Tako je to, valjda, kad se boravak na vlasti produži, a u isto vrijeme uspješno neutralizira većina medija i nezavisnih institucija – stvari, jednostavno, postaju prelagane. A što su lakše, onda su i predvidivije, čineći ukupnu sliku sve više i više karikaturalnijom.
Jer, kad se kronična nesposobnost i neodgovornost isprepletu s kapilarnom korupcijom i rutinskom trgovinom utjecajem, jasno je da rezultatu nedostaje samo odgovarajuća šatra da bi ga se moglo nazvati potpunim cirkusom. Takva je, nažalost, slika Hrvatske danas, zemlje koja sa sve većim ubrzanjem ulazi u seriju predizbornih kampanja.
Tepih bombardiranje ružičastim
Osnovna strategija vladajuće stranke u pokušaju da osvoji treći uzastopni mandat na vlasti – za što je aktualne ankete drže solidnim favoritom, s istina upitnim koalicijskim potencijalom – očita je već godinama. Primjerice: “politička stabilnost” nasuprot kaosu kakvog bi donijela podijeljena oporba, ili priča o Vladi koja štiti građane, diže plaće i gradi ceste, za razliku od oporbe koja ne radi ništa od toga. Slične HDZ-ove fraze s plodnim tlom samo kod demokratski izrazitije nepismenih birača, uz tepih bombardiranje pažljivo odabranim statističkim podacima koji stvarnost uranjaju u ružičastu boju i dalje su okosnica političkog marketinga stranke Andreja Plenkovića.
Ali, stvari su i mnogo zloćudnije. Naime, vjerojatno po prvi put od 2015. godine, HDZ u kampanju snažnije kreće s tezom o tome da je, opozicija, zapravo, u suštini protiv Hrvatske. Stari trik Franje Tuđmana, koji je lijepo palio devedesetih dok stvar nije sagorjela u posvemašnjoj korupciji, ekonomskim problemima i društvu na samom rubu rasapa (zvuči poznato?), na čijem je ehu do vlasti neuspješno pokušao doći i Tomislav Karamarko, adut je koji će očito pokušati eksploatirati i Plenkovićev HDZ u kampanjama za izbore 2024. godine.
Ili Rusija ili Ukrajina
Osim što ovakav “povratak korijenima” pokazuje kolika je, zapravo, količina nesigurnosti i nervoze u redovima vladajuće stranke unatoč sedativnom vodstvu u anketama, on pokazuje i to da Plenković, kojeg se nekad smatralo umjerenim europejcem, neće prezati od bilo čega za što misli da bi mu moglo donijeti pobjedu. Ako je cijena toga da se oporbu proziva nedovoljno dobrim Hrvatima – u HDZ-u će je, očito, ovaj put veselo platiti.
Krenulo je još s propalim pokušajem Plenkovića da protivno ustavnoj proceduri progura obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. No, kako se javnost u međuvremenu počela umarati i od rata u Ukrajini, pokušaj da se nekako na opoziciju stavi (besmislena) stigma proruskih nagnuća gubio je na zamahu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zakon o hrvatskom jeziku
No, u HDZ su osmislili – a tu dolazimo do karikaturalne predvidivosti, novu suverenističku batinu kojom će dijeliti političke stranke na one “koji su za Hrvatsku” i one “koji su protiv”, kao da je opet 1990. godina. Radi se o Zakonu o hrvatskom jeziku, za koji je odmah bilo jasno da će biti akt bez “zubi” kakvi bi oduševili jezičnu i inu desnicu i koji, zapravo, neće imati gotovo nikakvog konkretnog učinka. Osim onog koji kazuje da je, eto, HDZ i dalje prava, “suverenistička” stranka kojoj je stalo do identitetskih pitanja hrvatskog naroda. Za razliku od oporbe.
