“Nijedna televizija ili informativni program nikad ne bi smjeli koristiti govor mržnje; ne bi smjeli uništavati ljude niti poticati zlo u društvu. Vidjeli smo kamo vodi takav jezik. U ime redakcije i uprave Poljske televizije ispričavamo se za ono što se minulih godina radilo u Dnevniku, osobito bližnjima Pawła Adamowicza.”
Nesvakidašnja isprika—zapravo priznanje suodgovornosti—upućena je ovog tjedna iz središnjeg dnevnika Poljske televizije, točno na petu godišnjicu smrti gradonačelnika Gdańska čijoj je obitelji posvećena. Mali je to korak u političkoj normalizaciji Poljske nakon spektakularne smjene vlasti, u kojoj je široka koalicija desnog centra, predvođena Donaldom Tuskom, došla na mjesto ultrakonzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) Jarosława Kaczyńskog. Rječnikom hrvatske politike, koalicija HDZ-a, Mosta i SDP-a, predvođena Andrejem Plenkovićem, skinula je s vlasti Željku Markić.
Govor mržnje u udarnom terminu
PiS je vladao osam godina kao politički posrednik poljske Katoličke crkve. Napravio je golemu štetu razorivši javne institucije, dokinuvši vladavinu prava, ideologiziravši svaki aspekt javnog života i, u konačnici, širivši mržnju koja je dovela i do smrti Pawła Adamowicza. Riječi TV voditelja Zbigniewa Łuczyńskog svjedoče o dubini ponora iz kojeg se zemlja danas izvlači.
Poljaci nisu jedini s iskustvom govora mržnje u udarnom terminu dnevnika javne televizije, ali su doista mogli “vidjeti kamo to vodi”. Pokazale su im brojne snimke mobitelom s humanitarnog koncerta na glavnom gdanjskom trgu, koje su u siječnju 2019. uhvatile trenutak napada na gradonačelnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tom fizičkom zločinu prethodilo je “poticanje zla u društvu” spomenuto u isprici. Javna televizija—osobito centralni dnevnik u sedam i trideset koji se kod njih zove Wiadomości—mjesecima je demonizirala Adamowicza, pokušavajući pomoći njegovu protukandidatu iz PiS-a. Sve je poprimilo razmjere javne hajke, ali politički cilj nije postignut jer je Adamowicz pobijedio.
Ustavni poredak je poharan
No, postignuto je što javne hajke neizbježno postižu: televizijski signal širio je zlo dok se nije našla kombinacija pažljivog uha i bolesnog uma, netko dovoljno nahuškan da pristupi gradonačelniku i u srce mu zarije nož. Ubojica je potom—vidjeli smo na snimkama zapanjene publike—uzeo mikrofon i otklonio sumnje o svom motivu: rekao je da je “Adamowicz umro zato što je član Građanske platforme”.
Građanska platforma danas je ponovno na vlasti, ali je Poljska daleko od normalne zemlje kakva je bila prije PiS-ove razorne vladavine. Donald Tusk ima zadatak za red veličina kompliciraniji od obične promjene vlasti u nekoj europskoj državi. PiS je poharao poljski ustavni poredak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vladavinu katoličkih nacionalista obilježio je prezir spram nezavisnih institucija, koje su natrpali stranačkim poslušnicima. Oni su tamo ostali i nakon što je stranka izgubila izbore. Tusk sad preuzima te institucije, sustavno ideologizirane i razgrađene. Nova vlast čisti što su ostavili, a svinjac je takav da su krenule rasprave o tome može li se pravna država uopće ponovno uspostaviti demokratskim putem.
Čvrsta ruka za rušenje zidova
Ugledni profesor prava Wojciech Sadurski u eseju u Gazeti Wyborczi definirao je da je “poljski ustavni poredak pao žrtvom barbara”. Oni su u sustavu ostavili stranačke ljude i mrežu propisa pomoću kojih se dalje održavaju na vlasti. “Ako je piroman zapalio kuću, neke od oštećenih zidova treba srušiti, ili će pasti cijela kuća”, sugerirao je Sadurski. Ako treba rušiti zidove, Tusk nije loš izbor; unutar liberalno-demokratskog spektra on spada na čvrstorukaški pol.
