Jutrošnjim ubojstvom kosovskog policajca i ranjavanjem dvojice njegovih kolega na sjeveru Kosova, u općini Zvečan, najnoviji ciklus krize na Kosovu – započet odlaskom Srba iz državnih institucija, a nastavljen raspisivanjem lokalnih izbora na većinski srpskom sjeveru, nakon toga i preuzimanjem tih općina od strane albanskih dužnosnika te kasnijim masovnih demonstracijama lokalnih Srba – rezultirao je najgorim mogućim ishodom i nužno nas doveo do pitanja je li moguć novi rat na Kosovu.
Ako je vjerovati službenim informacijama koje dolaze od strane kosovskog premijera i policije, radilo se o profesionalno organiziranoj zasjedi, za koju su posve logično optužili Srbe. Jedina pak reakcija iz Beograda koju do sada imamo je ona predsjednika Skupštine Vladimira Orlića, koji je opet sasvim logično zamjerio Kurtiju da je opružio Srbe bez ikakve istrage i stvarnih dokaza.
Srbija nakon dugo nevremena nije glavni troublemaker
Ovome je pak prethodio govor Aleksandra Vučića na Općoj skupštini UN-a kojeg je dobrim dijelom posvetio Kosovu i napadu NATO-a na Srbiju, uz prepoznatljivo negiranje bilo kakve uloge Srbije u ratnim zločinima koja je do svega dovela, a Vučićevom govoru prethodio je neuspjeh još jednih pregovora između njega i kosovskog premijera Kurtija, uz posredovanje Europske unije, prije deset dana, nakon kojih je Kurti optužio Vučića, Miroslava Lajčaka i Josepa Borrella da su koordinirali stavove protiv Kosova. Svakako, možda i prvi put u pregovorima i krizama nakon postjugoslavenskih ratova, Srbija u međunarodnoj zajednici nije ispala kao ključni troublemaker.
Kad sve navedeno pokušamo svesti na osnovno, vidimo da su pregovori zapravo propali, da nijedna strana nije spremna napustiti početne pozicije i da je ubijen prvi čovjek, k tome policajac, i to uz pomoć barikade na cesti i maskiranih lica te da su nakon toga zatvoreni granični prelazi prema Srbiji, tj. onemogućen je ulazak iz Srbije na Kosovo.
Užasan i već toliko puta viđen scenarij na Balkanu
Ovaj užasan scenarij je već toliko puta viđen u ovdašnjim ratovima i uvijek je do sada vodio u ozbiljan ratni sukob da je jednostavno nemoguće ne postaviti pitanje hoće li se to sada ponoviti,
odnosno, je li moguć novi rat na Kosovu.
Iz dosadašnjeg iskustva sve bi vodilo k tome. S druge pak strane, iz činjenice da na Kosovu jesu prisutne međunarodne snage i da su one prisutne i u Bosni i Hercegovini, kao i da se čitava međunarodna diplomacija, pa i NATO, nalaze u stanju pripravnosti nakon napada Rusije na Ukrajinu, odgovor bi bio negativan. Tim prije što je već spomenuti Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik Europske unije za dijalog Beograda i Kosova, jutros stigao na Kosovo nakon vijesti o ubojstvu policajca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, s treće strane, imajući u vidu posvemašnje nesnalaženje međunarodne diplomacije koje je posljednjih godina omogućilo eskalaciju krize na Kosovu, ali i potpunu nefunkcionalnost Bosne i
Hercegovine i dovođenje te zemlje na rub unutrašnjeg sukoba, s nikad većim međunacionalnim nepovjerenjem od rata, kao i permanentnu višegodišnju krizu u Crnoj Gori, ne postoji nitko tko bi
mogao argumentirano tvrditi da je novi rat na Kosovu nemoguć.
Međunarodna zajednica prespavala rat u Nagorno Karabahu
Postoji tu i četvrta stvar, a ta je da Kurti jednostavno nema političkog prostora za povlačenje, što isto vrijedi i za Aleksandra Vučića, kojeg prosvjedni val opozicije u Srbiji jeste uspio zaljuljati, uslijed čega imamo dugotrajnu i posve nerješivu pat-poziciju, za sukob motivirane aktere i konfuznu međunarodnu zajednicu, odnosno sve preduvjete za najgori scenarij. Pridodamo li tome i činjenicu da je prije par dana međunarodna zajednica prespavala rat između Azerbejdžana i armenske zajednice u Nagorno-Karabahu, čemu je prethodilo to da je prespavala dugotrajnu humanitarnu katastrofu tamo, optimizmu teško može biti mjesta.
Hoće li se taj scenarij uspjeti izbjeći, u ovom trenutku vjerojatno ne može nitko garantirati, što znači da možemo očekivati sve. Ako bi se pak najgora eskalacija dogodila, nema nikakve sumnje da bi se prelila i na Bosnu i Hercegovinu, a vrlo vjerojatno i na Crnu Goru, pri čemu bi posljedice za čitavu regiju, ali i za Europsku uniju bile nesagledive.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pregovori Beograda i Prištine propali, pala prva žrtva, Kurti i Vučić stjerani u kut. Je li Kosovo na rubu novog rata?
