Nije cinizam, nego fakt – malo tko s takvim marom dobrog i racionalnog gospodara pristupa trošenju javnog novca kao što to radi hrvatska Vlada. Evo, recimo, plaće sudskih službenika.
Vlada stameno trpi ozbiljne udarce i političku štetu zbog njihovog rekordno dugačkog štrajka i ne pada joj na pamet popustiti i pristati na povišice kakve zahtijevaju inače sramotno slabo plaćeni štrajkaši. Na svojih 600-injak eura plaće u srpnju su dobili 100 eura povišice, a još 300 traženih – ne može. Možda bude nešto dogodine. Kad se sredi sustav i donesu nužni podzakonski akti.
Mediji objavljuju potresne priče, spominju se djeca koja ne mogu na more, ogroman dio javnosti podržava štrajk, pravosuđe je već tjednima praktički blokirano, ali racionalna, mudra i stamena vlast ni ne trepće. S javnim novcem nema zezanja, što su, evo, doznali i štrajkaši kojima se od ponedjeljka više ne plaćaju dani u štrajku.
“Intenzitet emocionalne povezanosti”
Slično je i s njegovateljima kojima je, nakon golemog javnog pritiska omogućeno da deset mjeseci nakon smrti člana obitelji o kojem se brinu primaju državnu naknadu koju su imali i dotad, odnosno, da ne moraju direktno sa sprovoda – na burzu rada. Ali, kako se radi o štedljivoj i racionalnoj Vlade, to se ne odnosi na sve njegovatelje, nego samo na roditelje kad im umru djeca o kojoj se brinu.
Ovako je to resorno ministarstvo objasnilo u odgovoru za N1: “Ne umanjujući povezanost i brigu o osobi s invaliditetom koja se njeguje, teško se može pretpostaviti jednak intenzitet emocionalne povezanosti roditelja i djeteta u odnosu na emocionalnu povezanost njegovatelja i osobe s invaliditetom koju njeguje”. Ne radi se ovdje, kako bi netko na prvu mogao pomisliti o posve bezosjećajnom birokratskom rangiranju “intenziteta emocionalne povezanosti” sa članovima obitelji, nego o marnom pokušaju Vlade da državnoj blagajni, dakle svima nama, uštedi koji desetak, stotinu tisuća ili, kad se uzmu u obziru i sudski službenici, nekoliko milijuna eura.
Za Plenkovića su HEP-ovi izgubljeni milijuni ‘problemčić’. A onda trenira škrtost na plaćama za službenice u štrajku
Članak se nastavlja ispod oglasa
Transformacija u pijanog milijunaša
S racionalnim odnosom prema javnim sredstvima, dakako, načelno nema i ne smije biti nikakvih problema. Osim u krajnje bizarnom slučaju da se pojavi neka vlast koja racionalnost i štedljivost trenira baš na najslabijima. Evo, na primjer, na njegovateljima koji su upravo izgubili člana obitelji ili sudskim službenicama koje žive sa 700 eura plaće.
Kad se, međutim, razmjer poveća – kad zbog neodgovornosti, nestručnosti i možebitnog kriminala ispare deseci i stotine milijuna iz poduzeća u državnom (su)vlasništvu (prva cifra je plinska afera 2, a druga plinska afera 1), e onda se mudra, racionalna i štedljiva vlast nekom čarolijom pretvara u pijanog milijunaša.
Sudbina zrnca prašine
“Pa, nije to da se ne znam što dogodilo. Nema tu ne znam kakve drame. Ovdje se od pite pravi znate što… Mi sad tu tražimo neki problemčić”, tako je prošlog tjedna govorio o prodaji skupo plaćenog HEP-ovog plina po bizarno niskim cijenama premijer Andrej Plenković. “Problemčić” o kojem je pričao ima sedam znamenki eura gubitka za HEP, a nastao je isključivo zbog nemara, neznanja i, moguće, kriminalnih namjera ljudi koje je upravo Plenković postavio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posljednji razvoj događaja oko aktualne plinske afere dodatno potvrđuje razinu posvemašnje neodgovornosti koja, čim se razmjeri promjene iz mikro (službenici, njegovatelji) u makro razinu (energenti), mijenja škrto prebiranje po svakom državnom euru kakvog traži nezasitni puk. Transformacija je momentalna i potpuna. Ono što je nesavladiv problem radi kojeg će Vlada trpjeti tjednima političku i gospodarsku štetu odjednom postaju problemčić, zrnce prašine koje će premijer, kako je pokazao, lako otprhnuti s revera.
