Istina je da ona drugog izbora i nema, ali je način na koji se to događa, simuliranjem otpora pa kasnijim prihvaćanjem ponuđenog u puno gorim uvjetima, nadrealno kontraproduktivan.
Proteklog tjedna tako je ukinut dinar kao valuta u platnom prometu na sjeveru Kosova, Komercijalna banka iz Srbije zatvorila je tamošnje urede, a oni malobrojni preostali Srbi koji su u stanju kritički analizirati sve ono što im se događa u posljednjih nekoliko godina, a što sam Vučić izravno proizvodi i usmjerava, mogu sebi postaviti logično pitanje: Zbog čega smo podignuli ovoliko tenzija i pobuna i došli na rub opstanka, da bismo na kraju napravili sve ono što se moglo napraviti i bez svega toga i uz puno manje posljedice i što nam je uostalom odavno bilo ponuđeno?
Propagandna mašinerija Vučićeve vlasti
Istina je da će se vjerojatno rijetki to i upitati jer emocije i propagandna mašinerija Vučićeve vlasti rade svoje, ali stvari realno izgledaju tako da je nekoliko puta skoro započet rat i povlačeni su brojni radikalni potezi, poput napuštanja kosovskih institucija, da bi sve opet završilo na onome na čemu je moglo i bez ikakvih žrtava i posljedica i s puno boljim položajem srpske zajednice.
Drugim riječima, sjever Kosova je ušao u kosovski sustav elektrodistribucije, na koncu je prihvatio kosovske republičke tablice, a sada je ušao i u monetarni ustav Kosova, ali uz puno deranja, nasilja i autogolova koji su srpsku zajednicu doveli u puno goru poziciju od one u kojoj je bila kad je Vučić došao na vlast.
I po svemu sudeći taj će se proces sada konačno dovesti do kraja, ali opet uz puno uzaludnog deranja i otpora i retoričkih dimnih zavjesa od strane režima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem Kosova se privodi svome kraju
Što je sve uzročno-posljedično povezano s nemogućnošću demokratske opozicije da dobije ozbiljnu međunarodnu podršku u procesu demokratizacije zemlje. Dok god opozicija kao jednu od ključnih zamjerki Vučićevoj vlasti ističe to da prepušta Kosovo vlastitoj nezavisnosti i tako povlađuje tzv. Zapadu, nerealno je očekivati da taj isti Zapad kojem je jedini interes da barem to potencijalno krizno žarište zatvori, postane zainteresiran za demokratizaciju Srbije. Zbog čega će na kraju Srbija ostati i bez Kosova i demokracije, što su brojni kolumnisti već lucidno primijetili.
No, to je sasvim druga tema unutrašnjih političkih odnosa u Srbiji. Ono što je za ovu temu najbitnije jeste to da se problem Kosova polako, ali sasvim izvjesno privodi kraju i da će se međunarodna zajednica konačno morati uhvatiti onoga što je puno teže rješivo, a potencijalno je puno opasnije, a to je Bosna i Hercegovina. Zemlja u kojoj je angažman SAD-a posljednjih mjeseci postao vidljivo veći, ali koju neće biti moguće jednostavno konačno dovršiti i ukloniti potencijal sukoba kao što je to moguće na Kosovu.
Priča pak o Srbiji i Kosovu definitivno ide kraju, što naravno ne znači da time završava priča između Srba kao nacije i Kosova. Samo što ona traži puno realniji i osvješteniji pristup toj temi i prostoru pa i stvarno suočavanje s prošlošću, tj. sve ono na što većinski nacionalistički orijentirana javnost jednostavno nije spremna, niti će to skoro biti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo ide svojem kraju. Kako Vučić, uz puno lažne dernjave, upravo de facto priznaje Kosovo
Odlazak dinara s Kosova potpuno je ogolio Vučićev režim
Priča o Srbiji i Kosovu definitivno ide kraju, što naravno ne znači da time završava priča između Srba kao nacije i Kosova. Samo što ona traži puno realniji i osvješteniji pristup toj temi i prostoru pa i stvarno suočavanje s prošlošću
Koliko god vlast Aleksandra Vučića izgledala kao kombinacija groteske uživo, nevjerojatne autokracije putinovskog tipa i kontinuirani reality show, činjenica je da se iza neupitne i još uvijek opasne ultranacionalističke fasade i retorike krije vlast koja aktivno i uz tragične posljedice po tamošnje srpsko stanovništvo zapravo prepušta Kosovo vlastitoj nezavisnosti, a sve bez ikakvog stvarnog, a kamoli masovnog otpora u široj javnosti.
