Iz Zagreba se doista, kako se to već mjesecima iz petnih žila trudi poručiti gradska opozicija, širi ozbiljan smrad. Samo, ne radi se o vonju smeća koje se, kažu, neredovito odvozi. Nego o “mirisu” jednog društva koje je posvemašnja korupcija u potpunosti preuzela i sad već dobrim dijelom – provarila.
Neobično jako medijski plasirana vijest o promjeni većine u vijeću jedne zagrebačke gradske četvrti tako postaje detaljna slika propadanja svih mogućih demokratskih kriterija, od bazične informiranosti javnosti do još bazičnijeg društvenog konsenzusa o tome da je korupcija – loša stvar. A politička korupcija, dakako, još gora.
Što je gradska četvrt?
Radi se o tome da je u Vijeću gradske četvrti Novi Zagreb – Zapad, sadašnja zagrebačka zeleno-lijeva vlast izgubila većinu. Kako? Tako da se vijećnik izabran s koalicijske liste Možemo! priklonio HDZ-u i Stranci rada i solidarnosti. Stranka bivšeg gradonačelnika, pokojnog Milana Bandića i sadašnjeg premijera Andreja Plenkovića rutinski su zatim izabrale novog predsjednika Vijeća (iz HDZ-a) i pohvalile se svojim friškim političkim uspjehom.
Da bi stvar dobila realne proporcije, prvo treba reći da je Novi Zagreb – Zapad jedna od ukupno 17 gradskih četvrti na koje je podijeljen glavni grad. Radi se o obliku mjesne samouprave prilično ograničenih ovlasti i financija, a političke pobjede i porazi na ovim razinama uglavnom su, s obzirom na nizak odaziv na izbore, prilično simboličke naravi.
Zagrebačka kriza
No, ovdje nije stvar u proporcijama, nego u principu. Onom demokratskom principu čije se temeljno truljenje (i današnji, posljedični smrad) može precizno pratiti u vrijeme vladavine Andreja Plenkovića.
Politička korupcija u vidu poslijeizbornog pridobivanja pojedinaca iz suparničkog tabora, kako bi se na taj način, zapravo, kupila vlast mimo volje birača – nije novost u Hrvatskoj. Najpoznatiji slučaj iz devedesetih se dogodio upravo u Zagrebu, kad je 1997. godine, nakon dugotrajne Zagrebačke krize koja je po prvi put ozbiljno uzdrmala vlast stranke Franje Tuđmana, HDZ do većine u Gradskoj skupštini došao uz pomoć dvojice HSS-ovaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Crne torbe
Vlast se na sličan način kupovala i po drugim jedinicama lokalne samouprave narednog desetljeća, a u javnosti se potiho pričalo o “crnim torbama” koje su Hrvatskom kružile nakon lokalnih izbora. Ovakvo “osvajanje” vlasti isticano je i kao problem u pregovorima o ulasku Hrvatske u Europsku uniju.
Stvar je ipak bila još uvijek na nižim razinama i u ilegali. Možda se oni koji su ovako došli do vlasti nisu sramili svojih postupaka, ali o njima barem nisu previše javno govorili. Tako je bilo i na početku vladavine Andreja Plenkovića. Prvo je njegovu Vladu svojim glasom spasio bivši SDP-ovac pod istragom USKOK-a, a zatim je i cijeli HNS preko noći i iznenada odlučio promijeniti dres i od stranke najžešćih kritičara postati nosivi stup vladavine HDZ-a.
Nova faza normalizacije
Iz vladajuće stranke su tad govorili o političkoj stabilnosti, a Plenković je s vremenom sastavio cijelu političku paradigmu o HDZ-ovoj suradnji s manjinama i strankama centra. Većini su se, vremenom, pridruživali i pojedinačni oporbeni prebjezi, koje je Milan Bandić prozvao “žetončićima”. Iz HDZ-a su se pravili da nemaju ništa s tim, jer su, eto, “žetončići” bili parkirani u saborskom klubu Bandićeve stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nova runda prebjega bila je potrebna i da se dodatno stabilizira vlast nakon izbora 2020. godine. Više nije bilo Bandića, a iz HDZ-a su dolazak zastupnika iz redova oporbe objašnjavali time da su, eto, ljudi prepoznali kvalitetu političke stabilnosti i svega što nudi prosvijećena vlast Andreja Plenkovića. Ukratko, stvar s kupovinom političkih protivnika je prešla u novu fazu normalizacije – prevara onih koji su ti dali glas postala je nova vrsta političke kvalitete.