Ni do spomenute TV-isprike nije bilo lako doći. PiS-ovi kadrovi, koji su javnu televiziju pretvorili u stranačku propagandnu mašinu, nisu se dali s pozicija nakon promjene vlasti. Pokriće su imali u Vijeću za medije, još jednoj utvrdi PiS-ovih operativaca, koja postavlja upravu televizije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tusk je zadatak dao svom ministru kulture Bartłomieju Sienkiewiczu. Praunuk prvog poljskog književnog nobelovca probio se kroz prašumu propisa i pronašao način da smijeni upravu tako što je javnu televiziju poslao u stečaj, preskočivši Vijeće za medije.
S televizije u predsjedničku palaču
Nato je ultrakatolička opozicija uoči Božića pokušala zauzeti televizijsku zgradu. Grupa obožavatelja PiS-a sjela je na pod u studiju i nakratko prekinula program. Među njima su bili i sam Kaczyński te bivši premijer Mateusz Morawiecki. Tusk se nije dao smesti. No, bitka za televiziju još nije dobivena jer Vijeće za medije sad novoj upravi blokira pristup stotinama milijuna zlota od pretplate.
Nakon zgrade televizije, iduće poglavlje smjene vlasti odigralo se u predsjedničkoj palači—posve primjereno za banana republiku, u što je Poljska pretvorena posljednjih godina. Dvojica osuđenih kriminalaca, bivši šef poljske inačice Uskoka Mariusz Kamiński i njegov zamjenik Maciej Wąsik, sklonili su se u ured predsjednika Andrzeja Dude u nadi da će ih stranački kolega zaštiti od hapšenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I doista, došlo je do “stand-offa” i nije bilo jasno hoće li Tusk poslati policiju u predsjedničku palaču. No, kad je Dudina kolona nešto kasnije odjurila na zakazani sastanak sa šeficom bjeloruske opozicije Svjatlanom Cihanouskom, policajci su ušli u palaču i odveli Kamińskog i Wąsika u zatvor.
Lažni dokazi protiv koalicijskog partnera
Bila je to važna epizoda u ponovnoj uspostavi vladavine prava u Poljskoj, dokaz da su pred zakonom svi jednaki. Kamiński je, uostalom, jedva mjesec dana ranije bio ministar policije. Danas je u zatvoru. Čim su ga doveli, počeo je štrajkati glađu. On je “prvi političkli zatvorenik u Poljskoj od 1989. godine”, rekao je Kaczyński. Pred zatvorom se svakodnevno skupljaju PiS-ovi “kestenari”.
Slučaj Kamińskog i Wąsika ilustracija je političkog barbarstva o kojem je u Wyborczi pisao profesor Sadurski. Dvojica su još 2007. godine, kad je PiS prvi put bio na vlasti, fabricirali dokaze i na osnovu tih falsifikata pokrenuli istragu protiv Andrzeja Leppera, tadašnjeg ministra poljoprivrede i vođe stranke Samoobrana. Plan je bio osramotiti koalicijskog partnera kako bi PiS nakon izbora vladao sam. Samoobrana nije prešla prag, ali je drugi dio plana propao jer PiS nije imao dovoljno za većinu. Lepper se kasnije ubio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Preuranjeno pomilovanje
Kamiński i Wąsik dobili su tri godine zatvora, ali ih je Duda odmah pomilovao. Bila je 2015. godina, PiS se taman vratio na vlast i pomilovanom kriminalcu dali su da bude ministar unutarnjih poslova. No, ispalo je da je Duda požurio s pomilovanjem jer je slučaj još bio u žalbenom postupku.
Kad je to prošlog mjeseca završilo, sud je potvrdio da su krivi, ali im je smanjio kaznu na dvije godine. Tusk je poslao policiju da ih odvede u zatvor. Duda im može izdati novo pomilovanje, ali zasad to ne želi, inzistira da ih je već pomilovao. Partijska lojalnost vjerojatno će na kraju nadjačati inzistiranje nad predsjedničkom nepogrešivošću.
