Politika jest izrazito dinamična djelatnost, ali u Hrvatskoj kao da probija sve granice vlastitih zakonitosti. Evo, recimo, davnog listopada ove godine, u problemima se našao jedan od omiljenih ministara Andreja Plenkovića, Gordan Grlić Radman.
Tko bi rekao danas, cijeli jedan eon kasnije, da će u samo dva mjeseca biti promptno izbačena iz Vlade čak dvojica premijeru dragih ministara – Mario Banožić i Davor Filipović? A da će ministar obrane i predsjednik Republike funkcionirati skladno, kao da je Ustav u ovoj zemlji opet postao dokument iznad političkih prepucavanja? Luda, ludo brza vremena…
Prosjački štap za ministra
Ali kako se u brzini znaju propustiti i zaboraviti bitne stvari i neraščišćene afere, sjajno je da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nakratko opet skrenulo pažnju na Grlić Radmana, koji se tog davnog listopada ove godine našao u problemima zbog imovinske kartice. Nije, eto, u njoj prijavio pišljivih 1,8 milijuna eura prihoda od raznih dividendi. Iako je od početka mandata imao mišljenje Povjerenstva po kojem je upravo trebao napraviti to – prijaviti prihod koji je dobivao na ime vlasničkog udjela u raznim tvrtkama.
Povjerenstvo je zbog tog propusta ovog tjedna ministru vanjskih i europskih poslova odrezalo kazno od 5300 eura, a sam premijer Plenković svečano obećao da će se pobrinuti da Grlić Radman postupi po odluci Povjerenstva. S obzirom na to da mu kazna iznosi tek 0,29 posto samo od neprijavljenih prihoda, teško da će ministra premijerova briga baciti na prosjački štap.
A di su pare?
Sve to je, dakako, savršeno nebitno za cijeli problem koji je otvorila priča o ministrovim primanjima. A koji pokazuje da je borba protiv sukoba interesa u ovoj zemlji u najbolju ruku tek paradna, poput Plenkovićevog obećanja da će se pobrinuti da Grlić Radman postupi po odluci Povjerenstva.
Na ključno i jedino doista bitno pitanje u vezi s financijama smušenog ministra – ono “di su pare” – naime, ne samo da nismo, niti ćemo dobiti odgovor. Pardon, dobit ćemo odgovor za samo 5300 od ukupno skoro 1,6 milijuna eura iz imovinske kartice čija je sudbina nepoznata. Osim siće za kaznu, dakle, javnost i dalje neće znati što se, pobogu dogodilo sa silnim novcima koje je ministar dobio na ime suvlasništva u praktički monopolističkoj kompaniji koja se bavi zbrinjavanjem životinjskih lešina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rezervne čarape i kalupi za kolače
Kako smo već i pisali, ministrova imovinska kartica s konačno prijavljenim prihodima i dalje ne ispunjava najosnovniji smisao postojanja imovinskih kartica kao alata za borbu protiv sukoba interesa i korupcije. Jer, konačno upisane gomile novaca koje je Grlić Radman uprihodio, nema nigdje na – drugoj strani. Niti je kupio nove nekretnine, niti mu se značajno povećala štednja, niti je potrošio na niz bijesnih pokretnina, na kakve se već može zdrobiti više od milijun i po eura. Što se dogodilo s tim novcima, dakle, i dalje ne zna javnost, a ne zna ni Povjerenstvo.
Da Grlić Radman u podrumu obiteljske kuće pliva na hrpi novčanica, kao nekad Baja Patak u davnom stripu, svejedno bi ih trebao prijaviti u rubrici štednja. Da je kupio nešto jako vrijedno, također. Kako je izrazito malo vjerojatno da je cca 12 milijuna nekadašnjih kuna ministar potrošio na rezervne čarape i kalupe za kolače, o sudbini tog novca može se postaviti sva sila nevjerojatnih, pa i uznemirujućih pitanja od kojih mnoga prelaze na pogrešnu stranu zakonitog ponašanja.