Opći nered&raspad
Ono što se, međutim, dogodilo oko promjene vlasti u Gradskoj četvrti Novi Zagreb – Zapad posve je novi korak u obezvrjeđivanju cijelog demokratskog procesa, s ishodištem u samim izborima. Naime, HDZ se više ne srami, ne skriva, ne pokušava racionalizirati, niti pokušava samo hvaliti činjenicu da je (o)kupio većinu suprotno želji birača koja je izražena na izborima.
HDZ se sad – otvoreno – ruga političkim protivnicima čijeg su vijećnika (po)kupili i došli do kontrole nad predstavničkim tijelom. Na službenoj facebook stranici novozagrebačkog ogranka stranke su ovaj prevrat u vijeću protumačili kao najavu “kraja eksperimenta možemosa” u Gradu Zagrebu. Činjenicu da su uz pomoć “žetončića” došli do (komadića) vlasti predstavljaju kao pokazatelj “općeg nereda&raspada sustava u platformi NE Možemo”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slika je jasna – politička korupcija više nije samo čin kojim se dolazi do vlasti, nego i dokaz nadmoćne kvalitete, uređenosti i organiziranosti vlastite političke stranke. A od te slike jasniji je samo još oštar vonj raspada jednog cijelog društva.
Stanje uma HDZ-ovaca pod Plenkovićem slika je raspada jednog društva. Političku korupciju otvoreno slave kao dokaz svoje genijalnosti
Nekad su to radili u teškoj ilegali, a sad se hvale "žetončićem" u Novom Zagrebu
Hrvatska demokracija u Plenkovićevih sedam godina je ne samo normalizirala političku korupciju nego se, evo, pretrčavanje iz suprotnog političkog tabora predstavlja kao debakl onih čiji je vijećnik postao - "žetončić"
Iz Zagreba se doista, kako se to već mjesecima iz petnih žila trudi poručiti gradska opozicija, širi ozbiljan smrad. Samo, ne radi se o vonju smeća koje se, kažu, neredovito odvozi. Nego o “mirisu” jednog društva koje je posvemašnja korupcija u potpunosti preuzela i sad već dobrim dijelom – provarila.
Neobično jako medijski plasirana vijest o promjeni većine u vijeću jedne zagrebačke gradske četvrti tako postaje detaljna slika propadanja svih mogućih demokratskih kriterija, od bazične informiranosti javnosti do još bazičnijeg društvenog konsenzusa o tome da je korupcija – loša stvar. A politička korupcija, dakako, još gora.
Što je gradska četvrt?
Radi se o tome da je u Vijeću gradske četvrti Novi Zagreb – Zapad, sadašnja zagrebačka zeleno-lijeva vlast izgubila većinu. Kako? Tako da se vijećnik izabran s koalicijske liste Možemo! priklonio HDZ-u i Stranci rada i solidarnosti. Stranka bivšeg gradonačelnika, pokojnog Milana Bandića i sadašnjeg premijera Andreja Plenkovića rutinski su zatim izabrale novog predsjednika Vijeća (iz HDZ-a) i pohvalile se svojim friškim političkim uspjehom.
Da bi stvar dobila realne proporcije, prvo treba reći da je Novi Zagreb – Zapad jedna od ukupno 17 gradskih četvrti na koje je podijeljen glavni grad. Radi se o obliku mjesne samouprave prilično ograničenih ovlasti i financija, a političke pobjede i porazi na ovim razinama uglavnom su, s obzirom na nizak odaziv na izbore, prilično simboličke naravi.
