Riječ je o voluntarističko-političkoj odluci koja nema niti jedno racionalno obrazloženje. Nitko nije rekao koja je to sigurnosna prijetnja zbog koje će mladići morati provoditi tri mjeseca u vojarni. Općenito obrazloženje Vlade da se to čini zbog rata u Ukrajini i pogoršanja sigurnosnog okruženja jednostavno nije dovoljno.
Većina građana i sama je svjesna da je ruska agresija na Ukrajinu ozbiljno narušila postojeću sigurnosnu arhitekturu Europe. Ipak, građani od Vlade očekuju mnogo više. Vrlo jednostavno, kao inicijator i pokretač, Vlada mora jasno reći koja to konkretna sigurnosna prijetnja zahtijeva obaveznu tromjesečnu vojnu obuku.
Ročnici u borbi protiv korupcije
Prema strategijskim dokumentima, najozbiljniji sigurnosni izazovi su korupcija, ilegalne migracije i depopulacija. Sumnjam da će mladi novaci biti angažirani u antikorupcijskim operacijama protiv visoko korumpirane državne administracije. Također, malo je vjerojatno očekivati od klinaca ukopavanje na državnoj granici radi obrane Europe od najezde jadnika s istoka. Još je manje izgledan aktivan doprinos regruta u povećanju nataliteta, već iz razloga što će biti fizički izolirani od suprotnog spola.
Šalu na stranu, opća vojna izobrazba potrebna je, i nužna, kad postoji neposredna prijetnja teritorijalnom integritetu i suverenitetu države. Iako naši strategijski dokumenti ne isključuju potpuno takvu mogućnost, njena vjerojatnost je izuzetno mala. Čak ni imperijalistička politika Moskve bitno ne mijenja situaciju sve dok se Ukrajina uspješno brani od ruske agresije. U tom smislu, naš prioritetan strateški interes jest podržati, u okviru naših mogućnosti, obrambeni rat koji vode Ukrajinci.
Nažalost, kao i mnoge druge stvari, Hrvatska to radi polovično. Viškovi naoružanja i vojne opreme šalju se u Ukrajinu. Međutim, predsjednik države i Sabor odbili su dati suglasnost za obuku ukrajinskih vojnika na poligonima u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trebali smo obučavati Ukrajince
Uvježbavanje Ukrajinaca vojnim vještinama na našim vojnim poligonima trenutačno je najkonkretniji, i kratkoročno najučinkovitiji, doprinos zadržavanju potencijalne ugroze daleko od naših granica. Po broju stanovnika slični smo nordijskim i baltičkim državama. Međutim, zrelost naše političke elite po pitanju nacionalne sigurnosti još je nažalost na razini sitnih žicara iz provincije.
Uvođenje obaveznog vojnog roka sigurno ne bi trebalo biti naš obrambeni prioritet. Pogoršanje sadašnje sigurnosne situacije, sasvim izvjesno, zahtijevalo bi dugotrajniji i obimniji međunarodni angažman profesionalnih postrojbi Hrvatske vojske. To se odnosi na raspoređivanje jedinica Sjevernoatlantskog saveza unutar teritorija članica koje graniče s aktualnim i potencijalnim kriznim žarištem na istoku Europe. Sad se postavlja pitanje koliko su naše profesionalne snage osposobljene, opremljene i popunjene za djelovanje daleko od matičnih baza.
Iako točne brojke nisu poznate, zna se da Hrvatskoj vojsci nedostaje ljudi, streljiva, transportnih sredstava… Modernizacija Oružanih snaga provodi se parcijalno, s trulim kompromisima. Borbeno oklopno vozilo Patria je karakterističan primjer. Samo nekolicina tih oklopnih vozila naoružana je automatskim topom kalibra 30 milimetara i protuoklopnim sustavom SPIKE.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Manjka svega bitnoga i sve je različito
Ostatak od 114 Patria naoružan je samo mitraljezom Browning M2 kalibra 12,7 milimetara. Time je vatrena moć inače izvrsnih borbenih oklopnih vozila degradirana na razinu oklopnih automobila. Naši oklopnici inferiorni su u odnosu na sva suvremena borbena sredstva iste kategorije.
