Grad Dubrovnik ima ukupno 48.000 turističkih kreveta od čega je njih 16.532 kategorizirano u “objektima koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu”. Navedeni podaci pokazuju da je dvije trećine dubrovačkih turističkih kreveta u hotelima, a svega jedna trećina u apartmanima što je u posvemašnjoj suprotnosti sa stanjem u ostalim dijelovima Hrvatske. Prema podacima DZS-a u Hrvatskoj je u kolovozu ove godine ostvareno 24.9 milijuna noćenja stranih gostiju, od čega u apartmanima 56,1 posto, u kampovima 25,7 posto , a u hotelima jedva 18,2 posto. Nije sporno da se Dubrovnik sve teže nosi s vršnim opterećenjem broja turista, ali je gradonačelnik Franković očito pucao u pogrešnu metu.
Franković je preduhitrio donošenje konačne verzije Zakona
Oni koji pamte sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća možda se sjećaju i prava mjesnih zajednica da određuju i broj kafića u pojedinim gradskim četvrtima. Ministrica turizma Nikolina Brnjac, obrazlažući Nacrt prijedloga zakona na Vladi kazala je da “turističke zajednice izrađuju i izračun prihvatnih kapaciteta koji pokazuje koliko turista može primiti određena destinacija […], a jedinice lokalne i područne samouprave dužne su koristiti izračun prihvatnih kapaciteta pri prostornom planiranju”.
Gradonačelnik Franković nije samo preduhitrio donošenje konačne verzije Zakona i za njegovu provedbu potrebnih pravilnika, te usvajanje gradskog Plana upravljanja destinacijom i odgovarajućih prostornih planova nego je u stilu šefova mjesnih zajednica iz osamdesetih odredio da Dubrovnik ima višak od 5000 apartmanskih kreveta. Mogao je isto tako kazati koliko hotelskih soba treba zatvoriti, ali to ipak ne bi bilo u skladu s ključnom bajkovitom porukom zbog koje je i održana konferencija.
Gradonačelnik je ničim izazvan otkrio da su njemu baš kao i njegovome HDZ-u “mladi ljudi prioritet”, a nakon nešto dužeg proučavanja on je shvatio da “ti mladi ljudi ne mogu doći do krova nad glavom ni dugoročnim najmom niti kupnjom dok si rentijeri mogu priuštiti kupnju druge, treće nekretnine”.
Rad će pobijediti kapital
Tako smo došli do kraja povijesti, nakon tri desetljeća vladavine HDZ-a i ustrajnoga i nadasve uspješnoga građenja rentijerske Hrvatske, njegov dubrovački gradonačelnik odlučio je tome stati na kraj limitiranjem broja turističkih apartmana. U njegovoj predizbornoj bajci smanjenje broja turističkih apartmana dovest će do pada potražnje za stanovima, a sve to na kraju rezultirat će i padom cijena nekretnina koje će onda moći unajmljivati i kupovati mlade dubrovačke obitelji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na kraju će, kaže dubrovački agitpropovski gradonačelnik, rad pobijediti kapital. U zemlji u kojoj je na desetine tisuća stanova bez stanara i izvan upotrebe, u kojoj su nekretnine supstitut za štednju i tržište kapitala, u kojoj se vlast ne usudi uvesti porez na nekretnine i nekorištenu imovinu ili porezno ujednačiti “pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu”, u toj i takvoj zemlji dubrovački gradonačelnik sam ili po nalogu partijske središnjice prodaje bozu o pobjedi rada nad kapitalom ograničavanjem broja turističkih apartmana.
Država i lokalna zajednica bi mogli ostati bez prihoda
Pravo na nepovredivo raspolaganje privatnom imovinom ustavna je kategorija i hoće li vlasnik jednog ili deset stanova i kuća za odmor njih koristiti za vlastite potrebe ili ih iznajmljivati namjernicima na tri sata, jednu noć ili 15 mjeseci nije moguće ograničiti nikakvim “planovima upravljanja destinacijom”.