Mogli ste dosad primijetiti da u moru institucija natrpanih PiS-ovim kadrovima postoji i jedna vrlo vidljiva, institucija predsjednika Poljske Republike. Činjenica da Andrzeju Dudi mandat traje do svibnja 2025. mogla bi osujetiti nedavno iskazanu volju većine poljskih birača, koji su odabrali promjene. U kombinaciji sa stranački poslušnim sudovima, Duda može blokirati, razvodniti ili odgoditi gotovo svaku reformu koju pokuša Tusk.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suci i neo-suci
Pravosuđe će bez sumnje biti najteže dovesti u red jer je PiS tamo napravio najveću štetu. Pravosudna reforma 2017. godine otvorila je široka vrata utjecaju politike na suce i tužitelje, od njihova izbora do svakodnevnog rada. Umjesto uglednih sudaca i pravnika, u Državno sudbeno vijeće postavljeni su PiS-ovi političari, koji su za suce imenovali kandidate koji dijele ideološke preferencije vladajuće stranke. Problem je toliki da Poljaci imaju čak i ime za takve “neo-suce” (neosędzia).
Poslušni kadrovi na svim razinama pravosuđa omogućili su stranci, koja se zove Pravo i pravda, da progoni političke protivnike, a vlastite dužnosnike i saveznike zaštiti od kaznene odgovornosti. Nitko nije odgovarao za korupciju i krađu državnog i novca iz državnih firmi, kojim su isplaćivani podobnici i financirane izborne kampanje. Jer, to već znamo, svaka autoritarna ili anti-liberalna vlast na kraju nije ništa više od bande lopova. Nije tu nikome stalo do “kršćana”, “tradicionalnih vrijednosti”, “nacije” ili “obitelji” nego samo do novca. Tako je u Mađarskoj, tako je u Srbiji, tako je u Turskoj, tako je u Poljskoj.
Kako redemokratizirati zemlju
Nasrtaj na pravosuđe pokušao je zaustviti Europski sud pravde, koji je nizom presuda proglasio nove poljske sudbene institucije nelegitimnima i presude tih sudova ništavnima. PiS-ova vlada odbila je provesti te presude, a potom i kazne koje joj je Europski sud izrekao zbog tog odbijanja. Na kraju je Europska komisija Poljskoj blokirala pristup gotovo 60 milijardi eura za oporavak od covida i daljnje korištenje kohezijskih fondova.
Tuskova koalicija ima u Sejmu većinu kojom može mijenjati zakone i istjerati PiS-ove partijske kadrove iz institucija. No, na svaki zakon o redemokratizaciji predsjednik Duda vjerojatno će staviti veto. Tako će oni završiti na Ustavnom sudu, gdje PiS drži jedno vijeće. Drugo vijeće Ustavnog suda i Vrhovni sud jedine su poluge sudbene vlasti u državi kojima ne vladaju PiS-ovi ljudi. Ustavni poredak pao je, kao što kaže pravni stručnjak, žrtvom barbara.
Poljska neprekidno raste 32 godine
Upad u televiziju i slična divljanja ne pomažu PiS-u, čija je popularnost od listopadskih izbora pala za pet postotnih poena, na 31 posto. Bez stranačke propagande s valova državne televizije vjerojatno će pasti i niže. Biračka baza Kaczyńskog su umirovljenici: njih 60 posto kaže da se prvenstveno informiraju gledajući Wiadomości. To su loše vijesti za PiS na lokalnim izborima u travnju.
Nova vlast radi na razmontiranju naslijeđa PiS-a, ali pazi da s prljavom vodom ne baci i dijete: najavila je da neće dirati dječji doplatak, koji je PiS podignuo na 184 eura, kao ni 13. i 14. penziju. Birači su najosjetljiviji kad im se nešto da, pa oduzme, a Tusk je preiskusan da to ne bi znao.
Pristup blokiranom novcu iz Bruxellesa neće biti naodmet, ali to su za Tuska već slatke brige. Iako je inflacija još prilično visoka, poljska ekonomija stoji odlično: peta je najveća u Europskoj uniji, ali za razliku od njemačke, francuske, talijanske i španjolske niti je pretrpjela recesiju niti joj ona prijeti. Dapače, poljski BDP neprekidno raste već 32 godine, što je rekord koji u cijelom svijetu nadmašuje samo Australija. U posljednja dva desetljeća poljski BDP rastao je u prosjeku šest posto godišnje, a od pada komunizma do danas poljsko gospodarstvo se usedmerostručilo.
