Najgluplji način da Ukrajina prokocka jasnu političku volju za pobjedu protiv ruskog osvajača je nametanje osobnih političkih ambicija iznad interesa nacionalne obrane i “jedinstva svrhe” svih demokratskih snaga. Veliki korak u tom, posve naopakom, smjeru napravio je ovih dana predsjednik Volodimir Zelenski svojim zasad osujećenim pokušajem smjene glavnog zapovjednika ukrajinskih Oružanih snaga Valerija Zalužnog.
Upućeni u događaje u Bankovoj ne slažu se oko motiva pokušaja smjene. Jedni navode nezadovoljstvo Zelenskog neuspjehom lanjske protuofenzive; drugi tvrde da je riječ o političkom sukobu mogućih rivala na mogućim predsjedničkim izborima; ovi motivi nisu nužno isključivi, prvi može pokrivati drugi. Bez obzira, oba su posve promašena, a činjenica da je Zelenski doista pokušao smijeniti svog zapovjednika je sramotna.
Cijele biblioteke napisane su o “ratovima unutar ratova”, sukobima političara i vojnika u najtežim – i najpresudnijim – uvjetima. Kleš teških muških ega – jer žene su rijetko pripuštane u politiku i u rat – nije neobičan, a nije neobično ni snošenje odgovornosti u hodu. Ma koliko poslovica savjetovala protiv zamjene konja usred trke, zapravo vrijedi ona još otrcanija da je svatko zamjenjiv. Svatko mora biti smjenjiv; inače završimo u Kini Mao Zedonga ili u Rusiji Vladimira Putina.
Odluke donosi Stavka
Događaji ovog tjedna u Kijevu su duboko problematični jer u suštini nije riječ o razilaženju oko ratne strategije, pa čak ni oko uspjeha specifične važne operacije. Za (relativni) neuspjeh ukrajinske protuofenzive nije kriv general Zalužni, kao ni predsjednik Zelenski. Krivi su Joe Biden, Olaf Scholz, Emmanuel Macron i niz njihovih zapadnih kolega, koji su se dvije godine kilavili oko slanja vojne pomoći Ukrajini. Umjesto da Kijevu daju sve što mu treba, pomoć i oprema dolazili su na kapaljku, sve u promašenom strahu da se Moskva ne uvrijedi. Od svih ljudi, to najbolje zna sam Zelenski; optuživati Zalužnog za neuspjeh u takvim uvjetima je uvredljivo.
Zelenski se za trajanja protuofenzive doduše zalagao za koncentrirani pritisak na jednu točku, umjesto Zalužnijeva pokušaja proboja na više pozicija duž fronte, koji se na kraju nije pokazao uspješnim. No, činjenica da je predsjednik vrhovni zapovjednik ne znači i da operativno zapovijeda vojskom.
Odluke donosi Stavka, tijelo poput “glavnog štaba” gdje sjede i Zelenski i Zalužni, a provodi ih glavni zapovjednik. Odnos njih dvojice bio je u nekim navratima nategnut, ali je Zelenski uglavnom imao punu svijest o tome da je možda utjecajan i omiljen, no da je i dalje samo političar i glumac, vojno posve neuk.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grafiti s portretom
Uostalom, Zalužnog je na čelo vojske doveo sam Zelenski. U ljeto 2021. postao je prvi šef ukrajinskih Oružanih snaga koji vojno školovanje nije završio u Sovjetskom Savezu. Danas 51-godišnji Zalužni veteran je rata u Donbasu. Kad je u veljači 2022. počela druga faza Putinova rata protiv Ukrajine, Zalužni je bio jedan od rijetkih među visokim ukrajinskim oficirima koji nije s druge strane fronte imao drugove iz kadetskih dana.
U posljednje dvije godine, Zelenski je postao jedan od najprepoznatljivijih ljudi na svijetu, simbol pravedne borbe Ukrajine za slobodu. “No, vojnici i vojnikinje Ukrajinske vojske borili su se za svoju domovinu. Ako su se na fronti ikome otvoreno divili, to nije bio Zelenski, nego glavni general, Zalužni. Grafiti s njegovim portretom postali su sve češći na šrapnelima prošaranim zidovima zgrada u blizini bojišnice”, piše Yaroslav Trofimov, reporter Wall Street Journala i rođeni Kijevljanin, u nedavno objavljenoj odličnoj povijesti ovog rata Our Enemies Will Vanish, koju preporučujem izdavačima za prijevod.
Ugrožavanje ‘jedinstva svrhe’
Motiv Zelenskog da eliminira Zalužnog nažalost leži više u grafitima s generalovim portretom nego u dvojbenoj taktici lanjske protuofenzive. I zato je posve promašen. Smijenio je Zelenski već neke odgovorne ljude iz samog vrha i to nije bilo problematično. Dapače, usred rata je smijenio popularnog ministra obrane, i dobro je učinio, jer je tako odsjekao barem jedan korupcijski krak koji je potkopavao interese obrane zemlje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali smjena Zalužnog nije vođena plemenitim razlozima, nego predsjednikovim osobnim političkim kalkulacijama. I zato je ugrožavanje “jedinstva svrhe” svih snaga u obrani zemlje nepotrebno, nedopustivo i sramotno.