U svakoj raspravi o prekomjernoj “apartmanizaciji” treba barem pokušati razlikovati turističku kategorizaciju kojom se dobiva pravo na vrlo povoljan porezni tretman, i iznajmljivanje nekretnina uz plaćanje poreza na dohodak. Svako ograničavanje broja kategoriziranih apartmana i kuća za odmor dovest će do njihovog iznajmljivanja, u boljem slučaju, uz plaćanje poreza na dohodak ostvaren takvom djelatnošću, a u lošijem bez ikakvog prihoda za državu ili lokalnu zajednicu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ponovno se vodi pogrešna rasprava o broju apartmana
Premijer Andrej Plenković izabrao je za sebe ulogu Djeda Mraza, a svoje je ministre preobrazio u vilenjake. U takvoj kompoziciji ima mjesta samo za darove vjernom i nevjernom pučanstvu, a loše vijesti poput poreza na nekretnine ili ujednačavanja poreznoga opterećenja onih koji se bave turističkim najmom s ostalim djelatnostima ostavljene su za postizborna vremena.
Zbog toga je umjesto ministra financija Marka Primorca na teren istrčao dubrovački gradonačelnik Mate Franković, zbog toga se još jednom vodi pogrešna rasprava o broju apartmana, a ne o poreznom modelu koji je ponajviše zaslužan za pregrijano tržište nekretnina.
Golem rast cijena nekretnina
Prema podacima Eurostata Hrvatska je u tri kvartala zaredom, u četvrtom 2022. i u prva dva ove godine, zabilježila najviši porast cijena nekretnina na godišnjem nivou među članicama Europske unije. U drugome tromjesečju ove godine cijene nekretnina u Europskoj uniji prosječeno su pale za 1,1 posto u odnosu na isto tromjesečje prošle godine, a u Hrvatskoj su prorasle za 13,7 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za usporedbu, u istome kvartalu cijene nekretnina pale su na godišnjemu nivou u sedam članica eurozone, a najviše u Njemačkoj za 9,9 posto. U rujnu je hrvatska stopa godišnje inflacije (7,3 posto) opet bila osjetno viša od prosjeka eurozone (4,3 posto). Treći mjesec zaredom samo je Slovačka zabilježila višu stopu inflacije od Hrvatske.
Plenkovića i Primorca cijene nekretnina ne brinu
Premijera Plenkovića i ministra financija Primorca ti podaci, barem javno, ni najmanje ne zabrinjavaju. U protivnome usijano hrvatsko tržište nekretnina ne bi notornim besmislicama obećavao hladiti dubrovački gradonačelnik već bi ministar financija implementirao stvarnu i radikalnu reformu poreznoga sustava.
Bez uvođenja poreza na nekretnine, bez dodatnoga oporezivanja praznih stanova i kuća, oporezivanja dohotka od turističkoga najma kao i svakoga drugog dohotka, izjednačavanja poreznoga opterećenja hotela i onih koji “pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu” hrvatsko tržište nekretnina bit će i dalje supstitut za tržište kapitala i štednju u bankama, a novi Zakon o turizmu samo slabašni pokušaj stvaranja uvjeta za “upravljanje destinacijom”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto HDZ, umjesto da uvede porez na nekretnine, preko Frankovića gura potpuno suludi plan o rezanju broja apartmana
HDZ je tri desetljeća ustrajno gradio rentijersku Hrvatsku
Premijer Andrej Plenković izabrao je za sebe ulogu Djeda Mraza, a svoje je ministre preobrazio u vilenjake. U takvoj kompoziciji ima mjesta samo za darove vjernom i nevjernom pučanstvu, a loše vijesti poput poreza na nekretnine ili ujednačavanja poreznoga opterećenja onih koji se bave turističkim najmom s ostalim djelatnostima ostavljene su za postizborna vremena.
