Detalji su strašni i gadljivi. Mamić među ostalim tvrdi da je suca Zvonka Vekića, njegovu ”prijateljicu” i njenu kćer vodio u Dubai, ispunjavao im želje i davao im džeparac za šoping. Objavio je i fotografiju cipela Louis Vuitton koje koštaju dvije tisuće eura, a koje je navodno zaželio i dobio sudac Vekić.
Na drugoj strani Hrvatske – u pravosudnim hodnicima Splita – valja se priča o stegovnoj odgovornosti petorice sudaca i predsjednika sudova koji su našli da je, u časovima opuštanja, za njih posve prikladno društvo Željko Kerum, političar, kandidat za gradonačelnika Splita i osoba koja je izravno povezana s najmanje 27 nedovršenih predmeta o kojima upravo oni odlučuju. I do sada se smatralo da u hrvatskom pravosuđu ima svega čega tamo ne smije biti, a sada je cijela ta grana vlasti osramoćena do ekstrema.
Premijer Andrej Plenković se javno zgraža
Tvrdnje osuđenog bjegunca Mamića već pet mjeseci provjerava DORH kome je Mamić unaprijed dostavio rasuti teret svojih optužbi, a od predsjednika Vrhovnog suda Sesse te Državnog sudbenog vijeća, očekuje se pokretanje stegovnih postupaka. Premijer Andrej Plenković javno se zgraža nad crnim blatom koje je prokuljalo u javnost, a nadležni ministar Ivan Malenica pokazuje krajnje napadno povjerenje u to da će slavne ”institucije sustava” odraditi posao i staviti točku na ove slučajeve koji su, posve evidentno, samo simptom općeg i dugogodišnjeg stanja u hrvatskom pravosuđu.
No nije posve izvan pameti strahovati da će sve na kraju opet pasti u vodu jer je sam sustav crvljiv, pun umreženih likova i interesa, zakonski nakrivo nasađen i izravno izručen političkim utjecajima i političkom kadroviranju. Pa evo, očitovanja od osječkih sudaca koji su se slikavali s Mamićem i njihova razrješenja sad traži od DSV-a predsjednik suda Zvonko Vrban koga je Mamić u sklopu ove priče također nazvao ”najgorim kriminalcem”, a o čijim je pozadinskim biznisima i Telegram objavio mučne detalje. DSV je tijelo u koje se ulazi po protekciji politike i klijentelističke mreže.
Ista je stvar i s Ustavnim sudom gdje vlast ima neprobojnu većinu, a Vlado Šeks i vlastitoga kuma. I na čelo DORH-a dolazi se na isti način, posljednji primjer: imenovanje Zlate Hrvoj-Šipek. A arbitar u raščišćavanju ovih prljavština trebao bi biti i Sessa, koga je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović instalirala po kratkom postupku, a koji je sada također opterećen neprovjerenim optužbama za korupciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Negdje drugdje bi prozvani suci bili suspendirani
Pa zar sve to skupa nije krajnje duhovito? Negdje drugo ovako drastično prozvani suci bili bi odmah suspendirani do okončanja postupka. Već samo objava autentičnih fotografija na kojima se predsjednici i članovi sudačkih vijeća grle i bratime s Mamićem i Kerumom – bila bi u uređenoj zemlji dovoljna da ih se do daljnjega udalji iz sudnica. A ostale bi se optužbe ispitale u postupku koji bi imao status prioriteta. U Hrvatskoj ništa od toga.
Još prije pet godina, Sigurnosno obavještajna agencija SOA upozorila je na korupciju u pravosuđu premijera Tima Oreškovića, tadašnju predsjednicu Republike te predsjednika Sabora Božu Petrova čiji su zamjenici bili Gordan Jandroković, Milijan Brkić, Željko Reiner, Ivan Vrdoljak i Milanka Opačić. U povjerljivom godišnjem izvještaju koji je najvišim državnim dužnosnicima dostavljen u ljeto 2016., SOA je identificirala 20 sudačkih imena koji, prema njihovim saznanjima, predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
SOA je također konstatirala da je ”korupcija u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima, te državnim i javnim tvrtkama jedan od najznačajnijih izazova Republike Hrvatske koji ugrožava funkcioniranje tržišta, gospodarski rast, smanjuje porezne izvore i oštećuje državni proračun te stvara nesigurnost i gubitak povjerenja u državne institucije”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Đuro Sessa je odmah pokopao nalaze SOA-e
Ne da se zamisliti država koja ni malim prstom ne reagira na alarm iz tajne službe da su kroz sigurnosne provjere i ostale aktivnosti otkrili 20 korumpiranih sudaca. Ali ima jedna takva, a to je naša.
