Pa još – bivši direktor državne firme kojem se Viberom rutinski šalju želje i pozdravi oko zapošljavanja s vrha stranke, pa sadašnji za kojeg je sve to ne-tema, pa dodatno povlačenje javnosti za nos odugovlačenjem oko odgovora na pitanja koje je ova priča otvorila. Sve do, jasno, premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića za vrijeme čije vladavine je u ovoj zemlji bilo kakva politička odgovornost za bilo što postala posve apstraktna imenica.
Slikovito i rutinski
Sama priča o zapošljavanju Nike Dujmovića tu je tek sitni detalj, gotovo zanemariv po svom razmjeru u zemlji u kojoj ministrica za deset milijuna kuna preplaćuje nepotrebni komad softvera (a premijer je hvali da je bila sjajna – nakon hapšenja) ili u kojoj firma pod kontrolom vladajuće stranke bude posrednica u pljački Ine vrijednoj milijardu kuna.
Međutim, ova priča s Vladinim glasnogovornikom, njegovim prijateljem i Hrvatskim šumama toliko je tipična, slikovita i rutinska da izaziva možda i veću mučninu od svih silnih afera s koferima otuđenog novca. Jer, malo kome u Hrvatskoj zapošljavanje čovjeka bez potrebnih stručnih kvalifikacija, ali očito dobrim zaleđem u politici, može zvučati kao nešto o čemu nije čuo ili svjedočio premnogo puta.
Manevar Buzet-Zagreb
U konkretnom slučaju, da podsjetimo, Milićev prijatelj je primljen na natječaj za pripravnika u Hrvatskim šumama iako nije imao završen fakultet koji se tražio na natječaju. Izvuklo ga je, tvrdili su iz ove državne firme, to što je bio jedini kandidat za radno mjesto u Buzetu.
Kako smo, međutim, doznali mjesec dana kasnije, Dujmović je s prvim danom svog pripravničkog staža premješten u svoj grad, Zagreb. Što znači da je 11 kandidata koji nisu primljeni na radno mjesto u Zagrebu – a svi su, za razliku od njega, ispunjavali uvjete iz natječaja – ostalo namagarčeno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Manipulacija i krizno komuniciranje
Kad je pukla afera s porukama koje je oko zapošljavanja kadrova s ljudima iz vrha vlasti (“svoje” ljude gurali su, recimo, i današnji glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičič i ministar gospodarstva Davor Filipović) izmjenjivao bivši direktor Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić, u Hrvatskim šumama su ispočetka slali odgovore na novinarske upite. Da bi, kad im je valjda postalo jasno da je stvar neobranjiva, odjednom odlučili prekinuti komunikaciju s medijima.
Manevar je to iz udžbenika o manipulativnom kriznom komuniciranju. Jer, politička šteta u slučaju u kojem se pritisak javnosti neprekinuto povećava danima je daleko veća nego u onom kad se nastavci priče objavljuju s tjednima ili mjesecima razmaka – a taj mjesec je kupljen time što se odgovore na pitanja moglo dobiti samo pozivanjem na Zakon o pravu na pristup informacijama.
“Skretanje pažnje”
Ostaje, međutim, činjenica da je u državnoj firmi, bez potrebnih kvalifikacija i uz manevar s ruba zakona zaposlen prijatelj visokog državnog dužnosnika. Da ni sadašnji predsjednik uprave Hrvatskih šuma u tome ne vide ništa sporno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štoviše, Nediljko Dujić smatra da se radi o “skretanju pozornosti” i “ne-temi”. Da Plenkoviću ne pada na pamet ni u najgorim noćnim morama da nešto o odgovornosti priupita sve one koji su sudjelovali u prepiskama oko zapošljavanja s bivšim direktorom Hrvatskih šuma.
“Biti ili ne biti za hrvatski narod”
Ostaje, dakako, i jedanaest mladih ljudi sasvim valjanih kvalifikacija koji su ostali kratkih rukava na natječaju čije uvjete nije zadovoljavao prijatelj glasnogovornika Vlade. I mučan osjećaj sasvim opuštene rutine kojom je operacija njegovog zapošljavanja izvedena.
Ostaje i – “demografska revitalizacija”. Ona za koju je Plenković dobar dio prošlog mjeseca, s raznih obljetnica svoje stanke, tvrdio kako je “pitanje biti ili ne biti za hrvatski narod”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priča o zapošljavanju prijatelja glasnogovornika Vlade toliko je tipična da možda izaziva i veću mučninu od koruptivnih afera
Telegram je jučer otkrio novi zaplet u aferi zapošljavanja prijatelja Marka Milića
Ostaje, međutim, činjenica da je u državnoj firmi, bez potrebnih kvalifikacija i uz manevar s ruba zakona zaposlen prijatelj visokog državnog dužnosnika. Da ni sadašnji predsjednik uprave Hrvatskih šuma u tome ne vide ništa sporno
Tako je to u Hrvatskoj – vrišti upravo iz svake rečenice vezane uz priču o zapošljavanju prijatelja Vladinog glasnogovornika Marka Milića u Hrvatskim šumama. Sve je tu, i kandidat s dobrom vezom u politici, ali bez natječajem traženih uvjeta, i državna firma, i suptilno manevriranje kako bi ga se zaposlilo u gradu u kojem živi.
