Nakon što je u posljednjih sedam dana napravio dar-mar u hrvatskoj politici, agresivnim populizmom se obrušio na gotovo sve institucije u državi, uz metafore rijeka pravdi i osedlanih konja zazvao narod na “ustanak protiv institucija”, najavio Vladu nacionalnog spasa i dao prve obrise Treće Republike, koja se, zasad, sastoji od niza političkih obračuna, prvo s Ustavnim sudom, a zatim i s rektorima javnih sveučilišta, predsjednik Zoran Milanović u Vinkovcima je u petak po prvi put jasno dao do znanja da je sasvim svjestan što radi i priznao da se služi istim sredstvima koje zamjera HDZ-u. Citirat ću ga šire:
“Hrvatice i Hrvati, zlo je doba. Imamo posla s neskrupuloznim uzurpatorima, s opasnim neprijateljima – reći ću – naroda, sigurno demokracije, s otimačima i s ometačima demokratskog procesa. Zato što se jedan predsjednik Republike, osoba bez ovlasti, odlučio u finišu kampanje ponašati onako kako se onaj nesoj od HDZ-a ponaša cijelo vrijeme, i to godinama.”
Plenkovićeva linija odgovora
U tom je svome priznanju čak vodio računa da ne oblati HDZ kao stranku, već isključivo pojedince koji se takvima predstavljaju, a prema njegovu mišljenju nemaju prava na (po)nekad časno ime HDZ-a.
S druge strane, isto jučer, premijer Andrej Plenković se obratio, gle čuda, iz Bruxellesa da bi kristalno jasno poručio, jer to se ne da drukčije iščitati, kako svi skupa imamo posla sa psihički bolesnom osobom.
Je li riječ samo o razumljivoj reakciji čuđenja na ponašanje koje ne možeš racionalno smjestiti niti u jedan okvir ili je Plenković time najavio liniju odgovora na Milanovićev izazov, koji, ako je suditi prema Vladimiru Šeksu, može završiti i time da Vlada od Ustavnoga suda zatraži da predsjednika države proglasi nesposobnim za obavljanje dužnosti, tek će se vidjeti.
Sučeljavanje sa psihičkim bolesnikom
Nakon toga je, pomalo kontradiktorno, Plenković pozvao tu psihički bolesnu osobu na sučeljavanje u stilu: “Daj ostavku i idemo na sučeljavanje”. Svi bismo prije očekivali da Plenković kaže: “Ne mogu se sučeljavati sa psihički bolesnom osobom. Nije fer.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustavna kriza, koju predsjednik Ustavnoga suda Miroslav Šeparović negira, ne da postoji, ona vrišti i prijeti da po prvi put u demokratskoj Hrvatskoj nećemo biti u stanju održati izbore. Milanović prijeti Ustavnome sudu da se samo USUDi dirati u datum izbora koji je on odredio.
Saznali smo i to da on ne misli dati ostavku na mjesto predsjednika Republike tako skoro nakon izbora; tek će u svojstvu predsjednika Republike, kroz konzultacije, morati dobiti garancije od političkih stranaka da će Vlada nacionalnog spasa dobiti podršku u parlamentu.
SDP poštuje Upozorenje
Ako i neće sam sebi dati mandat za sastavljanje vlade (ni to, recimo, ne piše u Ustavu da je zabranjeno, najviše što se može dogoditi je da ga Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa kazni s 4000 eura – pih!), dat će je dan prije nego što od vršitelja dužnosti predsjednika Republike dobije mandat za sastavljanje vlade, a nakon što se parlament konstituira, izabere predsjednika i nakon što dobije potpise stranaka za sebe kao mandatara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik Milanović ne da krši Ustav natječući se na izborima za parlament – i, što god govorio, on je toga svjestan – on je kreirao ustavno nemoguću situaciju za provedbu izbora.
Već je potpuno vidljivo i nema šanse da se to tijekom kampanje promijeni: dok SDP potpuno poštuje Upozorenje Ustavnoga suda – iako nitko ne zna kako SDP krši Ustav spominjući da će mu budući premijerski kandidat biti današnji predsjednik Republike – Milanović s pozicije predsjednika Republike vodi otvorenu kampanju za parlamentarne izbore.
Izbori su ustavno nemogući
Njegovo uključenje u kampanju već se odražava na rezultate izbora, barem sudeći prema istraživanjima javnog mnijenja. Već sad vidimo da će protuustavno djelovanje predsjednika utjecati na rezultate izbora, ovako ili onako, pobijedio HDZ ili opozicija, samo se ne zna može li i na koji način Ustavni sud tome doskočiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li primjerenije i moguće reagirati odmah, pred izbore, kad se vide zadnji trendovi ili čekati izborne rezultate da bi se naknadno konstatiralo da su provedeni neustavno i nezakonito? Kako god okrenemo, izbori su ustavno nemogući.