Najmoćniji Njemačka, Francuska i Poljska?
Godine koje je Poljska pod PiS-om provela u poluizolaciji donijele su niz globalnih potresa od kojih Varšava može imati koristi, samo ako na vlasti bude neka normalna politička opcija. Brexit je Europsku uniju učinio manjom, ali je Poljska u njenim okvirima postala važnijom. Nakon tri velike osnivačice, Poljska može biti četvrta najutjecajnija europska država. Veličina i snaga ekonomije gurnut će Poljsku ispred superutjecajne Nizozemske i ispred Španjolske, kojoj je slična veličinom, a ponekad možda i ispred vječno kilave Italije.
Rat u Ukrajini prebacio je fokus cijelog Zapada na istok Europe, gdje Poljska može biti prirodni lider grupe postkomunističkih i/ili slavenskih država, osobito kao nacija s povijesnim iskustvom ruske kolonijalne vladavine. Europskoj uniji ne prijeti opasnost samo od ruskog imperijalizma, na što je upozoravala i PiS-ova vlada, nego i od globalnog anti-liberalnog projekta Vladimira Putina, na što PiS nije upozoravao jer je potekao iz istog blata.
Poljska je sad konačno dobila normalnu vlast. Kako će ona redemokratizirati zemlju i izaći na kraj s ostavštinom osam godina koruptivnog klerikalizma, bit će zanimljivo promatrati iz države koja s Poljskom dijeli mnoge sličnosti iako posljednjih osam godina nije bila pod vlašću ekstremista. Jeszcze Polska nie zginęła, pjeva popularna Mazurka Dąbrowskoga; vidjet ćemo kasnije ove godine vrijedi li i njen hrvatski prepjev.
Poljska možda još nije propala, ali Tuska čeka gadan posao da je ponovo pretvori u demokraciju
PiS je napravio golemu štetu razorivši javne institucije, dokinuvši vladavinu prava i ideologiziravši svaki aspekt javnog života
“Nijedna televizija ili informativni program nikad ne bi smjeli koristiti govor mržnje; ne bi smjeli uništavati ljude niti poticati zlo u društvu. Vidjeli smo kamo vodi takav jezik. U ime redakcije i uprave Poljske televizije ispričavamo se za ono što se minulih godina radilo u Dnevniku, osobito bližnjima Pawła Adamowicza.”
Nesvakidašnja isprika—zapravo priznanje suodgovornosti—upućena je ovog tjedna iz središnjeg dnevnika Poljske televizije, točno na petu godišnjicu smrti gradonačelnika Gdańska čijoj je obitelji posvećena. Mali je to korak u političkoj normalizaciji Poljske nakon spektakularne smjene vlasti, u kojoj je široka koalicija desnog centra, predvođena Donaldom Tuskom, došla na mjesto ultrakonzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) Jarosława Kaczyńskog. Rječnikom hrvatske politike, koalicija HDZ-a, Mosta i SDP-a, predvođena Andrejem Plenkovićem, skinula je s vlasti Željku Markić.
Govor mržnje u udarnom terminu
PiS je vladao osam godina kao politički posrednik poljske Katoličke crkve. Napravio je golemu štetu razorivši javne institucije, dokinuvši vladavinu prava, ideologiziravši svaki aspekt javnog života i, u konačnici, širivši mržnju koja je dovela i do smrti Pawła Adamowicza. Riječi TV voditelja Zbigniewa Łuczyńskog svjedoče o dubini ponora iz kojeg se zemlja danas izvlači.
Poljaci nisu jedini s iskustvom govora mržnje u udarnom terminu dnevnika javne televizije, ali su doista mogli “vidjeti kamo to vodi”. Pokazale su im brojne snimke mobitelom s humanitarnog koncerta na glavnom gdanjskom trgu, koje su u siječnju 2019. uhvatile trenutak napada na gradonačelnika.
