Nije zato što je Milanović svoj glavni plan proveo i bit će jako teško oduzeti mu prednost koju je time stekao. S velikom sigurnošću može se zaključiti da su i on i Peđa Grbin mogli predvidjeti stav Ustavnog suda budući da su obojica pravnici pa znaju pročitati Ustav, a šef države ima se uz to mogućnost i savjetovati s najboljim stručnjacima.
No evidentno je da im je bilo posve nebitno što će reći 13 sudaca na čelu s HDZ-ovim predsjednikom Miroslavom Šeparovićem. Glavni je cilj bio da se Milanovića nametne kao glavnu zvijezdu kampanje, a to je upalilo sa stopostotnim uspjehom.
Provokacija je pogodila metu
Nitko u vezi s izborima doslovno više ne priča ni o čemu osim o Milanoviću. Provokacija je, znači, pogodila direktno u metu. Njegova kandidatura za budućeg premijera ispred gotovo cijele lijevo-liberalne opozicije prolomila se nad cijelom državom kao grom iz vedra neba i takav dobro smišljeni tresak postavio je Milanovića za ključnu figuru ovih izbora.
Taj redenik stranaka i strančica koje nisu uspjele izroditi boljeg lidera od prezentacijski kilavog Peđe Grbina – dobio je žestokog i elokventnog vođu. Popularnost SDP-a skočila je u prvoj anketi nakon Milanovićeva inicijacijskog petka za nevjerojatnih devet posto, pri čemu nijedan poen nije oduzet drugim strankama ljevice i lijevog centra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanoviću je stavljena na čelo aura generala u odlučujućoj bitci protiv korupcije, hegemonije HDZ-a nad svime što bi u Hrvatskoj htjelo disati, protiv Turudića i politički porobljenih institucija. Polarizirano hrvatsko društvo dobilo je tuk na utuk – Milanovića na Plenkovića. Politika je pojednostavljena do maksimuma i svedena na crno i bijelo, pitanje je samo kako tko vidi boje. Apatična publika se uzbudila, 80 posto pokazuje namjeru da izađe na izbore. U arenu ulaze dva gladijatora koja svi poznaju, igre mogu početi.
Milanović vodi u anketama
A starta se uz prijelomnu vijest da 32 posto ispitanika u anketi Nove TV želi za premijera Zorana Milanovića, a 30 posto Andreja Plenkovića. Milanovićeva prednost je mala i statistička, treba se, uostalom, od ovih prvih ispipavanja jako ograditi. Ali slika je slika: prvi je Milanović, a ne Plenković. To su efekti njegova desanta s Pantovčaka zbog kojih se može reći da odluka Ustavnog suda o zabrani njegovog nastupa na izborima s pozicije šefa države nije nikakav odlučujući moment u drami koja će se u Hrvatskoj odvijati narednih mjesec dana.
Ako nas opet ne šokira ostavkom na predsjednički položaj, Milanović ispada s liste SDP-ove koalicije, ali će cijelo vrijeme iza svih istupa prvaka te skupine stajati poruka da glas za njih znači glas za Milanovića kao premijera. Dakle, on će i ovako biti kandidat iako bez kandidature. U istraživanjima će se mjeriti njegova težina, spominjat će se u novinarskim tekstovima i u analizama stručnjaka. I ta njegova odsutna prisutnost bit će drugoj strani jednak trn u peti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uvaženi gosti kao mamac
Plenkoviću se od toga dosta tresu gaće. Do prošlog petka bio je uvjeren da njemu i HDZ-u slijedi laka pobjeda uz pomoć D’Hondta i još malo mrežnog inženjeringa, sada se os bitno pomaknula. Zato je jučer na Sabor HDZ-a dotjerao boga i vraga da svoju poljuljanu snagu prikaže čvrstom poput čelika.
Odjednom su, kao uvaženi gosti i mamac desnici, srdačno pozdravljani Tomislav Karamarko, o kojem Plenković inače misli sve najgore, pa čak i lažni magistar Anto Đapić, a da im lajkaju statuse unajmili su Vijetnamce čija imena ne znaju ni izgovoriti. Vodstvo HDZ-a dopremilo je u Lisinski čak i rektore triju hrvatskih sveučilišta, dr. Dragana Ljutića sa splitskog, dr. Vladu Guberca s osječkog i dr. Zorana Tomića s mostarskog sveučilišta, servirajući opoziciji još jedan zoran argument zbog čega HDZ treba i mora biti smijenjen.
