Plitkim izmotavanjem – koje je tako zastrašujuće popularno među hrvatskim političarima – pokušavaju ovih dana oprati ruke Andrej Plenković i njegov koalicijski partner Milorad Pupovac. I ne znaš koji od njih dvojice to radi luđe.
Jedno s drugim jasan je pokazatelj koliko pojedini politički prvaci ove zemlje drže do inteligencije svojih birača. Jer takvim se smicalicama može vući za nos samo nacija koja nema ni dvije marke mozga u glavi. To je uvredljivo naspram građana koji ih drže na njihovim pozicijama i plaćaju ih da vrijedno i čestito rade u javnom interesu.
Što je bilo Pupovcu?
Pupovčev aktualni slučaj zaslužuje da ga se posebno promotri i nije nikakvo čudo što ovdje nitko osim premijera Plenkovića ne nalazi za njega nikakvo opravdanje. Vođa hrvatskih Srba često se, naime, postavlja kao moralni autoritet u raznim, a osobito u međunacionalnim pitanjima, i to uglavnom radi s civilizacijski ispravnih pozicija.
Kad govori, glas mu drhti kao ganut dalekosežnom važnošću tema na koje se osvrće. I uvijek se poziva na svoje veliko iskustvo u rastrzanoj hrvatskoj politici najvišeg ranga u kojoj sudjeluje već tridesetak godina.
Pa što je onda bilo tako prekaljenom političaru i članu sadašnje saborske većine da ide kao uzvanik u glavni grad Republike Srpske na praznik koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim? Što mu je trebalo da bude publika Miloradu Dodiku dok vlastitu zemlju, samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu, izjednačuje s ustaškom državom i traži od Srba da se za nju ne vežu jer će iz nje otići?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šuplja izmotavanja
Taj njegov postupak krajnje je antipatičan čak i onima koji su do sada puno puta odobravali dikciju i argumentaciju Milorada Pupovca, a među njima sam i ja, pogotovo nakon njegovog današnjeg istupa u kome je izjavio da nije učinio ništa zbog čega bi trebao žaliti.
Jer šuplja su njegova izmotavanja da je na Dodikovo nacionalističko i secesionističko slavlje išao jer je odatle poslana ”značajna pomoć” nakon potresa na Baniji i jer tamo živi dio Srba koji su za vrijeme rata izbjegli iz Hrvatske, a ne zato što se oko budućnosti BiH slaže s Dodikom.
Za pomoć se zahvališ, a sa Srbima u Republici Srpskoj možeš se sastati preostala 364 dana u godini. Ali samim svojim prisustvom sekundirati politici koja godinama otvoreno rastura susjednu državu, politici kojoj je SAD uveo sankcije, politici koju nije došao pozdraviti nijedan ambasador zemalja EU i politici zbog koje je Europska komisija blokirala isplatu 125 milijuna pomoći BiH za posljedice pandemije Covida – to je doista sljepilo kakvo ne priliči nikome.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neuvjerljivo izvlačenje
Zar Pupovac i njegovi suradnici doista misle da će javnosti prodati rog za svijeću oko tako očigledne kontradikcije između divljačkih poruka s praznovanja iz Banja Luke i njegove tvrdnje da se stavovi njegove stranke prema BiH temelje na ”politici mira, vrijednostima unutrašnjeg dijaloga, uzajamnog priznanja i međunacionalnog pomirenja” te da bi voljeli kad ”unutrašnjih političkih sukoba unutar BiH ne bi bilo”? I što takvim zbunjujućim potezima poručuje hrvatskim Srbima? Očekivao je od Dodika da će pjevati sonete o ljubavi prema BiH? Ili što?
A kako je na to reagirao Plenković, koji bez Pupovčevih manjinskih zastupnika više nema većinu u Saboru? Pa bilo je to jadno i neuvjerljivo izvlačenje. Također. Jerbo sve što političari govore i čine ima političko značenje i političke implikacije premda Plenković tvrdi da ovo nema.