Nemoguće je ne postaviti pitanje hoće li se scenarij kakav je na Balkanu već viđen ponoviti
Pridodamo li svemu i činjenicu da je prije par dana međunarodna zajednica prespavala rat između Azerbejdžana i armenske zajednice u Nagorno-Karabahu, čemu je prethodilo to da je prespavala dugotrajnu humanitarnu katastrofu tamo, optimizmu teško može biti mjesta
Jutrošnjim ubojstvom kosovskog policajca i ranjavanjem dvojice njegovih kolega na sjeveru Kosova, u općini Zvečan, najnoviji ciklus krize na Kosovu – započet odlaskom Srba iz državnih institucija, a nastavljen raspisivanjem lokalnih izbora na većinski srpskom sjeveru, nakon toga i preuzimanjem tih općina od strane albanskih dužnosnika te kasnijim masovnih demonstracijama lokalnih Srba – rezultirao je najgorim mogućim ishodom i nužno nas doveo do pitanja je li moguć novi rat na Kosovu.
Ako je vjerovati službenim informacijama koje dolaze od strane kosovskog premijera i policije, radilo se o profesionalno organiziranoj zasjedi, za koju su posve logično optužili Srbe. Jedina pak reakcija iz Beograda koju do sada imamo je ona predsjednika Skupštine Vladimira Orlića, koji je opet sasvim logično zamjerio Kurtiju da je opružio Srbe bez ikakve istrage i stvarnih dokaza.
Srbija nakon dugo nevremena nije glavni troublemaker
Ovome je pak prethodio govor Aleksandra Vučića na Općoj skupštini UN-a kojeg je dobrim dijelom posvetio Kosovu i napadu NATO-a na Srbiju, uz prepoznatljivo negiranje bilo kakve uloge Srbije u ratnim zločinima koja je do svega dovela, a Vučićevom govoru prethodio je neuspjeh još jednih pregovora između njega i kosovskog premijera Kurtija, uz posredovanje Europske unije, prije deset dana, nakon kojih je Kurti optužio Vučića, Miroslava Lajčaka i Josepa Borrella da su koordinirali stavove protiv Kosova. Svakako, možda i prvi put u pregovorima i krizama nakon postjugoslavenskih ratova, Srbija u međunarodnoj zajednici nije ispala kao ključni troublemaker.
Kad sve navedeno pokušamo svesti na osnovno, vidimo da su pregovori zapravo propali, da nijedna strana nije spremna napustiti početne pozicije i da je ubijen prvi čovjek, k tome policajac, i to uz pomoć barikade na cesti i maskiranih lica te da su nakon toga zatvoreni granični prelazi prema Srbiji, tj. onemogućen je ulazak iz Srbije na Kosovo.
Užasan i već toliko puta viđen scenarij na Balkanu
Ovaj užasan scenarij je već toliko puta viđen u ovdašnjim ratovima i uvijek je do sada vodio u ozbiljan ratni sukob da je jednostavno nemoguće ne postaviti pitanje hoće li se to sada ponoviti,
odnosno, je li moguć novi rat na Kosovu.
Iz dosadašnjeg iskustva sve bi vodilo k tome. S druge pak strane, iz činjenice da na Kosovu jesu prisutne međunarodne snage i da su one prisutne i u Bosni i Hercegovini, kao i da se čitava međunarodna diplomacija, pa i NATO, nalaze u stanju pripravnosti nakon napada Rusije na Ukrajinu, odgovor bi bio negativan. Tim prije što je već spomenuti Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik Europske unije za dijalog Beograda i Kosova, jutros stigao na Kosovo nakon vijesti o ubojstvu policajca.
No, s treće strane, imajući u vidu posvemašnje nesnalaženje međunarodne diplomacije koje je posljednjih godina omogućilo eskalaciju krize na Kosovu, ali i potpunu nefunkcionalnost Bosne i
Hercegovine i dovođenje te zemlje na rub unutrašnjeg sukoba, s nikad većim međunacionalnim nepovjerenjem od rata, kao i permanentnu višegodišnju krizu u Crnoj Gori, ne postoji nitko tko bi
mogao argumentirano tvrditi da je novi rat na Kosovu nemoguć.
Međunarodna zajednica prespavala rat u Nagorno Karabahu
Postoji tu i četvrta stvar, a ta je da Kurti jednostavno nema političkog prostora za povlačenje, što isto vrijedi i za Aleksandra Vučića, kojeg prosvjedni val opozicije u Srbiji jeste uspio zaljuljati, uslijed čega imamo dugotrajnu i posve nerješivu pat-poziciju, za sukob motivirane aktere i konfuznu međunarodnu zajednicu, odnosno sve preduvjete za najgori scenarij. Pridodamo li tome i činjenicu da je prije par dana međunarodna zajednica prespavala rat između Azerbejdžana i armenske zajednice u Nagorno-Karabahu, čemu je prethodilo to da je prespavala dugotrajnu humanitarnu katastrofu tamo, optimizmu teško može biti mjesta.
Hoće li se taj scenarij uspjeti izbjeći, u ovom trenutku vjerojatno ne može nitko garantirati, što znači da možemo očekivati sve. Ako bi se pak najgora eskalacija dogodila, nema nikakve sumnje da bi se prelila i na Bosnu i Hercegovinu, a vrlo vjerojatno i na Crnu Goru, pri čemu bi posljedice za čitavu regiju, ali i za Europsku uniju bile nesagledive.