Najveći problem koji čitava mainstream politička scena, bez ikakve razlike između HDZ-a, SDP-a i predsjednika republike, ali i dobar dio medijske scene ima u vezi odnosu prema nasljeđu Franje Tuđmana jest u tome što bi oni održavali mit o prvom predsjedniku, uz prešućivanje ili falsificiranje stvarnog sadržaja i učinaka njegove vlasti. Zbog toga se posljednjih godina, sve tamo od 2013. kad se zapravo počeo graditi mit podizanjem njegovog spomenika u centru Splita, pa do danas, Tuđmana u javnosti predstavlja kao neko nadnaravno biće izvan vremena i prostora te posve neovisno o prirodi njegove vlasti i političkim idejama.
Odatle i potpuni šok presudom hercegbosanskoj šestorci i potpuna šutnja o učincima njegove politike u Bosni i Hercegovini prilikom aktualnih diplomatskih pokušaja da se podrži hrvatska politika u toj zemlji. Ali odatle i šok pristojnijeg dijela javnosti činjenicom da će Kevin Spacey, čovjek optužen za čitav seksualnih uznemiravanja i zlostavljanja glumiti Franju Tuđmana u pompozno najavljivanom novom filmu Jakova Sedlara.
Činjenica koju se ne može prikriti
Prostora za šok, međutim ne bi trebalo biti jer ne postoji prirodnije kombinacije od Franje Tuđmana i Jakova Sedlara, niti će još jedan hagiografski uradak o Tuđmanu biti išta manje ili više skandalozan s činjenicom da ga glumi Kevin Spacey. Prije će biti da je njegovim angažmanom podcrtana skandaloznost čitavog projekta koji sada doživljava neupitne laude pa se tako na HRT-u objavljuju ekskluzivni prvi snimci s filmskog seta, a redatelj najavljuje premijeru u svibnju na dan Tuđmanovog rođenja, sve uz isti domoljubni patos, kao da je moguće tek tako u tako kratkom vremenu biti siguran da će film biti snimljen, montiran i dovršen do tog skorog datuma.
Tko išta zna o nastanku filmova, svjestan je da je to nemoguće obećati, no isto tako tko je pratio dosadašnju filmsku karijeru Jakova Sedlara zna da će to biti tako. Iz prostog razloga što čovjek nije ozbiljan redatelj, u čemu nikakva patentirana ideja da nazove poznatog holivudskog glumca i angažira ga u političkom filmu, što je već napravio s Michaelom Yorkom u ‘Gospi’, ne može prikriti činjenicu da čovjek radi katastrofalne filmove. K tome pune falsificiranih činjenica usmjerenih ka revizionističkom odnosu prema stvarnosti ustaške države i Jasenovcu, što je toliko temeljito dokumentirano, da bi u svakoj ozbiljnoj zemlji nakon toga redatelj prestao biti relevantna kulturna činjenica.
Vijest o novom filmu zapravo je zabavna
No, ne i u Hrvatskoj, u kojoj je upravo nakon skandaloznog filma nagrađen nagradom Grada Zagreba, savjetničkim mjestom rektora Borasa i narudžbom propagandnih filmova za zagrebačko sveučilište koji su također proizveli čitav niz skandala. Jednostavno, sposobnost nacionalističke javnosti da potpuno izignorira sve što joj ne odgovara je toliko dovedena do savršenstva, da na nekoj razini postaje i zabavna.
Zbog svega navedenog, vijest da će Sedlar snimati film o Tuđmanu zapravo je zabavna jer nam slijedi još jedan zabavni debakl koji će u punom smislu riječi, naravno nesvjesno pokazati pravu narav njegovog političkog nasljeđa. Jer samo u stvarnosti koju je on stvorio, a koja je neometana nastavila živjeti do danas, moguće je da Sedlar s diletantskim uradcima i opasnim povijesnim falsifikatima postane ozbiljan i hvaljen filmaš čiji se novi film očekuje s nestrpljenjem i najavljuje kao ekskluzivan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne postoji stoga ništa logičnije od toga da na prvim snimkama gledamo kadrove s Medvedgrada, odnosno s mjesta na kojem je Tuđman pokušao izmisliti prošlost i inaugurirati nešto što je nazvao Oltarom domovine. I u njegovom slučaju i u slučaju Sedlarovih filmova srećemo se s kičem, povijesnim fantazmagorijama i falsifikatima koji bi bili bazično zabavni kad ih vladajući ne bi doživljavali kao neupitne svetinje koje se ne smije problematizirati.
