Gamad i ološ
Tako je HDZ-ov senator Vladimir Šeks u srijedu navečer rigao vatru prema političkim suparnicima u četvrtom desetljeću hrvatske višestranačke demokracije. Oni koji te žele pobijediti na izborima, politička su gamad i ološ, koje treba baciti na smetlište povijesti. Dobro, đubrište historije, što li je već više u duhu Zakona o hrvatskom jeziku.
Razdjelnica koja je ovim vatrenim riječima iscrtana potpuno je jasna. I pomalo podsjeća na koncentrične krugove s crnom točkom u sredini.
Uzor – Slobodan Milošević
A meta i poruka je jasna – pokušaj da se HDZ smijeni s vlasti je komunistička, prosrpska i protudržavna rabota koju treba spriječiti pod svaku cijenu. Posljednji put kad je HDZ posezao za ovom retorikom dok je bio na vlasti, kad se, dakle, obrana vlasti izjednačavala obranom države kao takve, tajne službe su pratile opoziciju i novinare. Valja se samo nadati da demokracija u ovoj zemlji nije baš toliko propala u dva mandata Andreja Plenkovića da bi nešto slično opet bilo moguće.
Mada poruke, kao u svakom starom dobrom autokratskom režimu s tendencijom prema totalitarizmu, pozivaju na grozničavu obranu vlasti izjednačavajući je s obranom države. Nije nimalo slučajno što je Šeks prosvjedni skup opozicije nazvao mitingom. Jer, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, mitinzi su bili udarna šaka “antibirokratske revolucije” Slobodana Miloševića koji je tako, pozivajući se na volju naroda, okupirao sve institucije tadašnje Srbije i dobar dio institucija zajedničke države.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘A u biti prema Hrvatskoj’
Ono što su Grbin, Benčić i ostali, dakle, radili na Markovu trgu prije dva tjedna izjednačava se s onim što je radio Milošević prije nego što je pokrenuo osvajačke ratove u nekoliko dijelova tadašnje Jugoslavije. Uostalom, kad Šeks kaže da Daliji Orešković iz svakog šupljeg zuba izbija mržnja prema HDZ-u, odmah dodaje, “a u biti prema Hrvatskoj”. Jer HDZ je Hrvatska, a sve ostalo je, “gamad i ološ”, koju treba baciti na smetlište historije. Ili đubrište povijesti, vrag više odnio i Zakon o hrvatskom jeziku.
Ovdje se, pritom, ne radi o izoliranom istupu jednog od veterana HDZ-a, koji se, osjećajući u kostima predizborne trube, sjeća “ratnih vremena” i kojem se pričinja da “logorske vatre u daljini gore”. I kojeg se doživljava i pušta da priča reda radi, zbog starih zasluga i eventualnog utjecaja na birače nostalgične za Tuđmanovim vremenima kad se znalo tko je hrvatska vlast, a tko crni, zeleni i žuti vragovi.
Šeks je strategija, a ne incident
Šeksova mrziteljska budnica je, naime, sasvim u skladu s aktualnom politikom vodstva HDZ-a. Stranke čija je europska parlamentarka Sunčana Glavak neki dan rekla kako oni koji su govorili na Markovu trgu “negiraju postojanje naše države i ono što nas čini Hrvatima”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stranke čiji je, uostalom, predsjednik Andrej Plenković još istog dana, opozicijski skup nazvao “proruskim” okupljanjem “radikalne ljevice”. “Čovjek, građanin mora znati: ako biram ove ukinut će Zakon o hrvatskom jeziku, ako biram ove pustit će u agresiji drugu zemlju da ih gazi”, pričao je Plenković i danima kasnije jasno neugodno iznenađen i brojnošću i atmosferom na skupu političke konkurencije.
Šeksovi zapjenjeni pozivi na obranu Hrvatske od mogućeg poraza HDZ-a na izborima, stoga, nisu nikakav incident. Radi se o smišljenoj predizbornoj strategiji, koja će se u tjednima koji slijede samo intenzivirati.
