Formalno, dakle, ne postoji ništa sporno u tome da je jedan od stažista u Uredu Freda Matića, kako je to danas objavila Ivanka Toma u Jutarnjem listu, stariji sin predsjednika Republike Zorana Milanovića. Niti u Matićevom objašnjenju kako trećinu stažista bira na preporuku prijatelja i poznanika, trećinu iz SDP-a, a trećinu putem natječaja. Kao ni u svoti od 1400 eura za svaki od dva mjeseca koliko traje staž i koja je dovoljna uglavnom za stan i hranu u prijestolnici Europske unije.
U zemlji korumpiranih i staž je velika stvar
Ondje gdje završavaju pravila, međutim, u pravilu počinje politika. A na tom klizavom terenu slabo vrijedi činjenica da tako, kako je to Matić (prilično naivno) otvoreno objasnio, rade manje-više svi eurozastupnici. Aktivisti stranačkih mladeži u Bruxellesu prilično dobro prolaze, uostalom, istaknuti član Mladeži HDZ-a Ivan Vidiš (kasnije je bio i predsjednik Mladeži) stažirao je kod današnjeg premijera Andreja Plenkovića dok je ovaj bio eurozastupnik. Pa i sam Plenković je devedesetih bio stažist kod pučanke Doris Pack.
Prvi problem s Matićevim priznanjem je, međutim, Hrvatska. Radi se o zemlji okovanoj dramatičnom i uglavnom normaliziranom korupcijom. U kojoj je gotovo društveno neprihvatljivo ponašanje propustiti, recimo, liječniku odnijeti “znak pažnje” ili povući bilo kakvu vezu u situaciji u kojoj bi ona mogla pomoći, radilo se o upisu u školu, zaposlenju ili, eto, stažiranju u Europskom parlamentu.
Može li SDP biti uvjerljiva alternativa?
Drugi Matićev problem je – SDP. Njegova stranka je uglavnom sva tri desetljeća hrvatske demokracije bila (i sad je) predvodnica alternative HDZ-ovoj vladavini. Onoj i onakvoj vladavini za koju se slobodno može reći kako je bila i jest sponzor korupcijske luđačke košulje u kojoj se Hrvatska neuspješno batrga i danas.
Alternativa takvoj vlasti može, jasno, biti i stranka čiji eurozastupnik kaže kako tek trećinu stažista uzima putem natječaja. Može li, međutim, biti uvjerljiva alternativa – to je sasvim drugo pitanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Matićev problem je i problem SDP-a: Može li stranka koja tek trećinu stažista bira na natječaju biti uvjerljiva alternativa HDZ-u?
U zemlji premreženoj korupcijom politička javnost je dodatno osjetljiva na svaki oblik pogodovanja
Što je sve otkrila činjenica da predsjednikov sin stažira kod SDP-ovog eurozastupnika u Bruxellesu
Fred Matić je potpuno u pravu. Odabir stažista u Uredu zastupnika u Europskom parlamentu je praktički diskrecijska odluka svakog europarlamentarca. Uvjeti koje kandidati za stažiranje moraju ispuniti se, manje-više, mogu svesti na to da su stariji od 18 godina i da su završili srednju školu.
Formalno, dakle, ne postoji ništa sporno u tome da je jedan od stažista u Uredu Freda Matića, kako je to danas objavila Ivanka Toma u Jutarnjem listu, stariji sin predsjednika Republike Zorana Milanovića. Niti u Matićevom objašnjenju kako trećinu stažista bira na preporuku prijatelja i poznanika, trećinu iz SDP-a, a trećinu putem natječaja. Kao ni u svoti od 1400 eura za svaki od dva mjeseca koliko traje staž i koja je dovoljna uglavnom za stan i hranu u prijestolnici Europske unije.
U zemlji korumpiranih i staž je velika stvar
Ondje gdje završavaju pravila, međutim, u pravilu počinje politika. A na tom klizavom terenu slabo vrijedi činjenica da tako, kako je to Matić (prilično naivno) otvoreno objasnio, rade manje-više svi eurozastupnici. Aktivisti stranačkih mladeži u Bruxellesu prilično dobro prolaze, uostalom, istaknuti član Mladeži HDZ-a Ivan Vidiš (kasnije je bio i predsjednik Mladeži) stažirao je kod današnjeg premijera Andreja Plenkovića dok je ovaj bio eurozastupnik. Pa i sam Plenković je devedesetih bio stažist kod pučanke Doris Pack.
Prvi problem s Matićevim priznanjem je, međutim, Hrvatska. Radi se o zemlji okovanoj dramatičnom i uglavnom normaliziranom korupcijom. U kojoj je gotovo društveno neprihvatljivo ponašanje propustiti, recimo, liječniku odnijeti “znak pažnje” ili povući bilo kakvu vezu u situaciji u kojoj bi ona mogla pomoći, radilo se o upisu u školu, zaposlenju ili, eto, stažiranju u Europskom parlamentu.
Može li SDP biti uvjerljiva alternativa?
Drugi Matićev problem je – SDP. Njegova stranka je uglavnom sva tri desetljeća hrvatske demokracije bila (i sad je) predvodnica alternative HDZ-ovoj vladavini. Onoj i onakvoj vladavini za koju se slobodno može reći kako je bila i jest sponzor korupcijske luđačke košulje u kojoj se Hrvatska neuspješno batrga i danas.
Alternativa takvoj vlasti može, jasno, biti i stranka čiji eurozastupnik kaže kako tek trećinu stažista uzima putem natječaja. Može li, međutim, biti uvjerljiva alternativa – to je sasvim drugo pitanje.