Tom fizičkom zločinu prethodilo je “poticanje zla u društvu” spomenuto u isprici. Javna televizija—osobito centralni dnevnik u sedam i trideset koji se kod njih zove Wiadomości—mjesecima je demonizirala Adamowicza, pokušavajući pomoći njegovu protukandidatu iz PiS-a. Sve je poprimilo razmjere javne hajke, ali politički cilj nije postignut jer je Adamowicz pobijedio.
Ustavni poredak je poharan
No, postignuto je što javne hajke neizbježno postižu: televizijski signal širio je zlo dok se nije našla kombinacija pažljivog uha i bolesnog uma, netko dovoljno nahuškan da pristupi gradonačelniku i u srce mu zarije nož. Ubojica je potom—vidjeli smo na snimkama zapanjene publike—uzeo mikrofon i otklonio sumnje o svom motivu: rekao je da je “Adamowicz umro zato što je član Građanske platforme”.
Građanska platforma danas je ponovno na vlasti, ali je Poljska daleko od normalne zemlje kakva je bila prije PiS-ove razorne vladavine. Donald Tusk ima zadatak za red veličina kompliciraniji od obične promjene vlasti u nekoj europskoj državi. PiS je poharao poljski ustavni poredak.
Vladavinu katoličkih nacionalista obilježio je prezir spram nezavisnih institucija, koje su natrpali stranačkim poslušnicima. Oni su tamo ostali i nakon što je stranka izgubila izbore. Tusk sad preuzima te institucije, sustavno ideologizirane i razgrađene. Nova vlast čisti što su ostavili, a svinjac je takav da su krenule rasprave o tome može li se pravna država uopće ponovno uspostaviti demokratskim putem.
Čvrsta ruka za rušenje zidova
Ugledni profesor prava Wojciech Sadurski u eseju u Gazeti Wyborczi definirao je da je “poljski ustavni poredak pao žrtvom barbara”. Oni su u sustavu ostavili stranačke ljude i mrežu propisa pomoću kojih se dalje održavaju na vlasti. “Ako je piroman zapalio kuću, neke od oštećenih zidova treba srušiti, ili će pasti cijela kuća”, sugerirao je Sadurski. Ako treba rušiti zidove, Tusk nije loš izbor; unutar liberalno-demokratskog spektra on spada na čvrstorukaški pol.
Ni do spomenute TV-isprike nije bilo lako doći. PiS-ovi kadrovi, koji su javnu televiziju pretvorili u stranačku propagandnu mašinu, nisu se dali s pozicija nakon promjene vlasti. Pokriće su imali u Vijeću za medije, još jednoj utvrdi PiS-ovih operativaca, koja postavlja upravu televizije.
Tusk je zadatak dao svom ministru kulture Bartłomieju Sienkiewiczu. Praunuk prvog poljskog književnog nobelovca probio se kroz prašumu propisa i pronašao način da smijeni upravu tako što je javnu televiziju poslao u stečaj, preskočivši Vijeće za medije.
S televizije u predsjedničku palaču
Nato je ultrakatolička opozicija uoči Božića pokušala zauzeti televizijsku zgradu. Grupa obožavatelja PiS-a sjela je na pod u studiju i nakratko prekinula program. Među njima su bili i sam Kaczyński te bivši premijer Mateusz Morawiecki. Tusk se nije dao smesti. No, bitka za televiziju još nije dobivena jer Vijeće za medije sad novoj upravi blokira pristup stotinama milijuna zlota od pretplate.
Nakon zgrade televizije, iduće poglavlje smjene vlasti odigralo se u predsjedničkoj palači—posve primjereno za banana republiku, u što je Poljska pretvorena posljednjih godina. Dvojica osuđenih kriminalaca, bivši šef poljske inačice Uskoka Mariusz Kamiński i njegov zamjenik Maciej Wąsik, sklonili su se u ured predsjednika Andrzeja Dude u nadi da će ih stranački kolega zaštiti od hapšenja.
I doista, došlo je do “stand-offa” i nije bilo jasno hoće li Tusk poslati policiju u predsjedničku palaču. No, kad je Dudina kolona nešto kasnije odjurila na zakazani sastanak sa šeficom bjeloruske opozicije Svjatlanom Cihanouskom, policajci su ušli u palaču i odveli Kamińskog i Wąsika u zatvor.
