Sada su četiri sata poslije podne. Izašla sam van na terasu da vidim što piše na termometru. Piše plus jedan stupanj Celzijev. Trava u dvorištu je zelena koliko može biti u siječnju. Nije pao snijeg, niti sada pada. Sarma koju sam stavila van nije se smrzla. Pa kako to? Naime, od jučer, prekjučer i danas ujutro sa svih se strana trubi da počinje užasno vrijeme, spominje se “polarni udar”, upaljeni su “meteoalarm” i “crveni alarm”, kažu naslovi pozivajući se na meteorologe.
Da sam sada na nekom odmoru u Grčkoj, što, na žalost, nisam, telefonirala bih susjedu da ga zamolim da mi hitno zamota maslinu u tegli ispred kuće. Pohvalila bih muža jer je ispustio vodu iz vanjskih cijevi da ne puknu od leda. Zamišljala bih klizavicu na cestama. Zvala bih djecu da paze kako voze po gradu bojeći se da ne završe u bolnici jer se u njih zabila neka budala s ljetnim gumama. Dobro, strah bi splasnuo ako bih – tamo u Grčkoj – stigla pročitati izvještaje o vremenu dalje od naslova. Jer ispod bombastičnih oprema koje lede krv u žilama stoji sasvim nešto drugo.
Dva cm snijega u Gorskom kotaru
Od silnog kijameta, snijega i leda, recimo u Crnom Lugu, a to je selo u uvijek hladnom Gorskom kotaru, ima ga momentalno dva centimetra, dva, u Delnicama ništa, isto kao ni u Zagrebu. Mogao bi, meni u inat, sutra zasuti metar u visinu, ali ni u prognozama toga nema pa teško da će se vrijeme u to izroditi. Dobro, na Zavižanu na Velebitu napadalo je 20 centimetara, ali znate gdje je Zavižan, 1676 metara nadmorske visine, dva mala pedlja snijega na toj suroj planini u prvom mjesecu mogu se računati kao skoro ništa.
Zima je, pobogu, nema nikakve senzacije u tome da u kontinentalnoj Hrvatskoj na dosta mjesta idućih nekoliko dana “neće biti iznad nule” i da će mjestimično puhati jaki vjetrovi. Na rasporedu je hladno godišnje doba, s naglaskom na “hladno”. Pa valjda ne očekujemo da ćemo u januaru hodati u kratkim rukavima. Pripremili smo ljetne haljine i spremamo se na piknik pa smo šokirani jer nije dovoljno ugodno da posjedamo na dekicu i razmotamo sendviče? Ali čemu onda ovo zastrašivanje i ovo naslagivanje?
‘Na cestama moguća poledica?’
Ma zamisli, na cestama je u ovo doba godine “moguća čak i poledica”? Danju će temperatura većinom biti između minus dva i nula stupnjeva, a u Dalmaciji od šest do 12. Kakva kataklizma. Ali i TV dnevnici počinju s apokaliptičnim prognozama i s reporterima koji na pustopoljinama presreću automobile da bi egzaltiranim glasom pitali vozače da se izjasne kako doživljavaju ovako strašno vrijeme ove zime, 2024. poslije Krista.
Kao da je upravo počelo ledeno doba, kao da se krovovi ruše od snježnih padalina i kao da seljaci ujutro nalaze smrznute svinje i ovce u štalama. Ne smije se to raditi, ali očito su došla takva izvrnuta i nenormalna vremena da sve se mora prikazivati kao ultradramatično, uzbudljivo, zastrašujuće i dosad neviđeno. Što više napališ, to si uspješniji. Jadniče.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Što više krvi, to si bolji’
Čak su i meteorolozi koje se zove pred kamere shvatili što u većini medija najbolje ide i kakvim tonom moraju izgovarati svoja kompjuterska očitanja pa i oni podižu tonus, zabrinuto klimaju glavama i upozoravaju na ta dva centimetra snijega kao da se upravo spremaju lavine koje će u trenu zatrpati pola države. Neodgovorni senzacionalizam upropastiti će medije i usput društva, ako već nije.
A ovo s vremenom je samo najnedužniji primjer jer je skoro u svakoj temi isto. If it bleeds, it leads, kaže tabloidna maksima, ili u slobodnom prijevodu: što više krvi, to si bolji. Zato udri, pretjeruj, hajkaj, izazivaj strah, bijes i gađenje, podilazi, napuhuj, i lakše ćeš se prodati. To je opasna devijacija jer je manipulativna i distorzira stvarni život, događaje i istinu.