U svakom slučaju, Milanović je dobro pripremio teren i sada može svaki dan organizirati press konferencije na kojima, jer ne smije, neće reći ništa o izborima, ali može odabrati bilo što drugo da ga biračima u kampanji drži pred očima. Tu mu Miroslav Šeparović ne može ništa. Povukao je odlučujući potez u otvoru partije i to je to što je htio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, što će biti ako pobijedi?
No, kad i ako Milanović i SDP dođu do cilja, a to je da njihova grupacija dobije toliko glasova da im se mora povjeriti mandat za sastavljanje Vlade, možda ljudi neće znati što su izabrali. Jer koju bi politiku u bitnim stvarima provodio Milanović kao premijer, to nam još nije rečeno.
Ljutnja i bijes na HDZ su okej kao motor mobilizacije, ali što poslije? Sandra Benčić i stranka Možemo, koja je odabrala ostati izvan SDP-ove koalicije, jasno su objavili 13 poteza koje bi povukli u situaciji da dobiju vlast. Sa strane Milanovićeve grupacije toga nema, a uvijek je loš ulaz u izbore kad se očekuje da umjesto razuma presude samo sirove strasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odluka Ustavnog suda ne mijenja ništa. Milanović je proveo svoj plan i bit će teško oduzeti mu prednost koju je stekao
Nitko u vezi s izborima doslovno više ne priča ni o čemu osim o Milanoviću
Uplašeni Plenković dotjerao je boga i vraga na Sabor HDZ-a da svoju poljuljanu snagu prikaže čvrstom poput čelika. Odjednom su, kao uvaženi gosti i mamac desnici, srdačno pozdravljani Tomislav Karamarko, o kojem Plenković inače misli sve najgore, pa čak i lažni magistar Anto Đapić, a da im lajkaju statuse unajmili su Vijetnamce čija imena ne znaju ni izgovoriti
Ustavni sud je, dakle, govorio i dobro je da je ta institucija – glasovita po svom gospodskom drijemežu – ovoga puta ipak reagirala brzo i preliminarno. Nisu čekali da se vatra pretvori u požar i proguta i ovo malo jadnog reda koji imamo u državi.
Pa makar i s četiri od 13 sudačkih glasova protiv – ograničenja Zorana Milanovića u ovoj kampanji sada su čvrsto popisana i službeno zapečaćena. Predsjednikovi sljedbenici i protivnici mogu se ili žestiti, ili likovati. Ali kvaka je u tome da se s donošenjem odluke Ustavnog suda u biti ništa suštinski nije promijenilo.
Nije zato što je Milanović svoj glavni plan proveo i bit će jako teško oduzeti mu prednost koju je time stekao. S velikom sigurnošću može se zaključiti da su i on i Peđa Grbin mogli predvidjeti stav Ustavnog suda budući da su obojica pravnici pa znaju pročitati Ustav, a šef države ima se uz to mogućnost i savjetovati s najboljim stručnjacima.
No evidentno je da im je bilo posve nebitno što će reći 13 sudaca na čelu s HDZ-ovim predsjednikom Miroslavom Šeparovićem. Glavni je cilj bio da se Milanovića nametne kao glavnu zvijezdu kampanje, a to je upalilo sa stopostotnim uspjehom.
Provokacija je pogodila metu
Nitko u vezi s izborima doslovno više ne priča ni o čemu osim o Milanoviću. Provokacija je, znači, pogodila direktno u metu. Njegova kandidatura za budućeg premijera ispred gotovo cijele lijevo-liberalne opozicije prolomila se nad cijelom državom kao grom iz vedra neba i takav dobro smišljeni tresak postavio je Milanovića za ključnu figuru ovih izbora.
Taj redenik stranaka i strančica koje nisu uspjele izroditi boljeg lidera od prezentacijski kilavog Peđe Grbina – dobio je žestokog i elokventnog vođu. Popularnost SDP-a skočila je u prvoj anketi nakon Milanovićeva inicijacijskog petka za nevjerojatnih devet posto, pri čemu nijedan poen nije oduzet drugim strankama ljevice i lijevog centra.
