To da se neki državni dužnosnik pijan skucao sa službenim autom, uz materijalnu štetu instituciji u kojoj radi i vlasniku dvorišta i parkiranog automobila na koji je naletio, sasvim je dovoljno za jednu brzinsku ostavku. U demokratskim zemljama, dakako.
U Hrvatskoj se, ruku na srce, nešto tako teško može očekivati. Evo, recimo neki župan se na Uskrs malo nalije alkoholom i izazove kaosić u prometu – događa se, ljudi smo. Teško da bi javni pritisak na ostavku bekrije, kad već nije bilo nikakve štete osim materijalne, bio neizdrživ.
Rezalište mu nije suđeno
Ono što je, međutim, napravio vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić daleko je gore. Nakon prometne 16. travnja prošle godine, poduzeo je, sudeći po konačno podignutoj USKOK-ovoj optužnici, opsežnu operaciju zataškavanja, u koju je bilo uključeno nekoliko policajaca, svjedoka i član rodbine koji je, kao, vozio automobil. Da nije bilo Drage Hedla i Telegrama, operacija bi, lako moguće, vrlo vjerojatno i uspjela.
Dekaniću, dakako, ne pada na pamet podnijeti ostavku. A i zašto bi? Iako je mjesec dana svog mandata proveo u istražnom zatvoru, njegova stranka nije pokazivala ni najmanju namjeru da mu pojasni da bi bilo dobro da se zahvali na funkciji. HDZ ga, naravno, ne može smijeniti, župane biraju direktno građani, ali bi mogao izvršiti javni pritisak na čovjeka čiji im svaki dan na funkciji proizvodi političku štetu. Mogao je (može i još) i rušiti proračun u županijskog skupštini, kako bi se izazvali izvanredni izbori na kojima bi, nema sumnje, Dekanić završio u rezalištu politički isluženih kadrova.
Brza promjena teme
Ni to se, međutim, ne događa. Premijer Andrej Plenković već 18 mjeseci upadljivo izbjegava suviše komentirati situaciju s njegovim županom bekrijom s krajnjeg istoka. Ako se i dogodi da prozbori par rečenica o neovisnosti institucija ili nesreći u kojoj se “nije dogodilo ništa osim materijalne štete”, brzo promijeni temu, po mogućnosti na neki dobar soundbite u kojem se razračunava s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. To će jamačno ući u medijske priloge.
S HDZ-om je, međutim, stvar još gora. Kako su postajali jasniji razmjeri zataškavanja, uključila se oporba. Predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Siniša Hajdaš Dončić je predložio zajedničku sjednicu tog tijela i Antikorupcijskog vijeća (koje vodi Mostov Nikola Grmoja) na kojoj bi se o tome ispitalo glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu i načelnika Policijske uprave vukovarsko-srijemske Antu Zovaka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Saslušanje – nema šanse
Da stranka ima čistu savjest oko priče s Dekanićem, HDZ-ovi članovi Odbora bi vjerojatno oduševljeno prihvatili tu ideju. Jer, čak i ako se radi nepodopštinama njihovog župana, valjda je u interesu stranke pokazati da se radi o individualnoj, a nikako o kolektivnoj krivnji.
U ime parlamentarne većine otpisao mu je HDZ-ov Mario Kapulica. Ukratko – nema šanse. S tim slučajem se bave nadležna tijela, pa što da se Sabor petlja u tu priču. Nimalo iznenađujuće – u Plenkovićeva dva mandata je pod istim opravdanjem praktički ukinuta mogućnost Sabora da osniva istražna povjerenstva.
Sabo express
Tako je priča o jednoj, do pravomoćne sudske presude tek potencijalnoj nepodopštini lokalnog moćnika, prešla i granice neodgovornosti u prometu i odnosa prema javnoj imovini i njegovog utjecaja na policiju. Postala je priča o zataškavanju na političkoj, nacionalnoj razini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A ona se možda najdramatičnije vidi u – vremenu. U istoj županiji je bivši gradonačelnik Vukovara u nepuna 23 mjeseca zbog pokušaja okupljanja “žetončića” u gradskom vijeću otišao na služenje zatvorske kazne. Dakle, optužnica, njena sudska potvrda, suđenje, nepravomoćna presuda, žalba, pravomoćna presuda i dolazak pred zatvorske rešetke – sve je odrađeno u nepune dvije godine. Željko Sabo je, možda je bitno napomenuti, tad bio član SDP-a.
