Vojska Ruske Federacije od 10. listopada izvela je brojne napade s ciljem preuzimanja inicijative na Donjeckom i Luganskom dijelu fronta u Ukrajini. Nesumnjivo, težišni napadi izvode se u oko grada Avdiivka. Ovaj prijeratni grad od 32.000 stanovnika se nalazi svega pet kilometara sjeverno od predgrađa grada Donjecka – središta separatističke pobune.
Po prvi put ruske snage uspjele su provesti združeno djelovanja oklopno-mehaniziranih snaga, artiljerije i zrakoplovstva uz intenzivne i opsežne mjere protuelektroničkog ratovanja. Napadajući iz različitih pravaca, s najmanje tri oklopno-mehanizirane bojne, u prvom ešalonu, ova operacija predstavlja najveću koncentraciju ruskog oklopa koji djeluje koordinirano po zajedničkom planu u posljednjih godinu dana.
Opća zamisao izvođenja napada vrlo je jednostavna i nameće se sama po sebi. Slobodni teritorij, u čijem je središtu industrijski grad Avdiivka, predstavlja relativno malu izbočinu koja se proteže desetak kilometara jugoistočno u dubini ruskih položaja. Širina prostora pod nadzorom Oružanih snaga Ukrajine također je oko 10 kilometara. U takvim okolnostima dvostruki obuhvatni manevara sa sjevera i s juga čini se kao idealna varijanta napada. Tako se i dogodilo.
U utorak ujutro, izvršen je simultani napad na lijevi i desni ukrajinski bok. Sa sjevera, iz oblasti Krasnogorivke Rusi su udarili u lijevi bok ukrajinske izbočine u smjeru sela Stepove. Desni bok napadnut je iz oblasti sela Vodine prodirući u smjeru naselja Sjeverne. Treća napadana kolona, iz oblasti Spartaka, udarila je ravno na jugoistočne prilaze Avdiivki.
Izvršena je opsežna vatrena priprema. Očito, po jedinstvenim zamislima, ruska artiljerija i taktička avijacija djelovali su po svim elementima brojenog rasporeda ukrajinskih snage. Prema Ruskim izvorima, izvršeno je opsežno kontrabatiranje ukrajinskog topništva, dok je taktička avijacija koristila planirajuće bobe kalibra 500 i 1500 kilograma za razaranje utvrđenih objekata na prilazima i u samom gradu.
Jurišna avijacija i helikopteri
Nakon započetog napada ruskog oklopa, neposrednu vatrenu pružala je jurišna avijacija i helikopteri – avioni Suhoj S-25 i jurišni helikopteri Mil Mi-28NM koji su djelovali s distance. Inače, karakteristika ove varijante helikoptera je sposobnost djelovanja danju i noću, čak i u uvjetima ograničene vidljivosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Letjeli su u grupama po tri stroja. Tako su osiguravali kontinuitet vatrene podrške djelujući po točkastim utvrđenim ciljevima. Nije bilo protuoklopnog djelovanja jer Ukrajinci nisu angažirali oklop na prvoj liniji obrane. Rusi nemaju veliki broj ovih moderniziranih letećih topovnjača. Međutim, očito je da su ih grupirali za ovu napadnu operaciju.
I pored angažiranja velikog broja tehnike na relativno malom prostru, ruske snage postigle su potpuno taktičko iznenađenje. Najvjerojatnije su koristili blizinu dvomilijunskog konglomerata grada Donjecka, za prikrivenu koncentraciju snaga. Zbog toga su, bez potrebe za marširanjem, grupiranjima mogli brzo i neprimjetno izvršiti podilaženje oklopnih jedinica za napad i razviti borbeni raspored. Prodor je krenuo munjevito sa sjevera i juga s ciljem spajanja dvije napadačke grupe radi odsijecanja grada Avdivke od ostatka Ukrajine. Treća linija napada, na krajnjem istoku izbočine, vezivala je snage branitelja unutar grada.