Plin je i u travnju prodavan za jedan cent
Doduše, to zrnce prašine se ne bi pretvorilo u aferu koja pomalo obilježava vrelo ljeto 2023. da je njegova ekipa u Vladi i HEP-u barem marginalno radila svoj posao. Ne samo da se još krajem ožujka moglo pretpostaviti da će cijena plina padati, pa ukinuti obavezu da ga HEP otkupljuje po previsokoj cijeni, nego je već u travnju moralo biti razvidno što se događa.
U zadnjoj trećini tog mjeseca, naime, već se trgovalo s viškovima plina po značajno nižim cijenama od 47,6 eura koliko ga je HEP plaćao – prosjek po kojem su išli viškovi bio je ispod 30 eura, a bilo je i dana u kojima je cijena padala na čuvenih jedan cent po megavat satu (ili tri, deset i 11 centi). No, nitko nije mrdnuo malim prstom. Sva ta sila sjajno plaćenih managera, direktora, članova Uprava, državnih tajnika, ministarskih savjetnika i samog ministra Davora Filipovića nisu imali ni najblažeg pojma što se događa. Ili su se pravili da nemaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štedljivo i odgovorno
Radi se, da ponovimo, o travnju. I radi se o podacima koji su bili svima javno dostupni, na stranici HROTE-a. Kako na dosadne brojke, međutim, nitko nije obraćao pažnju, u lipnju se za minorne cijene prodalo još mnogo više plina, a u javnosti je eksplodirala afera. Pardon, problemčić.
Desetak milijuna eura gore-dole, događa se u poslovanju, što sad. Ignorirat ćemo malo činjenicu da je gubitak bio lako predvidiv i da ga se moralo spriječiti, te i ovu aferu rutinski otprhnuti s revera.
Ali, povećanje plaća na lukrativnih 900-1000 eura? Produženje naknade njegovateljima netom umrlog supruga, sestre, brata? E, taj film će se malo teže gledati. Javnim sredstvima treba, ako je netko zaboravio, upravljati štedljivo i odgovorno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković škrtari na plaćama za službenice u štrajku, a milijuni koje je HEP izgubio samo su mu 'problemčić'
Kako se Vlada u hipu transformira iz škrtog upravitelja javnim sredstvima u pijanog milijunaša
Još u travnju se trgovalo s plinom za samo jedan cent po megavat satu. Podaci o tome bili su javno dostupni. Nikome od svih tih bogato plaćenih managera, direktora i državnih dužnosnika ništa nije bilo sumnjivo
Nije cinizam, nego fakt – malo tko s takvim marom dobrog i racionalnog gospodara pristupa trošenju javnog novca kao što to radi hrvatska Vlada. Evo, recimo, plaće sudskih službenika.
Vlada stameno trpi ozbiljne udarce i političku štetu zbog njihovog rekordno dugačkog štrajka i ne pada joj na pamet popustiti i pristati na povišice kakve zahtijevaju inače sramotno slabo plaćeni štrajkaši. Na svojih 600-injak eura plaće u srpnju su dobili 100 eura povišice, a još 300 traženih – ne može. Možda bude nešto dogodine. Kad se sredi sustav i donesu nužni podzakonski akti.
Mediji objavljuju potresne priče, spominju se djeca koja ne mogu na more, ogroman dio javnosti podržava štrajk, pravosuđe je već tjednima praktički blokirano, ali racionalna, mudra i stamena vlast ni ne trepće. S javnim novcem nema zezanja, što su, evo, doznali i štrajkaši kojima se od ponedjeljka više ne plaćaju dani u štrajku.
“Intenzitet emocionalne povezanosti”
Slično je i s njegovateljima kojima je, nakon golemog javnog pritiska omogućeno da deset mjeseci nakon smrti člana obitelji o kojem se brinu primaju državnu naknadu koju su imali i dotad, odnosno, da ne moraju direktno sa sprovoda – na burzu rada. Ali, kako se radi o štedljivoj i racionalnoj Vlade, to se ne odnosi na sve njegovatelje, nego samo na roditelje kad im umru djeca o kojoj se brinu.
Ovako je to resorno ministarstvo objasnilo u odgovoru za N1: “Ne umanjujući povezanost i brigu o osobi s invaliditetom koja se njeguje, teško se može pretpostaviti jednak intenzitet emocionalne povezanosti roditelja i djeteta u odnosu na emocionalnu povezanost njegovatelja i osobe s invaliditetom koju njeguje”. Ne radi se ovdje, kako bi netko na prvu mogao pomisliti o posve bezosjećajnom birokratskom rangiranju “intenziteta emocionalne povezanosti” sa članovima obitelji, nego o marnom pokušaju Vlade da državnoj blagajni, dakle svima nama, uštedi koji desetak, stotinu tisuća ili, kad se uzmu u obziru i sudski službenici, nekoliko milijuna eura.
