Odluka da se Ustavni sud proglasi nenadležnim za pitanje zabrane okupljanja na Markovom trgu iznenađujuće je tragikomična, unatoč tome što svi znamo da se Ustavni sud popunjava političkim dogovorom većine i opozicije u Saboru i što svi znamo da u tom tijelu HDZ-ova većina nikad nije bila ugrožena. No, ova odluka može pomoći konačnoj selidbi Sabora i Vlade s tog povijesnog trga, onome o čemu sam već jednom davno pisao na Telegramu. Tad sam predložio selidbu u Kockicu.
No, izvjesno je da desnica nikad neće prihvatiti da se dvije najvažnije državne institucije presele u bivšu zgradu Centralnog komiteta, zbog povijesnog konteksta njena nastanka i neskrivenog socijalističkog nasljeđa, kako u interijeru tako i u eksterijeru. Zato je vrijeme da se konačno pristupi izgradnji nove zgrade ili novih zgrada Vlade i Sabora. To doista onda najlogičnije može biti na Prisavlju.
Otpor modernizacijskom nasljeđu
Bolja sigurnost, otvaranje Markova trga turistima i pretvaranje tih dviju zgrada u povijesni muzej ovih institucija sve bi trebale biti posljedice, a ne ključni razlozi selidbe. Najvažnije, osim opsjednutosti hrvatskim državnim pravom i povijesnim nasljeđem, ne postoji racionalan razlog da se zgrade Vlade i Sabora nalaze na uskom, povijesnom i prometno izoliranom Markovu trgu. Jednostavno, one su praktično neuvjetne i tamo su isključivo zbog tvrdoglave vezanosti za tradiciju.
Ta vezanost i pozivanje na povijesna prava moglo se razumjeti dok Hrvatska nije postala samostalna država. No danas, kad je ona to više od tri desetljeća i članica je Europske unije, inzistiranje na toj tradiciji besmisleno je i smiješno. Ovdje nije riječ samo o lokaciji i izgledu zgrada, nego o kompletnoj poruci o tome kako država i društvo sebe vide.
Smještajući sjedište vlasti na povijesni i skučeni trg na kojem je bilo sjedište, puno više fiktivne nego stvarne “Trojedne Kraljevine”, zemlja šalje poruku o zatvorenosti u sebe i nesklonosti otvaranju prema svijetu i današnjem vremenu, ali i nesklonosti priznanju modernizacijskog nasljeđa 20. stoljeća.
Suvremeni Parlament na Marijin Dvoru
Hrvatska je ipak – koliko god se HDZ i Katolička crkva trudili zaustaviti taj proces – počela živjeti u modernosti i takvoj zemlji je nužno napuštanje povijesnih fiksacija. Ilustracije radi, kad čovjek šeta po Sarajevu, neovisno o svim poteškoćama koje Bosna i Hercegovina ima sa svojom funkcionalnosti, pa vidi obnovljenu zgradu Parlamenta na Marijin Dvoru, ima dojam da se nalazi u glavnom gradu neke suvremene zemlje. To s Markovim trgom jednostavno nije slučaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izgradnjom dviju novih zgrada Vlade i Sabora ponajprije bismo dobili priliku da današnja Hrvatska sebe izrazi u arhitektonskom, pa i umjetničkom smislu. Da ne govorimo o tome koliko bi Zagreb u simboličkom i svakom drugom smislu dobio s podizanjem tih dviju zgrada. Taj čin bi pokazao i da zemlja konačno gleda u budućnost, umjesto u prošlost.