A to da Pupovac nije išao k Dodiku ”kao predstavnik parlamentarne većine nego kao predsjednik Srpskog narodnog vijeća” i isključivo u ”humanitarnoj” misiji, to premijer isto tako može objesiti mački o rep. Banja Luka je bila nova prijetnja i poziv na opijelo Bosni i Hercegovini koju Dodik ne može vidjeti ni nacrtanu. Na takvom derneku nije mjesto političaru koji je bitan faktor Plenkovićeve vlasti i čiji je čovjek potpredsjednik Vlade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prezir prema javnosti
To se može negirati samo iz nadmenog prezira prema javnosti i njezinoj sposobnosti zdravog rasuđivanja. No premijer na isti način delegitimira i preskače krajnje opravdana pitanja o grdnoj aferi u HNB-u. Njegov je odgovor da su za HNB nadležni Sabor i Hanfa. ”Ovo nema izravno nikakve veze s Vladom”, izjavio je Plenković uz dodatak da je stvar ”sofisticirana” i da će se šira javnost u njoj teško snaći.
Ta stvar, međutim, ima i te kako veze s Vladom budući da, prvo, sukno i škare u Saboru drži Plenkovićeva saborska većina koja imenuje i smjenjuje guvernera. A drugo, Hanfa je državna agencija čiji je šef Ante Žigman, postavljen 2018. na prijedlog Plenkovićeve Vlade, a, usput, bliski suradnik Borisa Vujčića koji mu je, usput, mentorirao magistarski rad i koji je, usput, bio Vujčićev savjetnik sve dok ga nisu postavili u Hanfu.
Nema tu niti išta sofisticirano, ništa prekomplicirano za intelektualne mogućnosti prosječno obrazovanog čovjeka. Riječ je o evidentno prvorazrednom skandalu kakav bi svaki premijer morao principijelno komentirati umjesto da se pravi kako ga se to ne tiče. Ali hrvatski političari vide građane kao jato gusaka u magli, stoku sitnog zuba, što bi svojedobno rekao Franjo Tuđman. To se ne mijenja trideset godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je bilo Pupovcu da kao uzvanik ide na Dodikov neustavni praznik? Izmotavanja su mu uvredljiva
Što ovakvim zbunjujućim potezima Milorad Pupovac poručuje hrvatskim Srbima?
Pupovčev aktualni slučaj zaslužuje da ga se posebno promotri i nije nikakvo čudo što ovdje nitko osim premijera Plenkovića ne nalazi za njega nikakvo opravdanje. Vođa hrvatskih Srba često se, naime, postavlja kao moralni autoritet u raznim, a osobito u međunacionalnim pitanjima, i to uglavnom radi s civilizacijski ispravnih pozicija
Plitkim izmotavanjem – koje je tako zastrašujuće popularno među hrvatskim političarima – pokušavaju ovih dana oprati ruke Andrej Plenković i njegov koalicijski partner Milorad Pupovac. I ne znaš koji od njih dvojice to radi luđe.
Obojica simultano izvode akrobacije oko Pupovčevog gostovanja na proslavi neustavnog Dana Republike Srpske u Banja Luci. A premijer glumi da on ”nije odavde” kad ga se pita o Indeksovom otkriću da je četrdesetak zaposlenika HNB-a, na čelu s guvernerom Borisom Vujčićem i njegovom zamjenicom Sandrom Švaljek, za svoj džep trgovalo vrijednosnim papirima banaka koje HNB nadzire.
Jedno s drugim jasan je pokazatelj koliko pojedini politički prvaci ove zemlje drže do inteligencije svojih birača. Jer takvim se smicalicama može vući za nos samo nacija koja nema ni dvije marke mozga u glavi. To je uvredljivo naspram građana koji ih drže na njihovim pozicijama i plaćaju ih da vrijedno i čestito rade u javnom interesu.
Što je bilo Pupovcu?
Pupovčev aktualni slučaj zaslužuje da ga se posebno promotri i nije nikakvo čudo što ovdje nitko osim premijera Plenkovića ne nalazi za njega nikakvo opravdanje. Vođa hrvatskih Srba često se, naime, postavlja kao moralni autoritet u raznim, a osobito u međunacionalnim pitanjima, i to uglavnom radi s civilizacijski ispravnih pozicija.
Kad govori, glas mu drhti kao ganut dalekosežnom važnošću tema na koje se osvrće. I uvijek se poziva na svoje veliko iskustvo u rastrzanoj hrvatskoj politici najvišeg ranga u kojoj sudjeluje već tridesetak godina.
Pa što je onda bilo tako prekaljenom političaru i članu sadašnje saborske većine da ide kao uzvanik u glavni grad Republike Srpske na praznik koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim? Što mu je trebalo da bude publika Miloradu Dodiku dok vlastitu zemlju, samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu, izjednačuje s ustaškom državom i traži od Srba da se za nju ne vežu jer će iz nje otići?