Ne znamo koja je sudačka imena tada navela SOA i jesu li neka od njih upravo ova koja su sada na tapetu. No, tadašnja HDZ-ova i Mostova vlast primila je tako ozbiljnu i eksplicitnu informaciju kao vijest da je jučer bilo toplije i da je počelo proljeće. A tadašnji predsjednik Udruge sudaca te član, a uskoro i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, odmah je u Večernjem listu s visine pokopao nalaze SOA-e nazvavši ih ”podcjenjivanjem i nastavkom narušavanja vjerodostojnosti sudbene vlasti”.
”Ako dokazi (protiv 20 sudaca) nisu čvrsti, ili su prikupljeni na nezakonit način, ili su samo indicije i impresije”, kondicionirao je tada Sessa, ”onda se netko ozbiljno poigrava trećom neovisnom i, na žalost, najslabijom vlasti”. Taj ”netko” – koji prema Sessinom mišljenju, svjesno i zlobno potkopava pravosuđe – su, dakako, SOA i njen ravnatelj Danijel Markić koji je odobrio i potpisao takav izvještaj svoje službe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bez goleme reforme ništa se ne može promijeniti
Nije, dakle, nimalo sumanuto očekivati da će se raščišćavanje barem dijela korupcije u pravosuđu sada ponovno izjaloviti. Također je posve sigurno da nema tog čelnika pravosudne vlasti, ministra ni običnog suca u Hrvatskoj koji nije čuo za kristalno jasan dokument ”Principi sudačkog ponašanja iz Bangalorea” (2002. godine) koji je usvojen i u Ujedinjenim narodima. Mnogi ga se naši suci i pridržavaju, o tome nema spora. Ali korupcija je tako nagrizla cijelo tkivo da se bez goleme reforme tog sustava više ne može ništa promijeniti. A i neće.
Bangalorski kodeks traži od sudaca integritet, stručnost, marljivost, ispravno sudačko ponašanje u svim službenim i privatnim prilikama i odanost pravilu o jednakosti stranaka u postupcima, a posebno poglavlje Propriety (ispravnost, prikladnost) ciljano je na eliminaciju korupcije.
Tu se već u uvodu čvrsto naglašava da pojam ”sudačke prikladnost” – kojim se čuva dostojanstvo i osobe i službe – obuhvaća i sliku koju sudac stvara u javnosti, što znači da problem nije samo kršenje pravila nego već i dojam koji građani mogu steći na temelju određenog sudačkog ponašanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Smisao bangalorskih pravila jasan je svakoj baki
U podrobnoj eksplikaciji što sve sudac mora i što ne smije posebno se navodi da ni suci, ni njima podređeni sudački službenici, a ni članovi njihovih obitelji ”ne smiju tražiti ni primati bilo kakve darove, ostavinu, zajmove ili usluge u vezi s bilo čime što u okviru svoje sudačke dužnosti čine, namjeravaju učiniti ili namjeravaju ne učiniti”.
Prevedeno na bjelodani hrvatski, to znači da nema torbi s novcem. Nema žicanja ljetovanja, džeparca i cipela. Druženja sa strankama u konobama i lobijima hotela. Korištenja povlaštenih informacija da bi se kupila zemljišta koja će država uskoro otkupiti za prometnice. Ugovora o posmrtnom uzdržavanju da se dočepaš nekretnina. Nema besplatnih radova na vikendicama. Privatnog biznisa obitelji s državom. Nema ručkova i terevenki s političarima. Nema zapošljavanja djece i rođaka.
Nema, dakle ničega što određeni hrvatski suci rade za otezanje sporova po 12 godina, za bolje presude, financijske probitke, zastare itd. Jer zašto bi ih inače itko korumpirao? Naravno da je smisao bangalorskih pravila jasan svakom brucošu prava i svakoj baki iako možda za dokument nikad nisu čuli. S time ima problema samo taj sramotni dio našeg sudstva koji nosi poklonjene Vuitton cipele, ali i hobotnica koja ih je – takve – imenovala da provode zakon na doživotni rok.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SOA je 2016. identificirala 20 sudaca koji su prijetnja nacionalnoj sigurnosti. I dalje se ništa nije dogodilo
Ne da se zamisliti država koja ni malim prstom ne reagira na alarm iz tajne službe
Ne znamo koja je sudačka imena tada navela SOA i jesu li neka od njih upravo ova koja su sada na tapetu. No, tadašnja HDZ-ova i Mostova vlast primila je tako ozbiljnu i eksplicitnu informaciju kao vijest da je jučer bilo toplije i da je počelo proljeće. A tadašnji predsjednik Udruge sudaca te član, a uskoro i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, odmah je s visine pokopao nalaze SOA-e nazvavši ih ''podcjenjivanjem i nastavkom narušavanja vjerodostojnosti sudbene vlasti''.
