HDZ zamutio antifašističku ploču i dokazao: ovo društvo je talac njihovog nezdravog odnosa prema prošlosti

Što nam je pokazao nedavni slučaj iz Trogira

Možda je stoga konačno došlo vrijeme da se u HDZ-u, s Plenkovićem ili bez njega na čelu, jednostavno dogovore sami sa sobom i obznane javnosti što misle o antifašističkom nasljeđu i da se toga dosljedno drže

Što god da je Andrej Plenković napravio ne bi li smanjio javnu manifestaciju radikalnog desničarenja u HDZ-u i koju god da smo svi skupa cijenu platili za to, a isto vrijedi za donekle sličan proces koji se odvijao u vrijeme dok je Ivo Sanader bio na čelu te stranke i na čelu države, uvijek se ispostavi kao uzaludno i isključivo površinsko.

Slučaj retuširanja, odnosno zamagljivanja spomen-ploče posvećene oslobođenju Trogira od fašizma kojeg su na svom Facebook profilu napravili trogirski hadezeovci povodom dijeljenja sirnica i slanja uskršnjih poruka, a koji je došao u javnost proteklih dana, to zorno pokazuje.

I baš zbog toga što takav potez zapravo nikoga nije iznenadio, dobio je malu i usputnu pažnju u javnosti. A nije trebao, jer je ovo jedna od ključnih tema zbog koje u vladajućoj stranci ne dopuštaju društvu da izroni iz povijesnih podjela, niti da se odmakne od devedesetih godina.

Kompleksan, nezdrav odnos

Čitav problem Hrvatske i njenog kompleksnog i nezdravog odnosa prema prošlošću izvire iz devedesetih godina i licemjerne politike. S jedne strane, Dan antifašističke borbe bio je državni praznik, ZAVNOH zapisan u preambuli Ustava, a službeni narativ bio je da se u Domovinskom ratu moderna Hrvatska brani od fašizma i okupacije. No s druge je strane rehabilitirano ustaštvo koje je postalo sveprisutno, a ujedno je srušeno preko tri tisuće antifašističkih spomenika, bez da je itko za to odgovarao i bez da su nakon rušenja obnavljani.

Tako smo umjesto poželjnog razgovora o zločinima na kraju Drugog svjetskog rata ili o Golom otoku i političkim suđenjima, samo stvorili nezdrav odnos prema prošlosti, a sve u režiji HDZ-a. Po kojoj su partizani istovremeno i službeni oslobodioci, ali i problem suvremene Hrvatske.

Sve navedeno je najviše došlo do izraza u Dalmaciji i velika je sreća da barem nikad nije proveden dopis tadašnjeg hadezeovog župana splitsko-dalmatinskog, da se organizirano uklone sve spomen-ploče i spomenici posvećene antifašističkoj borbi.

‘Obilježavanje neslavne prošlosti’

Sam tadašnji župan Kruno Peronja je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji od 6. listopada 1994. objašnjavajući inicijativu “vrednovanja spomen-obilježja postavljenih u doba komunizma”, u sklopu koje se trebalo pristupiti “vrlo hitnom skidanju natpisnih spomen-ploča i spomen- obilježja podignutih u razdoblju 1945 . – 1990 .”, objasnio da je ona potrebna jer se radilo o obilježavanju “neslavne prošlosti”.

Dakle, prošlo je skoro trideset godina, rat i okupacija zemlje, kao i socijalistička Hrvatska su davna prošlost, a dalmatinski hadezeovci nisu u stanju imati zdrav odnos prema prošlosti i prihvatiti da Hrvatska jest nastala na antifašističkoj borbi, posebno masovnoj u Dalmaciji, koja je predstavljala i jedini moralan izbor, i strašnu žrtvu, i veliku pobjedu. I bez koje se ne bi imalo koju državu braniti 1991. godine.

Kompletno društvo drže taocem

Da je stvar dubinski iracionalna i nije isključivo vezana uz problem s ideologijom socijalizma, pa čak ni uz problematiku Jugoslavije, svjedoči i činjenica da je taj isti HDZ uporno odbijao na štandarac s najvažnijim datumima iz povijesti Splita, uklesati datum oslobođenja grada od fašizma, što će se valjda pod aktualnom gradskom vlašću konačno dogoditi, kao i da zamagljena trogirska ploča nema ništa više od slične informacije.

Na njoj doslovno piše: “Sloboda rođena u krvi na zgarištima sela i gradova osvanula drevnom Trogiru 28. listopada 1944.” Možda je stoga konačno došlo vrijeme da se u HDZ-u, s Plenkovićem ili bez njega na čelu, jednostavno dogovore sami sa sobom i obznane javnosti što misle o antifašističkom nasljeđu i da se toga dosljedno drže. Jer ovako drže kompletno društvo taocem vlastitog nezdravog odnosa prema prošlosti.