Prva prepreka ruskom oklopu
Prvog i drugog dana napada, ruski izvori euforično su najavljivali pobjedonosno napredovanje. Deklarirali su zauzimanje lokalnih toponima bez ijedne neovisne verifikacije. Sve je izgledalo vrlo čudno. Ruske napadne kolone probijale su se prema unutrašnjosti. Ukrajinski dronovi sve su snimali ali, i pored informacija o poziciji neprijatelja, u potpunosti je izostala vatra njihovog topništva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jesu li su ukrajinske topovske cijevi bile nijeme zbog uspješnog kontrabatiranja, nedostatka streljiva ili loše koordinacije još uvijek se može samo nagađati. Također, nije bilo nikakvih informacija o aktivnosti ukrajinske trupne protuzračne obrane. I kad je sve izgledalo da će završiti kao školski primjer izvođenja dvostrukog obuhvatnog manevra oklopno-mehaniziranih snaga, počeli su se javljati problemi u ruskom borbenom rasporedu. Protutenkovske mine, koje su postavili Ukrajinci, bili su prva prepreka ruskom oklopu.
Vjerojatno zbog želje da postignu faktora iznenađenja, ruski inženjeri nisu čistili minska polja prije napada. Međutim, ruske napadne kolone nisu u svom sastavu imale dovoljno specijalističkih vozila za čišćenje mina. Vozila kao što su UR-77 Meteorit ili BMR-3M oklopljeni čistač mina nisu primijećena. Na čelu jedne kolone nalazilo se univerzalno inženjerijsko vozilo koje se prevrnulo u kanal pri pokušaju prelaska lansirnog mosta. Na jednom tenku bio je instaliran protuminski roler Stankomaš koji je odletio u zraka, zajedno s tenkom pri prolasku kroz minsko polje.
Ukrajinci su se uspjeli sabrati
To je prisililo Ruse na napredovanje u napadnoj koloni po cestovnoj komunikaciji. Onda je na scenu stupilo nekoliko protuoklopnih samonavođenih raketa FGM-148 Javelin. Uništeno je nekoliko oklopnjaka na čelu kolone. To je izazvalo zastoj i pomutnju cijele borbene skupine. Izvan ceste nisu smjeli ići jer su se bojali mina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U međuvremenu su se Ukrajinci sabrali. Počeli su raditi njihovi dronovi kamikaze. Drugog dana aktivirala se i ukrajinska artiljerija na južnom krilu ruskog napada. Probudila se i ukrajinska protuzračna obrana. Već trećega dan ruski vojni blogeri gotovo su potpuno zašutjeli. Ukrajinci su oglasili uništenje oko stotinu ruskih tenkova, borbenih vozila pješadije i atelijerskih sustava. Navodno je onesposobljena cijela novoobnovljena ruska 90. oklopna divizija.
Ukrajinci vjerojatno pretjeruju. Što je sigurno verificirano od ruskih gubitaka? Vizualno je dokumentirano izbacivanje 36 tenkova i borbenih vozila pješadije iz stroja. Rusko napredovanje uglavnom je ostvareno u zahvatu takozvane sive zone. U sjeverom smjeru napada napredak je ostvaren za oko 300 metara, na jugu napredovanje nije neovisno potvrđeno. Do pisanja ovog teksta Rusi nisu uspjeli prijeći željezničku prugu niti zauzeti naseljena mjesta.
Rusija ne odustaje od ofenzive
Nakon sloma prvog napada, Rusi su promijenili smjerove djelovanja oklopno mehaniziranih taktičkih skupina sastavljenih od oko 30 oklopnjaka. Novi napad krenuo je s pješadijom u prednjim linijama. Trenutno se bore za veliku deponiju otpada, sjeverno od Avdiivke. Ova povišena lokacija dominira prilazima gradu i predstavlja dominantnu obrambenu točku. Promjenom smjerova napada nastoje se pronaći meke točke u ukrajinskoj obrani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I pored velikih gubitaka ruska strana ne odustaje od ofenzivnih operacija. Dosadašnje borbe pokazale su Rusku sposobnost organizacije i proviđenje simultanih složenih napada iz više smjerova, po zajedničkom planu. Također, ne oslanjaju se isključivo na brutalnu silu. Uspješno provedeno operativno maskiranje ukazuje na sofisticiraniji način pripreme izvođenja napadnih operacije. Sređeno vatreno djelovanja artiljerije, avijacije i helikopterskih jedinica, sinkronizirano s napadnim oklopa novina je u ruskoj primijenjenoj taktici izvođenja napad.
Naučili su iz ranijih grešaka
Općenito, ova napadna operacija, koja još uvijek traje, zorno pokazuje kako ruske okupacijske trupe nisu iscrpile rezerve na ukrajinskom ratištu. Iako se radi samo o relativnu malom segmentu fronta, potrebno je revidirati procjene o ruskoj sposobnosti angažmana rezervi i izvođenja protuudara.
