Da je vjeroučitelj bilo koje vjere, a ovaj bi pravovjerni arijevac sigurno bio katoličke, govorio bi goluždravoj djeci da na misu, ni na njegove satove, ne ide samo porod Nečastivog i da će ih snaći Božja kazna. Možda bi tražio i da im se obriju glave tako da im samo uši ostanu.
Ne znate tko je narečeni Zdenko Kojić? Pa nikad i niste trebali znati. Jer on je direktor tamo nekog komunalnog poduzeća Općine Vrsi koja se nalazi u okolici Zadra, možda ni za nju niste čuli, kao ni za Kojića. Ali naš se novonastali junak nije slagao s izglednom projekcijom da će ostati nepoznat i neprepoznat izvan svog sela pa se krenuo proslavljati kao izvrstan Hrvat. Za takav projekt svakome nešto treba pa je Kojić u to ime na općinskom groblju našao nadgrobnu ploču – na ćirilici.
Brojke nisu problem
Njegova je momentalna istraga utvrdila da hladna tijela, položena tko zna kada ispod te ploče, pripadaju obitelji nekadašnjih sumještana koja desetljećima živi u Nizozemskoj, a Kojića je skandalizirala ta drskost da se pokojna imena ispišu na pismu koje u ovoj državi ”nije službeno pismo”.
Urezani datumi rođenja i smrti mu nisu sporni. Oni bi se mogli zadržati, jer su arapske brojke službeno priznate i u Hrvatskoj. Ali ćirilica ne može ostati, to je jedan kroz jedan. Zato je Kojić smjesta dao da se zove u Nizozemsku s nalogom da se u roku od 15 dana ta ”provokacija” ukloni. A ”sporna” obitelj je to izrijekom odbila.
Direktor općinskog komunalnog poduzeća mogao se, doduše, ranije obavijestiti da na mnogim grobljima u Hrvatskoj, kao i bilo gdje, ima natpisa i epitafa na raznim jezicima i pismima. Jer ljudi oduvijek pokapaju svoje mrtve kako oni žele i ugraviraju im za vječni spomen nešto i nekako s mjesta gdje im kuca srce.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Više pisma i jezika
Ovdje će se na grobovima naći njemačkoga, francuskoga, hebrejskoga, talijanskoga i latinskoga, glagoljice, ćirilice pa i uglaste gotice. Otpjevaju se pred odrom i pjesme koje odaberu oni koji ispraćaju mrtve, premda je istina da one nikad nisu na ćirilici. No u Vrsima je vlast Kojić i valjda on ima pravo odlučiti što može, a što ne.
Mogla je ožalošćena obitelj iz Nizozemske dati da se izradi ploča na franačkom jeziku i na merovinškom pismu, pa da tako odaju počast bar svojoj novoj domovini, kao što Kojić želi da se na svakom grobnom kamenu oda počast Hrvatskoj. Ali ćirilica je – smatra ovaj grobljanski administativni autoritet iz Vrsa – tvorni dokaz ”nepoštivanja Republike Hrvatske”.
Poslali ‘ kulturni dopis’
”Mislim da ovaj grobni natpis vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja”, a svejedno smo im mi ”poslali jedan kulturni dopis”, kaže vrsno kulturno uzdignuti direktor Kojić, koji, kao i svaki ikad upitani provincijalni radikal, naglašava da ”među lokalnim Srbima ima prijatelja s kojima pije kad im je slava”. Ali princip je princip, a Država je Država.”A ako im se ne sviđa Hrvatska, što nisu odnijeli kosti u božju mater?”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što će dalje biti s ovim grobnim spomenikom koji podriva Republiku Hrvatsku i s izdajničkim kostima koje leže u hrvatskoj zemlji, a pristaju da im se imena pišu na ćirilici, to ne znamo. I nema ovdje smisla pozivati u pomoć zakone, ni običaje, ni ljudsku pristojnost, jer ništa od toga nije na Kojićevoj strani.
Mi smo narod pretežno dobar i ugodan i ovakvi Kojići nas stvarno ne bi trebali zanimati. Ali opet, ne možeš te krkane sasvim ni ignorirati kad postanu vlast i uhljebarski direktori u općini. Jer će sutra tražiti da svi osim ”pravih Hrvata”, koji ne znaju i ne žele znati za ćirilicu, izlaze na cestu sa žutim trakama na nadlaktici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne znate tko je tip na slici? On je to odlučio promijeniti, predstavio se kao ‘izvrstan Hrvat’ i postao glavna vijest
Direktoru komunalnog poduzeća općine u okolici Zadra jako je smetala ćirilica na nadgrobnoj ploči
'Mislim da ovaj grobni natpis vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja', a svejedno smo im mi 'poslali jedan kulturni dopis', kaže vrsno kulturno uzdignuti direktor Kojić, koji, kao i svaki ikad upitani provincijalni radikal, naglašava da 'među lokalnim Srbima ima prijatelja s kojima pije kad im je slava'. Ali princip je princip, a Država je Država. 'A ako im se ne sviđa Hrvatska, što nisu odnijeli kosti u božju mater?'
