Nije, doduše, rečeno kad će to točno biti i kako će se izvesti, ali ministar je tu izvanrednu novost objavio s velikim samopouzdanjem, u pozi generala koji autoritativno preuzima demoraliziranu vojsku i kliče da će je vratiti na pravi put. A radosna vijest je konkretno ta da će se u javnom zdravstvu sve preporučene pretrage i operacije morati obaviti u roku od 270 dana.
Može biti nejasno kako je Beroš došao do tako egzaktne brojke, koja bi se od sada trebala smatrati primjerenom zadovoljštinom u oblasti prava pacijenata, ali objašnjenje za tu naizgled odokativnu matematiku i te kako postoji. Nije Beroš to izvadio iz rukava iako nije morao niti sam računati.
Direktiva stigla iz Bruxellesa
Rebus je u tome da je to ograničenje s listama čekanja došlo iz Bruxellesa, a ne od našeg ministra, kao uvjet da Hrvatska ne ostane bez porcije sredstava za zdravstvo iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, to jest da bi novac iz EU i dalje stizao. Nekako se tim Europljanima ne čini u redu da nas oni debelo sufinanciraju, a da Beroš i zdravstvene vlasti vrte palčevima i drže uvijek iste prazne govore o reformama tipa telefonske sekretarice.
A kako tamo imaju sve naše loše statistike i podatke o sustavu, jasno im je da se flagrantna nedostupnost zdravstva hrvatskom stanovništvu ne može skresati odjednom, kao što se ni kultura ne može steći na kursu preko vikenda. Mora se u takvim stvarima ići postepeno. Eto tako smo završili na tih 270 dana umjesto sadašnjih 370 i 500, kako gdje.
Prema tome, ako nemate novca da idete u privatnu kliniku ili ujaka koji je doktor ili radi kod gradonačelnika, Beroš vam se kune da više nećete čekati godinu i četiri mjeseca da vas prime na ultrazvuk dojke nego samo devet mjeseci. Ako vas mantaju vrtoglavice i danima vas nesnosno žiga u potiljku, na magnet mozga naručit će vas najdalje za devet mjeseci, ah, znate kako je gospodine, toliko ljudi već stoji u redu za tu pretragu, ali sad sve ide puno brže nego prije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brzo prođe devet mjeseci
Ne strahujte ni ako imate problema sa stolicom, dobro, sad nećemo opisivati kakvih, i bolne grčeve u trbuhu, jer i na kolonoskopiju možete računati unutar tih devet mjeseci pa će se točno utvrditi imate li možda rak crijeva ili vas muči nešto lakše. Isto tako neka se smire svi oni koji su živčani jer im iz tijela treba nešto izvaditi, dodati ili ih se mora pokrpati, jer devet mjeseci brzo prođe.
Svaka majka to zna jer trudnoća prosječno traje 266 dana od dana začeća, to je samo četiri dana manje od Beroševog obaveznog roka za prijem kod specijalista. A ženama za to vrijeme i trbusi rastu, debljaju se, a i noge znaju biti pune vode. Pa opet izdrže.
Znači da i vi tih devet mjeseci možete lijepo čitati i posvetiti se raznim drugim razbibrigama poput štrikanja ili rješavanja križaljki, ne treba se manično opsjedati svojim stanjem kad će ono biti u roku riješeno. A ako vam je baš toliko loše, dat će vam bolovanje da se totalno odmarate na teret društva, pa nije li to bogovska pogodnost za sve nas koji dospijemo u svoje loše zdravstvene situacije jer smo bili neodgovorni i nismo se dovoljno pazili?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je l’ se Beroš to s nama…?
