Milanović, međutim, svejedno nije u pravu kad oklijeva. Aktualna afera s plinom ne samo da nije jedini problem kroz koji se prelama nefunkcioniranje sustava, ona nije ni jedina plinska afera u zadnjih godinu dana. Štoviše, Hrvatska je zbog podivljale korupcije, nesposobnosti i endemskog izostanka odgovornosti vlasti već duže vrijeme jednom nogom s krive strane izvanrednog stanja, a drugom na kori banane.
Slijedi Vladina kapitulacija oko pravosuđa?
Štrajk sudskih službenika i blokada pravosuđa koja traje već više od mjesec dana pokazuju da su stvari opasno zapele. Racionalna analiza ovdje više uopće nije dio igre, potezi vlasti su postali toliko iracionalni da izmiču bilo kakvim predviđanjima. Treniranje strogoće na ljudima (uglavnom ženama) koji sa svojim primanjima jedva spajaju kraj s krajem, svakog dana nanosi političku štetu vladajućima, ali oni svejedno ne popuštaju, za razliku od nedavnih, puno blažih situacija, s neusporedivo bolje plaćenim liječnicima i sucima.
Ukoliko bi pravosudna pat pozicija potrajala još koji dan, samo to bi bio razlog da Milanović, bez odgode, traži izvanrednu sjednicu Sabora. A što drugo kad Vlada, odnosno Andrej Plenković, o stanju u pravosuđu ne želi niti razgovarati s predsjednikom Vrhovnog suda Radovanom Dobronićem. Čini se ipak posve nevjerojatno da bi se premijer i u narednim tjednima nastavio inatiti najslabijima – jer baš oni imaju sve veću podršku javnosti – pa valja ipak prognozirati Vladinu tihu kapitulaciju do kraja ovog tjedna. No, valja i ponoviti da je racionalna analiza Plenkovićevih poteza sve manje na cijeni…
Pitanja na koja bi tek trebalo dobiti odgovore
S plinskom aferom će stvari, međutim, biti malo kompliciranije razmrsiti i bezbrižno otići na godišnji odmor. Potpuno je jasno da bi morao nastradati netko od teškaša iz leksikona hrvatske politike – ili premijerov prijatelj Frane Barbarić, prvi čovjek HEP-a ili Davor Filipović, ministar gospodarstva (idealno i primjereno onom što se dogodilo bi bile ostavke obojice, te ostavka premijera koji ih je iskadrovirao, ali taj film, naravno, nećemo gledati).
Sami odlasci, međutim, nisu dovoljni. Nekoliko ključnih pitanja – a tu dolazimo i do neoborivog razloga za sazivanje izvanredne sjednice Sabora – ostalo je neodgovoreno. Zašto je, pobogu, Vlada u ožujku, kad je bilo jasno da su kapaciteti skladišta Okoli pri kraju, da potražnja za plinom dolaskom toplih vremena pada i da će biti viškova – produžila trajanje Uredbe po kojoj je HEP morao kupiti sav plin koji Ina proizvodi? Zašto je, štoviše, cijena tog plina povećana s 41 na 47,6 eura po megavat satu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šteta veća od novca potrebnog za plaće sudskim službenicima
Kako je moguće da ministar, kad već nije predvidio, nije shvatio da viškovima alarmantno pada cijena i kako je moguće da nakon dvosmislene obavijesti u travnju šef HEP-a nije urgirao kod Vlade da ukine Uredbu koja je, kad se stvari zbroje, samo njegovoj firmi (dakle, državi koja je vlasnik HEP-a) nanijela veću štetu od iznosa koji potražuju štrajkaši u pravosuđu?
Ima toga itekako još – Zvonimir Troskot iz Mosta koji je svojim istupom i pokrenuo cijelu aferu tvrdi da su Vladine odluke bile takve da je bilo očito da su predviđeni viškovi plina bili za ¾ veći od onog što je ovog proljeća i ranog ljeta prodavano po smiješnim cijenama. Iz ponašanja Barbarića se svakako da zaključiti da je to možda i istina, jer on očito ni u lipanjskim prodajama megavata za jedan ili nekoliko centi nije vidio ništa neuobičajeno, ni dramatično.