A kako ljudi nisu baš toliko ograničeni da to ne vide, rezultat je često potpuno izbjegavanje vijesti. Ali kako to objasniti izdavačima i glavnim urednicima koji kukaju da je medijske publike sve manje jer građani navodno ni za što nisu zainteresirani. Pa i nisu. Za krivotvorine koje im se serviraju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo je opasna devijacija: sve se mora prikazivati kao ultradramatično, uzbudljivo i neviđeno. Što više napališ, to si uspješniji. Jadniče
Ispod bombastičnih oprema koje lede krv u žilama stoji sasvim nešto drugo
Ovo s vremenom je samo najnedužniji primjer jer je skoro u svakoj temi isto. If it bleeds, it leads, kaže tabloidna maksima. Zato udri, pretjeruj, hajkaj, izazivaj strah, bijes i gađenje, podilazi, napuhuj, i lakše ćeš se prodati. To je opasna devijacija jer je manipulativna i distorzira stvarni život, događaje i istinu
Sada su četiri sata poslije podne. Izašla sam van na terasu da vidim što piše na termometru. Piše plus jedan stupanj Celzijev. Trava u dvorištu je zelena koliko može biti u siječnju. Nije pao snijeg, niti sada pada. Sarma koju sam stavila van nije se smrzla. Pa kako to? Naime, od jučer, prekjučer i danas ujutro sa svih se strana trubi da počinje užasno vrijeme, spominje se “polarni udar”, upaljeni su “meteoalarm” i “crveni alarm”, kažu naslovi pozivajući se na meteorologe.
Da sam sada na nekom odmoru u Grčkoj, što, na žalost, nisam, telefonirala bih susjedu da ga zamolim da mi hitno zamota maslinu u tegli ispred kuće. Pohvalila bih muža jer je ispustio vodu iz vanjskih cijevi da ne puknu od leda. Zamišljala bih klizavicu na cestama. Zvala bih djecu da paze kako voze po gradu bojeći se da ne završe u bolnici jer se u njih zabila neka budala s ljetnim gumama. Dobro, strah bi splasnuo ako bih – tamo u Grčkoj – stigla pročitati izvještaje o vremenu dalje od naslova. Jer ispod bombastičnih oprema koje lede krv u žilama stoji sasvim nešto drugo.
Dva cm snijega u Gorskom kotaru
Od silnog kijameta, snijega i leda, recimo u Crnom Lugu, a to je selo u uvijek hladnom Gorskom kotaru, ima ga momentalno dva centimetra, dva, u Delnicama ništa, isto kao ni u Zagrebu. Mogao bi, meni u inat, sutra zasuti metar u visinu, ali ni u prognozama toga nema pa teško da će se vrijeme u to izroditi. Dobro, na Zavižanu na Velebitu napadalo je 20 centimetara, ali znate gdje je Zavižan, 1676 metara nadmorske visine, dva mala pedlja snijega na toj suroj planini u prvom mjesecu mogu se računati kao skoro ništa.
Zima je, pobogu, nema nikakve senzacije u tome da u kontinentalnoj Hrvatskoj na dosta mjesta idućih nekoliko dana “neće biti iznad nule” i da će mjestimično puhati jaki vjetrovi. Na rasporedu je hladno godišnje doba, s naglaskom na “hladno”. Pa valjda ne očekujemo da ćemo u januaru hodati u kratkim rukavima. Pripremili smo ljetne haljine i spremamo se na piknik pa smo šokirani jer nije dovoljno ugodno da posjedamo na dekicu i razmotamo sendviče? Ali čemu onda ovo zastrašivanje i ovo naslagivanje?
‘Na cestama moguća poledica?’
Ma zamisli, na cestama je u ovo doba godine “moguća čak i poledica”? Danju će temperatura većinom biti između minus dva i nula stupnjeva, a u Dalmaciji od šest do 12. Kakva kataklizma. Ali i TV dnevnici počinju s apokaliptičnim prognozama i s reporterima koji na pustopoljinama presreću automobile da bi egzaltiranim glasom pitali vozače da se izjasne kako doživljavaju ovako strašno vrijeme ove zime, 2024. poslije Krista.
Kao da je upravo počelo ledeno doba, kao da se krovovi ruše od snježnih padalina i kao da seljaci ujutro nalaze smrznute svinje i ovce u štalama. Ne smije se to raditi, ali očito su došla takva izvrnuta i nenormalna vremena da sve se mora prikazivati kao ultradramatično, uzbudljivo, zastrašujuće i dosad neviđeno. Što više napališ, to si uspješniji. Jadniče.
‘Što više krvi, to si bolji’
Čak su i meteorolozi koje se zove pred kamere shvatili što u većini medija najbolje ide i kakvim tonom moraju izgovarati svoja kompjuterska očitanja pa i oni podižu tonus, zabrinuto klimaju glavama i upozoravaju na ta dva centimetra snijega kao da se upravo spremaju lavine koje će u trenu zatrpati pola države. Neodgovorni senzacionalizam upropastiti će medije i usput društva, ako već nije.
A ovo s vremenom je samo najnedužniji primjer jer je skoro u svakoj temi isto. If it bleeds, it leads, kaže tabloidna maksima, ili u slobodnom prijevodu: što više krvi, to si bolji. Zato udri, pretjeruj, hajkaj, izazivaj strah, bijes i gađenje, podilazi, napuhuj, i lakše ćeš se prodati. To je opasna devijacija jer je manipulativna i distorzira stvarni život, događaje i istinu.
A kako ljudi nisu baš toliko ograničeni da to ne vide, rezultat je često potpuno izbjegavanje vijesti. Ali kako to objasniti izdavačima i glavnim urednicima koji kukaju da je medijske publike sve manje jer građani navodno ni za što nisu zainteresirani. Pa i nisu. Za krivotvorine koje im se serviraju.