Socijaldemokrati su se ovih dana prokazali do kraja. Nije ni SDP iz kojeg su ponikli nešto, ali ovi su stvarno dibidus

Socijaldemokrate ako i čuješ, ne možeš se sjetiti što su ono rekli

Kad tehnički najjača opozicijska formacija na svečanost vlastitog osnivanja uspije dovesti dvjestotinjak članova i simpatizera, to miriše na piši kući propalo je. No, s tom strankom ionako ništa nije dobro. Izborni prag? Joj. Ni blizu

Zavaravanje nije pametan biznis, ali Socijaldemokratima pod vodstvom Davorka Vidovića valjda treba da lupe čelom o pod pa da eventualno dođu do tog jednostavnog zaključka. Za vikend su imali osnivačku konvenciju umjesto da su već sada, jedan po jedan, dogovorili transfere u druge srodne stranke ako im je do toga da ostanu u politici. Jer od ove njihove zajedničke priče neće biti vajde.

Njihov veliki događaj održan je u krasnoj dvorani Novinarskog doma, ali tamo može sjediti jedva 150 ljudi. Sam taj detalj vrlo dobro pokazuje koliko stvarno teži Vidovićeva i Bernardićeva ekipa unatoč činjenici da imaju 17 saborskih zastupnika i najveći oporbeni klub u Saboru.

A možda usput otkriva i što oni sami misle, a ne izgovaraju, o svojim stvarnim mogućnostima i snazi. Ne kažem da svatko mora megalomanski zakupiti Lisinski i konvoje autobusa po uzoru na HDZ, ali kad su izbori blizu, a ti se pokazuješ kao miš u rupi, očito da nije dobro.

Rejting na golih 0,6 posto

Kad tehnički najjača opozicijska formacija na svečanost vlastitog osnivanja uspije dovesti dvjestotinjak članova i simpatizera, to miriše na piši kući propalo je. No, s tom strankom ionako ništa nije dobro, a suočavanje s deluzijama koje emitiraju i prema unutra i prema van stići će vrlo brzo. Izborni prag? Joj. Ni blizu.

Opomena i predskazanje im je rejting koji je u posljednjem istraživanju biračkih preferencija ispao golih 0,6 posto. A to nije nikakva urota nego je odraz blijede legitimacije koju su do sada ostavili kroz svoj saborski rad. S tolikim klubom, a – ništa. I pritom nije više nikakva isprika da su oni ”novi” jer su nastali raspadom SDP-a pa se još nisu zakorijenili. Prošlo je od tada više od godinu i pol, a što smo od njih vidjeli osim fraza, parola i općenitosti?

Mostovih osam zastupnika je manje od pola prema njihovih 17. Po šest koje imaju Možemo i Domovinski pokret su njihova trećina. Ali te se stranke čuje, one nešto guraju, traže i galame, a Socijaldemokrate ako i čuješ, ne možeš se sjetiti što su ono rekli. S obzirom na njihovu brojnost, trebale bi se HDZ-ovoj većini od njih tresti gaće, ali oni djeluju kao mlačna voda i nitko ih ne zarezuje. Možda su to dobri ljudi koji čeznu za ispravnim i humanim stvarima, ali su dozlaboga netalentirani pa to ti je.

Ovi su stvarno dibidus

Nije ni SDP iz koga su ponikli neka preženca, ali ovi su stvarno dibidus. Nitko ne bi znao opisati što oni žele i nude ako preskočimo potpuri idejnih isparavanja s kojim redovito javno nastupaju, a koji je dominirao i na ovom osnivačkom saboru kao što na slavonskom sijelu dominiraju bećarci i tamburice.

Brži smo, snažniji, moderniji. Uporni, otvoreni prema novim ljudima i idejama. Glasnogovornici moderne, europske i civilizirane Hrvatske. Za drugačiju paradigmu političkog djelovanja. Za slobodu, pravdu, jednakost i solidarnost. Imamo veliko iskustvo i viziju, pokazali smo da smo dosljedni. Uvijek nas je pokretala neprekidna želja za napretkom, želja da se borimo protiv nepravde i nejednakosti.

Mooolim? Pa što je to? I taj veliki format ne može sa SDP-om? Možemo im je katastrofa i nazivaju ga ”sektom”. A o drugima isto sve najgore. I to govore baš oni koji su faktično najgori. Zbilja je ganutljiva ta ambicija bez pokrića. I to papagajsko zaklinjanje na Ivicu Račana koga nema već 16 godina u kojima su se ova država i svijet promijenili 16 puta. Ma da, političko predstavništvo socijaldemokracije u Hrvatskoj je loše, to treba prvenstveno zahvaliti SDP-u. Ali s ovim šupljim manekenima birač socijaldemokratskih uvjerenja stvarno ne bi tikve sadio.