Neviđeni skandal koji je pokrenuo Zdravko Mamić optužujući pet osječkih sudaca i predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu za primanje mita i reket svaki dan dobiva nova poglavlja. Jer Mamić serijski šiba van nove i nove optužbe, papire, račune, avionske karte i fotografije kojima želi dokazati da su se imenovani suci – direktno involvirani u njegove pravosudne procese – ponašali prljavo i ucjenjivački te da su se od njega dali korumpirati s ukupno barem 500.000 eura.
Detalji su strašni i gadljivi. Mamić među ostalim tvrdi da je suca Zvonka Vekića, njegovu ”prijateljicu” i njenu kćer vodio u Dubai, ispunjavao im želje i davao im džeparac za šoping. Objavio je i fotografiju cipela Louis Vuitton koje koštaju dvije tisuće eura, a koje je navodno zaželio i dobio sudac Vekić.
Na drugoj strani Hrvatske – u pravosudnim hodnicima Splita – valja se priča o stegovnoj odgovornosti petorice sudaca i predsjednika sudova koji su našli da je, u časovima opuštanja, za njih posve prikladno društvo Željko Kerum, političar, kandidat za gradonačelnika Splita i osoba koja je izravno povezana s najmanje 27 nedovršenih predmeta o kojima upravo oni odlučuju. I do sada se smatralo da u hrvatskom pravosuđu ima svega čega tamo ne smije biti, a sada je cijela ta grana vlasti osramoćena do ekstrema.
Premijer Andrej Plenković se javno zgraža
Tvrdnje osuđenog bjegunca Mamića već pet mjeseci provjerava DORH kome je Mamić unaprijed dostavio rasuti teret svojih optužbi, a od predsjednika Vrhovnog suda Sesse te Državnog sudbenog vijeća, očekuje se pokretanje stegovnih postupaka. Premijer Andrej Plenković javno se zgraža nad crnim blatom koje je prokuljalo u javnost, a nadležni ministar Ivan Malenica pokazuje krajnje napadno povjerenje u to da će slavne ”institucije sustava” odraditi posao i staviti točku na ove slučajeve koji su, posve evidentno, samo simptom općeg i dugogodišnjeg stanja u hrvatskom pravosuđu.
No nije posve izvan pameti strahovati da će sve na kraju opet pasti u vodu jer je sam sustav crvljiv, pun umreženih likova i interesa, zakonski nakrivo nasađen i izravno izručen političkim utjecajima i političkom kadroviranju. Pa evo, očitovanja od osječkih sudaca koji su se slikavali s Mamićem i njihova razrješenja sad traži od DSV-a predsjednik suda Zvonko Vrban koga je Mamić u sklopu ove priče također nazvao ”najgorim kriminalcem”, a o čijim je pozadinskim biznisima i Telegram objavio mučne detalje. DSV je tijelo u koje se ulazi po protekciji politike i klijentelističke mreže.
Ista je stvar i s Ustavnim sudom gdje vlast ima neprobojnu većinu, a Vlado Šeks i vlastitoga kuma. I na čelo DORH-a dolazi se na isti način, posljednji primjer: imenovanje Zlate Hrvoj-Šipek. A arbitar u raščišćavanju ovih prljavština trebao bi biti i Sessa, koga je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović instalirala po kratkom postupku, a koji je sada također opterećen neprovjerenim optužbama za korupciju.
Negdje drugdje bi prozvani suci bili suspendirani
Pa zar sve to skupa nije krajnje duhovito? Negdje drugo ovako drastično prozvani suci bili bi odmah suspendirani do okončanja postupka. Već samo objava autentičnih fotografija na kojima se predsjednici i članovi sudačkih vijeća grle i bratime s Mamićem i Kerumom – bila bi u uređenoj zemlji dovoljna da ih se do daljnjega udalji iz sudnica. A ostale bi se optužbe ispitale u postupku koji bi imao status prioriteta. U Hrvatskoj ništa od toga.
Još prije pet godina, Sigurnosno obavještajna agencija SOA upozorila je na korupciju u pravosuđu premijera Tima Oreškovića, tadašnju predsjednicu Republike te predsjednika Sabora Božu Petrova čiji su zamjenici bili Gordan Jandroković, Milijan Brkić, Željko Reiner, Ivan Vrdoljak i Milanka Opačić. U povjerljivom godišnjem izvještaju koji je najvišim državnim dužnosnicima dostavljen u ljeto 2016., SOA je identificirala 20 sudačkih imena koji, prema njihovim saznanjima, predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
SOA je također konstatirala da je ”korupcija u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima, te državnim i javnim tvrtkama jedan od najznačajnijih izazova Republike Hrvatske koji ugrožava funkcioniranje tržišta, gospodarski rast, smanjuje porezne izvore i oštećuje državni proračun te stvara nesigurnost i gubitak povjerenja u državne institucije”.