Vojska Ruske Federacije pokazuje sposobnost učenja iz ranijih grešaka. Ipak, ma koliko ruska strana unaprjeđivala taktiku primjene svojih jedinica, količina i tempo gubitaka konstantno umanjuje ukupne borbene potencijale agresora. Uspjeh ruskog napada na Avdiivku je vrlo upitna. Vode se žestoke borbe i vrlo je kritično na pojedinim segmentima obrane. Rusi još ne odustaju od zauzimanja Avdiivke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se zbiva u Ukrajini dok svijet prati sukob Izraela i Hamasa: Rusi izveli velik napad na Avdiivku i pokazali da uče iz svojih grešaka
Uspjeh ruskog napada na Avdiivku svejedno je vrlo upitna. I dalje vode žestoke borbe
I pored velikih gubitaka ruska strana ne odustaje od ofenzivnih operacija. Dosadašnje borbe pokazale su Rusku sposobnost organizacije i proviđenje simultanih složenih napada iz više smjerova, po zajedničkom planu. Također, ne oslanjaju se isključivo na brutalnu silu
Vojska Ruske Federacije od 10. listopada izvela je brojne napade s ciljem preuzimanja inicijative na Donjeckom i Luganskom dijelu fronta u Ukrajini. Nesumnjivo, težišni napadi izvode se u oko grada Avdiivka. Ovaj prijeratni grad od 32.000 stanovnika se nalazi svega pet kilometara sjeverno od predgrađa grada Donjecka – središta separatističke pobune.
Po prvi put ruske snage uspjele su provesti združeno djelovanja oklopno-mehaniziranih snaga, artiljerije i zrakoplovstva uz intenzivne i opsežne mjere protuelektroničkog ratovanja. Napadajući iz različitih pravaca, s najmanje tri oklopno-mehanizirane bojne, u prvom ešalonu, ova operacija predstavlja najveću koncentraciju ruskog oklopa koji djeluje koordinirano po zajedničkom planu u posljednjih godinu dana.
Dvostruki obuhvatni manevar
Opća zamisao izvođenja napada vrlo je jednostavna i nameće se sama po sebi. Slobodni teritorij, u čijem je središtu industrijski grad Avdiivka, predstavlja relativno malu izbočinu koja se proteže desetak kilometara jugoistočno u dubini ruskih položaja. Širina prostora pod nadzorom Oružanih snaga Ukrajine također je oko 10 kilometara. U takvim okolnostima dvostruki obuhvatni manevara sa sjevera i s juga čini se kao idealna varijanta napada. Tako se i dogodilo.
U utorak ujutro, izvršen je simultani napad na lijevi i desni ukrajinski bok. Sa sjevera, iz oblasti Krasnogorivke Rusi su udarili u lijevi bok ukrajinske izbočine u smjeru sela Stepove. Desni bok napadnut je iz oblasti sela Vodine prodirući u smjeru naselja Sjeverne. Treća napadana kolona, iz oblasti Spartaka, udarila je ravno na jugoistočne prilaze Avdiivki.
Izvršena je opsežna vatrena priprema. Očito, po jedinstvenim zamislima, ruska artiljerija i taktička avijacija djelovali su po svim elementima brojenog rasporeda ukrajinskih snage. Prema Ruskim izvorima, izvršeno je opsežno kontrabatiranje ukrajinskog topništva, dok je taktička avijacija koristila planirajuće bobe kalibra 500 i 1500 kilograma za razaranje utvrđenih objekata na prilazima i u samom gradu.
Jurišna avijacija i helikopteri
Nakon započetog napada ruskog oklopa, neposrednu vatrenu pružala je jurišna avijacija i helikopteri – avioni Suhoj S-25 i jurišni helikopteri Mil Mi-28NM koji su djelovali s distance. Inače, karakteristika ove varijante helikoptera je sposobnost djelovanja danju i noću, čak i u uvjetima ograničene vidljivosti.
Letjeli su u grupama po tri stroja. Tako su osiguravali kontinuitet vatrene podrške djelujući po točkastim utvrđenim ciljevima. Nije bilo protuoklopnog djelovanja jer Ukrajinci nisu angažirali oklop na prvoj liniji obrane. Rusi nemaju veliki broj ovih moderniziranih letećih topovnjača. Međutim, očito je da su ih grupirali za ovu napadnu operaciju.