Zagrebačka kriza
No, ovdje nije stvar u proporcijama, nego u principu. Onom demokratskom principu čije se temeljno truljenje (i današnji, posljedični smrad) može precizno pratiti u vrijeme vladavine Andreja Plenkovića.
Politička korupcija u vidu poslijeizbornog pridobivanja pojedinaca iz suparničkog tabora, kako bi se na taj način, zapravo, kupila vlast mimo volje birača – nije novost u Hrvatskoj. Najpoznatiji slučaj iz devedesetih se dogodio upravo u Zagrebu, kad je 1997. godine, nakon dugotrajne Zagrebačke krize koja je po prvi put ozbiljno uzdrmala vlast stranke Franje Tuđmana, HDZ do većine u Gradskoj skupštini došao uz pomoć dvojice HSS-ovaca.
Crne torbe
Vlast se na sličan način kupovala i po drugim jedinicama lokalne samouprave narednog desetljeća, a u javnosti se potiho pričalo o “crnim torbama” koje su Hrvatskom kružile nakon lokalnih izbora. Ovakvo “osvajanje” vlasti isticano je i kao problem u pregovorima o ulasku Hrvatske u Europsku uniju.
Stvar je ipak bila još uvijek na nižim razinama i u ilegali. Možda se oni koji su ovako došli do vlasti nisu sramili svojih postupaka, ali o njima barem nisu previše javno govorili. Tako je bilo i na početku vladavine Andreja Plenkovića. Prvo je njegovu Vladu svojim glasom spasio bivši SDP-ovac pod istragom USKOK-a, a zatim je i cijeli HNS preko noći i iznenada odlučio promijeniti dres i od stranke najžešćih kritičara postati nosivi stup vladavine HDZ-a.
Nova faza normalizacije
Iz vladajuće stranke su tad govorili o političkoj stabilnosti, a Plenković je s vremenom sastavio cijelu političku paradigmu o HDZ-ovoj suradnji s manjinama i strankama centra. Većini su se, vremenom, pridruživali i pojedinačni oporbeni prebjezi, koje je Milan Bandić prozvao “žetončićima”. Iz HDZ-a su se pravili da nemaju ništa s tim, jer su, eto, “žetončići” bili parkirani u saborskom klubu Bandićeve stranke.
Nova runda prebjega bila je potrebna i da se dodatno stabilizira vlast nakon izbora 2020. godine. Više nije bilo Bandića, a iz HDZ-a su dolazak zastupnika iz redova oporbe objašnjavali time da su, eto, ljudi prepoznali kvalitetu političke stabilnosti i svega što nudi prosvijećena vlast Andreja Plenkovića. Ukratko, stvar s kupovinom političkih protivnika je prešla u novu fazu normalizacije – prevara onih koji su ti dali glas postala je nova vrsta političke kvalitete.
Opći nered&raspad
Ono što se, međutim, dogodilo oko promjene vlasti u Gradskoj četvrti Novi Zagreb – Zapad posve je novi korak u obezvrjeđivanju cijelog demokratskog procesa, s ishodištem u samim izborima. Naime, HDZ se više ne srami, ne skriva, ne pokušava racionalizirati, niti pokušava samo hvaliti činjenicu da je (o)kupio većinu suprotno želji birača koja je izražena na izborima.
HDZ se sad – otvoreno – ruga političkim protivnicima čijeg su vijećnika (po)kupili i došli do kontrole nad predstavničkim tijelom. Na službenoj facebook stranici novozagrebačkog ogranka stranke su ovaj prevrat u vijeću protumačili kao najavu “kraja eksperimenta možemosa” u Gradu Zagrebu. Činjenicu da su uz pomoć “žetončića” došli do (komadića) vlasti predstavljaju kao pokazatelj “općeg nereda&raspada sustava u platformi NE Možemo”.
Slika je jasna – politička korupcija više nije samo čin kojim se dolazi do vlasti, nego i dokaz nadmoćne kvalitete, uređenosti i organiziranosti vlastite političke stranke. A od te slike jasniji je samo još oštar vonj raspada jednog cijelog društva.