U veljači ove godine, kao kandidatkinja HDZ-a za gradonačelnicu Petrinje na lokalnim izborima koji su održani u svibnju, Magdalena Komes ovako je biračima najavila velike uspjehe u obnovi nakon potresa ako izaberu nju. Citat: ”S jasnom vizijom, zajedno sa svojim suradnicima i stručnjacima, razradili smo strategiju razvoja i obnove, kojom ćemo našu Petrinju, pretvoriti u moderan mali grad 21. stoljeća”.
Danas, na godišnjicu razornog potresa na Baniji, Magdalena Komes sjedi u uredu petrinjske gradonačelnice. Ali ne samo da nema ni naznake da bi iz razrušenog pejzaža Petrinje u dogledno vrijeme mogao izroniti ”moderan mali grad 21. stoljeća”, nego se tamo živi kao da ih je udarac prirode zadesio prekjučer.
No, gradonačelnica koja je 1996., kao curetak od 16 godina ušla u HDZ, nimalo ne dijeli razočaranje petrinjskog stanovništva. Naprotiv, svojim je sugrađanima poslala obljetničko otvoreno pismo puno poleta i svijetlih tonova na temu budućnosti ”voljene Petrinje” i povratka iseljenih u grad kojim ljude iz ledenih kontejnera ”želi potaknuti na pogled optimizma i otpor beznađu”.
Moramo malo nabrajati
Takav neumjesni, a za postradale čak i uvredljivi sastavak, u kome se gospođa Magdalena ”na pomoći” razdragano zahvaljuje Vladi, premijeru Plenkoviću i ministru Medvedu, valjda je i mogla sročiti samo nadobudna uskostranačka figura već pravocrtno sigurna da se silno želi upisati u HDZ dok su druge djevojčice njenog godišta slušale Nirvanu i Massive Attack i zapisivale u dnevnike da ih je u školi pogledao neki momak iz drugog ”a”.
Ovakvi su, međutim, jutrošnji naslovi iz Petrinje, kao, uostalom, i s cijele Banije. A, što se tiče pohvala Vladi, bili bi točno na isti kalup i da je danas godišnjica potresa u Zagrebu. Moramo malo nabrajati da se vidi ta njihova istost jer nema ama baš ni jednoga drugačije intonacije. Dakle:
”Država u 365 dana nije sagradila ni jednu kuću”.
”Ljudi gube strpljenje, novca za obnovu ima, a sve stoji”.
”Prizori sramote, nebrige i katastrofe: Ovako danas izgleda Banija godinu dana nakon potresa” (galerija fotografija).
”Godinu dana nakon razornih potresa na Baniji ljudi više ništa ne očekuju: Gledamo televiziju, jedemo, spavamo i to ti je to”.
”Kad kažem da obnove nema, onda sam neprijatelj. Ljudi gube nadu, uskoro nećemo imati više kome obnavljati”.
”Dječak i danas spava u prikolici pred kućom”.
Imamo tek obmanu Banovine
Ima još pa je šteta ne uočiti to opće jednoglasje iza koga stoje podaci, ispovijesti, bijes i apatija:
”Stanovnica Petrinje: Danas je dan žalosti, a oni su organizirali muziku”.
”Pedesetak kontejnera nije spojeno na vodu i kanalizaciju. Onima koji su spojeni voda se smrzava”.
”Život u zastrašujućim uvjetima na Baniji: Ljudi umiru u kontejnerima”.
”Stradalnik iz kamp kućice: Ovo nisu uvjeti za život”.
”Razočaravajuće je da se ništa nije dogodilo s obnovom”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
”Neka Vlada dočeka Novu godinu na Baniji pa da vide ”zahvalnost” naroda”.
”Obnova nije ni počela”.
”Sve smo papire predali u veljači i ništa. Od tada nitko ne dolazi, nitko ne pita”.
”Ne tražimo nikakav luksuz nego samo da živimo kao ljudi”.
”Donatori obnovili 40 kuća, država ni jednu”.
