Da nas povremeno, a sada već i u pravilnim razmacima, iz Hrvatske pošte ne zateknu s nekim skandaloznim činom, skoro nitko izvan kruga filatelista ne bi ni znao da postoji tako nešto kao prigodni žig. No, kako imamo takav slučaj, sad već drugi u praktično godinu dana, jedino dobro u svemu je to što je šira javnost naučila nešto o funkcioniranju pošte kao takve i o njenoj terminologiji i metodici.
Što bi bio skandal sam po sebi, sve i da ne znamo za slučaj od prije točno godinu dana, kada je ta ista Hrvatska pošta, odbila izraditi prigodni žig povodom 130. godišnjice rođenja Josipa Broza Tita, uz cinično birokratsko obrazloženje da je Savez antifašista podnio prijedlog u prosincu, dok je Tito rođen u svibnju.
Uzurpacija javne institucije
Iz ova dva slučaja saznali smo još neke stvari. Prva je da se radi o očitoj laži koju svakim potezom potvrđuju. Jer netko tko ničim izazvan objavi prigodni žig povodom referenduma o braku, a istovremeno odbija obilježiti Titovo rođenje, jasno potvrđuje da je riječ o ideološkom izboru. Dodatno, s obzirom da je sada prigodni žig objavljen deset dana nakon same godišnjice, točnije 20. prosinca, dok se sam referendum dogodio 10. prosinca, sami poništavaju i onaj drugi argument o tome da su antifašisti zakasnili.
Uz sve to, imamo i činjenicu da je toliko za zemlju doista bitnih datuma zaobiđeno, a ovaj izdvojen i uz to nemamo nikakvu informaciju da je netko i, ako jeste tko je taj netko, službeno zatražio prigodni žig za referendum o braku, što sve govori u prilog autonomnom ideološkom radu u vrhu pošte.
A kad sve ogolimo do kraja, radi se o uzurpaciji javne institucije u ideološke svrhe. Jer čak i kad zanemarimo bilo čija ideološka uvjerenja, Josip Broz Tito je itekako relevantna osoba za hrvatsku povijest i čovjek koji je stvorio Hrvatsku u današnjim granicama te predvodio antifašistički otpor, čime postoje svi argumenti da dobije prigodni žig.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suvremeni hrvatski nacionalizam
S druge pak strane, Referendum o braku je relevantan isključivo u današnjem političkom trenutku kao jedna fusnota o djelovanju i inicijalnoj pobjedi klerikalaca, koja u dugom povijesnom trajanju neće značiti ništa. I to je jasno svima.
No, kako se istovremeno dogodilo da je samo dva dana nakon objave žiga, u centru Splita, odnosno u ulici Kralja Tomislava, Hrvatska pošta napustila i posljednje kvadrate malog poštanskog ureda u zgradi koju su svi u Splitu znali kao zgradu pošte i koja je otvorena još 1938. kao ‘Hrvatska direkcija Pošte, telegrafa i telefona u Splitu’, nakon što su reprezentativni objekt prije par godina prodali susjednom hotelu, dogodilo se da imamo tako tipičan slučaj za objašnjenje biti današnje nacionalističke ideologije.
A ono glasi ovako: S jedne strane slavit ćemo klerikalce, s druge ćemo biti protiv Tita i antifašizma, a s treće ćemo zatirati vlastitu, autentično hrvatsku baštinu da bismo nešto zaradili. Bolje metafore suvremenog hrvatskog nacionalizma teško možemo pronaći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Hrvatska pošta slavi homofobni referendum, ali im zato Tito baš jako smeta? Odgovor je bolno jednostavan
Kad sve ogolimo do kraja, radi se o uzurpaciji javne institucije u ideološke svrhe
Čak i kad zanemarimo bilo čija ideološka uvjerenja, Josip Broz Tito je itekako relevantna osoba za hrvatsku povijest i čovjek koji je stvorio Hrvatsku u današnjim granicama te predvodio antifašistički otpor, čime postoje svi argumenti da dobije prigodni žig.
