Sve je počelo 1. travnja zračnim udarom po konzularnom predstavništvu Irana u Damasku, glavnom gradu Sirije. U napadu je ubijeno 15 osoba od kojih su sedmorica bili pripadnici Iranske revolucionarne garde, uključujući i tri visoko rangirana časnika.
Provokacija koja nije mogla proći bez odgovora
Ovim udarom Izrael je flagrantno prekršio Bečku konvenciju o diplomatsko-konzularnim predstavništvima i napao suvereni teritorij Islamske republike Iran. Napad je navodno izveden nevidljivim višenamjenskim borbenim avionima F-35 “Lighting II” koji su poletjeli iz zrakoplovne baze Nevatim.
Prvotravanjska operacija izraelskog ratnog zrakoplovstva bila je provokacija koja nije mogla proći bez odgovarajućeg vatrenog odgovora iz Teherana. Za razliku od Izraela, Iran nije napao izraelsko diplomatsko predstavništvo u nekoj trećoj zemlji nego se odlučio za udar po teritoriju pod kontrolom izraelskih obrambenih snaga.
Iranski odgovor bio je kombinirani udar s, ovisno o izvoru, 320 do 350 balističkih projektila, krstarećih raketa i dronova kamikaza. Napad je trajao ukupno pet sati. Iako je najveći dio projektila doletio iz Irana, za napad na Izraela korišten je još i teritorij Libanona, Sirije, Iraka i Jemena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lansirano više od 100 balističkih projektila
Taktička zamisao izvođenja napada bila je vrlo jednostavna. U što kraćoj jedinici vremena ostvariti maksimalnu koncentraciju napadnih sredstava, kako bi došlo do zasićenja izraelske protuavionske i proturaketne obrane.
Od svih ubojnih sredstava koja su letjela prema Izraelu, najopasniji su balistički projektili srednjega dometa. Prema informacijama, ukupno je lansirano između 110 i 120 balističkih projektila, od kojih je sedam uspjelo probiti proturaketni štit ili svega oko 6 posto. Rakete su pale u krugu zrakoplovne baze Nevatim. Prema satelitskim snimcima šteta je neznatna. Učinak napada na špijunski centar na planini Hermon nije poznat.
Prema objavljenim podacima, sa stopostotnim učinkom, oboreno je najmanje 170 bespilotnih letjelica i 30 krstarećih projektila. Zaključak je vrlo jednostavan. Od ukupno ispaljenih projektila prema Izraelu, 99 posto nije došlo do planiranog cilja. Što je razlog ovako velikoj učinkovitosti izraelske protuzračne obrane? Kakva je razlika u odnosu na Ukrajinu koja je izložena sličnim, ali mnogo razornijim udarima?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina o takvim sustavima može sanjati
Prvo, većina projektila koji lete prema Izraelu, moraju prevaliti put od gotovo 1000 kilometara. To je sasvim dovoljno vremena za pripremu zemaljskih protuzrakoplovnih sustava i podizanje lovačke avijacije. Ukrajinci imaju višestruko manje vremena za upozorenje od udara balističkih projektila.
U obrani Izraela, pored domaćih snaga sudjelovali su zrakoplovi američke ratne mornarice, lovci tipa Tajfun, Kraljevskog ratnog zrakoplovstva Velike Britanije koji su polijetali iz baze Akrotiri na Cipru, francuski Rafali, te avioni F-16 iz sastava Kraljevskog zrakoplovstva Jordana.
Oni su presretali dronove i krstareće rakete na prilazima izraelskom zračnom prostoru. O takvoj pomoći Ukrajina može samo sanjati. Neposredna protuzračna obrane Izraela ima najveću koncentraciju PZO sustava na planeti. Obrana od napada iz zraka se sastoji od tri sloja zemaljskih sredstava i lovačke avijacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dosadašnja učinkovitost je oko 90 posto
‘Željezna kupola’ sustav je namijenjen za presretanja projektila kratkog dometa i topovskih zrna kalibra od 155 milimetara koja se lansiraju s udaljenosti od 4 do 70 kilometara. Jedna baterija sastoji se od tri do četiri lansera. U svakom lanseru nalazi se 20 raketa spremnih za lansiranje.