Lažni dokazi protiv koalicijskog partnera
Bila je to važna epizoda u ponovnoj uspostavi vladavine prava u Poljskoj, dokaz da su pred zakonom svi jednaki. Kamiński je, uostalom, jedva mjesec dana ranije bio ministar policije. Danas je u zatvoru. Čim su ga doveli, počeo je štrajkati glađu. On je “prvi političkli zatvorenik u Poljskoj od 1989. godine”, rekao je Kaczyński. Pred zatvorom se svakodnevno skupljaju PiS-ovi “kestenari”.
Slučaj Kamińskog i Wąsika ilustracija je političkog barbarstva o kojem je u Wyborczi pisao profesor Sadurski. Dvojica su još 2007. godine, kad je PiS prvi put bio na vlasti, fabricirali dokaze i na osnovu tih falsifikata pokrenuli istragu protiv Andrzeja Leppera, tadašnjeg ministra poljoprivrede i vođe stranke Samoobrana. Plan je bio osramotiti koalicijskog partnera kako bi PiS nakon izbora vladao sam. Samoobrana nije prešla prag, ali je drugi dio plana propao jer PiS nije imao dovoljno za većinu. Lepper se kasnije ubio.
Preuranjeno pomilovanje
Kamiński i Wąsik dobili su tri godine zatvora, ali ih je Duda odmah pomilovao. Bila je 2015. godina, PiS se taman vratio na vlast i pomilovanom kriminalcu dali su da bude ministar unutarnjih poslova. No, ispalo je da je Duda požurio s pomilovanjem jer je slučaj još bio u žalbenom postupku.
Kad je to prošlog mjeseca završilo, sud je potvrdio da su krivi, ali im je smanjio kaznu na dvije godine. Tusk je poslao policiju da ih odvede u zatvor. Duda im može izdati novo pomilovanje, ali zasad to ne želi, inzistira da ih je već pomilovao. Partijska lojalnost vjerojatno će na kraju nadjačati inzistiranje nad predsjedničkom nepogrešivošću.
Mogli ste dosad primijetiti da u moru institucija natrpanih PiS-ovim kadrovima postoji i jedna vrlo vidljiva, institucija predsjednika Poljske Republike. Činjenica da Andrzeju Dudi mandat traje do svibnja 2025. mogla bi osujetiti nedavno iskazanu volju većine poljskih birača, koji su odabrali promjene. U kombinaciji sa stranački poslušnim sudovima, Duda može blokirati, razvodniti ili odgoditi gotovo svaku reformu koju pokuša Tusk.
Suci i neo-suci
Pravosuđe će bez sumnje biti najteže dovesti u red jer je PiS tamo napravio najveću štetu. Pravosudna reforma 2017. godine otvorila je široka vrata utjecaju politike na suce i tužitelje, od njihova izbora do svakodnevnog rada. Umjesto uglednih sudaca i pravnika, u Državno sudbeno vijeće postavljeni su PiS-ovi političari, koji su za suce imenovali kandidate koji dijele ideološke preferencije vladajuće stranke. Problem je toliki da Poljaci imaju čak i ime za takve “neo-suce” (neosędzia).
Poslušni kadrovi na svim razinama pravosuđa omogućili su stranci, koja se zove Pravo i pravda, da progoni političke protivnike, a vlastite dužnosnike i saveznike zaštiti od kaznene odgovornosti. Nitko nije odgovarao za korupciju i krađu državnog i novca iz državnih firmi, kojim su isplaćivani podobnici i financirane izborne kampanje. Jer, to već znamo, svaka autoritarna ili anti-liberalna vlast na kraju nije ništa više od bande lopova. Nije tu nikome stalo do “kršćana”, “tradicionalnih vrijednosti”, “nacije” ili “obitelji” nego samo do novca. Tako je u Mađarskoj, tako je u Srbiji, tako je u Turskoj, tako je u Poljskoj.