Za Plenkovića su HEP-ovi izgubljeni milijuni ‘problemčić’. A onda trenira škrtost na plaćama za službenice u štrajku
Transformacija u pijanog milijunaša
S racionalnim odnosom prema javnim sredstvima, dakako, načelno nema i ne smije biti nikakvih problema. Osim u krajnje bizarnom slučaju da se pojavi neka vlast koja racionalnost i štedljivost trenira baš na najslabijima. Evo, na primjer, na njegovateljima koji su upravo izgubili člana obitelji ili sudskim službenicama koje žive sa 700 eura plaće.
Kad se, međutim, razmjer poveća – kad zbog neodgovornosti, nestručnosti i možebitnog kriminala ispare deseci i stotine milijuna iz poduzeća u državnom (su)vlasništvu (prva cifra je plinska afera 2, a druga plinska afera 1), e onda se mudra, racionalna i štedljiva vlast nekom čarolijom pretvara u pijanog milijunaša.
Sudbina zrnca prašine
“Pa, nije to da se ne znam što dogodilo. Nema tu ne znam kakve drame. Ovdje se od pite pravi znate što… Mi sad tu tražimo neki problemčić”, tako je prošlog tjedna govorio o prodaji skupo plaćenog HEP-ovog plina po bizarno niskim cijenama premijer Andrej Plenković. “Problemčić” o kojem je pričao ima sedam znamenki eura gubitka za HEP, a nastao je isključivo zbog nemara, neznanja i, moguće, kriminalnih namjera ljudi koje je upravo Plenković postavio.
Posljednji razvoj događaja oko aktualne plinske afere dodatno potvrđuje razinu posvemašnje neodgovornosti koja, čim se razmjeri promjene iz mikro (službenici, njegovatelji) u makro razinu (energenti), mijenja škrto prebiranje po svakom državnom euru kakvog traži nezasitni puk. Transformacija je momentalna i potpuna. Ono što je nesavladiv problem radi kojeg će Vlada trpjeti tjednima političku i gospodarsku štetu odjednom postaju problemčić, zrnce prašine koje će premijer, kako je pokazao, lako otprhnuti s revera.
Plin je i u travnju prodavan za jedan cent
Doduše, to zrnce prašine se ne bi pretvorilo u aferu koja pomalo obilježava vrelo ljeto 2023. da je njegova ekipa u Vladi i HEP-u barem marginalno radila svoj posao. Ne samo da se još krajem ožujka moglo pretpostaviti da će cijena plina padati, pa ukinuti obavezu da ga HEP otkupljuje po previsokoj cijeni, nego je već u travnju moralo biti razvidno što se događa.
U zadnjoj trećini tog mjeseca, naime, već se trgovalo s viškovima plina po značajno nižim cijenama od 47,6 eura koliko ga je HEP plaćao – prosjek po kojem su išli viškovi bio je ispod 30 eura, a bilo je i dana u kojima je cijena padala na čuvenih jedan cent po megavat satu (ili tri, deset i 11 centi). No, nitko nije mrdnuo malim prstom. Sva ta sila sjajno plaćenih managera, direktora, članova Uprava, državnih tajnika, ministarskih savjetnika i samog ministra Davora Filipovića nisu imali ni najblažeg pojma što se događa. Ili su se pravili da nemaju.
Štedljivo i odgovorno
Radi se, da ponovimo, o travnju. I radi se o podacima koji su bili svima javno dostupni, na stranici HROTE-a. Kako na dosadne brojke, međutim, nitko nije obraćao pažnju, u lipnju se za minorne cijene prodalo još mnogo više plina, a u javnosti je eksplodirala afera. Pardon, problemčić.
Desetak milijuna eura gore-dole, događa se u poslovanju, što sad. Ignorirat ćemo malo činjenicu da je gubitak bio lako predvidiv i da ga se moralo spriječiti, te i ovu aferu rutinski otprhnuti s revera.
Ali, povećanje plaća na lukrativnih 900-1000 eura? Produženje naknade njegovateljima netom umrlog supruga, sestre, brata? E, taj film će se malo teže gledati. Javnim sredstvima treba, ako je netko zaboravio, upravljati štedljivo i odgovorno.