Izrael ima najmanje 10 baterija na položajima, a to znači oko 800 raketa spremnih za trenutno lansiranje. Sustav je namijenjen prvenstveno za obranu od nevođenih raketnih zrna koje prema Izraelu ispaljuju snage Hamasa i Hezbolaha. Software automatski procjenjuje ide li raketa prema naseljenom području i onda djeluje.
Dosadašnja učinkovitost je oko 90 posto. U prošlogodišnjim Hamasovim napadima na Izrael, ‘Željezna kupola’ pokazala se vrlo učinkovitom. Ipak, zbog velikog broja ispaljenih raketa ponekad je dolazilo do zasićenja obrane. ‘Željeznu kupolu’ nadopunjuje sustav ‘Željezna zraka’, koji obara dronove i projektile uz pomoć energetskog oružja, odnosno lasera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nevjerojatni dometi izraelskih raketa
‘Davidova praćka’ sustav je razvijen u suradnji izraelske i američke vojne industrije. Dizajniran je kao zamjena za PZO oružja američkog porijekla MIM-23 Hawk i MIM-104 Patriot koje se nalaze u izraelskom arsenalu. Namjena sustava je presretanje neprijateljskih zrakoplova, bespilotnih letjelica, taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa.
Djeluje na ciljeve koji se lansiraju s udaljenosti od 40 do 300 km. Ima višestruki sustav samonavođenja. To mu omogućava razlikovanje mamaca u odnosu na stvarni cilj. Ove rakete u drugoj liniji obrane lete sedam puta brže od zvuka i uništavaju ciljeve izravnim kinetičkim udarom. Cijena jednog projektila procijenjena je na oko milijun dolara.
Proturaketni sustav Strijela -3, namijenjen za uništavanje interkontinentalnih balističkih projektila i neprijateljskih satelita, također je razvijen u suradnji s Amerikancima. Prema dostupnim podacima, domet rakete koju ispaljuje sustav Strijela-3 iznosi 2400 kilometara, a uništava ciljeve na visinama višim od 100 kilometara, dakle izvan zemljine atmosfere, što je i demonstrirao u noći 13. travnja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li iranski udar na Izrael neuspjeh?
Sve su to sustavi o kojima Ukrajina može samo sanjati, u brojčanom i u tehnološkom smislu. Zbog toga ukrajinska protuzračna obrana ima prosječnu stopu presretanja od samo oko 46% ruskih balističkih projektila tijekom nedavnih velikih napada.
Je li iranski udar na Izrael neuspjeh? U političkom smislu – ne. Odgovorili su na izraelsku provokaciju i sačuvali, narodski rečeno, obraz. Također, iako su ga saveznici osudili, iranski napad nije osigurao podršku Izraelu za dalju eskalaciju sukoba.
U vojničkom smislu prvi udar Irana na teritorij Izraela nije polučio nikakve konkretne borbene benefite. Izraelska obrana, uz pomoć saveznika, funkcionirala je gotovo savršeno. Međutim, neki promatrači tvrde da je napad izvršen sa starim tipovima balističkih projektila koji nemaju mogućnost manevriranja niti korištenja mamaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li iranski udar na Izrael neuspjeh i prijeti li Bliskom istoku totalna eskalacija? Ovo su mogući scenariji
Iran može računati na zasićenje sustava
Je li to točno, moći će se vidjeti ako bude drugog napada. Jedno je sigurno – iranska tehnologija balističkih projektila daleko je ispod one koju koriste Rusi u Ukrajini. Ukrajinci su dokazali da su u stanju, ako imaju dovoljno projektila i sustava, uspješno obarati i najsuvremenija ruska ubojita sredstva, čak i ona koja dolijeću hipersoničnim brzinama.
Dakle, u slučaju dalje eskalacije sukoba, Iran može uglavnom računati na zasićenje izraelskih PZO sustava, a to znači lansiranje znatno većeg broja balističkih projektila nego 13. travnja.