Premda su me niz puta dosad upozoravali da se ne bavim naivnim snatrenjima u politici, ne mogu se oduprijeti tome zovu. Još uvijek vjerujem da u ovakvim situacijama građani moraju biti upoznati sa svim potencijalnim mogućnostima, koliko god bile naivne.
HDZ-ove garancije Milanoviću
Jedini izlaz iz ove situacije mogu ponuditi sami politički akteri, shvaćajući strahove i zahtjeve druge strane ozbiljno i uvažavajući ih. Milanović je, primjerice, jučer naširoko objasnio zašto ne želi i gotovo ne može dati ostavku sve i da hoće. Strah ga je da će HDZ, jednom kad uz premijera bude imao i vršitelja dužnosti predsjednika, to iskoristiti da utječe na izbore, a Ustavni sud, većinski pod njihovom kontrolom, to amenovati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina, u hrvatskom Ustavu postoje odredbe prema kojima predsjednik države na prijedlog predsjednika vlade može donositi uredbe sa zakonskom snagom, a posebno u situaciji u kojoj je Sabor raspušten te se ne može sastati. Dovoljno je da se ustanovi neka izvanredna okolnost ili da su tijela vlasti onemogućena u obavljanju svojih ustavnih dužnosti. Također, Milanović nije siguran kako bi se ta osoba ponašala kod eventualnog davanja mandata.
Ako premijer Plenković uistinu pristaje na sučeljavanje s Milanovićem, prihvaćajući bačenu rukavicu Milanovića i SDP-a da se izbori rješavaju megdanom njih dvojice, i ako HDZ uistinu nema namjeru iskorištavati kontrolu pozicija u vlasti kako ih Milanović unaprijed optužuje, je li spreman Milanoviću dati takve garancije?
Potpredsjednika za predsjednika
Dovoljno je da predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković da ostavku. Time bi se izvukao iz situacije koju mu je, ničim izazvan, servirao Ustavni sud. Naime, u svom Upozorenju Ustavni sud je brzinski protumačio, iako to nije bila tema, da se niti eventualni budući vršitelj dužnosti predsjednika Republike ne bio smio kandidirati na izborima i sudjelovati u kampanji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjerujem da bi se našao barem jedan sadašnji potpredsjednik Sabora koji bi prihvatio takvu mogućnost, a Ustavni sud bi mogao potpuno legitimno, logičkom i pragmatičnom interpretacijom Ustava, potvrditi da – ako ne postoji predsjednik Hrvatskog sabora – vršitelj dužnosti predsjednika Republike može biti i potpredsjednik.
Glavna ustavna svrha vršitelja dužnosti je i tako u tome da Hrvatska niti jedan dan ili sat ne ostane bez nekoga tko može, zlu ne trebalo, djelovati u kapacitetu predsjednika države i gotovo ništa više.
Šansa da se izbori ipak održe
Taj bi se potpredsjednik javno obvezao da funkciju vršitelja neće koristiti ni za kakav utjecaj na izbore, niti da mu pada na pamet da nakon izbora obavlja konzultacije i daje mandat za sastavljanje vlade. To bi se, konsenzusno, prepustilo ili novoizabranom predsjedniku Sabora ili novoizabranom predsjedniku Republike. Ustavno, nova vlada može pričekati koliko treba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanović tad ne bi imao argument da ne može dati ostavku na mjesto predsjednika i mogao bi se uključiti u kampanju za Treću Republiku kao slobodan čovjek. Politički se ne bi promijenilo ništa.
Već i ovako su Milanović i SDP nametnuli glavno pitanje ovih izbora: određivanje prema demokratskom karakteru HDZ-a na vlasti i ponuđenoj alternativi, personificirano u Plenkoviću i Milanoviću. Ako možda dosad neka stranka nije uspjela napisati izborni program, možda je bolje da niti ne započinje. Ustavno bi se, pak, dalo šansu izborima da se održe.