Nije se lijepo šaliti s ozbiljnim stvarima kao što su bolesti, liječenje i to hoće li neki ljudi uopće ostati živi dok se dokopaju ordinacije i operacijske sale, ali nekad ti preostaje samo taj neukusni i nepristojni poriv. Jer ministar Beroš sada paradira pred javnošću s tih 270 dana – a ni toga ne bi bilo da ne stiskaju iz Bruxellesa – kao da nema one nule na kraju. Kao da je taj rok neko upravo genijalno rješenje za građane i pacijente koji trebaju novi kuk, zahvat na srcu, složenu dijagnostiku ili koji sedam mjeseci nakon operacije čekaju na rehabilitaciju i dobiju je kad od nje više nema nikakve koristi. I sve to strpljivo financiraju.
Pa čovjek ima dojam da se Beroš s nama dobro … ajde neću reći tu riječ koja ovdje jedina idealno odgovara. Sad će malo zamazati oči kontrolama iz EU svojim čuvenim ”preporukama” za ravnatelje zdravstvenih ustanova koji su njegovi stranački kolege. Pokrit će svoju nesposobnost papirima i pečatima. A čak se ni ovaj smiješno utješni rok od 270 dana ne može ostvariti u ovom zdravstvenom neredu i s ministrovim impresionističkim vodstvom osim eventualno kod specijalista za rijetke bolesti koje su, kao što im ime kaže, rijetke i rijetki takvu pomoć trebaju. Uto će i izbori. Beroš još to malo može izdržati kad je izdržao četiri godine da ne napravi ništa. A poslije, nema veze, ide se ispočetka.
Zato uzmite kredit i liječite se, a ako ni to ne možete, očito da vas nije ni šteta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što nam govori Beroševa parada s listama čekanja? Uzmite kredit i liječite se, a ako ni to ne možete, očito da vas nije ni šteta
U javnom zdravstvu će se sve preporučene pretrage i operacije morati obaviti u roku od 270 dana. Zbilja?
Skraćuju se, dakle, liste čekanja. Podvlači se crta, znači nema više labavo. Nije, doduše, rečeno kad će to točno biti i kako će se izvesti, ali ministar je tu izvanrednu novost objavio s velikim samopouzdanjem, u pozi generala
Predbožićno obećanje ministra zdravstva Vilija Beroša moralo je razdragati bolesno i još zdravo stanovništvo Hrvatske, stare i mlade, vesele optimiste i natmurene pesimiste, one koji podbogom svaki mjesec iz plaća i mirovina odvajaju za zdravstvo gomilu novaca i svejedno, kad zagusti, moraju tražiti pomoć kod privatnika, kao i one druge koji ne plaćaju ništa pa, logično, ne bi bilo razumno da išta posebno i očekuju. Skraćuju se, dakle, liste čekanja. Podvlači se crta, znači nema više labavo, niti izgovora da svaka bolnica radi što hoće.
Nije, doduše, rečeno kad će to točno biti i kako će se izvesti, ali ministar je tu izvanrednu novost objavio s velikim samopouzdanjem, u pozi generala koji autoritativno preuzima demoraliziranu vojsku i kliče da će je vratiti na pravi put. A radosna vijest je konkretno ta da će se u javnom zdravstvu sve preporučene pretrage i operacije morati obaviti u roku od 270 dana.
Može biti nejasno kako je Beroš došao do tako egzaktne brojke, koja bi se od sada trebala smatrati primjerenom zadovoljštinom u oblasti prava pacijenata, ali objašnjenje za tu naizgled odokativnu matematiku i te kako postoji. Nije Beroš to izvadio iz rukava iako nije morao niti sam računati.
Direktiva stigla iz Bruxellesa
Rebus je u tome da je to ograničenje s listama čekanja došlo iz Bruxellesa, a ne od našeg ministra, kao uvjet da Hrvatska ne ostane bez porcije sredstava za zdravstvo iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, to jest da bi novac iz EU i dalje stizao. Nekako se tim Europljanima ne čini u redu da nas oni debelo sufinanciraju, a da Beroš i zdravstvene vlasti vrte palčevima i drže uvijek iste prazne govore o reformama tipa telefonske sekretarice.