Kako redemokratizirati zemlju
Nasrtaj na pravosuđe pokušao je zaustviti Europski sud pravde, koji je nizom presuda proglasio nove poljske sudbene institucije nelegitimnima i presude tih sudova ništavnima. PiS-ova vlada odbila je provesti te presude, a potom i kazne koje joj je Europski sud izrekao zbog tog odbijanja. Na kraju je Europska komisija Poljskoj blokirala pristup gotovo 60 milijardi eura za oporavak od covida i daljnje korištenje kohezijskih fondova.
Tuskova koalicija ima u Sejmu većinu kojom može mijenjati zakone i istjerati PiS-ove partijske kadrove iz institucija. No, na svaki zakon o redemokratizaciji predsjednik Duda vjerojatno će staviti veto. Tako će oni završiti na Ustavnom sudu, gdje PiS drži jedno vijeće. Drugo vijeće Ustavnog suda i Vrhovni sud jedine su poluge sudbene vlasti u državi kojima ne vladaju PiS-ovi ljudi. Ustavni poredak pao je, kao što kaže pravni stručnjak, žrtvom barbara.
Poljska neprekidno raste 32 godine
Upad u televiziju i slična divljanja ne pomažu PiS-u, čija je popularnost od listopadskih izbora pala za pet postotnih poena, na 31 posto. Bez stranačke propagande s valova državne televizije vjerojatno će pasti i niže. Biračka baza Kaczyńskog su umirovljenici: njih 60 posto kaže da se prvenstveno informiraju gledajući Wiadomości. To su loše vijesti za PiS na lokalnim izborima u travnju.
Nova vlast radi na razmontiranju naslijeđa PiS-a, ali pazi da s prljavom vodom ne baci i dijete: najavila je da neće dirati dječji doplatak, koji je PiS podignuo na 184 eura, kao ni 13. i 14. penziju. Birači su najosjetljiviji kad im se nešto da, pa oduzme, a Tusk je preiskusan da to ne bi znao.
Pristup blokiranom novcu iz Bruxellesa neće biti naodmet, ali to su za Tuska već slatke brige. Iako je inflacija još prilično visoka, poljska ekonomija stoji odlično: peta je najveća u Europskoj uniji, ali za razliku od njemačke, francuske, talijanske i španjolske niti je pretrpjela recesiju niti joj ona prijeti. Dapače, poljski BDP neprekidno raste već 32 godine, što je rekord koji u cijelom svijetu nadmašuje samo Australija. U posljednja dva desetljeća poljski BDP rastao je u prosjeku šest posto godišnje, a od pada komunizma do danas poljsko gospodarstvo se usedmerostručilo.
Najmoćniji Njemačka, Francuska i Poljska?
Godine koje je Poljska pod PiS-om provela u poluizolaciji donijele su niz globalnih potresa od kojih Varšava može imati koristi, samo ako na vlasti bude neka normalna politička opcija. Brexit je Europsku uniju učinio manjom, ali je Poljska u njenim okvirima postala važnijom. Nakon tri velike osnivačice, Poljska može biti četvrta najutjecajnija europska država. Veličina i snaga ekonomije gurnut će Poljsku ispred superutjecajne Nizozemske i ispred Španjolske, kojoj je slična veličinom, a ponekad možda i ispred vječno kilave Italije.
Rat u Ukrajini prebacio je fokus cijelog Zapada na istok Europe, gdje Poljska može biti prirodni lider grupe postkomunističkih i/ili slavenskih država, osobito kao nacija s povijesnim iskustvom ruske kolonijalne vladavine. Europskoj uniji ne prijeti opasnost samo od ruskog imperijalizma, na što je upozoravala i PiS-ova vlada, nego i od globalnog anti-liberalnog projekta Vladimira Putina, na što PiS nije upozoravao jer je potekao iz istog blata.
Poljska je sad konačno dobila normalnu vlast. Kako će ona redemokratizirati zemlju i izaći na kraj s ostavštinom osam godina koruptivnog klerikalizma, bit će zanimljivo promatrati iz države koja s Poljskom dijeli mnoge sličnosti iako posljednjih osam godina nije bila pod vlašću ekstremista. Jeszcze Polska nie zginęła, pjeva popularna Mazurka Dąbrowskoga; vidjet ćemo kasnije ove godine vrijedi li i njen hrvatski prepjev.