Ono što ohrabruje je reakcija društva. Od masovne osude na mrežama, pojačane medijskim zgražanjem, pa do brze i efikasne akcije policije nisu prošla ni dva puna dana. Čuveni naci iz Ivanić Grada koji je dobio omanji slom živaca jer je na cesti ugledao dostavljača Wolta koji nije zadovoljavao njegove estetsko-egzistencijalističke kriterije po pitanju pigmenta, vrlo brzo je završio iza rešetaka.
Istina, za riješiti ovaj slučaj nije trebala pomoć Sherlock Holmesa – majstor je, vrlo promućurno, prvo sam sebe snimio kako krši zakon, a onda još i snimku objavio na internetu, no svejedno promptna akcija snaga reda je vrijedna pohvale. Još i više reakcija društva. Vrijeđanje i napadanje ljudi zbog drugačije boje kože se očito doživljava točno onako kakvo i jest: kao sramotan, kukavički i necivilizacijski čin.
Bolji život
Takva reakcija je neopisivo bitna upravo za Hrvatsku danas. Naime, u Hrvatskoj se u posljednjih godinu-dvije značajno ispraznio bazen ne samo domaće radne snage, nego i one iz zemalja koje su tvorile Jugoslaviju. Dramatično se, stoga, povećao broj radnika iz dalekih država, pogotovo onih iz siromašnijeg dijela Azije, prije svega Indije i Nepala.
Ljudima treba posao, Hrvatskoj trebaju radnici i radi se o neizbježnom i posve očekivanom razvoju situacije. Koliko god bili (s pravom) nezadovoljni životnim standardom, ova zemlja je ipak i dalje među trećinom bogatijih na planeti, pa samim tim za mnoge i poželjna stanica u potrazi za boljim životom.
Führer iz kvartovske birtije
Sve veći broj ljudi druge boje kože koji trbuhom za kruhom dolaze u Hrvatsku, međutim, neizbježno će postati ne samo meta nerealiziranih führera iz kvartovske birtije, nego i tvrda činjenica radikalizacije dijela političke scene. Kao što se to, uostalom, dogodilo i u mnogim zemljama koje su ranije privlačile strane radnike sa svih strana svijeta.
Teško da je zlosretni selfie-nacist jedini kojemu se “omaklo” da izvrijeđa tamnopute dostavljače, no mogao bi ostati zapamćen kao prvi. Atavističko shvaćanje identiteta jedno je od glavnih goriva mržnje prema drugima, a lomača mnogo bolje gori kad su razlike jasno vidljive, a ne kad se moraš mučiti, recimo, oko toga govori li netko, recimo, ekavicom ili “pogrešnim” regionalnim naglaskom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ciktavi ljetni Babilon
Stoga nije teško prognozirati da će se slični incidenti nažalost i dalje događati, samo je veliko pitanje koliko će se za njih znati, jer ne želi baš svatko postati naci-influencer po cijeni dužeg boravka u zatvoru. Isto tako, nije teško prognozirati da će se cijela ta ideologija koja stoji u pozadini priče – o “njima” koji su došli kod “nas”, o tome da uzimaju radna mjesta “našim” ljudima, o tobožnjoj opasnosti za “naše” žene i djecu, o, lako moguće, velikoj zavjeri kojom se želi izvršiti “zamjena stanovništva” i u Hrvatskoj i Europi – prije ili kasnije, neznatno ispolirana, pretočiti u nečiji mainstream politički program.
Hrvatska kao takva i u ovom trenutku nije baš najpogodnije tlo za odigravanje ovakvog, standardnog scenarija radikalne desnice u Europi. Naime, kao sve popularnije turističko središte, Hrvatska se ionako, pogotovo na obali, svakog ljeta pretvara u ciktavi Babilon svih mogućih boja i mirisa, pogotovo mirisa novca, pa dolazak velikog broja radnika druge boje kože i nije neki ekstremni kulturni šok.
Drugo, Hrvatskoj u ovom trenutku nužno trebaju ti ljudi. Bez radne snage izvana ionako klecavom gospodarstvu bi opasno popustila koljena. Stoga bi najispravnija emocija kad vidite nekog od tamnoputih bauštelaca ili biciklista u prepoznatljivim šuškavcima s logom aplikacije bila – zahvalnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priča koja tek počinje
Unatoč svemu, eto, i danas ima “genijalaca” kojima ti ljudi izazivaju tjeskobu i dizanje desnice. Kako će tek biti “sutra”, za godinu, tri ili deset, kad ekonomski ciklus nužno uđe u crveno? Kad se broj raspoloživ radnih mjesta opet opasno smanji i kad narativ o tome da nam “oni” uzimaju radna mjesta ne bude i matematički besmislen jer je radnih mjesta daleko više od raspoloživih radnika?
