Iako volimo misliti da imamo besplatno i svima dostupno zdravstvo, ono sasvim sigurno nije besplatno, a prečesto nije ni dostupno. Ako se događa da se na bitne pretrage čeka i po dvije godine, to zapravo znači da građani koji se nađu u toj situaciji zapravo ni nemaju zdravstvene usluge, osim ako si sami ne plate u nekoj privatnoj ustanovi.
Ovih dana do javnosti je došao slučaj gospođe koja je zbog jakih glavobolja upućena na pregled neurologu, koji joj je dao tri uputnice za daljnje pretrage, da bi se ispostavilo da na jedan od ta tri pregleda – magnetsku rezonancu mozga – mora čekati sve do proljeća 2024. godine.
Taj pregled, koji će obaviti nakon više od godinu dana, nema nikakvog smisla. Valjda bi cijelo to vrijeme trebala trpjeti bolove i razmišljati što joj je.
Oni koji nemaju novca, nemaju izbora – čekaju
Ovakve situacije, na žalost, nisu rijetke. Vjerojatno se svatko od nas barem jednom našao u situaciji da mu je pretraga zakazana za termin koji se čeka godinu-dvije. Obično je rješenje u takvoj situaciji da si – oni koji to mogu – plate privatni pregled kako bi mogli nastaviti s liječenjem. Oni koji novca nemaju, preostaje im čekanje i vjera u hrvatsko “besplatno i svima dostupno zdravstvo”.
Oni koji imaju novca pa su pregled platili u privatnoj ustanovi, dolaze u apsurdnu situaciji da svaki mjesec izdvajaju nemali iznos za državno zdravstveno osiguranje čiji uslugu ne mogu dobiti, pa onda još plaćaju privatne usluge kako bi se zaista mogli i liječiti.
Dobar dio građana, zapravo, nije ni svjestan koliko ga košta zdravstveno osiguranje. Većinu nas interesira iznos plaće koji dobijemo na račun, bez da previše brinemo o onome što još uz plaću moramo platiti – jer je sustav tako postavljen da za nas to plaća poslodavac paralelno s isplatom plaće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prosječan radnik godišnje za zdravstvo daje 22.000 kuna
Zato vrijedi podsjetiti da radnik s prosječnom plaćom od 7700 kuna za zdravstveno osiguranje izdvaja mjesečno oko 1824 kune. Godišnje je to iznos od oko 21.890 kuna. Nemala svota, pogotovo ako Vam, nakon što je uplatite, zdravstveni sustav zalupi vrata pred nosom.
Usprkos brojnim (nepostojećim) reformama zdravstvenog sustava o kojima priča gotovo svaki ministar koji sjedne u tu fotelju, nitko nije uspio riješiti liste čekanja, kao ni druge ključne probleme u funkcioniranju zdravstva. Gotovo da se stječe dojam da se – iz nepoznatih razloga – neki problemi ne žele riješiti.
Informacijski sustavi na kojima rade cvjećarnice
Ministar zdravstva Vili Beroš u veljači ove godine najavljivao je da će se pozabaviti s listama čekanja, čemu bi trebao pridonijeti i novi informacijski sustav koji daje bolji uvid u podatke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, s obzirom na to da u Hrvatskoj nije neobično da na informacijskim sustavima bolnica rade i cvjećarnice, ne čudi da građani još uvijek ne osjete da su se liste čekanja značajnije smanjile.
Hrvatsko javno zdravstvo: prosječan građanin godišnje daje 22.000 kuna, a onda na pregled čeka vječnost. Pa ode privatniku
Hrvatsko zdravstvo nije besplatno. Prečesto nije ni dostupno
Ovih dana do javnosti je došao slučaj gospođe koja je zbog jakih glavobolja upućena na pregled neurologu, koji joj je dao tri uputnice za daljnje pretrage, da bi se ispostavilo da na jedan od ta tri pregleda - magnetsku rezonancu mozga - mora čekati sve do proljeća 2024. godine
Iako volimo misliti da imamo besplatno i svima dostupno zdravstvo, ono sasvim sigurno nije besplatno, a prečesto nije ni dostupno. Ako se događa da se na bitne pretrage čeka i po dvije godine, to zapravo znači da građani koji se nađu u toj situaciji zapravo ni nemaju zdravstvene usluge, osim ako si sami ne plate u nekoj privatnoj ustanovi.
Ovih dana do javnosti je došao slučaj gospođe koja je zbog jakih glavobolja upućena na pregled neurologu, koji joj je dao tri uputnice za daljnje pretrage, da bi se ispostavilo da na jedan od ta tri pregleda – magnetsku rezonancu mozga – mora čekati sve do proljeća 2024. godine.
Taj pregled, koji će obaviti nakon više od godinu dana, nema nikakvog smisla. Valjda bi cijelo to vrijeme trebala trpjeti bolove i razmišljati što joj je.
Oni koji nemaju novca, nemaju izbora – čekaju
Ovakve situacije, na žalost, nisu rijetke. Vjerojatno se svatko od nas barem jednom našao u situaciji da mu je pretraga zakazana za termin koji se čeka godinu-dvije. Obično je rješenje u takvoj situaciji da si – oni koji to mogu – plate privatni pregled kako bi mogli nastaviti s liječenjem. Oni koji novca nemaju, preostaje im čekanje i vjera u hrvatsko “besplatno i svima dostupno zdravstvo”.
Oni koji imaju novca pa su pregled platili u privatnoj ustanovi, dolaze u apsurdnu situaciji da svaki mjesec izdvajaju nemali iznos za državno zdravstveno osiguranje čiji uslugu ne mogu dobiti, pa onda još plaćaju privatne usluge kako bi se zaista mogli i liječiti.
Dobar dio građana, zapravo, nije ni svjestan koliko ga košta zdravstveno osiguranje. Većinu nas interesira iznos plaće koji dobijemo na račun, bez da previše brinemo o onome što još uz plaću moramo platiti – jer je sustav tako postavljen da za nas to plaća poslodavac paralelno s isplatom plaće.
Prosječan radnik godišnje za zdravstvo daje 22.000 kuna
Zato vrijedi podsjetiti da radnik s prosječnom plaćom od 7700 kuna za zdravstveno osiguranje izdvaja mjesečno oko 1824 kune. Godišnje je to iznos od oko 21.890 kuna. Nemala svota, pogotovo ako Vam, nakon što je uplatite, zdravstveni sustav zalupi vrata pred nosom.
Usprkos brojnim (nepostojećim) reformama zdravstvenog sustava o kojima priča gotovo svaki ministar koji sjedne u tu fotelju, nitko nije uspio riješiti liste čekanja, kao ni druge ključne probleme u funkcioniranju zdravstva. Gotovo da se stječe dojam da se – iz nepoznatih razloga – neki problemi ne žele riješiti.
Informacijski sustavi na kojima rade cvjećarnice
Ministar zdravstva Vili Beroš u veljači ove godine najavljivao je da će se pozabaviti s listama čekanja, čemu bi trebao pridonijeti i novi informacijski sustav koji daje bolji uvid u podatke.
No, s obzirom na to da u Hrvatskoj nije neobično da na informacijskim sustavima bolnica rade i cvjećarnice, ne čudi da građani još uvijek ne osjete da su se liste čekanja značajnije smanjile.