Ali, tek ono što je uslijedilo u narednim danima potvrdilo je kako i, još više, koliko je Hrvatska u drugom mandatu Andreja Plenkovića već uronila u gotovo postdemokratsko doba, ono u kojem vlast, koja može što hoće, jednostavno više ne haje za to kako će njeni potezi odjeknuti u javnosti.
Hiperinflacija skandala
Količina golemih skandala koji su razotkriveni i besramnih poteza koji su povučeni u samo dva-tri dana ovog tjedna jednostavno frapira. Da se svaka od tih tema uzme sama za sebe, vrijedila bi dane i dane medijskih priloga, polemika i, vrlo vjerojatno, pokojeg kraja političke karijere.
Ovako, u dosad neviđenom i nesmiljenom ritmu produciranja skandala na bazi ne godina, ne mjeseci, tjedana, čak ni dana – nego sati! – jedan cirkus smjenjuje drugi tolikom brzinom da se radi o pravom inflatornom gubitku vrijednosti, te za vlast blagotvornom gomilanju nula na moneti političke odgovornosti.
Stožerna stranka i natječaji
O kakvom vodopadu političke prljavštine i cinizma se radi najbolje govori samo kratki pregled četrdesetak sati sredinom ovog tjedna. U tom periodu je, recimo, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na javnoj televiziji rutinski ustvrdio kako žene previše pričaju, a muškarci su operativniji. Pa je otkriveno da je natječaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za promociju kampanje cijepljenja dobila firma bivše moćne suradnice Ive Sanadera i nekadašnje ministrice Biance Matković.
Onda je Telegram objavio da HZJZ kojeg vodi Krunoslav Capak igle i šprice za cijepljenje nabavlja od HDZ-ovog senatora, Andrije Hebranga (istina, ovdje je bilo nekih posljedica, brzo nakon objave teksta natječaj je poništen). Pa smo doznali da je i HGK organizirala cijepljenje gospodarstvenika, koji nisu u nikakvoj prioritetnoj skupini za primanje cjepiva. Vele da su time htjeli raditi akciju promocije cijepljenja, ali da su odustali kad su skužili da u Hrvatskoj nedostaje cjepiva. Odustali od promoviranja, naravno, cijepljenje su obavili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cjepivo viška
Onda smo doznali da sustav e-cijepih navodno nije dovoljno dobar da se vidi tko je cijepljen, iako liječnici tvrde da u njega unose podatke o cijepljenju. Ministar zdravstva je, umjesto da klikne nekoliko puta mišem, osnovao Povjerenstvo koje će ispitivati navode o prekorednom cijepljenju.
Na dnevnoj bazi, nadalje, doznajemo kako se cijepe roditelji “zaslužnih” – recimo, otac saborske zastupnice se čudesno nađe u staračkom domu (iako ne živi tamo, nego kod kuće) taman kad ostane – cjepivo viška.
Medvedov šlag
A onda se opet, kao toliko puta dosad, za šlag na tortu pobrine ministar branitelja Tomo Medved. Još je svježe sjećanje kako je nakon ulaska u posljednje zatvaranje birtija njegov državni tajnik zatečen u veselom raspoloženju u kafiću koji je trebao biti zatvoren. Pa je malo vikao i razbijao po policijskoj postaji. Pa je – jer odgovornost! – dao ostavku. Ali, eto, mediji su otkrili da je nakon toga opet zaposlen u Medvedovom ministarstvu, preko ugovora o djelu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije kraj, bilo je toga još u, valja ponoviti, samo četrdesetak sati sredinom tjedna. Ministar Davor Božinović je na novoj pressici Stožera još jednom vrlo ozbiljnim glasom ponovio kako “nije utvrđeno kršenje mjera” na sprovodu Miroslava Tuđmana, ni na Stepinčevu. Mjere koje se nisu kršile su one koje dozvoljavaju okupljanje maksimalno 25 osoba, višekratno manje nego što ih se okupilo na dva navedena događaja.