Udar na Domovinski pokret
HDZ time jasno cilja prije svega na birače Domovinskog pokreta, jedine konkurencije na desnici koja nije odbila poslijeizbornu suradnju s Plenkovićevom strankom. HDZ računa i na mobilizaciju onih svojih simpatizera koji se možda i nećkaju oko izlaska na izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ono s čime, međutim, HDZ očito ne računa ili mu u tom računu brojke ne štimaju, je činjenica da bi ovakve poruke, koje je, zasad, najupečatljivije oblikovao Vladimir Šeks, mogle djelovati poput izlijevanja benzina na već postojeće nezadovoljstvo stanjem u zemlji nakon dvaju mandata Andreja Plenkovića. A gotovo tri četvrtine birača u anketama to stanje ne smatra dobrim.
Vragovi, pa suze
Pritom baš lik Vladimira Šeksa, reprezentativnog lica najstarijeg i najnereformiranijeg HDZ-a, u kampanji na birače može djelovati otprilike i kao imenovanje Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika. I kao što je, uostalom, retorika o raznobojnim vragovima i neprijateljima Hrvatske djelovala na izborne rezultate HDZ-a dva puta kad je s njom ova stranka išla u kampanju nakon završetka ratova devedesetih.
Bilo je to 2000. i 2015. godine. Oba puta je završilo u suzama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šeksovo ludovanje nije incident, nego strategija HDZ-a. Dosad su je koristili dvaput i kolosalno propali na izborima
Slična retorika je krajem 90-ih dovela do toga da tajne službe prate novinare i opoziciju, ali i do HDZ-ova izbornog sloma
U HDZ-u očito ne smatraju da će ovakva retorika i lik Vladimira Šeksa, reprezentativnog lica najstarijeg i najnereformiranijeg HDZ-a, u kampanji na birače možda djelovati kao imenovanje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika
Dakle, ovako će izgledati predizborna kampanja HDZ-a. Prosvjedni skup oporbe s ljevice i centra na Markovu trgu je bio “miting mržnje”. Na njemu su bili “mentalni nasljednici komunista”, a “hrvatski narod na zaboravlja kako su se politički preci ovih bukača ponašali 1991. godine”.
Pa još. Za Daliju Orešković, jednu od govornica na tom skupu, rečeno je da ima, “kao zmija otrovnica, zube koji su otrovni, tako da njoj ta mržnja prema HDZ-u, a u biti prema Hrvatskoj, izbija iz svakog njenog šupljeg zuba”. Pa onda poziv na konačno rješenje. “Idemo u punu mobilizaciju, da potučemo do nogu tu političku gamad i ološ, da ih se zauvijek jedanput baci na đubrište historije, kamo su i zaslužili”.
Gamad i ološ
Tako je HDZ-ov senator Vladimir Šeks u srijedu navečer rigao vatru prema političkim suparnicima u četvrtom desetljeću hrvatske višestranačke demokracije. Oni koji te žele pobijediti na izborima, politička su gamad i ološ, koje treba baciti na smetlište povijesti. Dobro, đubrište historije, što li je već više u duhu Zakona o hrvatskom jeziku.
Razdjelnica koja je ovim vatrenim riječima iscrtana potpuno je jasna. I pomalo podsjeća na koncentrične krugove s crnom točkom u sredini.
Uzor – Slobodan Milošević
A meta i poruka je jasna – pokušaj da se HDZ smijeni s vlasti je komunistička, prosrpska i protudržavna rabota koju treba spriječiti pod svaku cijenu. Posljednji put kad je HDZ posezao za ovom retorikom dok je bio na vlasti, kad se, dakle, obrana vlasti izjednačavala obranom države kao takve, tajne službe su pratile opoziciju i novinare. Valja se samo nadati da demokracija u ovoj zemlji nije baš toliko propala u dva mandata Andreja Plenkovića da bi nešto slično opet bilo moguće.