Milanović nema što čekati
Odgovori na sva postavljena pitanja sasvim su dovoljan razlog za sazivanje izvanredne sjednice Sabora, unatoč protivljenju HDZ-a i šutnji ili rutinskoj obrani Vlade od strane koalicijskih partnera. Tu se posebno istaknuo Milorad Pupovac s pričom o “nehotimičnim propustima”, koja se opasno približava Bačićevom “nije gubitak, nego manjak uštede”. Ne bi, recimo, bilo zgoreg da je Pupovac predložio da netko tako “nehotimično” propusti povećanje plaća sudskim službenicima – iznos je ionako sličan, no u obrani “političke stabilnosti”, kako vidimo, ne stradaju samo logika i navodno temeljna lijeva politička pozicija, nego i dobar ukus.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanović, ukratko, nema što čekati. Čak ni sutrašnji formalni poziv opozicije, koji ionako proceduralno Ustav ni ne predviđa. Hrvatska treba odgovore, a oni koji žele prekriti i ovu aferu zaboravom, uostalom, ni ne zaslužuju lagodna i bezbrižna dva mjeseca odmora – i to vjerojatno na moru koje obitelji prosvjednika kojima je Vlada upravo prestala plaćati dane u štrajku mogu samo – zamišljati.
Hrvatska je jednom nogom u izvanrednom stanju, a drugom stoji na kori banane. I zato bi Milanović ipak morao sazvati Sabor
Rezerve koje predsjednik ima sasvim su razumljive, ali on svejedno nije u pravu kada oklijeva
Ukoliko bi pravosudna pat pozicija potrajala još koji dan, samo to bi bio razlog da Milanović, bez odgode, traži izvanrednu sjednicu Sabora. A i odgovori na sva postavljena pitanja o plinskoj aferi sasvim su dovoljan razlog za sazivanje izvanredne sjednice, unatoč protivljenju HDZ-a i šutnji ili rutinskoj obrani Vlade od strane koalicijskih partnera
Rezerve koje predsjednik Republike Zoran Milanović ima prema sazivanju izvanredne sjednice Sabora zbog posljednje plinske afere, sasvim su razumljive. Ova ovlast šefa države nikad dosad nije bilo korištena, a u aktualnoj situaciji bi se Pantovčak otvoreno stavio na stranu opozicije, što bi mogao biti argument direktnog i nepoželjnog uključivanja predsjednika Republike u stranačku političku utakmicu.
Milanović, međutim, svejedno nije u pravu kad oklijeva. Aktualna afera s plinom ne samo da nije jedini problem kroz koji se prelama nefunkcioniranje sustava, ona nije ni jedina plinska afera u zadnjih godinu dana. Štoviše, Hrvatska je zbog podivljale korupcije, nesposobnosti i endemskog izostanka odgovornosti vlasti već duže vrijeme jednom nogom s krive strane izvanrednog stanja, a drugom na kori banane.
Slijedi Vladina kapitulacija oko pravosuđa?
Štrajk sudskih službenika i blokada pravosuđa koja traje već više od mjesec dana pokazuju da su stvari opasno zapele. Racionalna analiza ovdje više uopće nije dio igre, potezi vlasti su postali toliko iracionalni da izmiču bilo kakvim predviđanjima. Treniranje strogoće na ljudima (uglavnom ženama) koji sa svojim primanjima jedva spajaju kraj s krajem, svakog dana nanosi političku štetu vladajućima, ali oni svejedno ne popuštaju, za razliku od nedavnih, puno blažih situacija, s neusporedivo bolje plaćenim liječnicima i sucima.