Pored svega, išlo se u nabavu polovnih borbenih pješadijskih vozila M2 Bradley. Dobar posao za uložen novac ili stihijska nabava? Američki M2 Bradley naoružan je automatskim topom M242 Bushmaster kalibra 25 milimetara i protuoklopnim raketama BGM-71 TOW. Dakle, borbena vozila mehaniziranih bojni Hrvatske kopnene vojske bit će naoružana s dva različita kalibra automatskih topova, jednim kalibrom teških mitraljeza i dvije vrste protuoklopnih raketa.
Toliko o sposobnosti planiranja opremanja i modernizacije oružanih snaga. Dakle, osim manjka svega bitnoga za vođenje oružane borbe, raznolikost tipova i vrsta naoružanja višestruko usložnjava logističku podršku, pogotovo izvan nacionalnog teritorija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje priziva savjesti
Rat u Ukrajini i masovna primjena dronova zahtijevaju temeljitu evaluaciju postojeće taktike. Primjena termovizijskih i infracrvenih senzora učinili su bojno polje potpuno transparentnim, danju i noću. Što je nekad bila sigurna pozadina, sad je postalo lako dostupna meta raznim vrstama “pametnih” oružja. Maskiranje, utvrđivanje, kretanje, organizacija logistike, način izvođenja napada i obrane – sve se preispituje. Protuelektroničke mjere više ne primjenjuju isključivo specijalizirane postrojbe; one se izvode na razini pojedinačnog vojnika, vozila ili artiljerijskog oružja.
Ozbiljne vojske već uvelike preispituju dosadašnju taktiku u odnosu na borbena iskustva iz Ukrajine. Također, razrađuju se pasivne i aktivne mjere zaštite, nabavlja se potrebna oprema i uređaji. Što se po tom pitanju radi u našim Oružanim snagama? Volio bih da sam u krivu, ali vjerojatno ništa. Umjesto da se bavi dodatnom obukom i opremanjem profesionalnih postrojbi, Glavni stožer dobio je politički zadatak pripreme i organizacije “predvojničke” obuke za klince!
Sam pristup pripremi i organizaciji tromjesečnog vojnog treninga čini se kao da je izvan vremena i konteksta. Obavezno služenje vojnog roka navodno bi trebalo početi 1. siječnja 2025. godine. To je prekratak rok da bi se obavile sve potrebne pripreme za prijam i obuku prvih ročnika. Od zadnjeg obaveznog regrutiranja u vojsku 2008. godine, kad se čak 90 posto pozvanih mladića pozivalo na priziv savjesti, pa do novog poziva mladićima, prošlo je preko 16 godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li se pozivati u rezervu?
Kao da se ništa nije dogodilo u međuvremenu! Kao da se nastavlja gdje se stalo! Ne postoji niti jedna relevantna studija koja analizira razloge masovnog pozivanja na prigovor savjesti. Ne postoji niti jedno ozbiljno istraživanje o stavu sadašnje generacije mladića o obveznom služenju vojnog roka. Nigdje se ne čuje mišljenje znanstvenika koji se bave vojnom sociologijom, psihologijom ili andragogijom, ako se time u Hrvatskoj uopće netko i bavi?
Nije, niti smije biti, isti pristup prema vojnicima koji dragovoljno stupaju u Oružane snage kao i prema klincima od 18 godina koji će uzeti pušku u ruke po sili zakona. Tko i kad će školovati i pripremiti instruktore koji će voditi brigu o golobradim mladićima? Hoće li program obuke biti prilagođen suvremenim iskustvima ratovanja?