Priča o rasnoj mržnji kao društvenom i političkom fenomenu u Hrvatskoj je, po svemu sudeći, daleko od svog zaključenja. Sva je prilika da ona tek počinje. Stoga je snažna i nedvojbena reakcija društva i institucija na aktualni incident ohrabrujući uvod za godine koje dolaze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Konačno nešto ohrabrujuće. Reakcija društva na ispad nacista iz kvartovske birtije bila je sjajna
Unatoč svemu, eto, i danas ima tipova kojima tamnoputi ljudi izazivaju tjeskobu i dizanje desnice
Priča o rasnoj mržnji kao društvenom i političkom fenomenu u Hrvatskoj je, po svemu sudeći, daleko od svog zaključenja. Sva je prilika da ona tek počinje. Stoga je snažna i nedvojbena reakcija društva i institucija na aktualni incident ohrabrujući uvod za godine koje dolaze
Ono što ohrabruje je reakcija društva. Od masovne osude na mrežama, pojačane medijskim zgražanjem, pa do brze i efikasne akcije policije nisu prošla ni dva puna dana. Čuveni naci iz Ivanić Grada koji je dobio omanji slom živaca jer je na cesti ugledao dostavljača Wolta koji nije zadovoljavao njegove estetsko-egzistencijalističke kriterije po pitanju pigmenta, vrlo brzo je završio iza rešetaka.
Istina, za riješiti ovaj slučaj nije trebala pomoć Sherlock Holmesa – majstor je, vrlo promućurno, prvo sam sebe snimio kako krši zakon, a onda još i snimku objavio na internetu, no svejedno promptna akcija snaga reda je vrijedna pohvale. Još i više reakcija društva. Vrijeđanje i napadanje ljudi zbog drugačije boje kože se očito doživljava točno onako kakvo i jest: kao sramotan, kukavički i necivilizacijski čin.
Bolji život
Takva reakcija je neopisivo bitna upravo za Hrvatsku danas. Naime, u Hrvatskoj se u posljednjih godinu-dvije značajno ispraznio bazen ne samo domaće radne snage, nego i one iz zemalja koje su tvorile Jugoslaviju. Dramatično se, stoga, povećao broj radnika iz dalekih država, pogotovo onih iz siromašnijeg dijela Azije, prije svega Indije i Nepala.
Ljudima treba posao, Hrvatskoj trebaju radnici i radi se o neizbježnom i posve očekivanom razvoju situacije. Koliko god bili (s pravom) nezadovoljni životnim standardom, ova zemlja je ipak i dalje među trećinom bogatijih na planeti, pa samim tim za mnoge i poželjna stanica u potrazi za boljim životom.
Führer iz kvartovske birtije
Sve veći broj ljudi druge boje kože koji trbuhom za kruhom dolaze u Hrvatsku, međutim, neizbježno će postati ne samo meta nerealiziranih führera iz kvartovske birtije, nego i tvrda činjenica radikalizacije dijela političke scene. Kao što se to, uostalom, dogodilo i u mnogim zemljama koje su ranije privlačile strane radnike sa svih strana svijeta.
Teško da je zlosretni selfie-nacist jedini kojemu se “omaklo” da izvrijeđa tamnopute dostavljače, no mogao bi ostati zapamćen kao prvi. Atavističko shvaćanje identiteta jedno je od glavnih goriva mržnje prema drugima, a lomača mnogo bolje gori kad su razlike jasno vidljive, a ne kad se moraš mučiti, recimo, oko toga govori li netko, recimo, ekavicom ili “pogrešnim” regionalnim naglaskom.
Ciktavi ljetni Babilon
Stoga nije teško prognozirati da će se slični incidenti nažalost i dalje događati, samo je veliko pitanje koliko će se za njih znati, jer ne želi baš svatko postati naci-influencer po cijeni dužeg boravka u zatvoru. Isto tako, nije teško prognozirati da će se cijela ta ideologija koja stoji u pozadini priče – o “njima” koji su došli kod “nas”, o tome da uzimaju radna mjesta “našim” ljudima, o tobožnjoj opasnosti za “naše” žene i djecu, o, lako moguće, velikoj zavjeri kojom se želi izvršiti “zamjena stanovništva” i u Hrvatskoj i Europi – prije ili kasnije, neznatno ispolirana, pretočiti u nečiji mainstream politički program.
Hrvatska kao takva i u ovom trenutku nije baš najpogodnije tlo za odigravanje ovakvog, standardnog scenarija radikalne desnice u Europi. Naime, kao sve popularnije turističko središte, Hrvatska se ionako, pogotovo na obali, svakog ljeta pretvara u ciktavi Babilon svih mogućih boja i mirisa, pogotovo mirisa novca, pa dolazak velikog broja radnika druge boje kože i nije neki ekstremni kulturni šok.
Drugo, Hrvatskoj u ovom trenutku nužno trebaju ti ljudi. Bez radne snage izvana ionako klecavom gospodarstvu bi opasno popustila koljena. Stoga bi najispravnija emocija kad vidite nekog od tamnoputih bauštelaca ili biciklista u prepoznatljivim šuškavcima s logom aplikacije bila – zahvalnost.
Priča koja tek počinje
Unatoč svemu, eto, i danas ima “genijalaca” kojima ti ljudi izazivaju tjeskobu i dizanje desnice. Kako će tek biti “sutra”, za godinu, tri ili deset, kad ekonomski ciklus nužno uđe u crveno? Kad se broj raspoloživ radnih mjesta opet opasno smanji i kad narativ o tome da nam “oni” uzimaju radna mjesta ne bude i matematički besmislen jer je radnih mjesta daleko više od raspoloživih radnika?
Priča o rasnoj mržnji kao društvenom i političkom fenomenu u Hrvatskoj je, po svemu sudeći, daleko od svog zaključenja. Sva je prilika da ona tek počinje. Stoga je snažna i nedvojbena reakcija društva i institucija na aktualni incident ohrabrujući uvod za godine koje dolaze.