Prošle nedjelje dubrovački je gradonačelnik Mate Franković (HDZ) sazvao konferenciju za medije koja je naknadno privukla poveliku pažnju svekolike javnosti. Prema njegovim riječima kojih se dan kasnije sam prestrašio u gradu Dubrovniku “treba smanjiti broj kreveta u privatnom smještaju za 30 posto, a u stambenim zonama zabraniti turističko iznajmljivanje.” Vlada je 14. rujna usvojila Nacrt prijedloga zakona o turizmu i potpuno je nejasno zbog čega se gradonačelnik Franković požurio obavijestiti javnost što će sve grad Dubrovnik učiniti u smanjivanju broja kreveta i apartmana dok još nije ni poznato kakvim će to alatima gradovi i općine uopće raspolagati.
Grad Dubrovnik ima ukupno 48.000 turističkih kreveta od čega je njih 16.532 kategorizirano u “objektima koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu”. Navedeni podaci pokazuju da je dvije trećine dubrovačkih turističkih kreveta u hotelima, a svega jedna trećina u apartmanima što je u posvemašnjoj suprotnosti sa stanjem u ostalim dijelovima Hrvatske. Prema podacima DZS-a u Hrvatskoj je u kolovozu ove godine ostvareno 24.9 milijuna noćenja stranih gostiju, od čega u apartmanima 56,1 posto, u kampovima 25,7 posto , a u hotelima jedva 18,2 posto. Nije sporno da se Dubrovnik sve teže nosi s vršnim opterećenjem broja turista, ali je gradonačelnik Franković očito pucao u pogrešnu metu.
Franković je preduhitrio donošenje konačne verzije Zakona
Oni koji pamte sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća možda se sjećaju i prava mjesnih zajednica da određuju i broj kafića u pojedinim gradskim četvrtima. Ministrica turizma Nikolina Brnjac, obrazlažući Nacrt prijedloga zakona na Vladi kazala je da “turističke zajednice izrađuju i izračun prihvatnih kapaciteta koji pokazuje koliko turista može primiti određena destinacija […], a jedinice lokalne i područne samouprave dužne su koristiti izračun prihvatnih kapaciteta pri prostornom planiranju”.
Gradonačelnik Franković nije samo preduhitrio donošenje konačne verzije Zakona i za njegovu provedbu potrebnih pravilnika, te usvajanje gradskog Plana upravljanja destinacijom i odgovarajućih prostornih planova nego je u stilu šefova mjesnih zajednica iz osamdesetih odredio da Dubrovnik ima višak od 5000 apartmanskih kreveta. Mogao je isto tako kazati koliko hotelskih soba treba zatvoriti, ali to ipak ne bi bilo u skladu s ključnom bajkovitom porukom zbog koje je i održana konferencija.
Gradonačelnik je ničim izazvan otkrio da su njemu baš kao i njegovome HDZ-u “mladi ljudi prioritet”, a nakon nešto dužeg proučavanja on je shvatio da “ti mladi ljudi ne mogu doći do krova nad glavom ni dugoročnim najmom niti kupnjom dok si rentijeri mogu priuštiti kupnju druge, treće nekretnine”.
Rad će pobijediti kapital
Tako smo došli do kraja povijesti, nakon tri desetljeća vladavine HDZ-a i ustrajnoga i nadasve uspješnoga građenja rentijerske Hrvatske, njegov dubrovački gradonačelnik odlučio je tome stati na kraj limitiranjem broja turističkih apartmana. U njegovoj predizbornoj bajci smanjenje broja turističkih apartmana dovest će do pada potražnje za stanovima, a sve to na kraju rezultirat će i padom cijena nekretnina koje će onda moći unajmljivati i kupovati mlade dubrovačke obitelji.