A kako tamo imaju sve naše loše statistike i podatke o sustavu, jasno im je da se flagrantna nedostupnost zdravstva hrvatskom stanovništvu ne može skresati odjednom, kao što se ni kultura ne može steći na kursu preko vikenda. Mora se u takvim stvarima ići postepeno. Eto tako smo završili na tih 270 dana umjesto sadašnjih 370 i 500, kako gdje.
Prema tome, ako nemate novca da idete u privatnu kliniku ili ujaka koji je doktor ili radi kod gradonačelnika, Beroš vam se kune da više nećete čekati godinu i četiri mjeseca da vas prime na ultrazvuk dojke nego samo devet mjeseci. Ako vas mantaju vrtoglavice i danima vas nesnosno žiga u potiljku, na magnet mozga naručit će vas najdalje za devet mjeseci, ah, znate kako je gospodine, toliko ljudi već stoji u redu za tu pretragu, ali sad sve ide puno brže nego prije.
Brzo prođe devet mjeseci
Ne strahujte ni ako imate problema sa stolicom, dobro, sad nećemo opisivati kakvih, i bolne grčeve u trbuhu, jer i na kolonoskopiju možete računati unutar tih devet mjeseci pa će se točno utvrditi imate li možda rak crijeva ili vas muči nešto lakše. Isto tako neka se smire svi oni koji su živčani jer im iz tijela treba nešto izvaditi, dodati ili ih se mora pokrpati, jer devet mjeseci brzo prođe.
Svaka majka to zna jer trudnoća prosječno traje 266 dana od dana začeća, to je samo četiri dana manje od Beroševog obaveznog roka za prijem kod specijalista. A ženama za to vrijeme i trbusi rastu, debljaju se, a i noge znaju biti pune vode. Pa opet izdrže.
Znači da i vi tih devet mjeseci možete lijepo čitati i posvetiti se raznim drugim razbibrigama poput štrikanja ili rješavanja križaljki, ne treba se manično opsjedati svojim stanjem kad će ono biti u roku riješeno. A ako vam je baš toliko loše, dat će vam bolovanje da se totalno odmarate na teret društva, pa nije li to bogovska pogodnost za sve nas koji dospijemo u svoje loše zdravstvene situacije jer smo bili neodgovorni i nismo se dovoljno pazili?
Je l’ se Beroš to s nama…?
Nije se lijepo šaliti s ozbiljnim stvarima kao što su bolesti, liječenje i to hoće li neki ljudi uopće ostati živi dok se dokopaju ordinacije i operacijske sale, ali nekad ti preostaje samo taj neukusni i nepristojni poriv. Jer ministar Beroš sada paradira pred javnošću s tih 270 dana – a ni toga ne bi bilo da ne stiskaju iz Bruxellesa – kao da nema one nule na kraju. Kao da je taj rok neko upravo genijalno rješenje za građane i pacijente koji trebaju novi kuk, zahvat na srcu, složenu dijagnostiku ili koji sedam mjeseci nakon operacije čekaju na rehabilitaciju i dobiju je kad od nje više nema nikakve koristi. I sve to strpljivo financiraju.
Pa čovjek ima dojam da se Beroš s nama dobro … ajde neću reći tu riječ koja ovdje jedina idealno odgovara. Sad će malo zamazati oči kontrolama iz EU svojim čuvenim ”preporukama” za ravnatelje zdravstvenih ustanova koji su njegovi stranački kolege. Pokrit će svoju nesposobnost papirima i pečatima. A čak se ni ovaj smiješno utješni rok od 270 dana ne može ostvariti u ovom zdravstvenom neredu i s ministrovim impresionističkim vodstvom osim eventualno kod specijalista za rijetke bolesti koje su, kao što im ime kaže, rijetke i rijetki takvu pomoć trebaju. Uto će i izbori. Beroš još to malo može izdržati kad je izdržao četiri godine da ne napravi ništa. A poslije, nema veze, ide se ispočetka.
Zato uzmite kredit i liječite se, a ako ni to ne možete, očito da vas nije ni šteta.