Sam Plenković je već vitlao tim političkim oružjem na posljednjem saborskom Aktualnom prijepodnevu, kad je Sandri Benčić poručivao da je protiv Zakona o hrvatskom jeziku. Uz to se u više nastupa iz vladajuće stranke dalo zaključiti da će se bitka za ovaj zakon, smislen poput povratka Dana državnosti na 30. svibnja, prikazivati skoro kao produžetak Domovinskog rata mirnim sredstvima.
Sabotaža Schengena
I ne radi se samo o nepotrebnom Zakonu o hrvatskom jeziku. Plenković je “suverenističkom” argumentacijom udario i na SDP. Prvo je Peđi Grbinu izvukao staru izjavu o tome da ne bi otišao na grob Franju Tuđmanu, a zatim optužio SDP da je, preko kolega u Europskom parlamentu pokušao inscenirati incident na granici s BiH kako bi se sabotirao ulazak Hrvatske u Schengen. “Mi smo to spriječili. To je SDP. Oni će nama lijepiti etikete veleizdajnika, a aktivno su radili da Hrvatska ne uđe u Schengen”, optuživao je Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve je, dakle, jasno. Scena je u potpunosti postavljena. S jedne strane je velika i uspješna stranka “modernog suverenizma”, a s druge “politička sitnež”, koja je protiv hrvatskog jezika, protiv hrvatskih uspjeha i koja, sakloni Bože, nema dovoljnu količinu religioznog štovanja prema prvom hrvatskom predsjedniku. Ukratko, karikatura. Koja će, nema dvojbe, biti sve bizarnija i bizarnija kako se dan izlaska na parlamentarne izbore, koji očito u HDZ-u izaziva toliku nervozu, bude približavao.
Ovo nismo vidjeli još od Karamarka. Plenković ide u kampanju optužujući neistomišljenike za protuhrvatsko djelovanje
Oporba po HDZ-u: Jedni su, eto, protiv Zakona o hrvatskom jeziku, a drugi su aktivno radili protiv ulaska u Schengen
S jedne strane je ove karikaturalne kampanje je velika i uspješna stranka “modernog suverenizma”, a s druge “politička sitnež”, koja je protiv hrvatskog jezika, protiv hrvatskih uspjeha i koja, sakloni Bože, nema dovoljnu količinu religioznog štovanja prema prvom hrvatskom predsjedniku
Tako je to, valjda, kad se boravak na vlasti produži, a u isto vrijeme uspješno neutralizira većina medija i nezavisnih institucija – stvari, jednostavno, postaju prelagane. A što su lakše, onda su i predvidivije, čineći ukupnu sliku sve više i više karikaturalnijom.
Jer, kad se kronična nesposobnost i neodgovornost isprepletu s kapilarnom korupcijom i rutinskom trgovinom utjecajem, jasno je da rezultatu nedostaje samo odgovarajuća šatra da bi ga se moglo nazvati potpunim cirkusom. Takva je, nažalost, slika Hrvatske danas, zemlje koja sa sve većim ubrzanjem ulazi u seriju predizbornih kampanja.
Tepih bombardiranje ružičastim
Osnovna strategija vladajuće stranke u pokušaju da osvoji treći uzastopni mandat na vlasti – za što je aktualne ankete drže solidnim favoritom, s istina upitnim koalicijskim potencijalom – očita je već godinama. Primjerice: “politička stabilnost” nasuprot kaosu kakvog bi donijela podijeljena oporba, ili priča o Vladi koja štiti građane, diže plaće i gradi ceste, za razliku od oporbe koja ne radi ništa od toga. Slične HDZ-ove fraze s plodnim tlom samo kod demokratski izrazitije nepismenih birača, uz tepih bombardiranje pažljivo odabranim statističkim podacima koji stvarnost uranjaju u ružičastu boju i dalje su okosnica političkog marketinga stranke Andreja Plenkovića.