Mreža, Fimi media ili – Sergej Lavrov?
Je li, ostajemo dakako na razini puke špekulacije koju otvara ministrova netransparentnost, možda taj novac utrošen na “korektno” izvještavanje u medijima, kakvo smo vidjeli u aferi Mreža? Je li možda 1,6 milijuna eura otišlo u stranački crni fond, kao u aferi Fimi media? Je li ministar novce možebitno potrošio na sva ikad otisnuta izdanja poezije Sergeja Lavrova?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nemamo pojma, a mogućnosti su neograničene. Kazna koju je Povjerenstvo izreklo Grlić Radmanu zbog neprijavljivanja prihoda, nažalost, predstavlja tek lošu simulaciju obavljenog posla na pokušaju sprječavanja sukoba interesa.
“Istinito i potpuno”
I sve će ostati na tome. Povjerenstvo je, uostalom, na pitanje Telegrama iz listopada o tome hoće li pokušati ustanoviti “di su pare” odgovorilo kako na svojim edukacijama i u mišljenjima upućuju dužnosnike da sve rubrike u imovinskim karticama popunjavaju “istinito i potpuno”.
Dakle, sve je u redu. Plenković će se pobrinuti da Grlić Radman plati “golemu” kaznu, Povjerenstvo nastaviti govoriti dužnosnicima da trebaju biti uzorni đaci, a cinici smišljati moguće puteve novca na koji nitko ne obraća pažnju. A ako nekom treba baš golema količina poezije na ruskom, neka baci oko na Njuškalo. Nikad ne znaš…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radman nije kupio stančić u Monte Carlu ni bijesnog Ferrarija. Postavlja se pitanje - gdje je nestalo onih milijun i pol eura?
Grlić Radman ne kani, niti ga itko traži da objasni što je napravio s 1,6 milijuna eura donedavno neprijavljenih prihoda
Je li, ostajemo dakako na razini puke špekulacije koju otvara ministrova netransparentnost, možda taj novac utrošen na “korektno” izvještavanje u medijima, kakvo smo vidjeli u aferi Mreža? Je li možda 1,6 milijuna eura otišlo u stranački crni fond, kao u aferi Fimi media?
Politika jest izrazito dinamična djelatnost, ali u Hrvatskoj kao da probija sve granice vlastitih zakonitosti. Evo, recimo, davnog listopada ove godine, u problemima se našao jedan od omiljenih ministara Andreja Plenkovića, Gordan Grlić Radman.
Tko bi rekao danas, cijeli jedan eon kasnije, da će u samo dva mjeseca biti promptno izbačena iz Vlade čak dvojica premijeru dragih ministara – Mario Banožić i Davor Filipović? A da će ministar obrane i predsjednik Republike funkcionirati skladno, kao da je Ustav u ovoj zemlji opet postao dokument iznad političkih prepucavanja? Luda, ludo brza vremena…
Prosjački štap za ministra
Ali kako se u brzini znaju propustiti i zaboraviti bitne stvari i neraščišćene afere, sjajno je da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nakratko opet skrenulo pažnju na Grlić Radmana, koji se tog davnog listopada ove godine našao u problemima zbog imovinske kartice. Nije, eto, u njoj prijavio pišljivih 1,8 milijuna eura prihoda od raznih dividendi. Iako je od početka mandata imao mišljenje Povjerenstva po kojem je upravo trebao napraviti to – prijaviti prihod koji je dobivao na ime vlasničkog udjela u raznim tvrtkama.
Povjerenstvo je zbog tog propusta ovog tjedna ministru vanjskih i europskih poslova odrezalo kazno od 5300 eura, a sam premijer Plenković svečano obećao da će se pobrinuti da Grlić Radman postupi po odluci Povjerenstva. S obzirom na to da mu kazna iznosi tek 0,29 posto samo od neprijavljenih prihoda, teško da će ministra premijerova briga baciti na prosjački štap.