”Uređena država organizirala bi uspješnu obnovu, ovako imamo tek obmanu Banovine”.
Nezahvalno i lažno prikazivanje
Magdalena Komes vjerojatno je šokirana ovakvo nezahvalnim i lažnim prikazivanjem stvarnosti usprkos činjenici da, evo, ”u sljedećoj godini uvelike kreće izgradnja novih stambenih jedinica, obiteljskih kuća, ali i stambenih zgrada. Radi se o velikom pothvatu, nikad viđenom u Hrvatskoj”.
Ne mogu se pribrati od čuda ni Andrej Plenković, Darko Horvat, Medved i drugi njegovi ministri koje su Petrinjci, valjda iz čistog zlobnog hira, danas izviždali pred crkvom. Pa nije li – kao što je osobito podcrtala gradonačelnica Petrinje u svojoj epistoli pučanstvu – ”na ruševnim ulicama odmah poslije potresa bio kompletan državni vrh”? Nije li ”hrvatska diplomacija aktivno organizirala međunarodnu pomoć”? Zar nitko ne sagledava da se u Petrinji ”infrastrukturno rade doista veliki pomaci”? Zar nije divno i ohrabrujuće što i HDZ-ov ”župan Ivan Celjak, kao i mi u Gradu, radi neumorno”, a sve zato da ”kod daleko više obitelji ne bi prevagnulo da odu i napuste rodnu grudu”?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve u svemu, situacija u vezi s potresom na Baniji, kao i u Zagrebu, zadovoljavajuća je i budi veliki optimizam, samo što narod, u svojoj skučenosti, to ne vidi. A to je ono što je strašno, taj nabusiti narod koji vazda traži kruha preko pogače.
Čita li HDZ-ova gradonačelnica Petrinje uopće medije i shvaća li što se danas u njenom gradu dogodilo premijeru
Magdalena Komes vjerojatno je šokirana ovakvo nezahvalnim i lažnim prikazivanjem stvarnosti usprkos velikom pothvatu Vlade oko obnove
Sve u svemu, situacija u vezi s potresom na Baniji, kao i u Zagrebu, zadovoljavajuća je i budi veliki optimizam, samo što narod, u svojoj skučenosti, to ne vidi. A to je ono što je strašno, taj nabusiti narod koji vazda traži kruga preko pogače
U veljači ove godine, kao kandidatkinja HDZ-a za gradonačelnicu Petrinje na lokalnim izborima koji su održani u svibnju, Magdalena Komes ovako je biračima najavila velike uspjehe u obnovi nakon potresa ako izaberu nju. Citat: ”S jasnom vizijom, zajedno sa svojim suradnicima i stručnjacima, razradili smo strategiju razvoja i obnove, kojom ćemo našu Petrinju, pretvoriti u moderan mali grad 21. stoljeća”.
Danas, na godišnjicu razornog potresa na Baniji, Magdalena Komes sjedi u uredu petrinjske gradonačelnice. Ali ne samo da nema ni naznake da bi iz razrušenog pejzaža Petrinje u dogledno vrijeme mogao izroniti ”moderan mali grad 21. stoljeća”, nego se tamo živi kao da ih je udarac prirode zadesio prekjučer.
No, gradonačelnica koja je 1996., kao curetak od 16 godina ušla u HDZ, nimalo ne dijeli razočaranje petrinjskog stanovništva. Naprotiv, svojim je sugrađanima poslala obljetničko otvoreno pismo puno poleta i svijetlih tonova na temu budućnosti ”voljene Petrinje” i povratka iseljenih u grad kojim ljude iz ledenih kontejnera ”želi potaknuti na pogled optimizma i otpor beznađu”.
Moramo malo nabrajati
Takav neumjesni, a za postradale čak i uvredljivi sastavak, u kome se gospođa Magdalena ”na pomoći” razdragano zahvaljuje Vladi, premijeru Plenkoviću i ministru Medvedu, valjda je i mogla sročiti samo nadobudna uskostranačka figura već pravocrtno sigurna da se silno želi upisati u HDZ dok su druge djevojčice njenog godišta slušale Nirvanu i Massive Attack i zapisivale u dnevnike da ih je u školi pogledao neki momak iz drugog ”a”.