Prof. dr. sc. Goran Čular izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Idemo prema neustavnim izborima. No, možemo se spasiti kompromisom: i Jandroković i Milanović trebaju podnijeti ostavku
HDZ treba dati garancije Milanoviću, a on se onda može uključiti u kampanju za Treću Republiku kao slobodan čovjek
Potpredsjednik Sabora javno bi se obvezao da funkciju v.d. predsjednika neće koristiti ni za kakav utjecaj na izbore, niti da mu pada na pamet da nakon izbora obavlja konzultacije i daje mandat za sastav vlade. To bi se, konsenzusno, prepustilo ili novoizabranom predsjedniku Sabora ili novoizabranom predsjedniku Republike
Nakon što je u posljednjih sedam dana napravio dar-mar u hrvatskoj politici, agresivnim populizmom se obrušio na gotovo sve institucije u državi, uz metafore rijeka pravdi i osedlanih konja zazvao narod na “ustanak protiv institucija”, najavio Vladu nacionalnog spasa i dao prve obrise Treće Republike, koja se, zasad, sastoji od niza političkih obračuna, prvo s Ustavnim sudom, a zatim i s rektorima javnih sveučilišta, predsjednik Zoran Milanović u Vinkovcima je u petak po prvi put jasno dao do znanja da je sasvim svjestan što radi i priznao da se služi istim sredstvima koje zamjera HDZ-u. Citirat ću ga šire:
“Hrvatice i Hrvati, zlo je doba. Imamo posla s neskrupuloznim uzurpatorima, s opasnim neprijateljima – reći ću – naroda, sigurno demokracije, s otimačima i s ometačima demokratskog procesa. Zato što se jedan predsjednik Republike, osoba bez ovlasti, odlučio u finišu kampanje ponašati onako kako se onaj nesoj od HDZ-a ponaša cijelo vrijeme, i to godinama.”
Plenkovićeva linija odgovora
U tom je svome priznanju čak vodio računa da ne oblati HDZ kao stranku, već isključivo pojedince koji se takvima predstavljaju, a prema njegovu mišljenju nemaju prava na (po)nekad časno ime HDZ-a.
S druge strane, isto jučer, premijer Andrej Plenković se obratio, gle čuda, iz Bruxellesa da bi kristalno jasno poručio, jer to se ne da drukčije iščitati, kako svi skupa imamo posla sa psihički bolesnom osobom.
Je li riječ samo o razumljivoj reakciji čuđenja na ponašanje koje ne možeš racionalno smjestiti niti u jedan okvir ili je Plenković time najavio liniju odgovora na Milanovićev izazov, koji, ako je suditi prema Vladimiru Šeksu, može završiti i time da Vlada od Ustavnoga suda zatraži da predsjednika države proglasi nesposobnim za obavljanje dužnosti, tek će se vidjeti.
Sučeljavanje sa psihičkim bolesnikom
Nakon toga je, pomalo kontradiktorno, Plenković pozvao tu psihički bolesnu osobu na sučeljavanje u stilu: “Daj ostavku i idemo na sučeljavanje”. Svi bismo prije očekivali da Plenković kaže: “Ne mogu se sučeljavati sa psihički bolesnom osobom. Nije fer.”
Ustavna kriza, koju predsjednik Ustavnoga suda Miroslav Šeparović negira, ne da postoji, ona vrišti i prijeti da po prvi put u demokratskoj Hrvatskoj nećemo biti u stanju održati izbore. Milanović prijeti Ustavnome sudu da se samo USUDi dirati u datum izbora koji je on odredio.
Saznali smo i to da on ne misli dati ostavku na mjesto predsjednika Republike tako skoro nakon izbora; tek će u svojstvu predsjednika Republike, kroz konzultacije, morati dobiti garancije od političkih stranaka da će Vlada nacionalnog spasa dobiti podršku u parlamentu.
SDP poštuje Upozorenje
Ako i neće sam sebi dati mandat za sastavljanje vlade (ni to, recimo, ne piše u Ustavu da je zabranjeno, najviše što se može dogoditi je da ga Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa kazni s 4000 eura – pih!), dat će je dan prije nego što od vršitelja dužnosti predsjednika Republike dobije mandat za sastavljanje vlade, a nakon što se parlament konstituira, izabere predsjednika i nakon što dobije potpise stranaka za sebe kao mandatara.
Predsjednik Milanović ne da krši Ustav natječući se na izborima za parlament – i, što god govorio, on je toga svjestan – on je kreirao ustavno nemoguću situaciju za provedbu izbora.
Već je potpuno vidljivo i nema šanse da se to tijekom kampanje promijeni: dok SDP potpuno poštuje Upozorenje Ustavnoga suda – iako nitko ne zna kako SDP krši Ustav spominjući da će mu budući premijerski kandidat biti današnji predsjednik Republike – Milanović s pozicije predsjednika Republike vodi otvorenu kampanju za parlamentarne izbore.
