Pučka pravobraniteljica upozorava: 'U Hrvatskoj se teško krše prava stranih radnika'

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u razgovoru za Telegram kaže da se broj pritužbi radnika iz trećih zemlja povećava te da je problem kršenja njihovih prava sve rašireniji. “U Hrvatskoj se još uvijek nedovoljno pažnje pridaje integraciji. Prije svega, država to treba raditi kroz osmišljene javne politike usmjerene prema njihovoj integraciji u društvo, kojih trenutno nema”, ističe pučka pravobraniteljica.

TELEGRAM: U izvješću za proteklu godinu istaknuli ste probleme s kojima se susreću strani radnici. Koliko se broj ovogodišnjih pritužbi povećao u odnosu na lanjsko razdoblje?

ŠIMONOVIĆ EINWALTER: Da, dok smo lani zaprimili desetak pritužbi radnika iz trećih zemalja na radu u Hrvatskoj, do kraja listopada ove godine bilo ih je novih još 30-ak, dakle tri puta više nego prošle godine. Najčešće su to radnici koji dolaze iz BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije, ali i Ukrajine, Filipina, Bangladeša, Turske, Uzbekistana, Indije, dok neki ne navode svoje državljanstvo.

Međutim, problem kršenja njihovih prava, nažalost, puno je rašireniji. Podaci koje smo dobili od Državnog inspektorata govore da su lani za 526 državljana trećih zemalja utvrdili postojanje osnovane sumnje da su za poslodavce radili protivno Zakonu o strancima, najviše u građevinarstvu, ugostiteljstvu i drugim uslužnim poslovima, dok ih je godinu prije, 2021., bilo znatno manje – 357.

Zabilježeno je 137 slučajeva privremene zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcima i nadam se da se time šalje jasna poruka poslodavcima da će nezakonit rad biti sankcioniran. Pri tome je znakovito da je njih 81 u roku platilo izrečene kazne od 30 tisuća kuna po radniku, što sugerira da su im ti radnici itekako potrebni. No, osim sankcioniranja, prije svega je potrebno raditi na tome da do kršenja prava tih ljudi ni ne dođe.

TELEGRAM: Javnost je u na nekim primjerima bila upoznata s različitim kršenjima radnog prava: od neprijavljenog rada, neisplate plaća, do neadekvatnog smještaja i mobbinga. Što su ove godine bile najčešće pritužbe stranih radnika upućene vašem uredu?

ŠIMONOVIĆ EINWALTER: Javljaju nam se zbog različitih razloga, najviše je to zbog kršenja njihovih prava na radnom mjestu, primjerice rada bez radne dozvole, neisplate plaće, prekomjernog prekovremenog rada, rada za nekoliko poslodavaca, uskraćivanja prava na tjedni odmor, jer im poslodavac nije dao obračun plaće, kao i loših radnih uvjeta općenito, ali i drugih problema.

To se, nažalost, odnosi i na diskriminaciju i rasizam, ali i njihov smještaj, odnosno često neadekvatne uvjete u kojima borave, zbog čega smo i otvarali predmete na vlastitu inicijativu, na temelju informacija iz medija. Neki od njih obraćali su nam se i s pitanjima o svojim pravima jer većina s njima uopće nije upoznata, primjerice, kome se mogu obratiti u zaštiti svojih prava.

Zbog toga smo i na našoj internetskoj stranici objavili pitanja i odgovore o najčešćim povredama prava u području radnih odnosa, kako ih zaštititi, kome se i kako obratiti, s potrebnim kontaktima i poveznicama. Osim na hrvatskom, objavili smo ih na još deset jezika kako bi radnici iz Nepala, Indije, Bangladeša, Turske, Ukrajine, Sjeverne Makedonije, Albanije i Kosova mogli na materinjem jeziku imati dostupne informacije o svojim pravima vezanim uz rad, a preveli smo ih još i na engleski, francuski i njemački jezik, s ciljem da što većem broju stranih radnika pružimo potrebne informacije.

