Jutros javljaju da imamo manje od 766 zaraženih. S preko četiri tisuće na dan, pali smo, prema tome, za četiri petine. Istina, bilo je manje testiranih nego inače, ali poboljšanje je očito i glomazno. Što se iz toga mora zaključiti? Pa da je već zatvaranje kafića i restorana dalo izvrsne rezultate. Puno manje inficiranih i onda puno manja opasnost da će Covid danomice kositi tolike ljude. Danas, doduše, imamo novi crni rekord od 80 umrlih, no to je rezultat skokova od ranije, s kojima je Hrvatska bila dospjela na sam europski vrh, i treba vremena da padne.
Iz našeg Stožera dugo su se odupirali pooštravanju mjera, tvrdili da od lockdowna nema koristi i da je, osim toga, razoran za gospodarstvo. U međuvremenu su ljudi umirali kao na traci, a ispostavilo se da ni ekonomija nije spašena. Hrvatska trenutno s BDP-om stoji najgore u EU s padom gospodarske aktivnosti za 10 posto. Druga najgora je Španjolska s padom od 8,7 posto, a najuspješnija je Litva s minusom od samo 1,7 posto.
Dakle, politika Stožera i Vlade doživjela je očigledan neuspjeh i na planu čuvanja zdravlja, i na planu čuvanja ekonomije. Ali logično pitanje odgovornosti za taj dupli fijasko proglašavaju drskim, zlobnim i neumjesnim.
Pojam je jako jednostavan
Zato se čini da Plenkoviću, Berošu, Capaku i Alemki Markotić treba objasniti što uopće znači riječ ”odgovornost”. Jer upravo oni jesu odgovorni za epidemiološki i gospodarski saldo Hrvatske, a s indignacijom odbacuju svaku pomisao da bi se njih smjelo presretati s takvim pitanjima. Na novinara koji je pokušao, otresla se šefica infektivne klinike Alemka Markotić sa sarkastičnom opaskom kako se nada da se nalazi na press konferenciji, a ne u sudnici. To izvlačenje nepristojno je prema javnosti, a posebno prema obiteljima ljudi koji su preminuli u bolnicama i prema tvrtkama koje propadaju.
Jer pojam odgovornosti je relativno jednostavan iako gospoda hine da ga ne razumiju. Ako ti prodaju usisavač s tvorničkom greškom, dužni su te u punom iznosu obeštetiti. Ako ne plaćaš banci rate kredita, momentalno ti se obračunava kamata, a na kraju će ti za dug uzeti kuću. Ako bi neki kirurg pacijentu greškom izvadio zdravi bubreg umjesto bolesnoga, taj bi liječnik izgubio licencu i morao bi se u nastavku života posvetiti nekoj drugoj profesiji. Odgovaraš i snosiš posljedice uvijek, čak i bez namjere da učiniš nešto loše.
Jedini način pojašnjenja
Svi smo svjesni da smo konstantno odgovorni za svoje postupke. To se ne odnosi samo na one građane kojima je zbog mentalne bolesti oduzeta poslovna sposobnost. Malo dijete moraš dobro držati za ruku jer može naletjeti automobil i svake sekunde paziti da se ne nagne preko balkona. Onoga tko uporno kasni na poslovne sastanke, partneri će vrlo brzo početi smatrati potpuno nepouzdanim. Predsjednik uprave kompanije mora imati dobre rezultate inače će mu se hitno zahvaliti i dovesti drugoga Ako pišem gluposti, neće me više trebati. Zašto i bi?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Možda će se doktori znanosti iz Stožera i Plenkovićevi vodeći političari uvrijediti što im se pojam odgovornosti tumači na način primjeren uzrastu osnovne škole i dječjih rođendana s unajmljenim klaunom koji odjednom pozvoni na vrata. Ali izgleda da nema drugog načina da ga napokon usvoje. Ili da ih se pritjera uza zid pa da nas prestanu farbati kako ne kapiraju što ih se pita i zašto uopće.
Sve države glupe, amo naša pametna
Ako bi priznali svoju odgovornost za svoje tragično loše procjene i vratolomne teorije o širenju Covida, koje su valjda pokupili na sastancima HDZ-a, vjerojatno im ipak ne bi pala kruna s glave, a najviše pogođeni njihovim odlukama možda bi se osjećali malo manje loše. Bar mala zadovoljština bila bi ljudima to da ih se više ne pravi budalama. Jer teško da bi, na primjer, u zadarskom domu za starije bilo čak 187 pozitivnih na koronu i teško da bi ih do sada umrlo 25 da su mjere bile odmjerene na vrijeme.
Onda kad su druge države počele stiskati i zatvarati, a naš Stožer i naš premijer ponašali se kao da su svi ti drugi glupi i zavedeni, a samo oni stručni i pametni. Možda bih, da nismo ovisili o njima, sada ja smjela vidjeti svoju djecu koju nisam vidjela preko mjesec dana i pitanje je kad ću jer idu iz samoizolacije u samoizolaciju. Meni je, recimo, to potrebno za duševni mir.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato im treba gurati pod nos barem pitanje njihove odgovornosti. To je vrlo mala naknada za stanje u koje su nas doveli. I da bi na kraju te svoje genijalne strategije, zatvorili županije i uveli sve ono što su tvrdili da nikad neće i čemu su do jučer s visine podsmjehivali.
I djeca znaju da su odgovorna za svoje postupke. Zašto Plenković i Stožer hine da to ne razumiju?