Zagrepčanka godine
Koji je vrhunac ovog ludila, zapitat će se slabije informirani promatrač neupućen u čudesa domaće demokracije s početka trećeg desetljeća 21. stoljeća. Pa naravno, titula Zagrepčanke godine. Prvo je objavljeno kako za taj laskavi naziv, vrijedan usput i 50 tisuća, konkurira Alemka Markotić, koja je baš zbog kršenja mjera (onih koje “nisu kršene”) i cijepljenja svoje majke razvlačena po medijima, da bi se zatim pojavila i ozbiljna izazivačica.
Prosječnom konzumentu medijskih sadržaja ime Natalija Prica neće puno značiti – dok se ne podsjeti gospođe koja je na svoj rođendan s Milanom Bandićem obilazila trgovine bundama. Pardon, zagrebačke obrtnike, kako su kasnije objasnili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sir i vrhnje
Ovih nekoliko izdvojenih slučajeva, naravno, nisu sve divote samo jednog tjedna u zemlji usred pandemije. I ostalih dana redovno su stizale vijesti o nevjerojatnim slučajnostima zahvaljujući kojima se prekoredno cijepe zaslužnici i njihova rodbina, te objašnjenja s vrha o tome kako teško može biti reda u cijepljenju jer to, eto, “nije kupovina sira i vrhnja”.
Ukratko, ovo sve skupa stvarno više ni ne izgleda kao pokušaj izvlačenja iz politički nezgodnih situacija. Nego kao jedno obično, masovno ruganje javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema drugog objašnjenja, oni se nama rugaju
Samo u četrdesetak sati prošlog tjedna naredalo se skandala za barem pola mandata
U dosad neviđenom i nesmiljenom ritmu produciranja skandala na bazi ne godina, ne mjeseci, tjedana, čak ni dana - nego sati! - jedan cirkus smjenjuje drugi tolikom brzinom da se radi o pravom inflatornom gubitku vrijednosti, te za vlast blagotvornom gomilanju nula na moneti političke odgovornosti.
Okej, da je besramnost hit sezone i da je, zapravo, tek počelo, postalo je potpuno jasno početkom ovog tjedna. Kad je ocijenjeno da čelnici Vlade i Stožera nisu kršili mjere iako su bili na masovnim okupljanjima u otvorenim i zatvorenim prostorima i kad je s pressice Stožera Alemka Markotić prijetila onima koji su pustili medijima informaciju o cijepljenju njene majke.
Ali, tek ono što je uslijedilo u narednim danima potvrdilo je kako i, još više, koliko je Hrvatska u drugom mandatu Andreja Plenkovića već uronila u gotovo postdemokratsko doba, ono u kojem vlast, koja može što hoće, jednostavno više ne haje za to kako će njeni potezi odjeknuti u javnosti.
Hiperinflacija skandala
Količina golemih skandala koji su razotkriveni i besramnih poteza koji su povučeni u samo dva-tri dana ovog tjedna jednostavno frapira. Da se svaka od tih tema uzme sama za sebe, vrijedila bi dane i dane medijskih priloga, polemika i, vrlo vjerojatno, pokojeg kraja političke karijere.
Ovako, u dosad neviđenom i nesmiljenom ritmu produciranja skandala na bazi ne godina, ne mjeseci, tjedana, čak ni dana – nego sati! – jedan cirkus smjenjuje drugi tolikom brzinom da se radi o pravom inflatornom gubitku vrijednosti, te za vlast blagotvornom gomilanju nula na moneti političke odgovornosti.
Stožerna stranka i natječaji
O kakvom vodopadu političke prljavštine i cinizma se radi najbolje govori samo kratki pregled četrdesetak sati sredinom ovog tjedna. U tom periodu je, recimo, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na javnoj televiziji rutinski ustvrdio kako žene previše pričaju, a muškarci su operativniji. Pa je otkriveno da je natječaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za promociju kampanje cijepljenja dobila firma bivše moćne suradnice Ive Sanadera i nekadašnje ministrice Biance Matković.