Na kraju će, kaže dubrovački agitpropovski gradonačelnik, rad pobijediti kapital. U zemlji u kojoj je na desetine tisuća stanova bez stanara i izvan upotrebe, u kojoj su nekretnine supstitut za štednju i tržište kapitala, u kojoj se vlast ne usudi uvesti porez na nekretnine i nekorištenu imovinu ili porezno ujednačiti “pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu”, u toj i takvoj zemlji dubrovački gradonačelnik sam ili po nalogu partijske središnjice prodaje bozu o pobjedi rada nad kapitalom ograničavanjem broja turističkih apartmana.
Država i lokalna zajednica bi mogli ostati bez prihoda
Pravo na nepovredivo raspolaganje privatnom imovinom ustavna je kategorija i hoće li vlasnik jednog ili deset stanova i kuća za odmor njih koristiti za vlastite potrebe ili ih iznajmljivati namjernicima na tri sata, jednu noć ili 15 mjeseci nije moguće ograničiti nikakvim “planovima upravljanja destinacijom”.
U svakoj raspravi o prekomjernoj “apartmanizaciji” treba barem pokušati razlikovati turističku kategorizaciju kojom se dobiva pravo na vrlo povoljan porezni tretman, i iznajmljivanje nekretnina uz plaćanje poreza na dohodak. Svako ograničavanje broja kategoriziranih apartmana i kuća za odmor dovest će do njihovog iznajmljivanja, u boljem slučaju, uz plaćanje poreza na dohodak ostvaren takvom djelatnošću, a u lošijem bez ikakvog prihoda za državu ili lokalnu zajednicu.
Ponovno se vodi pogrešna rasprava o broju apartmana
Premijer Andrej Plenković izabrao je za sebe ulogu Djeda Mraza, a svoje je ministre preobrazio u vilenjake. U takvoj kompoziciji ima mjesta samo za darove vjernom i nevjernom pučanstvu, a loše vijesti poput poreza na nekretnine ili ujednačavanja poreznoga opterećenja onih koji se bave turističkim najmom s ostalim djelatnostima ostavljene su za postizborna vremena.
Zbog toga je umjesto ministra financija Marka Primorca na teren istrčao dubrovački gradonačelnik Mate Franković, zbog toga se još jednom vodi pogrešna rasprava o broju apartmana, a ne o poreznom modelu koji je ponajviše zaslužan za pregrijano tržište nekretnina.
Golem rast cijena nekretnina
Prema podacima Eurostata Hrvatska je u tri kvartala zaredom, u četvrtom 2022. i u prva dva ove godine, zabilježila najviši porast cijena nekretnina na godišnjem nivou među članicama Europske unije. U drugome tromjesečju ove godine cijene nekretnina u Europskoj uniji prosječeno su pale za 1,1 posto u odnosu na isto tromjesečje prošle godine, a u Hrvatskoj su prorasle za 13,7 posto.
Za usporedbu, u istome kvartalu cijene nekretnina pale su na godišnjemu nivou u sedam članica eurozone, a najviše u Njemačkoj za 9,9 posto. U rujnu je hrvatska stopa godišnje inflacije (7,3 posto) opet bila osjetno viša od prosjeka eurozone (4,3 posto). Treći mjesec zaredom samo je Slovačka zabilježila višu stopu inflacije od Hrvatske.
Plenkovića i Primorca cijene nekretnina ne brinu
Premijera Plenkovića i ministra financija Primorca ti podaci, barem javno, ni najmanje ne zabrinjavaju. U protivnome usijano hrvatsko tržište nekretnina ne bi notornim besmislicama obećavao hladiti dubrovački gradonačelnik već bi ministar financija implementirao stvarnu i radikalnu reformu poreznoga sustava.
Bez uvođenja poreza na nekretnine, bez dodatnoga oporezivanja praznih stanova i kuća, oporezivanja dohotka od turističkoga najma kao i svakoga drugog dohotka, izjednačavanja poreznoga opterećenja hotela i onih koji “pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu” hrvatsko tržište nekretnina bit će i dalje supstitut za tržište kapitala i štednju u bankama, a novi Zakon o turizmu samo slabašni pokušaj stvaranja uvjeta za “upravljanje destinacijom”.