Milanoviću je stavljena na čelo aura generala u odlučujućoj bitci protiv korupcije, hegemonije HDZ-a nad svime što bi u Hrvatskoj htjelo disati, protiv Turudića i politički porobljenih institucija. Polarizirano hrvatsko društvo dobilo je tuk na utuk – Milanovića na Plenkovića. Politika je pojednostavljena do maksimuma i svedena na crno i bijelo, pitanje je samo kako tko vidi boje. Apatična publika se uzbudila, 80 posto pokazuje namjeru da izađe na izbore. U arenu ulaze dva gladijatora koja svi poznaju, igre mogu početi.
Milanović vodi u anketama
A starta se uz prijelomnu vijest da 32 posto ispitanika u anketi Nove TV želi za premijera Zorana Milanovića, a 30 posto Andreja Plenkovića. Milanovićeva prednost je mala i statistička, treba se, uostalom, od ovih prvih ispipavanja jako ograditi. Ali slika je slika: prvi je Milanović, a ne Plenković. To su efekti njegova desanta s Pantovčaka zbog kojih se može reći da odluka Ustavnog suda o zabrani njegovog nastupa na izborima s pozicije šefa države nije nikakav odlučujući moment u drami koja će se u Hrvatskoj odvijati narednih mjesec dana.
Ako nas opet ne šokira ostavkom na predsjednički položaj, Milanović ispada s liste SDP-ove koalicije, ali će cijelo vrijeme iza svih istupa prvaka te skupine stajati poruka da glas za njih znači glas za Milanovića kao premijera. Dakle, on će i ovako biti kandidat iako bez kandidature. U istraživanjima će se mjeriti njegova težina, spominjat će se u novinarskim tekstovima i u analizama stručnjaka. I ta njegova odsutna prisutnost bit će drugoj strani jednak trn u peti.
Uvaženi gosti kao mamac
Plenkoviću se od toga dosta tresu gaće. Do prošlog petka bio je uvjeren da njemu i HDZ-u slijedi laka pobjeda uz pomoć D’Hondta i još malo mrežnog inženjeringa, sada se os bitno pomaknula. Zato je jučer na Sabor HDZ-a dotjerao boga i vraga da svoju poljuljanu snagu prikaže čvrstom poput čelika.
Odjednom su, kao uvaženi gosti i mamac desnici, srdačno pozdravljani Tomislav Karamarko, o kojem Plenković inače misli sve najgore, pa čak i lažni magistar Anto Đapić, a da im lajkaju statuse unajmili su Vijetnamce čija imena ne znaju ni izgovoriti. Vodstvo HDZ-a dopremilo je u Lisinski čak i rektore triju hrvatskih sveučilišta, dr. Dragana Ljutića sa splitskog, dr. Vladu Guberca s osječkog i dr. Zorana Tomića s mostarskog sveučilišta, servirajući opoziciji još jedan zoran argument zbog čega HDZ treba i mora biti smijenjen.
U svakom slučaju, Milanović je dobro pripremio teren i sada može svaki dan organizirati press konferencije na kojima, jer ne smije, neće reći ništa o izborima, ali može odabrati bilo što drugo da ga biračima u kampanji drži pred očima. Tu mu Miroslav Šeparović ne može ništa. Povukao je odlučujući potez u otvoru partije i to je to što je htio.
No, što će biti ako pobijedi?
No, kad i ako Milanović i SDP dođu do cilja, a to je da njihova grupacija dobije toliko glasova da im se mora povjeriti mandat za sastavljanje Vlade, možda ljudi neće znati što su izabrali. Jer koju bi politiku u bitnim stvarima provodio Milanović kao premijer, to nam još nije rečeno.
Ljutnja i bijes na HDZ su okej kao motor mobilizacije, ali što poslije? Sandra Benčić i stranka Možemo, koja je odabrala ostati izvan SDP-ove koalicije, jasno su objavili 13 poteza koje bi povukli u situaciji da dobiju vlast. Sa strane Milanovićeve grupacije toga nema, a uvijek je loš ulaz u izbore kad se očekuje da umjesto razuma presude samo sirove strasti.