Istraga odavno završena, ali…
Optužnica protiv Dekanića, iako su stvari bile vrlo brzo prilično očite, podignuta je osamnaest (brojkom, 18) mjeseci nakon prometne nesreće. Ovako je, međutim, u kolovozu – prošle godine – pisao Drago Hedl: “USKOK je pokrenuo istragu, no rezultati još nisu poznati. Telegramovi izvori kažu da je istraga završena te da rezultati nisu povoljni za Dekanića, ali se s objavom čeka”. Optužnica je, podsjetimo, objavljena krajem listopada. Ove godine.
Za vladajuću stranku je ta tromost, eto, vjerojatno sasvim slučajno, ispala prilično praktična. Da se stvar rasplela velikom brzinom, a kako smo vidjeli na Sabinom slučaju to je moguće – i to u istoj županiji – Dekanić bi možda ipak morao odstupiti s dužnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pijetao u loncu
A da se ta nesretna ostavka dogodila prije lipnja ove godine, građani Vukovarsko-srijemske županije morali bi birati novog župana. Za razliku od nekad, HDZ je na istoku Hrvatske toliko uzdrman da su mu izvanredni izbori vjerojatno na vrhu liste stvari koje treba – izbjeći.
Pod svaku cijenu. Stoga, eno Dekanića i dalje kako govori da mu ne pada na pamet dati ostavku. Plenkovića kako gleda čim prije skrenuti temu na rat u Gazi, neviđene uspjehe u usporavanju inflacije (koja ove godine neće biti ni deset posto) ili – najbolje – na to kako je užasan Zoran Milanović. Eno i institucija kako marno rade svoj posao. Ali, polako. Da se ne bi opet, kao nekad o bivšem šefu DORH-a Mladenu Bajiću, govorilo da bi onaj tko prerano zakukuriče, mogao završiti u loncu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mora da je slučajno. Istraga oko Dekanićeve pijane prometne je, eto, trajala taman toliko da više nije politički opasna za HDZ
Kako je jedna pijana prometna nesreća postala ogledna studija zataškavanja na svim razinama
Za vladajuću stranku je tromost istrage, eto, ispala prilično praktična. Da se stvar rasplela velikom brzinom, a kako smo vidjeli na Sabinom slučaju to je moguće - i to u istoj županiji - Dekanić bi možda ipak morao odstupiti s dužnosti. A da se ta nesretna ostavka dogodila prije lipnja ove godine, građani bi morali birati novog župana
To da se neki državni dužnosnik pijan skucao sa službenim autom, uz materijalnu štetu instituciji u kojoj radi i vlasniku dvorišta i parkiranog automobila na koji je naletio, sasvim je dovoljno za jednu brzinsku ostavku. U demokratskim zemljama, dakako.
U Hrvatskoj se, ruku na srce, nešto tako teško može očekivati. Evo, recimo neki župan se na Uskrs malo nalije alkoholom i izazove kaosić u prometu – događa se, ljudi smo. Teško da bi javni pritisak na ostavku bekrije, kad već nije bilo nikakve štete osim materijalne, bio neizdrživ.
Rezalište mu nije suđeno
Ono što je, međutim, napravio vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić daleko je gore. Nakon prometne 16. travnja prošle godine, poduzeo je, sudeći po konačno podignutoj USKOK-ovoj optužnici, opsežnu operaciju zataškavanja, u koju je bilo uključeno nekoliko policajaca, svjedoka i član rodbine koji je, kao, vozio automobil. Da nije bilo Drage Hedla i Telegrama, operacija bi, lako moguće, vrlo vjerojatno i uspjela.
Dekaniću, dakako, ne pada na pamet podnijeti ostavku. A i zašto bi? Iako je mjesec dana svog mandata proveo u istražnom zatvoru, njegova stranka nije pokazivala ni najmanju namjeru da mu pojasni da bi bilo dobro da se zahvali na funkciji. HDZ ga, naravno, ne može smijeniti, župane biraju direktno građani, ali bi mogao izvršiti javni pritisak na čovjeka čiji im svaki dan na funkciji proizvodi političku štetu. Mogao je (može i još) i rušiti proračun u županijskog skupštini, kako bi se izazvali izvanredni izbori na kojima bi, nema sumnje, Dekanić završio u rezalištu politički isluženih kadrova.
