Europski ministri obrane uglavnom su magistri prava. Naš se prije politike bavio samo kick-boksom

Anušić, dakle, nema nikakvo obrazovanje za ministra obrane, a formalno ga nema ni općenito

Upitno je kako će se snalaziti na novoj funkciji koja implicira česte međunarodne kontakte i rasprave o složenim obrambenim pitanjima sa saveznicima koji su najčešće magistri prava, a dobar dio njih ima osim toga i druge sveučilišne diplome

Sve je jasno i sve se lako razumije. Plenković je za ministra obrane postavio Ivana Anušića iz uskogrudnih stranačkih razloga u kojima su ključni momenti kalkulacija i eutanaziranje protivnika, tog koji u HDZ-u Slavonije ima svoju sljedbu, a koga mjerka i Ivan Penava ne bi li ga upecao za Domovinski pokret. Anušić je u posljednje vrijeme imao malo duži jezik pa je znao javno kritizirati premijerove poteze, što je Plenković obično dedramatizirao kao normalnu i demokratsku razmjenu mišljenja.

No, kad je osječki župan početkom listopada izjavio da afere direktora HEP-a i premijerovog protežea Frane Barbarića nanose političku štetu HDZ-u, Plenković je ovako pokazao zube: “Anušić nije bio na sjednicama Predsjedništva HDZ-a na kojima se govorilo o toj temi. Od ljeta se nije pojavio ni na jednoj sjednici”.

Od te je packe prošlo samo nekoliko tjedana i evo nam Anušića ne samo kao novog ministra obrane, nego i s dodatnom funkcijom potpredsjednika Vlade. Ali motivi Anušićevog unapređenja postali su već lanjski snijeg pa sada nećemo dalje o tome nego o jednoj drugoj stvari koja se slabo spominje. Anušić, dakle, nema nikakvo obrazovanje za ministra obrane, a formalno ga nema ni općenito.

Ministar bez specifičnih znanja

Osječko-baranjski župan i sada potpredsjednik Vlade završio je u Osijeku građevinsku školu u kojoj se uči o materijalima u građenju, konstrukcijama, zidanju i drugim strukovnim znanjima. Poslije toga se još dvije godine školovao za trenera na kineziološkom fakultetu. I to je to. U Antunovcu, odakle je rodom, bio je tri godine predsjednik i trener u kick-boxing klubu, a 2005. se kandidirao za načelnika te općine i pobijedio.

Brigu o općini sa samo 3400 stanovnika vodio je iz načelničkog ureda do 2017. U međuvremenu je 2011. ušao u HDZ, pa postao saborski zastupnik, a onda i župan. Njegova daljnja karijera je poznata. Kao politički kadar vladajuće stranke, Anušić je od 2015. godine, kada je ušao u Sabor, pa do sada, sigurno putem nešto naučio o funkcioniranju sustava, upravi, raznim sektorskim politikama i o stranačkim hodnicima.

No, specifična znanja koja će mu biti potrebna kao ministru obrane nema. Kao što nema ni sveučilišnu diplomu koja bi ga barem formalno stavila uz bok kolegama iz drugih država s kojima će od sada surađivati. Upitno je kako će se s takvom pripremom snalaziti na novoj funkciji koja implicira česte međunarodne kontakte i rasprave sa saveznicima o složenim obrambenim pitanjima.

Plenković dobro uvalio Anušića

Društvo s kojim će se Ivan Anušić od sada sastajati i brusiti projekte i koncepcije – a to su prvenstveno ministri i ministrice obrane država EU – čine političari koji su najčešće magistri prava, a dobar dio njih ima osim toga i druge sveučilišne diplome. Pravnici po obrazovanju su, na primjer, ministar obrane Francuske Sébastien Lecornu, njemačka ministrica Christine Lambracht, austrijska ministrica Klaudia Tanner i Estonac Hanno Pevkur.

Češka ministrica obrane Jana Černochová ima diplomu iz međunarodnih odnosa, Poljak Mariusz Błaszczak iz povijesti i lokalne uprave i menadžmenta, mađarski ministar Kristóf Szalay-Bobrovniczky je inženjer, nizozemska ministrica Kajsa Ollongren diplomirala je povijest i međunarodne odnose, a Belgijanka Ludivine Dedonder upravne znanosti.

Nepoznato je, dodajmo i to, govori li Anušić engleski ili neki drugi strani jezik upotrebljiv na sastancima u NATO-savezu ili s ministrima obrane zemalja EU ili ćemo s njim dobiti nova poglavlja tipa ”pipl mast trast as”. U svakom slučaju, Plenkovićeva politička kuhinja dobro je uvalila Anušića, trenera kick-boksa s građevinskom strukovnom školom. Lako moguće da je to i bila glavna ideja iako bi se ona mogla obiti o glavu Hrvatskoj.