Ovakvi su, međutim, jutrošnji naslovi iz Petrinje, kao, uostalom, i s cijele Banije. A, što se tiče pohvala Vladi, bili bi točno na isti kalup i da je danas godišnjica potresa u Zagrebu. Moramo malo nabrajati da se vidi ta njihova istost jer nema ama baš ni jednoga drugačije intonacije. Dakle:
”Država u 365 dana nije sagradila ni jednu kuću”.
”Ljudi gube strpljenje, novca za obnovu ima, a sve stoji”.
”Prizori sramote, nebrige i katastrofe: Ovako danas izgleda Banija godinu dana nakon potresa” (galerija fotografija).
”Godinu dana nakon razornih potresa na Baniji ljudi više ništa ne očekuju: Gledamo televiziju, jedemo, spavamo i to ti je to”.
”Kad kažem da obnove nema, onda sam neprijatelj. Ljudi gube nadu, uskoro nećemo imati više kome obnavljati”.
”Dječak i danas spava u prikolici pred kućom”.
Imamo tek obmanu Banovine
Ima još pa je šteta ne uočiti to opće jednoglasje iza koga stoje podaci, ispovijesti, bijes i apatija:
”Stanovnica Petrinje: Danas je dan žalosti, a oni su organizirali muziku”.
”Pedesetak kontejnera nije spojeno na vodu i kanalizaciju. Onima koji su spojeni voda se smrzava”.
”Život u zastrašujućim uvjetima na Baniji: Ljudi umiru u kontejnerima”.
”Stradalnik iz kamp kućice: Ovo nisu uvjeti za život”.
”Razočaravajuće je da se ništa nije dogodilo s obnovom”.
”Neka Vlada dočeka Novu godinu na Baniji pa da vide ”zahvalnost” naroda”.
”Obnova nije ni počela”.
”Sve smo papire predali u veljači i ništa. Od tada nitko ne dolazi, nitko ne pita”.
”Ne tražimo nikakav luksuz nego samo da živimo kao ljudi”.
”Donatori obnovili 40 kuća, država ni jednu”.
”Uređena država organizirala bi uspješnu obnovu, ovako imamo tek obmanu Banovine”.
Nezahvalno i lažno prikazivanje
Magdalena Komes vjerojatno je šokirana ovakvo nezahvalnim i lažnim prikazivanjem stvarnosti usprkos činjenici da, evo, ”u sljedećoj godini uvelike kreće izgradnja novih stambenih jedinica, obiteljskih kuća, ali i stambenih zgrada. Radi se o velikom pothvatu, nikad viđenom u Hrvatskoj”.
Ne mogu se pribrati od čuda ni Andrej Plenković, Darko Horvat, Medved i drugi njegovi ministri koje su Petrinjci, valjda iz čistog zlobnog hira, danas izviždali pred crkvom. Pa nije li – kao što je osobito podcrtala gradonačelnica Petrinje u svojoj epistoli pučanstvu – ”na ruševnim ulicama odmah poslije potresa bio kompletan državni vrh”? Nije li ”hrvatska diplomacija aktivno organizirala međunarodnu pomoć”? Zar nitko ne sagledava da se u Petrinji ”infrastrukturno rade doista veliki pomaci”? Zar nije divno i ohrabrujuće što i HDZ-ov ”župan Ivan Celjak, kao i mi u Gradu, radi neumorno”, a sve zato da ”kod daleko više obitelji ne bi prevagnulo da odu i napuste rodnu grudu”?
Sve u svemu, situacija u vezi s potresom na Baniji, kao i u Zagrebu, zadovoljavajuća je i budi veliki optimizam, samo što narod, u svojoj skučenosti, to ne vidi. A to je ono što je strašno, taj nabusiti narod koji vazda traži kruha preko pogače.