Ali, stvari su i mnogo zloćudnije. Naime, vjerojatno po prvi put od 2015. godine, HDZ u kampanju snažnije kreće s tezom o tome da je, opozicija, zapravo, u suštini protiv Hrvatske. Stari trik Franje Tuđmana, koji je lijepo palio devedesetih dok stvar nije sagorjela u posvemašnjoj korupciji, ekonomskim problemima i društvu na samom rubu rasapa (zvuči poznato?), na čijem je ehu do vlasti neuspješno pokušao doći i Tomislav Karamarko, adut je koji će očito pokušati eksploatirati i Plenkovićev HDZ u kampanjama za izbore 2024. godine.
Ili Rusija ili Ukrajina
Osim što ovakav “povratak korijenima” pokazuje kolika je, zapravo, količina nesigurnosti i nervoze u redovima vladajuće stranke unatoč sedativnom vodstvu u anketama, on pokazuje i to da Plenković, kojeg se nekad smatralo umjerenim europejcem, neće prezati od bilo čega za što misli da bi mu moglo donijeti pobjedu. Ako je cijena toga da se oporbu proziva nedovoljno dobrim Hrvatima – u HDZ-u će je, očito, ovaj put veselo platiti.
Krenulo je još s propalim pokušajem Plenkovića da protivno ustavnoj proceduri progura obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. No, kako se javnost u međuvremenu počela umarati i od rata u Ukrajini, pokušaj da se nekako na opoziciju stavi (besmislena) stigma proruskih nagnuća gubio je na zamahu.
Zakon o hrvatskom jeziku
No, u HDZ su osmislili – a tu dolazimo do karikaturalne predvidivosti, novu suverenističku batinu kojom će dijeliti političke stranke na one “koji su za Hrvatsku” i one “koji su protiv”, kao da je opet 1990. godina. Radi se o Zakonu o hrvatskom jeziku, za koji je odmah bilo jasno da će biti akt bez “zubi” kakvi bi oduševili jezičnu i inu desnicu i koji, zapravo, neće imati gotovo nikakvog konkretnog učinka. Osim onog koji kazuje da je, eto, HDZ i dalje prava, “suverenistička” stranka kojoj je stalo do identitetskih pitanja hrvatskog naroda. Za razliku od oporbe.
Sam Plenković je već vitlao tim političkim oružjem na posljednjem saborskom Aktualnom prijepodnevu, kad je Sandri Benčić poručivao da je protiv Zakona o hrvatskom jeziku. Uz to se u više nastupa iz vladajuće stranke dalo zaključiti da će se bitka za ovaj zakon, smislen poput povratka Dana državnosti na 30. svibnja, prikazivati skoro kao produžetak Domovinskog rata mirnim sredstvima.
Sabotaža Schengena
I ne radi se samo o nepotrebnom Zakonu o hrvatskom jeziku. Plenković je “suverenističkom” argumentacijom udario i na SDP. Prvo je Peđi Grbinu izvukao staru izjavu o tome da ne bi otišao na grob Franju Tuđmanu, a zatim optužio SDP da je, preko kolega u Europskom parlamentu pokušao inscenirati incident na granici s BiH kako bi se sabotirao ulazak Hrvatske u Schengen. “Mi smo to spriječili. To je SDP. Oni će nama lijepiti etikete veleizdajnika, a aktivno su radili da Hrvatska ne uđe u Schengen”, optuživao je Plenković.
Sve je, dakle, jasno. Scena je u potpunosti postavljena. S jedne strane je velika i uspješna stranka “modernog suverenizma”, a s druge “politička sitnež”, koja je protiv hrvatskog jezika, protiv hrvatskih uspjeha i koja, sakloni Bože, nema dovoljnu količinu religioznog štovanja prema prvom hrvatskom predsjedniku. Ukratko, karikatura. Koja će, nema dvojbe, biti sve bizarnija i bizarnija kako se dan izlaska na parlamentarne izbore, koji očito u HDZ-u izaziva toliku nervozu, bude približavao.