I konačno, klinci trebaju za tri mjeseca steći specifična znanja, vještine i navike. Stjecanje vojnih vještina ima smisla samo ako se održavaju periodičnim ponavljanjem, što se u žargonu naziva “pozivanje u rezervu”. Međutim, većina sadašnjeg pričuvnog sastava nije godinama pozivana na obnovu vojnih znanja i vještina. Što će biti s klincima uvojničenim po receptu ove Vlade, nemaju pojma ni sami predlagači.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odbacite diletantsku ideju
Nitko ne dvoji da je naš obrambeni sustav, zbog višegodišnje nebrige i nestručnog vođenja poprilično zapušten. Nije za utjehu, ali nismo mi jedini. Zbog lošeg političkog vođenja, u sličnoj situaciji našao se velik dio europskih država. Njemački tisak izuzetno je kritičan prema stanju Bundeswehra i bivšoj dugogodišnjoj ministrici Ursuli von der Leyen.
Dok je bila na čelu Ministarstva obrane, sadašnja šefica Europske komisije poprilično je zanemarila borbenu sposobnost njemačkih oružanih snaga. Kao najveći “uspjeh” njenog šefovanja njemačkom vojskom ističe se uvođenje dječjih vrtića unutar vojarni.
Uvođenje obaveznog vojnog roka u trenutačnim okolnostima i na ovakav način uopće neće poboljšati obrambene sposobnosti države. Naprotiv, može se očekivati suprotan efekt. Ograničeni ljudski, materijalni i financijski resursi, umjesto na rješavanje žučnih problema i kritičnih elemenata unutar obrambenog sustava, bit će preusmjereni na efemerne aktivnosti “predvojničke” obuke. Iskreno se nadam da se radi o predizbornom bildanju domoljublja i da će iduća vlada, tko je god sastavio, razborito odbaciti ovu diletantsku ideju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predizborno bildanje domoljublja. Vraćanje vojnog roka diletantizam je koji može ugroziti obrambene sposobnosti države
Riječ je o voluntarističko-političkoj odluci koja nema niti jedno racionalno obrazloženje
Prema strategijskim dokumentima, najozbiljniji sigurnosni izazovi su korupcija, ilegalne migracije i depopulacija. Sumnjam da će mladi novaci biti angažirani u antikorupcijskim operacijama protiv visoko korumpirane državne administracije. Također, malo je vjerojatno očekivati od klinaca ukopavanje na državnoj granici radi obrane Europe od najezde jadnika s istoka. Još je manje izgledan aktivan doprinos regruta u povećanju nataliteta, već iz razloga što će biti fizički izolirani od suprotnog spola
Je li uvođenje obaveznog služenja vojnog roka stvarna potreba ili predizborno bildanje domoljubno-obrambenog narativa? Posljednje izjave ministra obrane Ivana Anušića nedvojbeno potvrđuje odluku Vlade po kojoj će mladići obavezno, a djevojke dragovoljno, biti upućeni na tromjesečno služenje vojnog roka. Glavni stožer Oružanih snaga dobio je zadatak realizacije uvojničavanja muškog dijela hrvatske omladine.
Riječ je o voluntarističko-političkoj odluci koja nema niti jedno racionalno obrazloženje. Nitko nije rekao koja je to sigurnosna prijetnja zbog koje će mladići morati provoditi tri mjeseca u vojarni. Općenito obrazloženje Vlade da se to čini zbog rata u Ukrajini i pogoršanja sigurnosnog okruženja jednostavno nije dovoljno.
Većina građana i sama je svjesna da je ruska agresija na Ukrajinu ozbiljno narušila postojeću sigurnosnu arhitekturu Europe. Ipak, građani od Vlade očekuju mnogo više. Vrlo jednostavno, kao inicijator i pokretač, Vlada mora jasno reći koja to konkretna sigurnosna prijetnja zahtijeva obaveznu tromjesečnu vojnu obuku.
Ročnici u borbi protiv korupcije
Prema strategijskim dokumentima, najozbiljniji sigurnosni izazovi su korupcija, ilegalne migracije i depopulacija. Sumnjam da će mladi novaci biti angažirani u antikorupcijskim operacijama protiv visoko korumpirane državne administracije. Također, malo je vjerojatno očekivati od klinaca ukopavanje na državnoj granici radi obrane Europe od najezde jadnika s istoka. Još je manje izgledan aktivan doprinos regruta u povećanju nataliteta, već iz razloga što će biti fizički izolirani od suprotnog spola.