U Ukrajini je još na snazi izvanredno stanje, što znači da su svi izbori do daljnjeg suspendirani. No, Zelenski je navodno počeo razmišljati o tome kako da obnovi svoj predsjednički mandat, na izvanrednim izborima. Jedini koji bi mu mogao ozbiljno konkurirati za to mjesto je general Zalužni, najpopularniji čovjek u Ukrajini. Iako on sam tvrdi da se ne namjerava baviti politikom, u krugu Zelenskog mu ne vjeruju.
Priprema terena za kampanju
Dapače, kad je Zalužni na Facebooku nedavno objavio fotke sa suprugom, to su interpretirali kao pripremu terena za pokretanje predsjedničke kampanje. Nekoliko dana kasnije, predsjednik je zatražio od njega da odstupi. Zalužni je to odbio, a potom su Zelenskog odbila i dvojica kojima je htio dati posao glavnog zapovjednika. Nakon niza poziva u ured predsjednika, vjerojatno iz Amerike i drugih zapadnih zemalja, Zelenski je navodno odustao od smjene. Nije jasno kako će njih dvojica dalje funkcionirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ove sitne političke igre posve su skaredne u državi koja se bori za opstanak u užasnom ratu. Odgovornost za to posve je na Zelenskom, što god možda Zalužni sanjao; političari donose odluke, ali i snose odgovornost za njih. Da su se u Kijevu oko fotelje počerupali predsjednik i glavni zapovjednik – ništa ne zvuči više kao proizvod propagandne mašine Kremlja. Osim što je žalosna istina. OK, nije zato propao svijet; nadajmo se da će ovo natezanje tu stati i biti brzo zaboravljeno, jer je rat za slobodu Ukrajine i dalje najvažnija bitka našeg vremena.
Predsjednik i general počupali se oko fotelje. Nažalost, to nije izmišljotina Kremlja. Kriv je Zelenski
Događaji ovog tjedna u Kijevu su duboko problematični jer u suštini nije riječ o razilaženju oko ratne strategije
Upućeni u događaje u Bankovoj ne slažu se oko motiva pokušaja smjene. Jedni navode nezadovoljstvo Zelenskog neuspjehom lanjske protuofenzive; drugi tvrde da je riječ o političkom sukobu mogućih rivala na mogućim predsjedničkim izborima; ovi motivi nisu nužno isključivi, prvi može pokrivati drugi. Bez obzira, oba su posve promašena
Najgluplji način da Ukrajina prokocka jasnu političku volju za pobjedu protiv ruskog osvajača je nametanje osobnih političkih ambicija iznad interesa nacionalne obrane i “jedinstva svrhe” svih demokratskih snaga. Veliki korak u tom, posve naopakom, smjeru napravio je ovih dana predsjednik Volodimir Zelenski svojim zasad osujećenim pokušajem smjene glavnog zapovjednika ukrajinskih Oružanih snaga Valerija Zalužnog.
Upućeni u događaje u Bankovoj ne slažu se oko motiva pokušaja smjene. Jedni navode nezadovoljstvo Zelenskog neuspjehom lanjske protuofenzive; drugi tvrde da je riječ o političkom sukobu mogućih rivala na mogućim predsjedničkim izborima; ovi motivi nisu nužno isključivi, prvi može pokrivati drugi. Bez obzira, oba su posve promašena, a činjenica da je Zelenski doista pokušao smijeniti svog zapovjednika je sramotna.
Cijele biblioteke napisane su o “ratovima unutar ratova”, sukobima političara i vojnika u najtežim – i najpresudnijim – uvjetima. Kleš teških muških ega – jer žene su rijetko pripuštane u politiku i u rat – nije neobičan, a nije neobično ni snošenje odgovornosti u hodu. Ma koliko poslovica savjetovala protiv zamjene konja usred trke, zapravo vrijedi ona još otrcanija da je svatko zamjenjiv. Svatko mora biti smjenjiv; inače završimo u Kini Mao Zedonga ili u Rusiji Vladimira Putina.
Odluke donosi Stavka
Događaji ovog tjedna u Kijevu su duboko problematični jer u suštini nije riječ o razilaženju oko ratne strategije, pa čak ni oko uspjeha specifične važne operacije. Za (relativni) neuspjeh ukrajinske protuofenzive nije kriv general Zalužni, kao ni predsjednik Zelenski. Krivi su Joe Biden, Olaf Scholz, Emmanuel Macron i niz njihovih zapadnih kolega, koji su se dvije godine kilavili oko slanja vojne pomoći Ukrajini. Umjesto da Kijevu daju sve što mu treba, pomoć i oprema dolazili su na kapaljku, sve u promašenom strahu da se Moskva ne uvrijedi. Od svih ljudi, to najbolje zna sam Zelenski; optuživati Zalužnog za neuspjeh u takvim uvjetima je uvredljivo.