Pa još – bivši direktor državne firme kojem se Viberom rutinski šalju želje i pozdravi oko zapošljavanja s vrha stranke, pa sadašnji za kojeg je sve to ne-tema, pa dodatno povlačenje javnosti za nos odugovlačenjem oko odgovora na pitanja koje je ova priča otvorila. Sve do, jasno, premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića za vrijeme čije vladavine je u ovoj zemlji bilo kakva politička odgovornost za bilo što postala posve apstraktna imenica.
Slikovito i rutinski
Sama priča o zapošljavanju Nike Dujmovića tu je tek sitni detalj, gotovo zanemariv po svom razmjeru u zemlji u kojoj ministrica za deset milijuna kuna preplaćuje nepotrebni komad softvera (a premijer je hvali da je bila sjajna – nakon hapšenja) ili u kojoj firma pod kontrolom vladajuće stranke bude posrednica u pljački Ine vrijednoj milijardu kuna.
Međutim, ova priča s Vladinim glasnogovornikom, njegovim prijateljem i Hrvatskim šumama toliko je tipična, slikovita i rutinska da izaziva možda i veću mučninu od svih silnih afera s koferima otuđenog novca. Jer, malo kome u Hrvatskoj zapošljavanje čovjeka bez potrebnih stručnih kvalifikacija, ali očito dobrim zaleđem u politici, može zvučati kao nešto o čemu nije čuo ili svjedočio premnogo puta.
Manevar Buzet-Zagreb
U konkretnom slučaju, da podsjetimo, Milićev prijatelj je primljen na natječaj za pripravnika u Hrvatskim šumama iako nije imao završen fakultet koji se tražio na natječaju. Izvuklo ga je, tvrdili su iz ove državne firme, to što je bio jedini kandidat za radno mjesto u Buzetu.
Kako smo, međutim, doznali mjesec dana kasnije, Dujmović je s prvim danom svog pripravničkog staža premješten u svoj grad, Zagreb. Što znači da je 11 kandidata koji nisu primljeni na radno mjesto u Zagrebu – a svi su, za razliku od njega, ispunjavali uvjete iz natječaja – ostalo namagarčeno.
Manipulacija i krizno komuniciranje
Kad je pukla afera s porukama koje je oko zapošljavanja kadrova s ljudima iz vrha vlasti (“svoje” ljude gurali su, recimo, i današnji glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičič i ministar gospodarstva Davor Filipović) izmjenjivao bivši direktor Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić, u Hrvatskim šumama su ispočetka slali odgovore na novinarske upite. Da bi, kad im je valjda postalo jasno da je stvar neobranjiva, odjednom odlučili prekinuti komunikaciju s medijima.
Manevar je to iz udžbenika o manipulativnom kriznom komuniciranju. Jer, politička šteta u slučaju u kojem se pritisak javnosti neprekinuto povećava danima je daleko veća nego u onom kad se nastavci priče objavljuju s tjednima ili mjesecima razmaka – a taj mjesec je kupljen time što se odgovore na pitanja moglo dobiti samo pozivanjem na Zakon o pravu na pristup informacijama.
“Skretanje pažnje”
Ostaje, međutim, činjenica da je u državnoj firmi, bez potrebnih kvalifikacija i uz manevar s ruba zakona zaposlen prijatelj visokog državnog dužnosnika. Da ni sadašnji predsjednik uprave Hrvatskih šuma u tome ne vide ništa sporno.
Štoviše, Nediljko Dujić smatra da se radi o “skretanju pozornosti” i “ne-temi”. Da Plenkoviću ne pada na pamet ni u najgorim noćnim morama da nešto o odgovornosti priupita sve one koji su sudjelovali u prepiskama oko zapošljavanja s bivšim direktorom Hrvatskih šuma.
“Biti ili ne biti za hrvatski narod”
Ostaje, dakako, i jedanaest mladih ljudi sasvim valjanih kvalifikacija koji su ostali kratkih rukava na natječaju čije uvjete nije zadovoljavao prijatelj glasnogovornika Vlade. I mučan osjećaj sasvim opuštene rutine kojom je operacija njegovog zapošljavanja izvedena.
Ostaje i – “demografska revitalizacija”. Ona za koju je Plenković dobar dio prošlog mjeseca, s raznih obljetnica svoje stanke, tvrdio kako je “pitanje biti ili ne biti za hrvatski narod”.