Novi dokaz koliko nam je društvo bolesno: Josipa Rimac ilegalno od države dobila stan, a umjesto nje u zatvor joj ide prijateljica

USKOK, sudstvo, političke žnore, korupcija, pa ludnica je prema ovome kao salon za manikuru.

FOTO: PIXSELL

A sad najbolje od svega: AMR je kriva, ide u zatvor, nezakonito je dodijelila Rimčevima još dva stana, ali njima ostaje sve što su stekli na prijevaru. Ne moraju ništa vratiti državi. Zavjese mogu ostati, a i lijepe su.

Trebate stan, a nemoguće ga je zaraditi? Imate dvoje djece i već vidite da ćete ih do beskonačnosti tegliti po tuđim garsonijerama zajedno s mašinom za veš i žutim trosjedom koji vam je kupila svekrva i prebacivati ih iz škole u školu. Pa biste li za poklonjeni stan išli godinu dana u zatvor? Čini mi se da ja bih. Bili smo podstanari s dvije curice deset godina i znam apsolutno sve o tome. Pa prođe nekako ta godinica i eto vas na sigurnom i na svome. Nije strašna ta cijena. Kraj je životu u kutijama.

A zamisli tek da netko drugi ide u zatvor za tvoj stambeni prostor, a ne ti. I to za kraljevskih 128 kvadrata. Misliš da to stvarno može biti samo u kakvom loše sklepanom filmu? Ma kakvi. Može i u Hrvatskoj. Evo sad bi napokon ipak trebala u zatvor na godinu dana dobročiniteljica Josipe Rimac, ta koja joj je, s mjesta ravnateljice Uprave za područja od posebne državne skrbi, sredila da dobije još dvije stambene jedinice, ukupno 128 kvadrata, u kući u kojoj je “kninska kraljica” živjela s mužem i kćeri.

Već je trebala biti u Remetincu ta AMR ili Anna Marija Radić, ali stalno tvrdi da je bolesna. Za nju ne znam. Ali ovo društvo jest užasno bolesno, a ovaj nevjerojatni slučaj to pokazuje bolje nego magnetna rezonanca.

‘Rimčevima se upisuje cijela kuća’

Dotična Anna Marija jednog dana uzima, dakle, na svoj državni stol vrlo osjetljivi predmet Josipe Rimac. HDZ-ova gradonačelnica Knina već ima obilatih 126 kvadrata u toj kući u Kninu koja je kod ravnateljice na razmatranju, ali u državnom je interesu da se tako ugledna osoba ne gura po stubištu sa stanarima još dvaju stanova. Zar ne? Pa da, svakako. Ti stanari mogu biti antipatični. Tako se onda ta stvar i riješi. Gospođa AMR je stavila potpis. Rimčevima se upisuje cijela kuća i mogu u njoj sretno živjeti do kraja života. Dva poklonjena stana su, međutim, vlasništvo države pa se neki nadobudni i politički neosviješteni državni odvjetnik pobuni i napiše kaznenu prijavu.

USKOK se hvata i AMR kao državne službenice, i Rimčevih. Nje da je izdala nezakonito rješenje i time oženila državni proračun za cijenu tih 128 kvadrata, a njih da su je poticali na “zloupotrebu položaja i ovlasti”. No, istraga ne nalazi nikakvih dokaza čak ni za opravdanu sumnju da su gradonačelnica i njen muž tražili i gurali AMR da im sredi cijelu kuću.

Jest da su bile prijateljice, ali na kavama su razgovarale samo o sadnicama klematisa na rasprodaji i o globalnom zatopljenju. Ispada da je ta ravnateljica iznebuha suicidalno odlučila da se država treba zahvaliti obitelj Rimac s dvije nekretnine, znajući, jasno, da time čini kazneno djelo. I tako se protiv nevinih Rimčevih istraga obustavlja i sudi se samo gospođi AMR.

Radić dobiva rad za opće dobro

Dok gradonačelnica Knina veselo namješta nove prostorije i vješa zavjese, zagrebački Županijski sud vrijedno se bavi Anom Marijom Radić koja u međuvremenu dobiva i otkaz iz državne službe. No prijateljici Josipi Rimac bude žao što sirota žena bez veze stradava te je bez natječaja zapošljava u Crvenom križu budući da je tamo potpredsjednica. Što dalje, to gore pa Županijski sud, tada pod predsjedništvom Ivana Turudića, osuđuje Anu Mariju Radić na godinu dana rada – za opće dobro.

Priča se dodatno razjašnjava nedavno, preko transkripata razgovora Josipe Rimac. U jednom od njih ona povjerava drugoj prijateljici da baš ide na kavu s Turudićem gdje će razgovarati “o AMR”, znači o osobi kojoj se sudi na njegovu sudu. Dojam o ovom procesu donekle popravlja Vrhovni sud koji uvjetnu kaznu mijenja u kaznu zatvora. A sad najbolje od svega: AMR je kriva, ide u zatvor, nezakonito je dodijelila Rimčevima još dva stana, ali njima ostaje sve što su stekli na prijevaru. Ne moraju ništa vratiti državi. Zavjese mogu ostati, a i lijepe su.

Čovjek ostane bez glasa i bez teksta. USKOK vadi iz priče Josipu Rimac i njenog muža, koji su slavodobitnici kaznenog djela. AMR dobiva uvjetnu kaznu za 128 zamračenih kvadrata na “uglednom” zagrebačkom Županijskom sudu. I na kraju, Rimčevi su zadržali sav plijen, a da nisu ni trepnuli. Pa išao bi svaki sitni pučanin i sam u zatvor na godinu dana za dobru gajbu od 128 kvadrata. Pristao bi i za mali dvosobni. A tek da mu ovakav deal ponudiš, mislio bi da si ravno iz Vrapča. Ali takva nam je, eto, takozvana duboka država. USKOK, sudstvo, političke žnore, korupcija, pa ludnica je prema ovome kao salon za manikuru.