Hoće li biti daljnje eskalacije, teško je predvidjeti. Iran to ne želi i to je javno rekao. Sjedinjene Države i ostali saveznici Izraela javno su izrazili neslaganje s daljnjim rasplamsavanjem sukoba u regiji. Međutim, ratni kabinet izraelskog premijera Benjamina Netanyahua želi izravno napasti Iran. Izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz izjavio je: “Rekli smo da, ako Iran napadne Izrael, Izrael će napasti Iran – to još uvijek vrijedi“.
Korist od eskalacije ima samo Netanyahu
Izravnu korist od eskalacije sukoba ima Netanyahu. Napad na iranski konzulat očito je bio iz razloga otvaranja novih sukoba. Što je više rata, to je manje mogućnosti za preispitivanje njegove političke odgovornosti za krvave napade Hamasa od prošle godine.
Međutim, odbijanje Washingtona za sudjelovanje u napadu na Iran moglo bi usmjeriti izraelski udar na neki od iranskih proxyja. To Izraelske obrambene snage ionako rade na dnevnoj bazi.
Izraelski samostalni udar na Iran nije isključen. Vojnički je on izvediv, ali bez mogućnosti postizanja nekih strategijskih ciljeva. Međutim, to bi bio, politički i gospodarski, vrlo rizičan potez s globalno negativnim posljedicama.
Slijedi li totalni rat na Bliskom istoku? Ovo su dva moguća scenarija, za jedan je apsolutno ključna odluka Washingtona
Od ukupnog broja projektila ispaljenih prema Izraelu, 99 posto nije došlo do planiranog cilja
Iranski napad na Izrael 13. travnja, predstavlja iznuđeni potez izveden na način koji bi dao minimalno povoda za uzvrat u reakciji Izraela. Meta napada iranskih balističkih projektila, krstarećih raketa i dronova kamikaza bila je zrakoplovna baza Nevatim u pustinji Negev i obavještajno središte Izraelskih obrambenih snaga na planini Hermon, na krajnjem sjeveroistoku okupiranog teritorija. Nisu gađani civilni ciljevi.
Sjedinjene Američke Države, a samim time i Izrael, bili su obaviještene da će do napada doći. Izrael i njegovi saveznici imali su gotovo dva tjedna za obrambene pripreme. Nakon gotovo više od dva desetljeća proxy ratovanja, dva ljuta protivnika prvi put su izravno napala suvereni teritorij protivnika.
Sve je počelo 1. travnja zračnim udarom po konzularnom predstavništvu Irana u Damasku, glavnom gradu Sirije. U napadu je ubijeno 15 osoba od kojih su sedmorica bili pripadnici Iranske revolucionarne garde, uključujući i tri visoko rangirana časnika.
Provokacija koja nije mogla proći bez odgovora
Ovim udarom Izrael je flagrantno prekršio Bečku konvenciju o diplomatsko-konzularnim predstavništvima i napao suvereni teritorij Islamske republike Iran. Napad je navodno izveden nevidljivim višenamjenskim borbenim avionima F-35 “Lighting II” koji su poletjeli iz zrakoplovne baze Nevatim.
Prvotravanjska operacija izraelskog ratnog zrakoplovstva bila je provokacija koja nije mogla proći bez odgovarajućeg vatrenog odgovora iz Teherana. Za razliku od Izraela, Iran nije napao izraelsko diplomatsko predstavništvo u nekoj trećoj zemlji nego se odlučio za udar po teritoriju pod kontrolom izraelskih obrambenih snaga.
Iranski odgovor bio je kombinirani udar s, ovisno o izvoru, 320 do 350 balističkih projektila, krstarećih raketa i dronova kamikaza. Napad je trajao ukupno pet sati. Iako je najveći dio projektila doletio iz Irana, za napad na Izraela korišten je još i teritorij Libanona, Sirije, Iraka i Jemena.