Šalu na stranu, opća vojna izobrazba potrebna je, i nužna, kad postoji neposredna prijetnja teritorijalnom integritetu i suverenitetu države. Iako naši strategijski dokumenti ne isključuju potpuno takvu mogućnost, njena vjerojatnost je izuzetno mala. Čak ni imperijalistička politika Moskve bitno ne mijenja situaciju sve dok se Ukrajina uspješno brani od ruske agresije. U tom smislu, naš prioritetan strateški interes jest podržati, u okviru naših mogućnosti, obrambeni rat koji vode Ukrajinci.
Nažalost, kao i mnoge druge stvari, Hrvatska to radi polovično. Viškovi naoružanja i vojne opreme šalju se u Ukrajinu. Međutim, predsjednik države i Sabor odbili su dati suglasnost za obuku ukrajinskih vojnika na poligonima u Hrvatskoj.
Trebali smo obučavati Ukrajince
Uvježbavanje Ukrajinaca vojnim vještinama na našim vojnim poligonima trenutačno je najkonkretniji, i kratkoročno najučinkovitiji, doprinos zadržavanju potencijalne ugroze daleko od naših granica. Po broju stanovnika slični smo nordijskim i baltičkim državama. Međutim, zrelost naše političke elite po pitanju nacionalne sigurnosti još je nažalost na razini sitnih žicara iz provincije.
Uvođenje obaveznog vojnog roka sigurno ne bi trebalo biti naš obrambeni prioritet. Pogoršanje sadašnje sigurnosne situacije, sasvim izvjesno, zahtijevalo bi dugotrajniji i obimniji međunarodni angažman profesionalnih postrojbi Hrvatske vojske. To se odnosi na raspoređivanje jedinica Sjevernoatlantskog saveza unutar teritorija članica koje graniče s aktualnim i potencijalnim kriznim žarištem na istoku Europe. Sad se postavlja pitanje koliko su naše profesionalne snage osposobljene, opremljene i popunjene za djelovanje daleko od matičnih baza.
Iako točne brojke nisu poznate, zna se da Hrvatskoj vojsci nedostaje ljudi, streljiva, transportnih sredstava… Modernizacija Oružanih snaga provodi se parcijalno, s trulim kompromisima. Borbeno oklopno vozilo Patria je karakterističan primjer. Samo nekolicina tih oklopnih vozila naoružana je automatskim topom kalibra 30 milimetara i protuoklopnim sustavom SPIKE.
Manjka svega bitnoga i sve je različito
Ostatak od 114 Patria naoružan je samo mitraljezom Browning M2 kalibra 12,7 milimetara. Time je vatrena moć inače izvrsnih borbenih oklopnih vozila degradirana na razinu oklopnih automobila. Naši oklopnici inferiorni su u odnosu na sva suvremena borbena sredstva iste kategorije.
Pored svega, išlo se u nabavu polovnih borbenih pješadijskih vozila M2 Bradley. Dobar posao za uložen novac ili stihijska nabava? Američki M2 Bradley naoružan je automatskim topom M242 Bushmaster kalibra 25 milimetara i protuoklopnim raketama BGM-71 TOW. Dakle, borbena vozila mehaniziranih bojni Hrvatske kopnene vojske bit će naoružana s dva različita kalibra automatskih topova, jednim kalibrom teških mitraljeza i dvije vrste protuoklopnih raketa.
Toliko o sposobnosti planiranja opremanja i modernizacije oružanih snaga. Dakle, osim manjka svega bitnoga za vođenje oružane borbe, raznolikost tipova i vrsta naoružanja višestruko usložnjava logističku podršku, pogotovo izvan nacionalnog teritorija.
Pitanje priziva savjesti
Rat u Ukrajini i masovna primjena dronova zahtijevaju temeljitu evaluaciju postojeće taktike. Primjena termovizijskih i infracrvenih senzora učinili su bojno polje potpuno transparentnim, danju i noću. Što je nekad bila sigurna pozadina, sad je postalo lako dostupna meta raznim vrstama “pametnih” oružja. Maskiranje, utvrđivanje, kretanje, organizacija logistike, način izvođenja napada i obrane – sve se preispituje. Protuelektroničke mjere više ne primjenjuju isključivo specijalizirane postrojbe; one se izvode na razini pojedinačnog vojnika, vozila ili artiljerijskog oružja.
