Ruski novinari iz egzila: 'Ne treba Ukrajini denacifikacija, nego Rusiji treba destaljinizacija'

Putinov režim oduzeo je ruskom narodu čak i legitimitet da se poziva na pozitivnu ulogu Rusije u II. svjetskom ratu

Russian President Vladimir Putin (L) and Kremlin spokesman Dmitry Peskov attend the Commonwealth of Independent States (CIS) leaders summit in Astana on October 16, 2015. AFP PHOTO / RIA NOVOSTI / SERGEI GUNEEV (Photo by Sergei GUNEYEV / RIA NOVOSTI / AFP)
FOTO: AFP

Moja zemlja postala je prijetnja cijelom svijetu, jedini preostali prijatelji Putinovog režima su njegova vojska, te Eritreja i Sjeverna Koreja, a čak i 'veliki brat Kina' sada gleda prema Rusiji sa zebnjom, gorko konstatira Kolešnjikov. To je, piše, političko i ekonomsko samoubojstvo Rusije, a tekst završava s apatičnim zaključkom ''nema nam pomoći''.

Nerežimske ruske medije i novinare koji nikad nisu bili na liniji s Putinovom vlašću, Kremlj je nakon početka invazije na Ukrajinu pritisnuo zakonom ”protiv laži” da ili zašute ili odu iz Rusije kako ne bi smetali širenju putinovske ratne propagande i demoniziranju Ukrajine. Nakon dugih godina teške borbe s ušutkivanjem, proganjanjem pa i fizičkim prijetnjama i odmazdama, mnoga su nezavisna izdanja i portali u ovih mjesec dana ili prestali s radom, ili su svoje redakcije preselili negdje u inozemstvo.

U Rusiji je postalo posve nemoguće časno raditi novinarski posao pa ovih dana neka poznata ruska novinarska imena iz prinudnog egzila povremeno pišu u medijima drugih država, gdje čekaju da ovo ludilo eventualno stane. No svjesni su da od toga velike koristi nema. Naše je mjesto u Rusiji, a tamo ne možemo govoriti, napisao je 17. ovog mjeseca urednik Meduze Maksim Trudoljubov, nekadašnji urednik u moskovskom dnevnom listu Vedomosti, a sada na portalu Meduza, te dugogodišnji gost kolumnist New York Timesa.

Rusiji treba destaljinizacija

Slobodno novinarstvo sada je Rusiji najpotrebnije, kaže Trudoljubov. Ono bi trebalo otvarati oči ruskoj javnosti za zvjerstva koja Putinov režim provodi u Ukrajini i davati ljudima istinite informacije umjesto podvala kakvima je Putinova era ovih godina zatrovala mnoge glave u zemlji i u inozemstvu. ”Trgajući zavjesu kremaljskih laži”, kaže, nezavisni mediji bi bili snaga mira, zato sada i jesmo odstranjeni iz Rusije.

Iz progonstva piše protiv rata i njegov kolega Andrej Kolešnjikov u tekstu ”Ruska artiljerija bombardira vlastiti narod” koji je prije dva dana objavljen u Moscow Timesu, online novinama koje su prethodno ovog mjeseca cijeli svoj pogon iz Moskve preselile u Amsterdam da bi mogle normalno raditi.

”Ne treba Ukrajini denacifikacija, nego Rusiji treba destaljinizacija”, kaže Kolešnjikov, naglašavajući da se sustav kakav je izgradio Putin sa svojom elitom ne može reformirati, modernizirati niti normalizirati. ”On je antiruski”, bombardiranjem Kijeva oduzeo je cijelom ruskom narodu čak i legitimitet da se poziva na pozitivnu ulogu Rusije u Drugom svjetskom ratu.

Godine terora nad novinarima

Moja zemlja postala je prijetnja cijelom svijetu, jedini preostali prijatelji Putinovog režima su njegova vojska, te Eritreja i Sjeverna Koreja, a čak i ”veliki brat Kina” sada gleda prema Rusiji sa zebnjom, gorko konstatira Kolešnjikov. To je, piše, političko i ekonomsko samoubojstvo Rusije, a tekst završava s apatičnim zaključkom ”nema nam pomoći”.

Maksim Trudoljubov podsjeća da su ovom strašnom finalu konačnog Putinovog obračuna sa slobodnim mišljenjem prethodile godine i godine konstantnih napada na nezavisne redakcije i novinare. ”Ruski su novinari bili premlaćivani, ubijani i zatvarani”, kaže, ”a naši inozemni kolege deportirani, likvidirani ili im je bio zabranjen ulazak u zemlju”. Sada, dok u Ukrajini traje ova ”nelegalna i kriminalna vojna akcija”, orvelijanska priča kulminira i zabranom pristupa Facebooku i Twitteru za građane Rusije.

Ruskim novinarima status izbjeglica

”Uvjereni smo”, piše Andrej Kolešnjikov, ”da je Putinov sistematski i dugotrajni atak na istinu i one koji je žele izgovoriti popločao put i za ovaj rat protiv Ukrajine”. Istraživanja su, kaže, pokazala da oni Rusi koji podržavaju Putinovu invaziju čine to iz neznanja i konfuzije.

Zato poziva i moli međunarodne faktore, novinarska udruženja i nevladine organizacije da se založe da se ruskim novinarima u egzilu osigura službeni status izbjeglica kako im se u Rusiji ne bi moglo suditi te da im se tehnički i financijski pomogne da rade, objavljuju i dođu do publike u domovini koju je Putin izolirao od istine novom željeznom zavjesom.

Naša srca su s Ukrajinom, kaže Kolešnjikov, naglašavajući kako su nezavisne ruske redakcije činile sve da informiraju rusku javnost ”o ovom gnusnom ratu koji je pokrenula Rusija i o zločinima ruske vojske protiv ukrajinskog civilnog stanovništva”, a onda su pozatvarane da ih se ušutka. Otrežnjujući glas brojnih ruskih novinara više fizički ne dopire do ruskog društva, dakle Putin je za sada pobijedio. A građani Rusije osuđeni su na to da istinu o prljavom ratu u Ukrajini saznaju na kapaljku nesvjesni agonije koja čeka njih i njihovu zemlju u godinama koje dolaze.