici priželjkuju kraj ovakve Europske unije. Primjerice u Italiji gdje Salvini zaziva “novu Europu” ili u Francuskoj, gdje Marine Le Pen zagovara radikalnu preobrazbu EU-a u savez europskih nacija, a ishod nizozemskih izbora vidi kao dokaz da se u sve više država dovodi u pitanje način na koji EU funkcionira.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odustali od izlaska
Prominenti euroskeptici su, međutim, uglavnom odustali od ideje o napuštanju eurozone – o čemu je svojevremeno snatrila talijanska krajnja desnica – i o referendumima za izlazak iz EU-a. Većina ih, doduše, nikad nije niti bila u poziciji da mogu raspisivati takve referendume. Ali ni Viktoru Orbanu, koji već više od desetljeća čvrsto vlada Mađarskom i kojem je Bruxelles omiljena ideološka meta, ne pada na pamet da zemlju izvede iz Unije.
Mađarska se mora suprotstaviti sadašnjem modelu Europe koji gradi Bruxelles, kazao je Orban prošle subote svojim pristašama na stranačkom kongresu na kojem je ponovno izabran za čelnika Fidesza. Ali Orban ne želi izlazak iz EU-a; umjesto da napusti Europsku uniju, Mađarska je mora mijenjati, to je poruka mađarskog premijera.
Moguća ‘nova Europa’?
Orban je nedavno u Varšavi izgubio pouzdane saveznike, kada je na izborima proeuropska oporba dobila većinu glasova (mada još uvijek nisu dobili mandat za sastav vlade), ali je s druge strane dobio nove potencijalne partnere za suradnju oko ključnih europskih politika kojima se protivi, poput migracija i pomoći Ukrajini. Odnedavni slovački premijer Robert Fico već je najavio obustavu vojne pomoći Kijevu, a i Wilders se založio za prekid slanja oružja i novca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Nova Europa je moguća”, napisao je desničar Salvini nakon objave rezultata nizozemskih izbora, najavljujući skup europskih suverenista početkom prosinca u Firenci. Navodno se radi o prvom u nizu takvih skupova u drugim članicama EU-a. I političke snage na desnici priželjkuju reformu Europske unije – “novu Europu” – ali ne nužno onakvu o kakvoj se trenutno raspravlja među vladama zemalja članica.
Korjenita promjena EU
Ta bi reforma korjenito promijenila model po kojem EU danas funkcionira; oni žele labaviji savez država, primat nacionalnog prava nad europskim, potpunu kontrolu u području migracija i azila, vraćanje ovlasti iz Bruxellesa na nacionalne države… Ne radi se, dakle, više o izlasku iz EU-a, već transformaciji same Unije u organizaciju koja funkcionira po sasvim drugačijim principima od one kakvu danas poznajemo. Wilders bi u tome mogao biti važan saveznik.
Međutim, daleko od toga da je njegovo preuzimanje vlasti gotova stvar; još uvijek je sasvim otvoreno pitanje može li uvjeriti mainstream stranke da s njime surađuju, a uz to, svaka koalicijska suradnja nužno znači i pristanak na kompromise. No, njegovi politički istomišljenici u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji uvjereni su da je rezultat nizozemskih izbora ojačao njihove redove – i to u pravi čas, uoči izbora za Europski parlament sredinom sljedeće godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neće biti Nexita, ali…
Bez obzira kakva će biti sljedeća nizozemska vlada, izlazak zemlje iz Europske unije u ovom je trenutku najmanje izgledna opcija. To, međutim, ne znači da političar poput Wildersa na čelu jedne od utemeljiteljica EU-a za Uniju nije “noćna mora”, kako je to u jednoj recentnoj analizi sažeo Politico.
Mađarski premijer se zasigurno upravo tome nada: “The winds of change are here!”, napisao je na X, referirajući se na poznatu pjesmu Scorpionsa s početka 90-ih. Nije teško pretpostaviti koga bi ili što ti vjetrovi, po Orbanu, trebali otpuhati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li se Europska unija raspasti zbog ovih ljudi?