Izbori su ustavno nemogući
Njegovo uključenje u kampanju već se odražava na rezultate izbora, barem sudeći prema istraživanjima javnog mnijenja. Već sad vidimo da će protuustavno djelovanje predsjednika utjecati na rezultate izbora, ovako ili onako, pobijedio HDZ ili opozicija, samo se ne zna može li i na koji način Ustavni sud tome doskočiti.
Je li primjerenije i moguće reagirati odmah, pred izbore, kad se vide zadnji trendovi ili čekati izborne rezultate da bi se naknadno konstatiralo da su provedeni neustavno i nezakonito? Kako god okrenemo, izbori su ustavno nemogući.
Premda su me niz puta dosad upozoravali da se ne bavim naivnim snatrenjima u politici, ne mogu se oduprijeti tome zovu. Još uvijek vjerujem da u ovakvim situacijama građani moraju biti upoznati sa svim potencijalnim mogućnostima, koliko god bile naivne.
HDZ-ove garancije Milanoviću
Jedini izlaz iz ove situacije mogu ponuditi sami politički akteri, shvaćajući strahove i zahtjeve druge strane ozbiljno i uvažavajući ih. Milanović je, primjerice, jučer naširoko objasnio zašto ne želi i gotovo ne može dati ostavku sve i da hoće. Strah ga je da će HDZ, jednom kad uz premijera bude imao i vršitelja dužnosti predsjednika, to iskoristiti da utječe na izbore, a Ustavni sud, većinski pod njihovom kontrolom, to amenovati.
Istina, u hrvatskom Ustavu postoje odredbe prema kojima predsjednik države na prijedlog predsjednika vlade može donositi uredbe sa zakonskom snagom, a posebno u situaciji u kojoj je Sabor raspušten te se ne može sastati. Dovoljno je da se ustanovi neka izvanredna okolnost ili da su tijela vlasti onemogućena u obavljanju svojih ustavnih dužnosti. Također, Milanović nije siguran kako bi se ta osoba ponašala kod eventualnog davanja mandata.
Ako premijer Plenković uistinu pristaje na sučeljavanje s Milanovićem, prihvaćajući bačenu rukavicu Milanovića i SDP-a da se izbori rješavaju megdanom njih dvojice, i ako HDZ uistinu nema namjeru iskorištavati kontrolu pozicija u vlasti kako ih Milanović unaprijed optužuje, je li spreman Milanoviću dati takve garancije?
Potpredsjednika za predsjednika
Dovoljno je da predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković da ostavku. Time bi se izvukao iz situacije koju mu je, ničim izazvan, servirao Ustavni sud. Naime, u svom Upozorenju Ustavni sud je brzinski protumačio, iako to nije bila tema, da se niti eventualni budući vršitelj dužnosti predsjednika Republike ne bio smio kandidirati na izborima i sudjelovati u kampanji.
Vjerujem da bi se našao barem jedan sadašnji potpredsjednik Sabora koji bi prihvatio takvu mogućnost, a Ustavni sud bi mogao potpuno legitimno, logičkom i pragmatičnom interpretacijom Ustava, potvrditi da – ako ne postoji predsjednik Hrvatskog sabora – vršitelj dužnosti predsjednika Republike može biti i potpredsjednik.
Glavna ustavna svrha vršitelja dužnosti je i tako u tome da Hrvatska niti jedan dan ili sat ne ostane bez nekoga tko može, zlu ne trebalo, djelovati u kapacitetu predsjednika države i gotovo ništa više.
Šansa da se izbori ipak održe
Taj bi se potpredsjednik javno obvezao da funkciju vršitelja neće koristiti ni za kakav utjecaj na izbore, niti da mu pada na pamet da nakon izbora obavlja konzultacije i daje mandat za sastavljanje vlade. To bi se, konsenzusno, prepustilo ili novoizabranom predsjedniku Sabora ili novoizabranom predsjedniku Republike. Ustavno, nova vlada može pričekati koliko treba.
Milanović tad ne bi imao argument da ne može dati ostavku na mjesto predsjednika i mogao bi se uključiti u kampanju za Treću Republiku kao slobodan čovjek. Politički se ne bi promijenilo ništa.
Već i ovako su Milanović i SDP nametnuli glavno pitanje ovih izbora: određivanje prema demokratskom karakteru HDZ-a na vlasti i ponuđenoj alternativi, personificirano u Plenkoviću i Milanoviću. Ako možda dosad neka stranka nije uspjela napisati izborni program, možda je bolje da niti ne započinje. Ustavno bi se, pak, dalo šansu izborima da se održe.
Prof. dr. sc. Goran Čular izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.