Ukoliko bi pravosudna pat pozicija potrajala još koji dan, samo to bi bio razlog da Milanović, bez odgode, traži izvanrednu sjednicu Sabora. A što drugo kad Vlada, odnosno Andrej Plenković, o stanju u pravosuđu ne želi niti razgovarati s predsjednikom Vrhovnog suda Radovanom Dobronićem. Čini se ipak posve nevjerojatno da bi se premijer i u narednim tjednima nastavio inatiti najslabijima – jer baš oni imaju sve veću podršku javnosti – pa valja ipak prognozirati Vladinu tihu kapitulaciju do kraja ovog tjedna. No, valja i ponoviti da je racionalna analiza Plenkovićevih poteza sve manje na cijeni…
Pitanja na koja bi tek trebalo dobiti odgovore
S plinskom aferom će stvari, međutim, biti malo kompliciranije razmrsiti i bezbrižno otići na godišnji odmor. Potpuno je jasno da bi morao nastradati netko od teškaša iz leksikona hrvatske politike – ili premijerov prijatelj Frane Barbarić, prvi čovjek HEP-a ili Davor Filipović, ministar gospodarstva (idealno i primjereno onom što se dogodilo bi bile ostavke obojice, te ostavka premijera koji ih je iskadrovirao, ali taj film, naravno, nećemo gledati).
Sami odlasci, međutim, nisu dovoljni. Nekoliko ključnih pitanja – a tu dolazimo i do neoborivog razloga za sazivanje izvanredne sjednice Sabora – ostalo je neodgovoreno. Zašto je, pobogu, Vlada u ožujku, kad je bilo jasno da su kapaciteti skladišta Okoli pri kraju, da potražnja za plinom dolaskom toplih vremena pada i da će biti viškova – produžila trajanje Uredbe po kojoj je HEP morao kupiti sav plin koji Ina proizvodi? Zašto je, štoviše, cijena tog plina povećana s 41 na 47,6 eura po megavat satu?
Šteta veća od novca potrebnog za plaće sudskim službenicima
Kako je moguće da ministar, kad već nije predvidio, nije shvatio da viškovima alarmantno pada cijena i kako je moguće da nakon dvosmislene obavijesti u travnju šef HEP-a nije urgirao kod Vlade da ukine Uredbu koja je, kad se stvari zbroje, samo njegovoj firmi (dakle, državi koja je vlasnik HEP-a) nanijela veću štetu od iznosa koji potražuju štrajkaši u pravosuđu?
Ima toga itekako još – Zvonimir Troskot iz Mosta koji je svojim istupom i pokrenuo cijelu aferu tvrdi da su Vladine odluke bile takve da je bilo očito da su predviđeni viškovi plina bili za ¾ veći od onog što je ovog proljeća i ranog ljeta prodavano po smiješnim cijenama. Iz ponašanja Barbarića se svakako da zaključiti da je to možda i istina, jer on očito ni u lipanjskim prodajama megavata za jedan ili nekoliko centi nije vidio ništa neuobičajeno, ni dramatično.
Milanović nema što čekati
Odgovori na sva postavljena pitanja sasvim su dovoljan razlog za sazivanje izvanredne sjednice Sabora, unatoč protivljenju HDZ-a i šutnji ili rutinskoj obrani Vlade od strane koalicijskih partnera. Tu se posebno istaknuo Milorad Pupovac s pričom o “nehotimičnim propustima”, koja se opasno približava Bačićevom “nije gubitak, nego manjak uštede”. Ne bi, recimo, bilo zgoreg da je Pupovac predložio da netko tako “nehotimično” propusti povećanje plaća sudskim službenicima – iznos je ionako sličan, no u obrani “političke stabilnosti”, kako vidimo, ne stradaju samo logika i navodno temeljna lijeva politička pozicija, nego i dobar ukus.
Milanović, ukratko, nema što čekati. Čak ni sutrašnji formalni poziv opozicije, koji ionako proceduralno Ustav ni ne predviđa. Hrvatska treba odgovore, a oni koji žele prekriti i ovu aferu zaboravom, uostalom, ni ne zaslužuju lagodna i bezbrižna dva mjeseca odmora – i to vjerojatno na moru koje obitelji prosvjednika kojima je Vlada upravo prestala plaćati dane u štrajku mogu samo – zamišljati.