Najzabavniji detalj: Sedlarov film sa Spaceyjem nesvjesno će otkriti pravu narav Tuđmanovog političkog nasljeđa
Prostora za šok ne bi trebalo biti jer ne postoji prirodnije kombinacije od ove
Ne postoji stoga ništa logičnije od toga da na prvim snimkama gledamo kadrove s Medvedgrada, odnosno s mjesta na kojem je Tuđman pokušao izmisliti prošlost i inaugurirati nešto što je nazvao Oltarom domovine
Najveći problem koji čitava mainstream politička scena, bez ikakve razlike između HDZ-a, SDP-a i predsjednika republike, ali i dobar dio medijske scene ima u vezi odnosu prema nasljeđu Franje Tuđmana jest u tome što bi oni održavali mit o prvom predsjedniku, uz prešućivanje ili falsificiranje stvarnog sadržaja i učinaka njegove vlasti. Zbog toga se posljednjih godina, sve tamo od 2013. kad se zapravo počeo graditi mit podizanjem njegovog spomenika u centru Splita, pa do danas, Tuđmana u javnosti predstavlja kao neko nadnaravno biće izvan vremena i prostora te posve neovisno o prirodi njegove vlasti i političkim idejama.
Odatle i potpuni šok presudom hercegbosanskoj šestorci i potpuna šutnja o učincima njegove politike u Bosni i Hercegovini prilikom aktualnih diplomatskih pokušaja da se podrži hrvatska politika u toj zemlji. Ali odatle i šok pristojnijeg dijela javnosti činjenicom da će Kevin Spacey, čovjek optužen za čitav seksualnih uznemiravanja i zlostavljanja glumiti Franju Tuđmana u pompozno najavljivanom novom filmu Jakova Sedlara.
Činjenica koju se ne može prikriti
Prostora za šok, međutim ne bi trebalo biti jer ne postoji prirodnije kombinacije od Franje Tuđmana i Jakova Sedlara, niti će još jedan hagiografski uradak o Tuđmanu biti išta manje ili više skandalozan s činjenicom da ga glumi Kevin Spacey. Prije će biti da je njegovim angažmanom podcrtana skandaloznost čitavog projekta koji sada doživljava neupitne laude pa se tako na HRT-u objavljuju ekskluzivni prvi snimci s filmskog seta, a redatelj najavljuje premijeru u svibnju na dan Tuđmanovog rođenja, sve uz isti domoljubni patos, kao da je moguće tek tako u tako kratkom vremenu biti siguran da će film biti snimljen, montiran i dovršen do tog skorog datuma.
Tko išta zna o nastanku filmova, svjestan je da je to nemoguće obećati, no isto tako tko je pratio dosadašnju filmsku karijeru Jakova Sedlara zna da će to biti tako. Iz prostog razloga što čovjek nije ozbiljan redatelj, u čemu nikakva patentirana ideja da nazove poznatog holivudskog glumca i angažira ga u političkom filmu, što je već napravio s Michaelom Yorkom u ‘Gospi’, ne može prikriti činjenicu da čovjek radi katastrofalne filmove. K tome pune falsificiranih činjenica usmjerenih ka revizionističkom odnosu prema stvarnosti ustaške države i Jasenovcu, što je toliko temeljito dokumentirano, da bi u svakoj ozbiljnoj zemlji nakon toga redatelj prestao biti relevantna kulturna činjenica.
Vijest o novom filmu zapravo je zabavna
No, ne i u Hrvatskoj, u kojoj je upravo nakon skandaloznog filma nagrađen nagradom Grada Zagreba, savjetničkim mjestom rektora Borasa i narudžbom propagandnih filmova za zagrebačko sveučilište koji su također proizveli čitav niz skandala. Jednostavno, sposobnost nacionalističke javnosti da potpuno izignorira sve što joj ne odgovara je toliko dovedena do savršenstva, da na nekoj razini postaje i zabavna.
Zbog svega navedenog, vijest da će Sedlar snimati film o Tuđmanu zapravo je zabavna jer nam slijedi još jedan zabavni debakl koji će u punom smislu riječi, naravno nesvjesno pokazati pravu narav njegovog političkog nasljeđa. Jer samo u stvarnosti koju je on stvorio, a koja je neometana nastavila živjeti do danas, moguće je da Sedlar s diletantskim uradcima i opasnim povijesnim falsifikatima postane ozbiljan i hvaljen filmaš čiji se novi film očekuje s nestrpljenjem i najavljuje kao ekskluzivan.
Ne postoji stoga ništa logičnije od toga da na prvim snimkama gledamo kadrove s Medvedgrada, odnosno s mjesta na kojem je Tuđman pokušao izmisliti prošlost i inaugurirati nešto što je nazvao Oltarom domovine. I u njegovom slučaju i u slučaju Sedlarovih filmova srećemo se s kičem, povijesnim fantazmagorijama i falsifikatima koji bi bili bazično zabavni kad ih vladajući ne bi doživljavali kao neupitne svetinje koje se ne smije problematizirati.