TELEGRAM: Mnogi radnici stižu iz potpuno drukčijih ekonomskih okruženja, uvjereni da ovdje postoje viši standardi i uvjeti rada. Kako u nekim najdrastičnijim primjerima izgleda kada se njihova očekivanja sudari sa stvarnošću? Postoje li neki slučajevi koje ste detektirali kao snažno kršenje radnih i ljudskih prava?

ŠIMONOVIĆ EINWALTER: Što se tiče primjera vezanih za postupanje naše institucije nakon zaprimljenih pritužbi, izdvojila bih situaciju kada nam je pritužitelj ukazao na povrede radničkih prava za sebe i desetak svojih kolega i loše uvjete smještaja kod jednog poslodavca, da bi se nakon postupanja Državnog inspektorata, koji je nadležan za to, ustanovilo da su oni zapravo radili za tri različita poslodavca, protiv kojih su na kraju podneseni i optužni prijedlozi.

U jednom pak slučaju ukrajinski državljanin obratio nam se zbog neisplate plaće od strane poslodavca, koji mu ju je u konačnici isplatio nakon provedenog nadzora od strane DIRH-a. Sve je više problema i sa smještajem stranih radnika, primjerice, na vlastitu inicijativu pokrenuli smo postupak vezano za njihov smještaj i uvjete stanovanja u kontejnerima u blizini mjesta rada, a nakon što smo mu se obratili, poslodavac nas je obavijestio da su radnici u međuvremenu preseljeni u apartmane.

Znamo da je bilo i rasističkih napada na strane radnike, verbalnih i fizičkih. Uz to, objavljuju se i diskriminatorni oglasi za posao, primjerice, javnosti je poznat onaj jedne pizzerije objavljen na Facebooku, koji je opravdano izazvao oštre reakcije u javnosti, što ipak ohrabruje.

Svjedočili smo i različitim neprimjerenim oglasima za posao, primjerice, gdje su se radnici poslodavcima nudili uz komentare poput “prezentabilni, radišni i sa željom za radom”, “poslodavac će dobiti dobar talent po manjoj cijeni”. Posljednji takav slučaj je oglas na jednoj stranici za kuponsku prodaju gdje su se strani radnici nudili uz popust, baš dehumanizirajuće i ponižavajuće.

Između ostalog i zbog ovakvih pojava Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina smo u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu uputili nekoliko preporuka. Primjerice, da se osmisli i provede medijska kampanja usmjerena na podizanje svijesti o nezakonitom govoru u javnom prostoru, osobito na društvenim mrežama, zatim da se kontinuirano informira javnost o zabrani diskriminacije i mehanizmima zaštite, i, konačno, preporučili smo i da se nastavi s edukacijama stručne javnosti o pojavama diskriminacije, u skladu sa specifičnim interesima i potrebama pojedinih ciljanih grupa.

TELEGRAM Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić nedavno je iznio prognozu da će u desetogodišnjem razdoblju Hrvatskoj nedostajati 400 tisuća radnika. Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković ovih je dana najavio da će povećavati broj radnih dozvola. Istodobno, sve su glasnije primjedbe da hrvatska administracija nije kapacitirana da nadzire i sankcionira kršenja prava stranih radnika. Koliko su snažni mehanizmi koji te radnike mogu štititi?

ŠIMONOVIĆ EINWALTER: Strani radnici, prije svega, oni iz udaljenih zemalja, relativno su nedavno počeli u većem broju dolaziti u Hrvatsku, no evidentno je da su tu i potrebno je ovo područje čim prije i urediti na pravi način. Dvije su komponente učinkovite zaštite njihovih prava – prvo, to je učinkovit nadzor poštuju li poslodavci sve propise odnosno prava stranih radnika, a drugo je njihova integracija u društvo, što je ipak dugotrajniji proces.

Za početak je potrebno osigurati i široku dostupnost informacija o pravima na jezicima koje najčešće govore, snažnije nadzirati poštivanja njihovih prava vezanih uz radni odnos, ali i snažnije educirati građane o tome što je govor mržnje i da je on zabranjen, kao naravno i rasistički napadi. Zato smo u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu i dali preporuku Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, da putem svoje internetske stranice, ali i letaka, brošura, plakata i slično, stranim radnicima omogući potrebne informacije, i to na više jezika.