Brza promjena teme
Ni to se, međutim, ne događa. Premijer Andrej Plenković već 18 mjeseci upadljivo izbjegava suviše komentirati situaciju s njegovim županom bekrijom s krajnjeg istoka. Ako se i dogodi da prozbori par rečenica o neovisnosti institucija ili nesreći u kojoj se “nije dogodilo ništa osim materijalne štete”, brzo promijeni temu, po mogućnosti na neki dobar soundbite u kojem se razračunava s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. To će jamačno ući u medijske priloge.
S HDZ-om je, međutim, stvar još gora. Kako su postajali jasniji razmjeri zataškavanja, uključila se oporba. Predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Siniša Hajdaš Dončić je predložio zajedničku sjednicu tog tijela i Antikorupcijskog vijeća (koje vodi Mostov Nikola Grmoja) na kojoj bi se o tome ispitalo glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu i načelnika Policijske uprave vukovarsko-srijemske Antu Zovaka.
Saslušanje – nema šanse
Da stranka ima čistu savjest oko priče s Dekanićem, HDZ-ovi članovi Odbora bi vjerojatno oduševljeno prihvatili tu ideju. Jer, čak i ako se radi nepodopštinama njihovog župana, valjda je u interesu stranke pokazati da se radi o individualnoj, a nikako o kolektivnoj krivnji.
U ime parlamentarne većine otpisao mu je HDZ-ov Mario Kapulica. Ukratko – nema šanse. S tim slučajem se bave nadležna tijela, pa što da se Sabor petlja u tu priču. Nimalo iznenađujuće – u Plenkovićeva dva mandata je pod istim opravdanjem praktički ukinuta mogućnost Sabora da osniva istražna povjerenstva.
Sabo express
Tako je priča o jednoj, do pravomoćne sudske presude tek potencijalnoj nepodopštini lokalnog moćnika, prešla i granice neodgovornosti u prometu i odnosa prema javnoj imovini i njegovog utjecaja na policiju. Postala je priča o zataškavanju na političkoj, nacionalnoj razini.
A ona se možda najdramatičnije vidi u – vremenu. U istoj županiji je bivši gradonačelnik Vukovara u nepuna 23 mjeseca zbog pokušaja okupljanja “žetončića” u gradskom vijeću otišao na služenje zatvorske kazne. Dakle, optužnica, njena sudska potvrda, suđenje, nepravomoćna presuda, žalba, pravomoćna presuda i dolazak pred zatvorske rešetke – sve je odrađeno u nepune dvije godine. Željko Sabo je, možda je bitno napomenuti, tad bio član SDP-a.
Istraga odavno završena, ali…
Optužnica protiv Dekanića, iako su stvari bile vrlo brzo prilično očite, podignuta je osamnaest (brojkom, 18) mjeseci nakon prometne nesreće. Ovako je, međutim, u kolovozu – prošle godine – pisao Drago Hedl: “USKOK je pokrenuo istragu, no rezultati još nisu poznati. Telegramovi izvori kažu da je istraga završena te da rezultati nisu povoljni za Dekanića, ali se s objavom čeka”. Optužnica je, podsjetimo, objavljena krajem listopada. Ove godine.
Za vladajuću stranku je ta tromost, eto, vjerojatno sasvim slučajno, ispala prilično praktična. Da se stvar rasplela velikom brzinom, a kako smo vidjeli na Sabinom slučaju to je moguće – i to u istoj županiji – Dekanić bi možda ipak morao odstupiti s dužnosti.
Pijetao u loncu
A da se ta nesretna ostavka dogodila prije lipnja ove godine, građani Vukovarsko-srijemske županije morali bi birati novog župana. Za razliku od nekad, HDZ je na istoku Hrvatske toliko uzdrman da su mu izvanredni izbori vjerojatno na vrhu liste stvari koje treba – izbjeći.
Pod svaku cijenu. Stoga, eno Dekanića i dalje kako govori da mu ne pada na pamet dati ostavku. Plenkovića kako gleda čim prije skrenuti temu na rat u Gazi, neviđene uspjehe u usporavanju inflacije (koja ove godine neće biti ni deset posto) ili – najbolje – na to kako je užasan Zoran Milanović. Eno i institucija kako marno rade svoj posao. Ali, polako. Da se ne bi opet, kao nekad o bivšem šefu DORH-a Mladenu Bajiću, govorilo da bi onaj tko prerano zakukuriče, mogao završiti u loncu.