Nizozemski desničar čiji su istupi i retorika toliko zapaljivi da ga javno kritizira i vlastiti brat, pokušava sastaviti vladu. Što će to, ako uspije, značiti za Europu?
Reforma za koju se zalažu korjenito bi promijenila model po kojem EU danas funkcionira; oni žele labaviji savez država, primat nacionalnog prava nad europskim, potpunu kontrolu u području migracija i azila, vraćanje ovlasti iz Bruxellesa na nacionalne države…
“Eurofilna elita je poražena”. U lipnju 2016., dan nakon referenduma u Ujedinjenom Kraljevstvu koji je izazvao tektonski potres u Europskoj uniji, Geert Wilders je likovao. Britanci su šokirali europski politički establišment, odlučivši napustiti EU. Wilders je bio uvjeren da je njegova zemlja sljedeća.
“Želimo vratiti kontrolu nad našom zemljom, našim novcem, našim granicama i našom useljeničkom politikom”, govorio je ovaj nizozemski desničar čiji su istupi i retorika toliko zapaljivi da ga je javno kritizirao i vlastiti brat.
Euroskeptici oduševljeni
Britanci su doista izašli iz EU-a – ne tako glatko kako su se nadali, a sedam godina kasnije još uvijek mali postotak birača misli da je Brexit bio uspjeh – ali Geert Wilders nije nikad imao priliku u praksi testirati svoje uvjerenje da su njegovi sunarodnjaci spremni slijediti Britaniju. Lider krajnje desne Stranke za slobodu (PVV) nije bio na političkoj poziciji koja bi mu to omogućila. Barem ne do ove srijede.
Wildersova stranka je svih ovih godina u anketama kotirala visoko, ali ove srijede prvi puta su došli i na korak do preuzimanja vlasti: Nizozemci su izašli na izvanredne izbore i najveći broj glasova dali PVV-u čiji je izborni rezultat nadmašio anketna predviđanja, a Wildersa doveo u poziciju da pokuša formirati vladu.
Političari sličnih uvjerenja su ekstatični: “Nova Europa je moguća”, napisao je zamjenik talijanske premijerke Matteo Salvini, koji Wildersa smatra saveznikom.
Referendum o izlasku
Predizbornom kampanjom u Nizozemskoj dominirale su teme poput imigracije i troškova života, ali postizborne analize izvan Nizozemske dominantno se bave njezinom budućom pozicijom unutar EU-a. Nimalo čudno, ipak je riječ o državi koja je osnivala zajednicu koja je preteča današnje Europske unije, a pobjednik izbora održanih ove srijede zagovara referendum po uzoru na Brexit. Doduše, izuzetno su male šanse da bi se tzv. Nexit mogao dogoditi.
Po mnogočemu, Nizozemska nije Britanija. Britanija je od samog ulaska početkom 1970-ih bila jednom nogom vani (već su 1975. imali prvi referendum o članstvu), s ukorijenjenim euroskepticizmom unutar mainstream stranaka. U Nizozemskoj se euroskepticizam pojavljuje u blažoj formi – kao kada su 2005. na referendumu odbacili europski ustav i, skupa s Francuzima, gurnuli EU u institucionalnu krizu – ali je zemlja, za razliku od Britanije, prihvatila zajedničku europsku valutu i dio je Schengena.
Dublje povezani s EU
Integracija s EU-om je dublja, nego što je to Britanija ikad uopće htjela, pa bi te veze bilo daleko složenije razvrgnuti – Brexit tu služi kao dobra pouka, jer ni Britancima nije bilo jednostavno. Jednako bi teško za referendum bilo pridobiti druge stranke koje Wilders, želi li formirati vladu, treba kao koalicijske partnere. Ili nizozemsku javnost: istraživanje o kojem je početkom godine pisao Irish Times, pokazalo je da pada podrška tzv. Nexitu, a istovremeno raste potpora članstvu u EU.
