Stvari, međutim stoje potpuno drugačije spominjali se novinari u vezi s ovim u Kaznenom zakonu ili se ne spominjali.
Ići će u Konzum pitati tko je?
Neki su već tražili da se u zakonskoj definiciji izričito napiše da se ona ne odnosi na novinare, ali sve da Vlada to i prihvati, ni od te ”garancije” baš nikakve vajde. Jer daj da stavimo prst na čelo. Kod koga uopće policija može tražiti da im kaže tko je medijima provalio pojedinosti iz predistraga i istraga ako ne od samih novinara?
Ići će u Konzum i pitati prodavačice odakle takvi tekstovi u novinama? Interesirat će kod ljudi koji u Dubravi čekaju tramvaj? Intervjuirat će goluba na grani? Naravno da neće. Nego će se na obavijesne razgovore pozivati novinari i urednici. Ne postoji nitko drugi tko zna ono što oni žele znati.
Znači, morat ćete doći u postaju. Ako se na odazovete, privest će vas. Ili će policija ujutro banuti u redakciju. Onda ćete s njima sjesti jer se njih ne smije odbiti. Pitat će vas tko vam je dao informacije, neki ljubazno, neki namrgođeno. Vi to nećete reći jer imate pravo štititi svoje izvore. OK, to znaju i oni. Ali ništa ih onda ne sprečava da vam krenu prisluškivati mobitele da vide s kim ste pričali i što. Mogu vas uhoditi i na druge načine. Mogu prikliještiti ljude koji vas znaju. I mogu što god hoće jer oni ne samo da provode zakon nego ih i njihovi šefovi stišću da isporuče traženu robu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najlakše je navaliti na novinare
Zato neka se vlasti ne prave blesave. Ako se donese ovakav zakon, bit će upravo tako i nikako drugačije, a samo će od revnosti određenih policijskih istražitelja ovisiti do koje će se mjere mediji terorizirati dok rade svoj posao.
Dakako da nitko tko je novinarima neovlašteno dao zaštićene informacije neće sam izaći na trg i objaviti da je tražena osoba on ili ona. A kako upozorava odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, u složenijim predmetima sudjeluje i po 50 ili 60 osoba koje znaju što se radi, protiv koga, zbog čega, koji su dokazi u igri, tko je što rekao i što je u zapisnicima. Kako će se onda istražiti tko je od njih krtica? Ispitivat će ih jednoga po jednoga do iznemoglosti? Zaprijetit će im se Plenkovićem? Uzet će kristalnu kuglu? Pa lakše je, a policajcima i manje smiješno, svim dostupnim metodama navaliti na novinare.
Ministar nam podvaljuje patke
Svašta su nadrobili premijer i njegov ministar o važnim razlozima za umetanje ovakvog članka u Kazneni zakon. Te zaštita presumpcije nevinosti. Te čuvanje privatnosti osoba obuhvaćenih pravosudnim postupcima, te ovo, te ono. I još plus krunski argument da čak 30 zemalja ima isto takvo zakonodavstvo pa valjda onda treba i nama. Ovaj zadnji djeluje najjače, ali je patka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, tako je, informacije iz ranih faza istrage jesu pod zaštitom i u drugim državama, ali ne kad su u pitanju političari, dužnosnici vlasti i moćne javne osobe zato što postoji snažan javni interes da se u društvu zna ako se takve sumnjiči za korupciju, malverzacije pa i za ”obično” silovanje. Zato se u svakom pojedinom slučaju koji dođe na tapet važe odnos između raznih prava u odnosu na snagu opravdanog javnog interesa. Nema crno-bijelo kao u glavama ove Vlade, ni za sve isto.
Ne zanima nas krađa prodavačice
Privatnu anonimnu osobu u početnim fazama istrage treba štititi od javnog izlaganja, jer ona ne raspolaže neshvatljivim budžetima javnog novca i jer nema opravdanog razloga da se njen slučaj prije reda iznosi na svjetlo dana. Zašto bismo znali je li prodavačica u kiosku, koju se sumnjiči da je maznula 100 eura, nedavno rastavljena i je li digla kredit za stan.