Lansirano više od 100 balističkih projektila
Taktička zamisao izvođenja napada bila je vrlo jednostavna. U što kraćoj jedinici vremena ostvariti maksimalnu koncentraciju napadnih sredstava, kako bi došlo do zasićenja izraelske protuavionske i proturaketne obrane.
Od svih ubojnih sredstava koja su letjela prema Izraelu, najopasniji su balistički projektili srednjega dometa. Prema informacijama, ukupno je lansirano između 110 i 120 balističkih projektila, od kojih je sedam uspjelo probiti proturaketni štit ili svega oko 6 posto. Rakete su pale u krugu zrakoplovne baze Nevatim. Prema satelitskim snimcima šteta je neznatna. Učinak napada na špijunski centar na planini Hermon nije poznat.
Prema objavljenim podacima, sa stopostotnim učinkom, oboreno je najmanje 170 bespilotnih letjelica i 30 krstarećih projektila. Zaključak je vrlo jednostavan. Od ukupno ispaljenih projektila prema Izraelu, 99 posto nije došlo do planiranog cilja. Što je razlog ovako velikoj učinkovitosti izraelske protuzračne obrane? Kakva je razlika u odnosu na Ukrajinu koja je izložena sličnim, ali mnogo razornijim udarima?
Ukrajina o takvim sustavima može sanjati
Prvo, većina projektila koji lete prema Izraelu, moraju prevaliti put od gotovo 1000 kilometara. To je sasvim dovoljno vremena za pripremu zemaljskih protuzrakoplovnih sustava i podizanje lovačke avijacije. Ukrajinci imaju višestruko manje vremena za upozorenje od udara balističkih projektila.
U obrani Izraela, pored domaćih snaga sudjelovali su zrakoplovi američke ratne mornarice, lovci tipa Tajfun, Kraljevskog ratnog zrakoplovstva Velike Britanije koji su polijetali iz baze Akrotiri na Cipru, francuski Rafali, te avioni F-16 iz sastava Kraljevskog zrakoplovstva Jordana.
Oni su presretali dronove i krstareće rakete na prilazima izraelskom zračnom prostoru. O takvoj pomoći Ukrajina može samo sanjati. Neposredna protuzračna obrane Izraela ima najveću koncentraciju PZO sustava na planeti. Obrana od napada iz zraka se sastoji od tri sloja zemaljskih sredstava i lovačke avijacije.
Dosadašnja učinkovitost je oko 90 posto
‘Željezna kupola’ sustav je namijenjen za presretanja projektila kratkog dometa i topovskih zrna kalibra od 155 milimetara koja se lansiraju s udaljenosti od 4 do 70 kilometara. Jedna baterija sastoji se od tri do četiri lansera. U svakom lanseru nalazi se 20 raketa spremnih za lansiranje.
Izrael ima najmanje 10 baterija na položajima, a to znači oko 800 raketa spremnih za trenutno lansiranje. Sustav je namijenjen prvenstveno za obranu od nevođenih raketnih zrna koje prema Izraelu ispaljuju snage Hamasa i Hezbolaha. Software automatski procjenjuje ide li raketa prema naseljenom području i onda djeluje.
Dosadašnja učinkovitost je oko 90 posto. U prošlogodišnjim Hamasovim napadima na Izrael, ‘Željezna kupola’ pokazala se vrlo učinkovitom. Ipak, zbog velikog broja ispaljenih raketa ponekad je dolazilo do zasićenja obrane. ‘Željeznu kupolu’ nadopunjuje sustav ‘Željezna zraka’, koji obara dronove i projektile uz pomoć energetskog oružja, odnosno lasera.
Nevjerojatni dometi izraelskih raketa
‘Davidova praćka’ sustav je razvijen u suradnji izraelske i američke vojne industrije. Dizajniran je kao zamjena za PZO oružja američkog porijekla MIM-23 Hawk i MIM-104 Patriot koje se nalaze u izraelskom arsenalu. Namjena sustava je presretanje neprijateljskih zrakoplova, bespilotnih letjelica, taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa.