Isti je trend nakon Brexita zabilježen i u drugim članicama, pa i u onima gdje Wildersovi istomišljenici i politički saveznici priželjkuju kraj ovakve Europske unije. Primjerice u Italiji gdje Salvini zaziva “novu Europu” ili u Francuskoj, gdje Marine Le Pen zagovara radikalnu preobrazbu EU-a u savez europskih nacija, a ishod nizozemskih izbora vidi kao dokaz da se u sve više država dovodi u pitanje način na koji EU funkcionira.
Odustali od izlaska
Prominenti euroskeptici su, međutim, uglavnom odustali od ideje o napuštanju eurozone – o čemu je svojevremeno snatrila talijanska krajnja desnica – i o referendumima za izlazak iz EU-a. Većina ih, doduše, nikad nije niti bila u poziciji da mogu raspisivati takve referendume. Ali ni Viktoru Orbanu, koji već više od desetljeća čvrsto vlada Mađarskom i kojem je Bruxelles omiljena ideološka meta, ne pada na pamet da zemlju izvede iz Unije.
Mađarska se mora suprotstaviti sadašnjem modelu Europe koji gradi Bruxelles, kazao je Orban prošle subote svojim pristašama na stranačkom kongresu na kojem je ponovno izabran za čelnika Fidesza. Ali Orban ne želi izlazak iz EU-a; umjesto da napusti Europsku uniju, Mađarska je mora mijenjati, to je poruka mađarskog premijera.
Moguća ‘nova Europa’?
Orban je nedavno u Varšavi izgubio pouzdane saveznike, kada je na izborima proeuropska oporba dobila većinu glasova (mada još uvijek nisu dobili mandat za sastav vlade), ali je s druge strane dobio nove potencijalne partnere za suradnju oko ključnih europskih politika kojima se protivi, poput migracija i pomoći Ukrajini. Odnedavni slovački premijer Robert Fico već je najavio obustavu vojne pomoći Kijevu, a i Wilders se založio za prekid slanja oružja i novca.
“Nova Europa je moguća”, napisao je desničar Salvini nakon objave rezultata nizozemskih izbora, najavljujući skup europskih suverenista početkom prosinca u Firenci. Navodno se radi o prvom u nizu takvih skupova u drugim članicama EU-a. I političke snage na desnici priželjkuju reformu Europske unije – “novu Europu” – ali ne nužno onakvu o kakvoj se trenutno raspravlja među vladama zemalja članica.
Korjenita promjena EU
Ta bi reforma korjenito promijenila model po kojem EU danas funkcionira; oni žele labaviji savez država, primat nacionalnog prava nad europskim, potpunu kontrolu u području migracija i azila, vraćanje ovlasti iz Bruxellesa na nacionalne države… Ne radi se, dakle, više o izlasku iz EU-a, već transformaciji same Unije u organizaciju koja funkcionira po sasvim drugačijim principima od one kakvu danas poznajemo. Wilders bi u tome mogao biti važan saveznik.
Međutim, daleko od toga da je njegovo preuzimanje vlasti gotova stvar; još uvijek je sasvim otvoreno pitanje može li uvjeriti mainstream stranke da s njime surađuju, a uz to, svaka koalicijska suradnja nužno znači i pristanak na kompromise. No, njegovi politički istomišljenici u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji uvjereni su da je rezultat nizozemskih izbora ojačao njihove redove – i to u pravi čas, uoči izbora za Europski parlament sredinom sljedeće godine.
Neće biti Nexita, ali…
Bez obzira kakva će biti sljedeća nizozemska vlada, izlazak zemlje iz Europske unije u ovom je trenutku najmanje izgledna opcija. To, međutim, ne znači da političar poput Wildersa na čelu jedne od utemeljiteljica EU-a za Uniju nije “noćna mora”, kako je to u jednoj recentnoj analizi sažeo Politico.
Mađarski premijer se zasigurno upravo tome nada: “The winds of change are here!”, napisao je na X, referirajući se na poznatu pjesmu Scorpionsa s početka 90-ih. Nije teško pretpostaviti koga bi ili što ti vjetrovi, po Orbanu, trebali otpuhati.