Da je taj Zdenko Kojić doktor, tražio bi najprije domovnicu i krštenicu da vidi zaslužuje li taj pogureni pacijent po svojim registracijskim obilježjima da mu on pruži svoje iscjeliteljske usluge. Da je sudac, zametao bi u najdonju ladicu predmete koji nisu od Njegovih, polako, čemu žurba, testirajmo hoće li smrt biti brža.
Da je vjeroučitelj bilo koje vjere, a ovaj bi pravovjerni arijevac sigurno bio katoličke, govorio bi goluždravoj djeci da na misu, ni na njegove satove, ne ide samo porod Nečastivog i da će ih snaći Božja kazna. Možda bi tražio i da im se obriju glave tako da im samo uši ostanu.
Ne znate tko je narečeni Zdenko Kojić? Pa nikad i niste trebali znati. Jer on je direktor tamo nekog komunalnog poduzeća Općine Vrsi koja se nalazi u okolici Zadra, možda ni za nju niste čuli, kao ni za Kojića. Ali naš se novonastali junak nije slagao s izglednom projekcijom da će ostati nepoznat i neprepoznat izvan svog sela pa se krenuo proslavljati kao izvrstan Hrvat. Za takav projekt svakome nešto treba pa je Kojić u to ime na općinskom groblju našao nadgrobnu ploču – na ćirilici.
Brojke nisu problem
Njegova je momentalna istraga utvrdila da hladna tijela, položena tko zna kada ispod te ploče, pripadaju obitelji nekadašnjih sumještana koja desetljećima živi u Nizozemskoj, a Kojića je skandalizirala ta drskost da se pokojna imena ispišu na pismu koje u ovoj državi ”nije službeno pismo”.
Urezani datumi rođenja i smrti mu nisu sporni. Oni bi se mogli zadržati, jer su arapske brojke službeno priznate i u Hrvatskoj. Ali ćirilica ne može ostati, to je jedan kroz jedan. Zato je Kojić smjesta dao da se zove u Nizozemsku s nalogom da se u roku od 15 dana ta ”provokacija” ukloni. A ”sporna” obitelj je to izrijekom odbila.
Direktor općinskog komunalnog poduzeća mogao se, doduše, ranije obavijestiti da na mnogim grobljima u Hrvatskoj, kao i bilo gdje, ima natpisa i epitafa na raznim jezicima i pismima. Jer ljudi oduvijek pokapaju svoje mrtve kako oni žele i ugraviraju im za vječni spomen nešto i nekako s mjesta gdje im kuca srce.
Više pisma i jezika
Ovdje će se na grobovima naći njemačkoga, francuskoga, hebrejskoga, talijanskoga i latinskoga, glagoljice, ćirilice pa i uglaste gotice. Otpjevaju se pred odrom i pjesme koje odaberu oni koji ispraćaju mrtve, premda je istina da one nikad nisu na ćirilici. No u Vrsima je vlast Kojić i valjda on ima pravo odlučiti što može, a što ne.
Mogla je ožalošćena obitelj iz Nizozemske dati da se izradi ploča na franačkom jeziku i na merovinškom pismu, pa da tako odaju počast bar svojoj novoj domovini, kao što Kojić želi da se na svakom grobnom kamenu oda počast Hrvatskoj. Ali ćirilica je – smatra ovaj grobljanski administativni autoritet iz Vrsa – tvorni dokaz ”nepoštivanja Republike Hrvatske”.
Poslali ‘ kulturni dopis’
”Mislim da ovaj grobni natpis vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja”, a svejedno smo im mi ”poslali jedan kulturni dopis”, kaže vrsno kulturno uzdignuti direktor Kojić, koji, kao i svaki ikad upitani provincijalni radikal, naglašava da ”među lokalnim Srbima ima prijatelja s kojima pije kad im je slava”. Ali princip je princip, a Država je Država.”A ako im se ne sviđa Hrvatska, što nisu odnijeli kosti u božju mater?”
Što će dalje biti s ovim grobnim spomenikom koji podriva Republiku Hrvatsku i s izdajničkim kostima koje leže u hrvatskoj zemlji, a pristaju da im se imena pišu na ćirilici, to ne znamo. I nema ovdje smisla pozivati u pomoć zakone, ni običaje, ni ljudsku pristojnost, jer ništa od toga nije na Kojićevoj strani.
Mi smo narod pretežno dobar i ugodan i ovakvi Kojići nas stvarno ne bi trebali zanimati. Ali opet, ne možeš te krkane sasvim ni ignorirati kad postanu vlast i uhljebarski direktori u općini. Jer će sutra tražiti da svi osim ”pravih Hrvata”, koji ne znaju i ne žele znati za ćirilicu, izlaze na cestu sa žutim trakama na nadlaktici.