Djeluje na ciljeve koji se lansiraju s udaljenosti od 40 do 300 km. Ima višestruki sustav samonavođenja. To mu omogućava razlikovanje mamaca u odnosu na stvarni cilj. Ove rakete u drugoj liniji obrane lete sedam puta brže od zvuka i uništavaju ciljeve izravnim kinetičkim udarom. Cijena jednog projektila procijenjena je na oko milijun dolara.
Proturaketni sustav Strijela -3, namijenjen za uništavanje interkontinentalnih balističkih projektila i neprijateljskih satelita, također je razvijen u suradnji s Amerikancima. Prema dostupnim podacima, domet rakete koju ispaljuje sustav Strijela-3 iznosi 2400 kilometara, a uništava ciljeve na visinama višim od 100 kilometara, dakle izvan zemljine atmosfere, što je i demonstrirao u noći 13. travnja.
Je li iranski udar na Izrael neuspjeh?
Sve su to sustavi o kojima Ukrajina može samo sanjati, u brojčanom i u tehnološkom smislu. Zbog toga ukrajinska protuzračna obrana ima prosječnu stopu presretanja od samo oko 46% ruskih balističkih projektila tijekom nedavnih velikih napada.
Je li iranski udar na Izrael neuspjeh? U političkom smislu – ne. Odgovorili su na izraelsku provokaciju i sačuvali, narodski rečeno, obraz. Također, iako su ga saveznici osudili, iranski napad nije osigurao podršku Izraelu za dalju eskalaciju sukoba.
U vojničkom smislu prvi udar Irana na teritorij Izraela nije polučio nikakve konkretne borbene benefite. Izraelska obrana, uz pomoć saveznika, funkcionirala je gotovo savršeno. Međutim, neki promatrači tvrde da je napad izvršen sa starim tipovima balističkih projektila koji nemaju mogućnost manevriranja niti korištenja mamaca.
Je li iranski udar na Izrael neuspjeh i prijeti li Bliskom istoku totalna eskalacija? Ovo su mogući scenariji
Iran može računati na zasićenje sustava
Je li to točno, moći će se vidjeti ako bude drugog napada. Jedno je sigurno – iranska tehnologija balističkih projektila daleko je ispod one koju koriste Rusi u Ukrajini. Ukrajinci su dokazali da su u stanju, ako imaju dovoljno projektila i sustava, uspješno obarati i najsuvremenija ruska ubojita sredstva, čak i ona koja dolijeću hipersoničnim brzinama.
Dakle, u slučaju dalje eskalacije sukoba, Iran može uglavnom računati na zasićenje izraelskih PZO sustava, a to znači lansiranje znatno većeg broja balističkih projektila nego 13. travnja.
Hoće li biti daljnje eskalacije, teško je predvidjeti. Iran to ne želi i to je javno rekao. Sjedinjene Države i ostali saveznici Izraela javno su izrazili neslaganje s daljnjim rasplamsavanjem sukoba u regiji. Međutim, ratni kabinet izraelskog premijera Benjamina Netanyahua želi izravno napasti Iran. Izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz izjavio je: “Rekli smo da, ako Iran napadne Izrael, Izrael će napasti Iran – to još uvijek vrijedi“.
Korist od eskalacije ima samo Netanyahu
Izravnu korist od eskalacije sukoba ima Netanyahu. Napad na iranski konzulat očito je bio iz razloga otvaranja novih sukoba. Što je više rata, to je manje mogućnosti za preispitivanje njegove političke odgovornosti za krvave napade Hamasa od prošle godine.
Međutim, odbijanje Washingtona za sudjelovanje u napadu na Iran moglo bi usmjeriti izraelski udar na neki od iranskih proxyja. To Izraelske obrambene snage ionako rade na dnevnoj bazi.
Izraelski samostalni udar na Iran nije isključen. Vojnički je on izvediv, ali bez mogućnosti postizanja nekih strategijskih ciljeva. Međutim, to bi bio, politički i gospodarski, vrlo rizičan potez s globalno negativnim posljedicama.