Ali Andrej Plenković ne bi imao pravo na takvu zaštitu ni u najranijoj etapi kaznenog postupka ako bi do njega došlo. Kao ni ministrica Gabrijela Žalac, ministar Kuščević, ministar Darko Horvat, ministar Tolušić, Josipa Rimac i svi ostali koje su upravo mediji doveli tamo gdje sada jesu, čini se s jako dobrim razlozima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijesna bezobraština šefica DORH-a
Da su mediji čekali da padne kiša i da objave samo ono što će o ovim aferama priopćiti policija ili DORH – a jedino će to dopustiti novi zakon – druga bi se pjesma pjevala kao, uostalom, i u ”banalnom” slučaju djevojke koju je u Osijeku ubio policajac.
Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek nekidan je Saboru optužila novinare da su oni krivi što se nitko nije javio na natječaj za ravnatelja Uskoka. Takvu prijesnu bezobraštinu jako je zgodno čuti od visokopozicionirane pripadnice vlasti koja nikad nije dovela na sud nijednu, ali nijednu službenu osobu, koja je prouzročila pucanje mjera u kaznenim istragama. Bit će sada sve izvrsno kad se sve zatvori i zabrtvi budući da ništa ni o čemu nećemo znati. Jer dok žena ne zna da je muž vara s tajnicom, mirna je i zadovoljna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istraga može biti tajna za blagajnicu koja mazne 100 eura. Ne i za Plenkovića, ako bi do toga došlo
Da su mediji čekali da padne kiša i da objave samo ono što će priopćiti policija ili DORH - a jedino će to dopustiti novi zakon - druga bi se pjesma pjevala s ministrima
Zašto bismo znali je li prodavačica u kiosku, koju se sumnjiči da je maznula 100 eura, nedavno rastavljena i je li digla kredit za stan. Ali Andrej Plenković ne bi imao pravo na takvu zaštitu ni u najranijoj etapi kaznenog postupka ako bi do njega došlo. Kao ni ministrica Žalac, ministri Kuščević, Tolušić i svi ostali koje su upravo mediji doveli tamo gdje sada jesu, čini se s jako dobrim razlozima
Premijer Plenković ponovio je u subotu po 77. put, kao i njegovi ministri i suradnici, da se na novinare apsolutno ne odnosi najavljeno uvođenje kaznenog progona za osobe koje odaju informacije iz postupaka u fazi izvida i istraga. Na ponovljeno pitanje odgovorio je prezrivim tonom kao da novinari maloumno vide bijele miševe: ”Tamo”, u novim zakonskim člancima, ”nema novinara”.
Ministar pravosuđa Ivan Malenica također marljivo uvjerava novinarski ceh kako se skroz bez veze dižu na stražnje noge kad novo kazneno djelo cilja isključivo na sudionike postupaka, a na njih nikako i nipošto ne. Jer, kaže ministar, zatvorska kazna do tri godine za curenje informacija iz otvorenih predmeta sprema se samo za (lajavog) tužitelja, suca, odvjetnika, okrivljenika, svjedoka, vještaka, tumača i druge osobe koje su uključene u provođenje postupaka. Prema tome, tu nema nikakve prijetnje ni novinarskoj profesiji, ni pravu građana da znaju informacije od javnog interesa.
Stvari, međutim stoje potpuno drugačije spominjali se novinari u vezi s ovim u Kaznenom zakonu ili se ne spominjali.
Ići će u Konzum pitati tko je?
Neki su već tražili da se u zakonskoj definiciji izričito napiše da se ona ne odnosi na novinare, ali sve da Vlada to i prihvati, ni od te ”garancije” baš nikakve vajde. Jer daj da stavimo prst na čelo. Kod koga uopće policija može tražiti da im kaže tko je medijima provalio pojedinosti iz predistraga i istraga ako ne od samih novinara?
Ići će u Konzum i pitati prodavačice odakle takvi tekstovi u novinama? Interesirat će kod ljudi koji u Dubravi čekaju tramvaj? Intervjuirat će goluba na grani? Naravno da neće. Nego će se na obavijesne razgovore pozivati novinari i urednici. Ne postoji nitko drugi tko zna ono što oni žele znati.