A di su pare?
Sve to je, dakako, savršeno nebitno za cijeli problem koji je otvorila priča o ministrovim primanjima. A koji pokazuje da je borba protiv sukoba interesa u ovoj zemlji u najbolju ruku tek paradna, poput Plenkovićevog obećanja da će se pobrinuti da Grlić Radman postupi po odluci Povjerenstva.
Na ključno i jedino doista bitno pitanje u vezi s financijama smušenog ministra – ono “di su pare” – naime, ne samo da nismo, niti ćemo dobiti odgovor. Pardon, dobit ćemo odgovor za samo 5300 od ukupno skoro 1,6 milijuna eura iz imovinske kartice čija je sudbina nepoznata. Osim siće za kaznu, dakle, javnost i dalje neće znati što se, pobogu dogodilo sa silnim novcima koje je ministar dobio na ime suvlasništva u praktički monopolističkoj kompaniji koja se bavi zbrinjavanjem životinjskih lešina.
Rezervne čarape i kalupi za kolače
Kako smo već i pisali, ministrova imovinska kartica s konačno prijavljenim prihodima i dalje ne ispunjava najosnovniji smisao postojanja imovinskih kartica kao alata za borbu protiv sukoba interesa i korupcije. Jer, konačno upisane gomile novaca koje je Grlić Radman uprihodio, nema nigdje na – drugoj strani. Niti je kupio nove nekretnine, niti mu se značajno povećala štednja, niti je potrošio na niz bijesnih pokretnina, na kakve se već može zdrobiti više od milijun i po eura. Što se dogodilo s tim novcima, dakle, i dalje ne zna javnost, a ne zna ni Povjerenstvo.
Da Grlić Radman u podrumu obiteljske kuće pliva na hrpi novčanica, kao nekad Baja Patak u davnom stripu, svejedno bi ih trebao prijaviti u rubrici štednja. Da je kupio nešto jako vrijedno, također. Kako je izrazito malo vjerojatno da je cca 12 milijuna nekadašnjih kuna ministar potrošio na rezervne čarape i kalupe za kolače, o sudbini tog novca može se postaviti sva sila nevjerojatnih, pa i uznemirujućih pitanja od kojih mnoga prelaze na pogrešnu stranu zakonitog ponašanja.
Mreža, Fimi media ili – Sergej Lavrov?
Je li, ostajemo dakako na razini puke špekulacije koju otvara ministrova netransparentnost, možda taj novac utrošen na “korektno” izvještavanje u medijima, kakvo smo vidjeli u aferi Mreža? Je li možda 1,6 milijuna eura otišlo u stranački crni fond, kao u aferi Fimi media? Je li ministar novce možebitno potrošio na sva ikad otisnuta izdanja poezije Sergeja Lavrova?
Nemamo pojma, a mogućnosti su neograničene. Kazna koju je Povjerenstvo izreklo Grlić Radmanu zbog neprijavljivanja prihoda, nažalost, predstavlja tek lošu simulaciju obavljenog posla na pokušaju sprječavanja sukoba interesa.
“Istinito i potpuno”
I sve će ostati na tome. Povjerenstvo je, uostalom, na pitanje Telegrama iz listopada o tome hoće li pokušati ustanoviti “di su pare” odgovorilo kako na svojim edukacijama i u mišljenjima upućuju dužnosnike da sve rubrike u imovinskim karticama popunjavaju “istinito i potpuno”.
Dakle, sve je u redu. Plenković će se pobrinuti da Grlić Radman plati “golemu” kaznu, Povjerenstvo nastaviti govoriti dužnosnicima da trebaju biti uzorni đaci, a cinici smišljati moguće puteve novca na koji nitko ne obraća pažnju. A ako nekom treba baš golema količina poezije na ruskom, neka baci oko na Njuškalo. Nikad ne znaš…