Da nas povremeno, a sada već i u pravilnim razmacima, iz Hrvatske pošte ne zateknu s nekim skandaloznim činom, skoro nitko izvan kruga filatelista ne bi ni znao da postoji tako nešto kao prigodni žig. No, kako imamo takav slučaj, sad već drugi u praktično godinu dana, jedino dobro u svemu je to što je šira javnost naučila nešto o funkcioniranju pošte kao takve i o njenoj terminologiji i metodici.
Slučaj od ovog tjedna poznat je i pretvorio se u omanji skandal, nažalost puno manji no što bi trebao biti. Hrvatska pošta je, odnosno vjerojatno njen čelni čovjek, izvjesni Ivan Čule, bez čije potvrde je to teško moglo proći, napravila prigodni žig povodom desete godišnjice tzv. Referenduma o braku, tipskog primjera nastojanja klerikalaca za suspenzijom ljudskih prava i poništavanjem modernizacije. Pojednostavljeno govoreći, kad sve birokratske floskule i objašnjenja stavimo po strani, Hrvatska pošta je objavila prigodni žig u čast Željke Markić.
Što bi bio skandal sam po sebi, sve i da ne znamo za slučaj od prije točno godinu dana, kada je ta ista Hrvatska pošta, odbila izraditi prigodni žig povodom 130. godišnjice rođenja Josipa Broza Tita, uz cinično birokratsko obrazloženje da je Savez antifašista podnio prijedlog u prosincu, dok je Tito rođen u svibnju.
Uzurpacija javne institucije
Iz ova dva slučaja saznali smo još neke stvari. Prva je da se radi o očitoj laži koju svakim potezom potvrđuju. Jer netko tko ničim izazvan objavi prigodni žig povodom referenduma o braku, a istovremeno odbija obilježiti Titovo rođenje, jasno potvrđuje da je riječ o ideološkom izboru. Dodatno, s obzirom da je sada prigodni žig objavljen deset dana nakon same godišnjice, točnije 20. prosinca, dok se sam referendum dogodio 10. prosinca, sami poništavaju i onaj drugi argument o tome da su antifašisti zakasnili.
Uz sve to, imamo i činjenicu da je toliko za zemlju doista bitnih datuma zaobiđeno, a ovaj izdvojen i uz to nemamo nikakvu informaciju da je netko i, ako jeste tko je taj netko, službeno zatražio prigodni žig za referendum o braku, što sve govori u prilog autonomnom ideološkom radu u vrhu pošte.
A kad sve ogolimo do kraja, radi se o uzurpaciji javne institucije u ideološke svrhe. Jer čak i kad zanemarimo bilo čija ideološka uvjerenja, Josip Broz Tito je itekako relevantna osoba za hrvatsku povijest i čovjek koji je stvorio Hrvatsku u današnjim granicama te predvodio antifašistički otpor, čime postoje svi argumenti da dobije prigodni žig.
Suvremeni hrvatski nacionalizam
S druge pak strane, Referendum o braku je relevantan isključivo u današnjem političkom trenutku kao jedna fusnota o djelovanju i inicijalnoj pobjedi klerikalaca, koja u dugom povijesnom trajanju neće značiti ništa. I to je jasno svima.
No, kako se istovremeno dogodilo da je samo dva dana nakon objave žiga, u centru Splita, odnosno u ulici Kralja Tomislava, Hrvatska pošta napustila i posljednje kvadrate malog poštanskog ureda u zgradi koju su svi u Splitu znali kao zgradu pošte i koja je otvorena još 1938. kao ‘Hrvatska direkcija Pošte, telegrafa i telefona u Splitu’, nakon što su reprezentativni objekt prije par godina prodali susjednom hotelu, dogodilo se da imamo tako tipičan slučaj za objašnjenje biti današnje nacionalističke ideologije.
A ono glasi ovako: S jedne strane slavit ćemo klerikalce, s druge ćemo biti protiv Tita i antifašizma, a s treće ćemo zatirati vlastitu, autentično hrvatsku baštinu da bismo nešto zaradili. Bolje metafore suvremenog hrvatskog nacionalizma teško možemo pronaći.