Znači, morat ćete doći u postaju. Ako se na odazovete, privest će vas. Ili će policija ujutro banuti u redakciju. Onda ćete s njima sjesti jer se njih ne smije odbiti. Pitat će vas tko vam je dao informacije, neki ljubazno, neki namrgođeno. Vi to nećete reći jer imate pravo štititi svoje izvore. OK, to znaju i oni. Ali ništa ih onda ne sprečava da vam krenu prisluškivati mobitele da vide s kim ste pričali i što. Mogu vas uhoditi i na druge načine. Mogu prikliještiti ljude koji vas znaju. I mogu što god hoće jer oni ne samo da provode zakon nego ih i njihovi šefovi stišću da isporuče traženu robu.
Najlakše je navaliti na novinare
Zato neka se vlasti ne prave blesave. Ako se donese ovakav zakon, bit će upravo tako i nikako drugačije, a samo će od revnosti određenih policijskih istražitelja ovisiti do koje će se mjere mediji terorizirati dok rade svoj posao.
Dakako da nitko tko je novinarima neovlašteno dao zaštićene informacije neće sam izaći na trg i objaviti da je tražena osoba on ili ona. A kako upozorava odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, u složenijim predmetima sudjeluje i po 50 ili 60 osoba koje znaju što se radi, protiv koga, zbog čega, koji su dokazi u igri, tko je što rekao i što je u zapisnicima. Kako će se onda istražiti tko je od njih krtica? Ispitivat će ih jednoga po jednoga do iznemoglosti? Zaprijetit će im se Plenkovićem? Uzet će kristalnu kuglu? Pa lakše je, a policajcima i manje smiješno, svim dostupnim metodama navaliti na novinare.
Ministar nam podvaljuje patke
Svašta su nadrobili premijer i njegov ministar o važnim razlozima za umetanje ovakvog članka u Kazneni zakon. Te zaštita presumpcije nevinosti. Te čuvanje privatnosti osoba obuhvaćenih pravosudnim postupcima, te ovo, te ono. I još plus krunski argument da čak 30 zemalja ima isto takvo zakonodavstvo pa valjda onda treba i nama. Ovaj zadnji djeluje najjače, ali je patka.
Jer, tako je, informacije iz ranih faza istrage jesu pod zaštitom i u drugim državama, ali ne kad su u pitanju političari, dužnosnici vlasti i moćne javne osobe zato što postoji snažan javni interes da se u društvu zna ako se takve sumnjiči za korupciju, malverzacije pa i za ”obično” silovanje. Zato se u svakom pojedinom slučaju koji dođe na tapet važe odnos između raznih prava u odnosu na snagu opravdanog javnog interesa. Nema crno-bijelo kao u glavama ove Vlade, ni za sve isto.
Ne zanima nas krađa prodavačice
Privatnu anonimnu osobu u početnim fazama istrage treba štititi od javnog izlaganja, jer ona ne raspolaže neshvatljivim budžetima javnog novca i jer nema opravdanog razloga da se njen slučaj prije reda iznosi na svjetlo dana. Zašto bismo znali je li prodavačica u kiosku, koju se sumnjiči da je maznula 100 eura, nedavno rastavljena i je li digla kredit za stan.
Ali Andrej Plenković ne bi imao pravo na takvu zaštitu ni u najranijoj etapi kaznenog postupka ako bi do njega došlo. Kao ni ministrica Gabrijela Žalac, ministar Kuščević, ministar Darko Horvat, ministar Tolušić, Josipa Rimac i svi ostali koje su upravo mediji doveli tamo gdje sada jesu, čini se s jako dobrim razlozima.
Prijesna bezobraština šefica DORH-a
Da su mediji čekali da padne kiša i da objave samo ono što će o ovim aferama priopćiti policija ili DORH – a jedino će to dopustiti novi zakon – druga bi se pjesma pjevala kao, uostalom, i u ”banalnom” slučaju djevojke koju je u Osijeku ubio policajac.
Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek nekidan je Saboru optužila novinare da su oni krivi što se nitko nije javio na natječaj za ravnatelja Uskoka. Takvu prijesnu bezobraštinu jako je zgodno čuti od visokopozicionirane pripadnice vlasti koja nikad nije dovela na sud nijednu, ali nijednu službenu osobu, koja je prouzročila pucanje mjera u kaznenim istragama. Bit će sada sve izvrsno kad se sve zatvori i zabrtvi budući da ništa ni o čemu nećemo znati. Jer dok žena ne zna da je muž vara s tajnicom, mirna je i zadovoljna.