Kao što sam navela, mi smo sada proaktivno na svojoj internetskoj stranici objavili informacije o najčešćim povredama prava u području radnih odnosa. Upoznavanje stranih radnika o pravima koja imaju omogućit će im lakše prepoznavanje kada dođe do povrede tih prava, a adekvatno sankcioniranje poslodavaca ili trećih osoba koje nezakonito postupaju, potaknut će radnike i na češće prijavljivanje povreda njihovih prava i obeshrabriti one koji ih krše.

Pri tome, moram reći i da nije trenutno jedini problem da ne znaju svoja prava i kome se obratiti, već i to da ih je strah prijavljivati. A prijavljivanje povreda prava otežava način na koji je sve trenutno posloženo – naime, njihova radna dozvola trenutno je vezana za konkretnog poslodavca, pa je i logično da se trenutno boje ukazati na povrede prava od strane tog poslodavca – boje se dobiti otkaz i ostati bez radne dozvole, nakon čega bi se morali vratiti se u svoju zemlju.

Spomenula sam i izloženost diskriminaciji, a prema našem istraživanju ona je najčešća na temelju rasnog ili etničkog podrijetla, a najviše pritužbi vezanih za diskriminaciju koje primamo odnosi se upravo na područje rada i zapošljavanja. Tako da možemo zaključiti da su njoj izloženi i strani radnici, bez obzira na to što nisu skloni ni to prijavljivati.

TELEGRAM: Tržište rada koje se puni stranom radnom snagom prepušteno je u najvećoj mjeri privatnicima, a država se na neki način izmaknula, osim administriranja. Koje biste ključne probleme nepostojanja ozbiljne integracijske politike izdvojili?

ŠIMONOVIĆ EINWALTER: U Hrvatskoj se još uvijek nedovoljno pažnje pridaje integraciji. Prije svega, država to treba raditi kroz osmišljene javne politike usmjerene prema njihovoj integraciji u društvo, kojih trenutno nema. A upravo je kvalitetna integracija ključna i za strane radnike, ali i za cjelokupno društvo.

Čujemo najave da su takve politike u pripremi, no, za sada ne postoje. Temelj uspješne integracije je učenje hrvatskog jezika, i to iz nekoliko razloga. Primjerice, mnogi od njih rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, primjerice u građevini, i poznavanje jezika preduvjet je, između ostalog, i njihove sigurnosti na radnom mjestu, zatim komunikacije s kolegama domaćim radnicima, ali i svakodnevnog života ovdje. Takvih službeno organiziranih tečajeva za strane radnike za sada nedostaje.

Isto tako, kako su mnogi od njih nerijetko i vidljivo drugačiji od većinskog stanovništva, nažalost, dodatno su ponekad izloženi predrasudama, rasnoj diskriminaciji i, kako smo svjedočili, čak i fizičkim napadima zbog toga. Stoga je važno slati jasne poruke oko postupanja prema stranim radnicima u Hrvatskoj i osuditi rasističke napade (i ne samo prema stranim radnicima, naravno, već sve rasističke napade) – i pravno i javno.

Svakako je važno učinkovito procesuiranje i sankcioniranje, čime se šalje poruka počinitelju, ali i drugima, no itekako je važna i javna reakcija, jer je bitno poslati tu poruku osude rasizma, doprijeti do drugih, a sudski epilog u pravilu dođe nakon proteka vremena i ponekad niti ne stigne do ušiju javnosti.

U svakom slučaju, stranih je radnika u našoj zemlji svakim danom sve više, a zbog demografije, starenja stanovništva i iseljavanja te potreba gospodarstva za očekivati je da će se trend nastaviti. Stoga im je nužno omogućiti dostojanstven život ovdje – poštivanje radničkih prava te ostalih ljudskih prava i sloboda.

---

* Prvi nastavak možete pročitati ovdje, drugi ovdje, treći ovdje, a četvrti ovdje.