Mada poruke, kao u svakom starom dobrom autokratskom režimu s tendencijom prema totalitarizmu, pozivaju na grozničavu obranu vlasti izjednačavajući je s obranom države. Nije nimalo slučajno što je Šeks prosvjedni skup opozicije nazvao mitingom. Jer, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, mitinzi su bili udarna šaka “antibirokratske revolucije” Slobodana Miloševića koji je tako, pozivajući se na volju naroda, okupirao sve institucije tadašnje Srbije i dobar dio institucija zajedničke države.
‘A u biti prema Hrvatskoj’
Ono što su Grbin, Benčić i ostali, dakle, radili na Markovu trgu prije dva tjedna izjednačava se s onim što je radio Milošević prije nego što je pokrenuo osvajačke ratove u nekoliko dijelova tadašnje Jugoslavije. Uostalom, kad Šeks kaže da Daliji Orešković iz svakog šupljeg zuba izbija mržnja prema HDZ-u, odmah dodaje, “a u biti prema Hrvatskoj”. Jer HDZ je Hrvatska, a sve ostalo je, “gamad i ološ”, koju treba baciti na smetlište historije. Ili đubrište povijesti, vrag više odnio i Zakon o hrvatskom jeziku.
Ovdje se, pritom, ne radi o izoliranom istupu jednog od veterana HDZ-a, koji se, osjećajući u kostima predizborne trube, sjeća “ratnih vremena” i kojem se pričinja da “logorske vatre u daljini gore”. I kojeg se doživljava i pušta da priča reda radi, zbog starih zasluga i eventualnog utjecaja na birače nostalgične za Tuđmanovim vremenima kad se znalo tko je hrvatska vlast, a tko crni, zeleni i žuti vragovi.
Šeks je strategija, a ne incident
Šeksova mrziteljska budnica je, naime, sasvim u skladu s aktualnom politikom vodstva HDZ-a. Stranke čija je europska parlamentarka Sunčana Glavak neki dan rekla kako oni koji su govorili na Markovu trgu “negiraju postojanje naše države i ono što nas čini Hrvatima”.
Stranke čiji je, uostalom, predsjednik Andrej Plenković još istog dana, opozicijski skup nazvao “proruskim” okupljanjem “radikalne ljevice”. “Čovjek, građanin mora znati: ako biram ove ukinut će Zakon o hrvatskom jeziku, ako biram ove pustit će u agresiji drugu zemlju da ih gazi”, pričao je Plenković i danima kasnije jasno neugodno iznenađen i brojnošću i atmosferom na skupu političke konkurencije.
Šeksovi zapjenjeni pozivi na obranu Hrvatske od mogućeg poraza HDZ-a na izborima, stoga, nisu nikakav incident. Radi se o smišljenoj predizbornoj strategiji, koja će se u tjednima koji slijede samo intenzivirati.
Udar na Domovinski pokret
HDZ time jasno cilja prije svega na birače Domovinskog pokreta, jedine konkurencije na desnici koja nije odbila poslijeizbornu suradnju s Plenkovićevom strankom. HDZ računa i na mobilizaciju onih svojih simpatizera koji se možda i nećkaju oko izlaska na izbore.
Ono s čime, međutim, HDZ očito ne računa ili mu u tom računu brojke ne štimaju, je činjenica da bi ovakve poruke, koje je, zasad, najupečatljivije oblikovao Vladimir Šeks, mogle djelovati poput izlijevanja benzina na već postojeće nezadovoljstvo stanjem u zemlji nakon dvaju mandata Andreja Plenkovića. A gotovo tri četvrtine birača u anketama to stanje ne smatra dobrim.
Vragovi, pa suze
Pritom baš lik Vladimira Šeksa, reprezentativnog lica najstarijeg i najnereformiranijeg HDZ-a, u kampanji na birače može djelovati otprilike i kao imenovanje Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika. I kao što je, uostalom, retorika o raznobojnim vragovima i neprijateljima Hrvatske djelovala na izborne rezultate HDZ-a dva puta kad je s njom ova stranka išla u kampanju nakon završetka ratova devedesetih.
Bilo je to 2000. i 2015. godine. Oba puta je završilo u suzama.