Istina je da ona drugog izbora i nema, ali je način na koji se to događa, simuliranjem otpora pa kasnijim prihvaćanjem ponuđenog u puno gorim uvjetima, nadrealno kontraproduktivan.
Proteklog tjedna tako je ukinut dinar kao valuta u platnom prometu na sjeveru Kosova, Komercijalna banka iz Srbije zatvorila je tamošnje urede, a oni malobrojni preostali Srbi koji su u stanju kritički analizirati sve ono što im se događa u posljednjih nekoliko godina, a što sam Vučić izravno proizvodi i usmjerava, mogu sebi postaviti logično pitanje: Zbog čega smo podignuli ovoliko tenzija i pobuna i došli na rub opstanka, da bismo na kraju napravili sve ono što se moglo napraviti i bez svega toga i uz puno manje posljedice i što nam je uostalom odavno bilo ponuđeno?
Propagandna mašinerija Vučićeve vlasti
Istina je da će se vjerojatno rijetki to i upitati jer emocije i propagandna mašinerija Vučićeve vlasti rade svoje, ali stvari realno izgledaju tako da je nekoliko puta skoro započet rat i povlačeni su brojni radikalni potezi, poput napuštanja kosovskih institucija, da bi sve opet završilo na onome na čemu je moglo i bez ikakvih žrtava i posljedica i s puno boljim položajem srpske zajednice.
Drugim riječima, sjever Kosova je ušao u kosovski sustav elektrodistribucije, na koncu je prihvatio kosovske republičke tablice, a sada je ušao i u monetarni ustav Kosova, ali uz puno deranja, nasilja i autogolova koji su srpsku zajednicu doveli u puno goru poziciju od one u kojoj je bila kad je Vučić došao na vlast.
I po svemu sudeći taj će se proces sada konačno dovesti do kraja, ali opet uz puno uzaludnog deranja i otpora i retoričkih dimnih zavjesa od strane režima.
Problem Kosova se privodi svome kraju
Što je sve uzročno-posljedično povezano s nemogućnošću demokratske opozicije da dobije ozbiljnu međunarodnu podršku u procesu demokratizacije zemlje. Dok god opozicija kao jednu od ključnih zamjerki Vučićevoj vlasti ističe to da prepušta Kosovo vlastitoj nezavisnosti i tako povlađuje tzv. Zapadu, nerealno je očekivati da taj isti Zapad kojem je jedini interes da barem to potencijalno krizno žarište zatvori, postane zainteresiran za demokratizaciju Srbije. Zbog čega će na kraju Srbija ostati i bez Kosova i demokracije, što su brojni kolumnisti već lucidno primijetili.
No, to je sasvim druga tema unutrašnjih političkih odnosa u Srbiji. Ono što je za ovu temu najbitnije jeste to da se problem Kosova polako, ali sasvim izvjesno privodi kraju i da će se međunarodna zajednica konačno morati uhvatiti onoga što je puno teže rješivo, a potencijalno je puno opasnije, a to je Bosna i Hercegovina. Zemlja u kojoj je angažman SAD-a posljednjih mjeseci postao vidljivo veći, ali koju neće biti moguće jednostavno konačno dovršiti i ukloniti potencijal sukoba kao što je to moguće na Kosovu.
Priča pak o Srbiji i Kosovu definitivno ide kraju, što naravno ne znači da time završava priča između Srba kao nacije i Kosova. Samo što ona traži puno realniji i osvješteniji pristup toj temi i prostoru pa i stvarno suočavanje s prošlošću, tj. sve ono na što većinski nacionalistički orijentirana javnost jednostavno nije spremna, niti će to skoro biti.