Zelenski se za trajanja protuofenzive doduše zalagao za koncentrirani pritisak na jednu točku, umjesto Zalužnijeva pokušaja proboja na više pozicija duž fronte, koji se na kraju nije pokazao uspješnim. No, činjenica da je predsjednik vrhovni zapovjednik ne znači i da operativno zapovijeda vojskom.
Odluke donosi Stavka, tijelo poput “glavnog štaba” gdje sjede i Zelenski i Zalužni, a provodi ih glavni zapovjednik. Odnos njih dvojice bio je u nekim navratima nategnut, ali je Zelenski uglavnom imao punu svijest o tome da je možda utjecajan i omiljen, no da je i dalje samo političar i glumac, vojno posve neuk.
Grafiti s portretom
Uostalom, Zalužnog je na čelo vojske doveo sam Zelenski. U ljeto 2021. postao je prvi šef ukrajinskih Oružanih snaga koji vojno školovanje nije završio u Sovjetskom Savezu. Danas 51-godišnji Zalužni veteran je rata u Donbasu. Kad je u veljači 2022. počela druga faza Putinova rata protiv Ukrajine, Zalužni je bio jedan od rijetkih među visokim ukrajinskim oficirima koji nije s druge strane fronte imao drugove iz kadetskih dana.
U posljednje dvije godine, Zelenski je postao jedan od najprepoznatljivijih ljudi na svijetu, simbol pravedne borbe Ukrajine za slobodu. “No, vojnici i vojnikinje Ukrajinske vojske borili su se za svoju domovinu. Ako su se na fronti ikome otvoreno divili, to nije bio Zelenski, nego glavni general, Zalužni. Grafiti s njegovim portretom postali su sve češći na šrapnelima prošaranim zidovima zgrada u blizini bojišnice”, piše Yaroslav Trofimov, reporter Wall Street Journala i rođeni Kijevljanin, u nedavno objavljenoj odličnoj povijesti ovog rata Our Enemies Will Vanish, koju preporučujem izdavačima za prijevod.
Ugrožavanje ‘jedinstva svrhe’
Motiv Zelenskog da eliminira Zalužnog nažalost leži više u grafitima s generalovim portretom nego u dvojbenoj taktici lanjske protuofenzive. I zato je posve promašen. Smijenio je Zelenski već neke odgovorne ljude iz samog vrha i to nije bilo problematično. Dapače, usred rata je smijenio popularnog ministra obrane, i dobro je učinio, jer je tako odsjekao barem jedan korupcijski krak koji je potkopavao interese obrane zemlje.
Ali smjena Zalužnog nije vođena plemenitim razlozima, nego predsjednikovim osobnim političkim kalkulacijama. I zato je ugrožavanje “jedinstva svrhe” svih snaga u obrani zemlje nepotrebno, nedopustivo i sramotno.
U Ukrajini je još na snazi izvanredno stanje, što znači da su svi izbori do daljnjeg suspendirani. No, Zelenski je navodno počeo razmišljati o tome kako da obnovi svoj predsjednički mandat, na izvanrednim izborima. Jedini koji bi mu mogao ozbiljno konkurirati za to mjesto je general Zalužni, najpopularniji čovjek u Ukrajini. Iako on sam tvrdi da se ne namjerava baviti politikom, u krugu Zelenskog mu ne vjeruju.
Priprema terena za kampanju
Dapače, kad je Zalužni na Facebooku nedavno objavio fotke sa suprugom, to su interpretirali kao pripremu terena za pokretanje predsjedničke kampanje. Nekoliko dana kasnije, predsjednik je zatražio od njega da odstupi. Zalužni je to odbio, a potom su Zelenskog odbila i dvojica kojima je htio dati posao glavnog zapovjednika. Nakon niza poziva u ured predsjednika, vjerojatno iz Amerike i drugih zapadnih zemalja, Zelenski je navodno odustao od smjene. Nije jasno kako će njih dvojica dalje funkcionirati.
Ove sitne političke igre posve su skaredne u državi koja se bori za opstanak u užasnom ratu. Odgovornost za to posve je na Zelenskom, što god možda Zalužni sanjao; političari donose odluke, ali i snose odgovornost za njih. Da su se u Kijevu oko fotelje počerupali predsjednik i glavni zapovjednik – ništa ne zvuči više kao proizvod propagandne mašine Kremlja. Osim što je žalosna istina. OK, nije zato propao svijet; nadajmo se da će ovo natezanje tu stati i biti brzo zaboravljeno, jer je rat za slobodu Ukrajine i dalje najvažnija bitka našeg vremena.