Ozbiljne vojske već uvelike preispituju dosadašnju taktiku u odnosu na borbena iskustva iz Ukrajine. Također, razrađuju se pasivne i aktivne mjere zaštite, nabavlja se potrebna oprema i uređaji. Što se po tom pitanju radi u našim Oružanim snagama? Volio bih da sam u krivu, ali vjerojatno ništa. Umjesto da se bavi dodatnom obukom i opremanjem profesionalnih postrojbi, Glavni stožer dobio je politički zadatak pripreme i organizacije “predvojničke” obuke za klince!
Sam pristup pripremi i organizaciji tromjesečnog vojnog treninga čini se kao da je izvan vremena i konteksta. Obavezno služenje vojnog roka navodno bi trebalo početi 1. siječnja 2025. godine. To je prekratak rok da bi se obavile sve potrebne pripreme za prijam i obuku prvih ročnika. Od zadnjeg obaveznog regrutiranja u vojsku 2008. godine, kad se čak 90 posto pozvanih mladića pozivalo na priziv savjesti, pa do novog poziva mladićima, prošlo je preko 16 godina.
Hoće li se pozivati u rezervu?
Kao da se ništa nije dogodilo u međuvremenu! Kao da se nastavlja gdje se stalo! Ne postoji niti jedna relevantna studija koja analizira razloge masovnog pozivanja na prigovor savjesti. Ne postoji niti jedno ozbiljno istraživanje o stavu sadašnje generacije mladića o obveznom služenju vojnog roka. Nigdje se ne čuje mišljenje znanstvenika koji se bave vojnom sociologijom, psihologijom ili andragogijom, ako se time u Hrvatskoj uopće netko i bavi?
Nije, niti smije biti, isti pristup prema vojnicima koji dragovoljno stupaju u Oružane snage kao i prema klincima od 18 godina koji će uzeti pušku u ruke po sili zakona. Tko i kad će školovati i pripremiti instruktore koji će voditi brigu o golobradim mladićima? Hoće li program obuke biti prilagođen suvremenim iskustvima ratovanja?
I konačno, klinci trebaju za tri mjeseca steći specifična znanja, vještine i navike. Stjecanje vojnih vještina ima smisla samo ako se održavaju periodičnim ponavljanjem, što se u žargonu naziva “pozivanje u rezervu”. Međutim, većina sadašnjeg pričuvnog sastava nije godinama pozivana na obnovu vojnih znanja i vještina. Što će biti s klincima uvojničenim po receptu ove Vlade, nemaju pojma ni sami predlagači.
Odbacite diletantsku ideju
Nitko ne dvoji da je naš obrambeni sustav, zbog višegodišnje nebrige i nestručnog vođenja poprilično zapušten. Nije za utjehu, ali nismo mi jedini. Zbog lošeg političkog vođenja, u sličnoj situaciji našao se velik dio europskih država. Njemački tisak izuzetno je kritičan prema stanju Bundeswehra i bivšoj dugogodišnjoj ministrici Ursuli von der Leyen.
Dok je bila na čelu Ministarstva obrane, sadašnja šefica Europske komisije poprilično je zanemarila borbenu sposobnost njemačkih oružanih snaga. Kao najveći “uspjeh” njenog šefovanja njemačkom vojskom ističe se uvođenje dječjih vrtića unutar vojarni.
Uvođenje obaveznog vojnog roka u trenutačnim okolnostima i na ovakav način uopće neće poboljšati obrambene sposobnosti države. Naprotiv, može se očekivati suprotan efekt. Ograničeni ljudski, materijalni i financijski resursi, umjesto na rješavanje žučnih problema i kritičnih elemenata unutar obrambenog sustava, bit će preusmjereni na efemerne aktivnosti “predvojničke” obuke. Iskreno se nadam da se radi o predizbornom bildanju domoljublja i da će iduća vlada, tko je god sastavio, razborito odbaciti ovu diletantsku ideju.