Šuplja izmotavanja
Taj njegov postupak krajnje je antipatičan čak i onima koji su do sada puno puta odobravali dikciju i argumentaciju Milorada Pupovca, a među njima sam i ja, pogotovo nakon njegovog današnjeg istupa u kome je izjavio da nije učinio ništa zbog čega bi trebao žaliti.
Jer šuplja su njegova izmotavanja da je na Dodikovo nacionalističko i secesionističko slavlje išao jer je odatle poslana ”značajna pomoć” nakon potresa na Baniji i jer tamo živi dio Srba koji su za vrijeme rata izbjegli iz Hrvatske, a ne zato što se oko budućnosti BiH slaže s Dodikom.
Za pomoć se zahvališ, a sa Srbima u Republici Srpskoj možeš se sastati preostala 364 dana u godini. Ali samim svojim prisustvom sekundirati politici koja godinama otvoreno rastura susjednu državu, politici kojoj je SAD uveo sankcije, politici koju nije došao pozdraviti nijedan ambasador zemalja EU i politici zbog koje je Europska komisija blokirala isplatu 125 milijuna pomoći BiH za posljedice pandemije Covida – to je doista sljepilo kakvo ne priliči nikome.
Neuvjerljivo izvlačenje
Zar Pupovac i njegovi suradnici doista misle da će javnosti prodati rog za svijeću oko tako očigledne kontradikcije između divljačkih poruka s praznovanja iz Banja Luke i njegove tvrdnje da se stavovi njegove stranke prema BiH temelje na ”politici mira, vrijednostima unutrašnjeg dijaloga, uzajamnog priznanja i međunacionalnog pomirenja” te da bi voljeli kad ”unutrašnjih političkih sukoba unutar BiH ne bi bilo”? I što takvim zbunjujućim potezima poručuje hrvatskim Srbima? Očekivao je od Dodika da će pjevati sonete o ljubavi prema BiH? Ili što?
A kako je na to reagirao Plenković, koji bez Pupovčevih manjinskih zastupnika više nema većinu u Saboru? Pa bilo je to jadno i neuvjerljivo izvlačenje. Također. Jerbo sve što političari govore i čine ima političko značenje i političke implikacije premda Plenković tvrdi da ovo nema.
A to da Pupovac nije išao k Dodiku ”kao predstavnik parlamentarne većine nego kao predsjednik Srpskog narodnog vijeća” i isključivo u ”humanitarnoj” misiji, to premijer isto tako može objesiti mački o rep. Banja Luka je bila nova prijetnja i poziv na opijelo Bosni i Hercegovini koju Dodik ne može vidjeti ni nacrtanu. Na takvom derneku nije mjesto političaru koji je bitan faktor Plenkovićeve vlasti i čiji je čovjek potpredsjednik Vlade.
Prezir prema javnosti
To se može negirati samo iz nadmenog prezira prema javnosti i njezinoj sposobnosti zdravog rasuđivanja. No premijer na isti način delegitimira i preskače krajnje opravdana pitanja o grdnoj aferi u HNB-u. Njegov je odgovor da su za HNB nadležni Sabor i Hanfa. ”Ovo nema izravno nikakve veze s Vladom”, izjavio je Plenković uz dodatak da je stvar ”sofisticirana” i da će se šira javnost u njoj teško snaći.
Ta stvar, međutim, ima i te kako veze s Vladom budući da, prvo, sukno i škare u Saboru drži Plenkovićeva saborska većina koja imenuje i smjenjuje guvernera. A drugo, Hanfa je državna agencija čiji je šef Ante Žigman, postavljen 2018. na prijedlog Plenkovićeve Vlade, a, usput, bliski suradnik Borisa Vujčića koji mu je, usput, mentorirao magistarski rad i koji je, usput, bio Vujčićev savjetnik sve dok ga nisu postavili u Hanfu.
Nema tu niti išta sofisticirano, ništa prekomplicirano za intelektualne mogućnosti prosječno obrazovanog čovjeka. Riječ je o evidentno prvorazrednom skandalu kakav bi svaki premijer morao principijelno komentirati umjesto da se pravi kako ga se to ne tiče. Ali hrvatski političari vide građane kao jato gusaka u magli, stoku sitnog zuba, što bi svojedobno rekao Franjo Tuđman. To se ne mijenja trideset godina.