Sve je, dakle, jasno. Radi se o “čistoj politizaciji, kad jedna politička stranka nastoji zlorabiti ključne dane hrvatske povijesti”. Tako je o aktualnim zbivanjima pred obljetnicu pada i zločina u Vukovaru i Škabrnji govorio ovih dana predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Plenković je u potpunosti u pravu
Ali, nije ni ključno. Plenković je u pravu. Radi se o zlorabljenju ključnih dana hrvatske povijesti, o pokušaju da se baš na datumu koji je najbolnija ostavština Domovinskog rata, uporno čeprka po ranama. Jer samo ako su nezarasle mogu donijeti koji glas na skoroj seriji svih mogućih izbora. Činjenica da se pritom ritualno iskazuje netrpeljivost prema najvećoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj samo je dodatni bonus i sredstvo političke identifikacije.
Plenković je u svojoj dugoj premijerskoj storiji dosad premnogo puta bio potpuno u krivu, čak na granici parodije. Ali, teško da je ikad prešao tu granicu nenamjernog autosarkazma kao ovaj put kad je bio – u potpunosti – u pravu.
Bonus za “stožernu stranku”
Ne postoji niti jedna stranka koja je “zlorabila ključne dane hrvatske povijesti”, tako dugo, tako sustavno i tako strastveno kao njegov HDZ. Ni blizu. HDZ iz vremena Andreja Plenkovića nije, pritom, nikakva iznimka. Štoviše, čini se da je “zlorabljenju ključnih dana hrvatske povijesti” pristupao s još većim žarom od prijašnjih iteracija.
HDZ Andreja Plenkovića je, naime, 18. studenog – dan pada Vukovara i zločina koji su uslijedili tamo i u Škabrnji, proglasio – državnim praznikom. Umjesto vremena tihog prisjećanja i sućuti, sad se prije svega gleda može li se “pad Vukovara” spojiti s vikendom i negdje otputovati ili bar zaroštiljati s rodbinom i prijateljima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta blagdanska verifikacija žrtve Vukovara je, pritom, došla 28 godina nakon kraja same bitke za grad. U jesen 2019. godine, nakon katastrofalnih rezultata na europskim izborima, HDZ-u je očajnički trebala neka, bilo kakva, identifikacija među desnijim biračima, potvrda da je “stožerna stranka” i dalje “naša”, iako je vodi onaj eurobirokratski premijer.
Ćirilica: HDZ dao, HDZ uzeo
O istom trošku su HDZ i Plenković zlorabili još jedan “ključni dan hrvatske povijesti” – na popis državnih praznika dodan je opet (nakon 19 godina pauze) 30. svibnja. Dan državnosti tako je opet zarobljen u datumu HDZ-ovog osvajanja većine u Hrvatskom saboru, što je valjda najdoslovnije zlorabljenje “ključnog dana hrvatske povijesti” u, hm… hrvatskoj povijesti.
Naravno, ovo nisu jedini primjeri eksploatacije zlatne žile zlorabljenja “ključnih dana hrvatske povijesti” ili odlikaškog licemjerja. U lipnju 2009. godine, na primjer, dok Plenković još nije ni bio član HDZ-a, ta je stranka u vukovarskom Gradskom vijeću glasala za Statut grada kojim je ćirilica postala ravnopravno pismo. Četiri godine kasnije je baš HDZ bio taj koji je žestoko podupirao pobunu dijela hrvatskog stanovništva u Vukovaru protiv ćirilice, kad su se čekićima razbijale table na mrskom pismu i pozivalo na ignoriranje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Također donesenom dok je HDZ bio na vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Medved postao sporan
Sabor je, pak, 2020. godine, usvojio Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta, kojim se formira posebno vijeće koje “prati i koordinira aktivnosti obilježavanja posebnog domovinskog pijeteta”. Među tim aktivnostima su, dakako, i pitanja oko organizacije Kolone sjećanja – pa tako ove godine službeni plakat neće biti onaj Penavin, s istaknutim “U”.
Penava je u to vrijeme još uvijek bio član HDZ-a, stranke koja je imala većinu u Saboru pri izglasavanju ovog zakona. Danas, pak, tri godine kasnije, zbog primjene tog zakona traži ostavku ministra branitelja – Tome Medveda. Zašto je nije tražio prošlih godina, kad nije bilo puno priče o ZDS i U – nije poznato. Valjda nije htio “zlorabiti ključne dane hrvatske povijesti”. Prevelika je konkurencija u toj disciplini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković se zgraža što Penava 'zlorabi ključne dane hrvatske povijesti'. Ako je itko to radio, radio je HDZ
HDZ nije ništa zlorabio kad je, prije četiri godine, proglasio dan pada Vukovara - blagdanom
Ne postoji niti jedna stranka koja je “zlorabila ključne dane hrvatske povijesti”, tako dugo, tako sustavno i tako strastveno kao HDZ
Sve je, dakle, jasno. Radi se o “čistoj politizaciji, kad jedna politička stranka nastoji zlorabiti ključne dane hrvatske povijesti”. Tako je o aktualnim zbivanjima pred obljetnicu pada i zločina u Vukovaru i Škabrnji govorio ovih dana predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Na istoku gradonačelnik Vukovara i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava prijeti, pardon, dobronamjeno savjetuje onima kojima smeta “Za dom spremni” i istaknuto “U” na plakatu obilježavanja Dana sjećanja – da ne dolaze u grad 18. studenog. Na jugu grupa građana potpisuje peticiju kojom se traži da istog datuma u Škabrnju ne dolaze predstavnici SDSS-a, najjače političke stranke Srba u Hrvatskoj. Stoji li iza njih baš Domovinski pokret, to zasad nije jasno.