Đuro Sessa je odmah pokopao nalaze SOA-e
Ne da se zamisliti država koja ni malim prstom ne reagira na alarm iz tajne službe da su kroz sigurnosne provjere i ostale aktivnosti otkrili 20 korumpiranih sudaca. Ali ima jedna takva, a to je naša.
Ne znamo koja je sudačka imena tada navela SOA i jesu li neka od njih upravo ova koja su sada na tapetu. No, tadašnja HDZ-ova i Mostova vlast primila je tako ozbiljnu i eksplicitnu informaciju kao vijest da je jučer bilo toplije i da je počelo proljeće. A tadašnji predsjednik Udruge sudaca te član, a uskoro i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, odmah je u Večernjem listu s visine pokopao nalaze SOA-e nazvavši ih ”podcjenjivanjem i nastavkom narušavanja vjerodostojnosti sudbene vlasti”.
”Ako dokazi (protiv 20 sudaca) nisu čvrsti, ili su prikupljeni na nezakonit način, ili su samo indicije i impresije”, kondicionirao je tada Sessa, ”onda se netko ozbiljno poigrava trećom neovisnom i, na žalost, najslabijom vlasti”. Taj ”netko” – koji prema Sessinom mišljenju, svjesno i zlobno potkopava pravosuđe – su, dakako, SOA i njen ravnatelj Danijel Markić koji je odobrio i potpisao takav izvještaj svoje službe.
Bez goleme reforme ništa se ne može promijeniti
Nije, dakle, nimalo sumanuto očekivati da će se raščišćavanje barem dijela korupcije u pravosuđu sada ponovno izjaloviti. Također je posve sigurno da nema tog čelnika pravosudne vlasti, ministra ni običnog suca u Hrvatskoj koji nije čuo za kristalno jasan dokument ”Principi sudačkog ponašanja iz Bangalorea” (2002. godine) koji je usvojen i u Ujedinjenim narodima. Mnogi ga se naši suci i pridržavaju, o tome nema spora. Ali korupcija je tako nagrizla cijelo tkivo da se bez goleme reforme tog sustava više ne može ništa promijeniti. A i neće.
Bangalorski kodeks traži od sudaca integritet, stručnost, marljivost, ispravno sudačko ponašanje u svim službenim i privatnim prilikama i odanost pravilu o jednakosti stranaka u postupcima, a posebno poglavlje Propriety (ispravnost, prikladnost) ciljano je na eliminaciju korupcije.
Tu se već u uvodu čvrsto naglašava da pojam ”sudačke prikladnost” – kojim se čuva dostojanstvo i osobe i službe – obuhvaća i sliku koju sudac stvara u javnosti, što znači da problem nije samo kršenje pravila nego već i dojam koji građani mogu steći na temelju određenog sudačkog ponašanja.
Smisao bangalorskih pravila jasan je svakoj baki
U podrobnoj eksplikaciji što sve sudac mora i što ne smije posebno se navodi da ni suci, ni njima podređeni sudački službenici, a ni članovi njihovih obitelji ”ne smiju tražiti ni primati bilo kakve darove, ostavinu, zajmove ili usluge u vezi s bilo čime što u okviru svoje sudačke dužnosti čine, namjeravaju učiniti ili namjeravaju ne učiniti”.
Prevedeno na bjelodani hrvatski, to znači da nema torbi s novcem. Nema žicanja ljetovanja, džeparca i cipela. Druženja sa strankama u konobama i lobijima hotela. Korištenja povlaštenih informacija da bi se kupila zemljišta koja će država uskoro otkupiti za prometnice. Ugovora o posmrtnom uzdržavanju da se dočepaš nekretnina. Nema besplatnih radova na vikendicama. Privatnog biznisa obitelji s državom. Nema ručkova i terevenki s političarima. Nema zapošljavanja djece i rođaka.
Nema, dakle ničega što određeni hrvatski suci rade za otezanje sporova po 12 godina, za bolje presude, financijske probitke, zastare itd. Jer zašto bi ih inače itko korumpirao? Naravno da je smisao bangalorskih pravila jasan svakom brucošu prava i svakoj baki iako možda za dokument nikad nisu čuli. S time ima problema samo taj sramotni dio našeg sudstva koji nosi poklonjene Vuitton cipele, ali i hobotnica koja ih je – takve – imenovala da provode zakon na doživotni rok.