Kolike su šanse da sada, kada nam broj slučajeva pada, priznaju da su pogriješili što su odgađali mjere
Možda će se doktori znanosti iz vodeći političari uvrijediti što ćemo im pojam odgovornosti rastumačiti na način primjeren uzrastu osnovne škole i dječjih rođendana s unajmljenim klaunom koji odjednom pozvoni na vrata. Ali izgleda da nema drugog puta da ga napokon usvoje. Ili da ih se pritjera uza zid pa da nas prestanu farbati kako ne kapiraju što ih se pita i zašto uopće. Jer, politika Stožera i Vlade doživjela je europski rekord po neuspjehu i na planu čuvanja zdravlja, i na planu čuvanja ekonomije.
Jutros javljaju da imamo manje od 766 zaraženih. S preko četiri tisuće na dan, pali smo, prema tome, za četiri petine. Istina, bilo je manje testiranih nego inače, ali poboljšanje je očito i glomazno. Što se iz toga mora zaključiti? Pa da je već zatvaranje kafića i restorana dalo izvrsne rezultate. Puno manje inficiranih i onda puno manja opasnost da će Covid danomice kositi tolike ljude. Danas, doduše, imamo novi crni rekord od 80 umrlih, no to je rezultat skokova od ranije, s kojima je Hrvatska bila dospjela na sam europski vrh, i treba vremena da padne.
Iz našeg Stožera dugo su se odupirali pooštravanju mjera, tvrdili da od lockdowna nema koristi i da je, osim toga, razoran za gospodarstvo. U međuvremenu su ljudi umirali kao na traci, a ispostavilo se da ni ekonomija nije spašena. Hrvatska trenutno s BDP-om stoji najgore u EU s padom gospodarske aktivnosti za 10 posto. Druga najgora je Španjolska s padom od 8,7 posto, a najuspješnija je Litva s minusom od samo 1,7 posto.
Dakle, politika Stožera i Vlade doživjela je očigledan neuspjeh i na planu čuvanja zdravlja, i na planu čuvanja ekonomije. Ali logično pitanje odgovornosti za taj dupli fijasko proglašavaju drskim, zlobnim i neumjesnim.
Pojam je jako jednostavan
Zato se čini da Plenkoviću, Berošu, Capaku i Alemki Markotić treba objasniti što uopće znači riječ ”odgovornost”. Jer upravo oni jesu odgovorni za epidemiološki i gospodarski saldo Hrvatske, a s indignacijom odbacuju svaku pomisao da bi se njih smjelo presretati s takvim pitanjima. Na novinara koji je pokušao, otresla se šefica infektivne klinike Alemka Markotić sa sarkastičnom opaskom kako se nada da se nalazi na press konferenciji, a ne u sudnici. To izvlačenje nepristojno je prema javnosti, a posebno prema obiteljima ljudi koji su preminuli u bolnicama i prema tvrtkama koje propadaju.
Jer pojam odgovornosti je relativno jednostavan iako gospoda hine da ga ne razumiju. Ako ti prodaju usisavač s tvorničkom greškom, dužni su te u punom iznosu obeštetiti. Ako ne plaćaš banci rate kredita, momentalno ti se obračunava kamata, a na kraju će ti za dug uzeti kuću. Ako bi neki kirurg pacijentu greškom izvadio zdravi bubreg umjesto bolesnoga, taj bi liječnik izgubio licencu i morao bi se u nastavku života posvetiti nekoj drugoj profesiji. Odgovaraš i snosiš posljedice uvijek, čak i bez namjere da učiniš nešto loše.
Jedini način pojašnjenja
Svi smo svjesni da smo konstantno odgovorni za svoje postupke. To se ne odnosi samo na one građane kojima je zbog mentalne bolesti oduzeta poslovna sposobnost. Malo dijete moraš dobro držati za ruku jer može naletjeti automobil i svake sekunde paziti da se ne nagne preko balkona. Onoga tko uporno kasni na poslovne sastanke, partneri će vrlo brzo početi smatrati potpuno nepouzdanim. Predsjednik uprave kompanije mora imati dobre rezultate inače će mu se hitno zahvaliti i dovesti drugoga Ako pišem gluposti, neće me više trebati. Zašto i bi?
Možda će se doktori znanosti iz Stožera i Plenkovićevi vodeći političari uvrijediti što im se pojam odgovornosti tumači na način primjeren uzrastu osnovne škole i dječjih rođendana s unajmljenim klaunom koji odjednom pozvoni na vrata. Ali izgleda da nema drugog načina da ga napokon usvoje. Ili da ih se pritjera uza zid pa da nas prestanu farbati kako ne kapiraju što ih se pita i zašto uopće.
Sve države glupe, amo naša pametna
Ako bi priznali svoju odgovornost za svoje tragično loše procjene i vratolomne teorije o širenju Covida, koje su valjda pokupili na sastancima HDZ-a, vjerojatno im ipak ne bi pala kruna s glave, a najviše pogođeni njihovim odlukama možda bi se osjećali malo manje loše. Bar mala zadovoljština bila bi ljudima to da ih se više ne pravi budalama. Jer teško da bi, na primjer, u zadarskom domu za starije bilo čak 187 pozitivnih na koronu i teško da bi ih do sada umrlo 25 da su mjere bile odmjerene na vrijeme.
Onda kad su druge države počele stiskati i zatvarati, a naš Stožer i naš premijer ponašali se kao da su svi ti drugi glupi i zavedeni, a samo oni stručni i pametni. Možda bih, da nismo ovisili o njima, sada ja smjela vidjeti svoju djecu koju nisam vidjela preko mjesec dana i pitanje je kad ću jer idu iz samoizolacije u samoizolaciju. Meni je, recimo, to potrebno za duševni mir.
Zato im treba gurati pod nos barem pitanje njihove odgovornosti. To je vrlo mala naknada za stanje u koje su nas doveli. I da bi na kraju te svoje genijalne strategije, zatvorili županije i uveli sve ono što su tvrdili da nikad neće i čemu su do jučer s visine podsmjehivali.