Plenković je u potpunosti u pravu
Ali, nije ni ključno. Plenković je u pravu. Radi se o zlorabljenju ključnih dana hrvatske povijesti, o pokušaju da se baš na datumu koji je najbolnija ostavština Domovinskog rata, uporno čeprka po ranama. Jer samo ako su nezarasle mogu donijeti koji glas na skoroj seriji svih mogućih izbora. Činjenica da se pritom ritualno iskazuje netrpeljivost prema najvećoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj samo je dodatni bonus i sredstvo političke identifikacije.
Plenković je u svojoj dugoj premijerskoj storiji dosad premnogo puta bio potpuno u krivu, čak na granici parodije. Ali, teško da je ikad prešao tu granicu nenamjernog autosarkazma kao ovaj put kad je bio – u potpunosti – u pravu.
Bonus za “stožernu stranku”
Ne postoji niti jedna stranka koja je “zlorabila ključne dane hrvatske povijesti”, tako dugo, tako sustavno i tako strastveno kao njegov HDZ. Ni blizu. HDZ iz vremena Andreja Plenkovića nije, pritom, nikakva iznimka. Štoviše, čini se da je “zlorabljenju ključnih dana hrvatske povijesti” pristupao s još većim žarom od prijašnjih iteracija.
HDZ Andreja Plenkovića je, naime, 18. studenog – dan pada Vukovara i zločina koji su uslijedili tamo i u Škabrnji, proglasio – državnim praznikom. Umjesto vremena tihog prisjećanja i sućuti, sad se prije svega gleda može li se “pad Vukovara” spojiti s vikendom i negdje otputovati ili bar zaroštiljati s rodbinom i prijateljima.
Ta blagdanska verifikacija žrtve Vukovara je, pritom, došla 28 godina nakon kraja same bitke za grad. U jesen 2019. godine, nakon katastrofalnih rezultata na europskim izborima, HDZ-u je očajnički trebala neka, bilo kakva, identifikacija među desnijim biračima, potvrda da je “stožerna stranka” i dalje “naša”, iako je vodi onaj eurobirokratski premijer.
Ćirilica: HDZ dao, HDZ uzeo
O istom trošku su HDZ i Plenković zlorabili još jedan “ključni dan hrvatske povijesti” – na popis državnih praznika dodan je opet (nakon 19 godina pauze) 30. svibnja. Dan državnosti tako je opet zarobljen u datumu HDZ-ovog osvajanja većine u Hrvatskom saboru, što je valjda najdoslovnije zlorabljenje “ključnog dana hrvatske povijesti” u, hm… hrvatskoj povijesti.
Naravno, ovo nisu jedini primjeri eksploatacije zlatne žile zlorabljenja “ključnih dana hrvatske povijesti” ili odlikaškog licemjerja. U lipnju 2009. godine, na primjer, dok Plenković još nije ni bio član HDZ-a, ta je stranka u vukovarskom Gradskom vijeću glasala za Statut grada kojim je ćirilica postala ravnopravno pismo. Četiri godine kasnije je baš HDZ bio taj koji je žestoko podupirao pobunu dijela hrvatskog stanovništva u Vukovaru protiv ćirilice, kad su se čekićima razbijale table na mrskom pismu i pozivalo na ignoriranje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Također donesenom dok je HDZ bio na vlasti.
Kako je Medved postao sporan
Sabor je, pak, 2020. godine, usvojio Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta, kojim se formira posebno vijeće koje “prati i koordinira aktivnosti obilježavanja posebnog domovinskog pijeteta”. Među tim aktivnostima su, dakako, i pitanja oko organizacije Kolone sjećanja – pa tako ove godine službeni plakat neće biti onaj Penavin, s istaknutim “U”.
Penava je u to vrijeme još uvijek bio član HDZ-a, stranke koja je imala većinu u Saboru pri izglasavanju ovog zakona. Danas, pak, tri godine kasnije, zbog primjene tog zakona traži ostavku ministra branitelja – Tome Medveda. Zašto je nije tražio prošlih godina, kad nije bilo puno priče o ZDS i U – nije poznato. Valjda nije htio “zlorabiti ključne dane hrvatske povijesti”. Prevelika je konkurencija u toj disciplini.