I konačno, ali ne manje važno, atmosfera rada Vlade i Sabora bi u tim zgradama, već i samom logikom nove arhitekture, počela politiku i društvo vući naprijed. Na koncu, nije nebitno ni to što će, pored arhitekata, priliku da se izraze i upišu u povijest dobiti i dizajneri, umjetnici i građevinari. Sve u svemu, ne postoji nijedan razlog, osim tvrdoglavosti i inertnosti, da se ne pokrene projekt izgradnje novog simboličkog sjedišta države.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je ipak, koliko god se HDZ i Crkva trudili to zaustaviti, počela živjeti u modernosti. I zato nam trebaju nove zgrade Sabora i Vlade
Dosta je bilo opsjednutosti hrvatskim državnim pravom i tradicijom. Trebaju nam nove zgrade Sabora i Vlade
Ne postoji racionalan razlog da se zgrade Vlade i Sabora nalaze na uskom, povijesnom i prometno izoliranom Markovu trgu. Jednostavno, one su praktično neuvjetne i tamo su isključivo zbog tvrdoglave vezanosti za tradiciju
Odluka da se Ustavni sud proglasi nenadležnim za pitanje zabrane okupljanja na Markovom trgu iznenađujuće je tragikomična, unatoč tome što svi znamo da se Ustavni sud popunjava političkim dogovorom većine i opozicije u Saboru i što svi znamo da u tom tijelu HDZ-ova većina nikad nije bila ugrožena. No, ova odluka može pomoći konačnoj selidbi Sabora i Vlade s tog povijesnog trga, onome o čemu sam već jednom davno pisao na Telegramu. Tad sam predložio selidbu u Kockicu.
No, izvjesno je da desnica nikad neće prihvatiti da se dvije najvažnije državne institucije presele u bivšu zgradu Centralnog komiteta, zbog povijesnog konteksta njena nastanka i neskrivenog socijalističkog nasljeđa, kako u interijeru tako i u eksterijeru. Zato je vrijeme da se konačno pristupi izgradnji nove zgrade ili novih zgrada Vlade i Sabora. To doista onda najlogičnije može biti na Prisavlju.
Otpor modernizacijskom nasljeđu
Bolja sigurnost, otvaranje Markova trga turistima i pretvaranje tih dviju zgrada u povijesni muzej ovih institucija sve bi trebale biti posljedice, a ne ključni razlozi selidbe. Najvažnije, osim opsjednutosti hrvatskim državnim pravom i povijesnim nasljeđem, ne postoji racionalan razlog da se zgrade Vlade i Sabora nalaze na uskom, povijesnom i prometno izoliranom Markovu trgu. Jednostavno, one su praktično neuvjetne i tamo su isključivo zbog tvrdoglave vezanosti za tradiciju.
Ta vezanost i pozivanje na povijesna prava moglo se razumjeti dok Hrvatska nije postala samostalna država. No danas, kad je ona to više od tri desetljeća i članica je Europske unije, inzistiranje na toj tradiciji besmisleno je i smiješno. Ovdje nije riječ samo o lokaciji i izgledu zgrada, nego o kompletnoj poruci o tome kako država i društvo sebe vide.
Smještajući sjedište vlasti na povijesni i skučeni trg na kojem je bilo sjedište, puno više fiktivne nego stvarne “Trojedne Kraljevine”, zemlja šalje poruku o zatvorenosti u sebe i nesklonosti otvaranju prema svijetu i današnjem vremenu, ali i nesklonosti priznanju modernizacijskog nasljeđa 20. stoljeća.
Suvremeni Parlament na Marijin Dvoru
Hrvatska je ipak – koliko god se HDZ i Katolička crkva trudili zaustaviti taj proces – počela živjeti u modernosti i takvoj zemlji je nužno napuštanje povijesnih fiksacija. Ilustracije radi, kad čovjek šeta po Sarajevu, neovisno o svim poteškoćama koje Bosna i Hercegovina ima sa svojom funkcionalnosti, pa vidi obnovljenu zgradu Parlamenta na Marijin Dvoru, ima dojam da se nalazi u glavnom gradu neke suvremene zemlje. To s Markovim trgom jednostavno nije slučaj.
Izgradnjom dviju novih zgrada Vlade i Sabora ponajprije bismo dobili priliku da današnja Hrvatska sebe izrazi u arhitektonskom, pa i umjetničkom smislu. Da ne govorimo o tome koliko bi Zagreb u simboličkom i svakom drugom smislu dobio s podizanjem tih dviju zgrada. Taj čin bi pokazao i da zemlja konačno gleda u budućnost, umjesto u prošlost.
I konačno, ali ne manje važno, atmosfera rada Vlade i Sabora bi u tim zgradama, već i samom logikom nove arhitekture, počela politiku i društvo vući naprijed. Na koncu, nije nebitno ni to što će, pored arhitekata, priliku da se izraze i upišu u povijest dobiti i dizajneri, umjetnici i građevinari. Sve u svemu, ne postoji nijedan razlog, osim tvrdoglavosti i inertnosti, da se ne pokrene projekt izgradnje novog simboličkog sjedišta države.