Onda je Telegram objavio da HZJZ kojeg vodi Krunoslav Capak igle i šprice za cijepljenje nabavlja od HDZ-ovog senatora, Andrije Hebranga (istina, ovdje je bilo nekih posljedica, brzo nakon objave teksta natječaj je poništen). Pa smo doznali da je i HGK organizirala cijepljenje gospodarstvenika, koji nisu u nikakvoj prioritetnoj skupini za primanje cjepiva. Vele da su time htjeli raditi akciju promocije cijepljenja, ali da su odustali kad su skužili da u Hrvatskoj nedostaje cjepiva. Odustali od promoviranja, naravno, cijepljenje su obavili.
Cjepivo viška
Onda smo doznali da sustav e-cijepih navodno nije dovoljno dobar da se vidi tko je cijepljen, iako liječnici tvrde da u njega unose podatke o cijepljenju. Ministar zdravstva je, umjesto da klikne nekoliko puta mišem, osnovao Povjerenstvo koje će ispitivati navode o prekorednom cijepljenju.
Na dnevnoj bazi, nadalje, doznajemo kako se cijepe roditelji “zaslužnih” – recimo, otac saborske zastupnice se čudesno nađe u staračkom domu (iako ne živi tamo, nego kod kuće) taman kad ostane – cjepivo viška.
Medvedov šlag
A onda se opet, kao toliko puta dosad, za šlag na tortu pobrine ministar branitelja Tomo Medved. Još je svježe sjećanje kako je nakon ulaska u posljednje zatvaranje birtija njegov državni tajnik zatečen u veselom raspoloženju u kafiću koji je trebao biti zatvoren. Pa je malo vikao i razbijao po policijskoj postaji. Pa je – jer odgovornost! – dao ostavku. Ali, eto, mediji su otkrili da je nakon toga opet zaposlen u Medvedovom ministarstvu, preko ugovora o djelu.
Nije kraj, bilo je toga još u, valja ponoviti, samo četrdesetak sati sredinom tjedna. Ministar Davor Božinović je na novoj pressici Stožera još jednom vrlo ozbiljnim glasom ponovio kako “nije utvrđeno kršenje mjera” na sprovodu Miroslava Tuđmana, ni na Stepinčevu. Mjere koje se nisu kršile su one koje dozvoljavaju okupljanje maksimalno 25 osoba, višekratno manje nego što ih se okupilo na dva navedena događaja.
Zagrepčanka godine
Koji je vrhunac ovog ludila, zapitat će se slabije informirani promatrač neupućen u čudesa domaće demokracije s početka trećeg desetljeća 21. stoljeća. Pa naravno, titula Zagrepčanke godine. Prvo je objavljeno kako za taj laskavi naziv, vrijedan usput i 50 tisuća, konkurira Alemka Markotić, koja je baš zbog kršenja mjera (onih koje “nisu kršene”) i cijepljenja svoje majke razvlačena po medijima, da bi se zatim pojavila i ozbiljna izazivačica.
Prosječnom konzumentu medijskih sadržaja ime Natalija Prica neće puno značiti – dok se ne podsjeti gospođe koja je na svoj rođendan s Milanom Bandićem obilazila trgovine bundama. Pardon, zagrebačke obrtnike, kako su kasnije objasnili.
Sir i vrhnje
Ovih nekoliko izdvojenih slučajeva, naravno, nisu sve divote samo jednog tjedna u zemlji usred pandemije. I ostalih dana redovno su stizale vijesti o nevjerojatnim slučajnostima zahvaljujući kojima se prekoredno cijepe zaslužnici i njihova rodbina, te objašnjenja s vrha o tome kako teško može biti reda u cijepljenju jer to, eto, “nije kupovina sira i vrhnja”.
Ukratko, ovo sve skupa stvarno više ni ne izgleda kao pokušaj izvlačenja iz politički nezgodnih situacija. Nego kao jedno obično, masovno ruganje javnosti.