I pored angažiranja velikog broja tehnike na relativno malom prostru, ruske snage postigle su potpuno taktičko iznenađenje. Najvjerojatnije su koristili blizinu dvomilijunskog konglomerata grada Donjecka, za prikrivenu koncentraciju snaga. Zbog toga su, bez potrebe za marširanjem, grupiranjima mogli brzo i neprimjetno izvršiti podilaženje oklopnih jedinica za napad i razviti borbeni raspored. Prodor je krenuo munjevito sa sjevera i juga s ciljem spajanja dvije napadačke grupe radi odsijecanja grada Avdivke od ostatka Ukrajine. Treća linija napada, na krajnjem istoku izbočine, vezivala je snage branitelja unutar grada.
Prva prepreka ruskom oklopu
Prvog i drugog dana napada, ruski izvori euforično su najavljivali pobjedonosno napredovanje. Deklarirali su zauzimanje lokalnih toponima bez ijedne neovisne verifikacije. Sve je izgledalo vrlo čudno. Ruske napadne kolone probijale su se prema unutrašnjosti. Ukrajinski dronovi sve su snimali ali, i pored informacija o poziciji neprijatelja, u potpunosti je izostala vatra njihovog topništva.
Jesu li su ukrajinske topovske cijevi bile nijeme zbog uspješnog kontrabatiranja, nedostatka streljiva ili loše koordinacije još uvijek se može samo nagađati. Također, nije bilo nikakvih informacija o aktivnosti ukrajinske trupne protuzračne obrane. I kad je sve izgledalo da će završiti kao školski primjer izvođenja dvostrukog obuhvatnog manevra oklopno-mehaniziranih snaga, počeli su se javljati problemi u ruskom borbenom rasporedu. Protutenkovske mine, koje su postavili Ukrajinci, bili su prva prepreka ruskom oklopu.
Vjerojatno zbog želje da postignu faktora iznenađenja, ruski inženjeri nisu čistili minska polja prije napada. Međutim, ruske napadne kolone nisu u svom sastavu imale dovoljno specijalističkih vozila za čišćenje mina. Vozila kao što su UR-77 Meteorit ili BMR-3M oklopljeni čistač mina nisu primijećena. Na čelu jedne kolone nalazilo se univerzalno inženjerijsko vozilo koje se prevrnulo u kanal pri pokušaju prelaska lansirnog mosta. Na jednom tenku bio je instaliran protuminski roler Stankomaš koji je odletio u zraka, zajedno s tenkom pri prolasku kroz minsko polje.
Ukrajinci su se uspjeli sabrati
To je prisililo Ruse na napredovanje u napadnoj koloni po cestovnoj komunikaciji. Onda je na scenu stupilo nekoliko protuoklopnih samonavođenih raketa FGM-148 Javelin. Uništeno je nekoliko oklopnjaka na čelu kolone. To je izazvalo zastoj i pomutnju cijele borbene skupine. Izvan ceste nisu smjeli ići jer su se bojali mina.
U međuvremenu su se Ukrajinci sabrali. Počeli su raditi njihovi dronovi kamikaze. Drugog dana aktivirala se i ukrajinska artiljerija na južnom krilu ruskog napada. Probudila se i ukrajinska protuzračna obrana. Već trećega dan ruski vojni blogeri gotovo su potpuno zašutjeli. Ukrajinci su oglasili uništenje oko stotinu ruskih tenkova, borbenih vozila pješadije i atelijerskih sustava. Navodno je onesposobljena cijela novoobnovljena ruska 90. oklopna divizija.
Ukrajinci vjerojatno pretjeruju. Što je sigurno verificirano od ruskih gubitaka? Vizualno je dokumentirano izbacivanje 36 tenkova i borbenih vozila pješadije iz stroja. Rusko napredovanje uglavnom je ostvareno u zahvatu takozvane sive zone. U sjeverom smjeru napada napredak je ostvaren za oko 300 metara, na jugu napredovanje nije neovisno potvrđeno. Do pisanja ovog teksta Rusi nisu uspjeli prijeći željezničku prugu niti zauzeti naseljena mjesta.
Rusija ne odustaje od ofenzive
Nakon sloma prvog napada, Rusi su promijenili smjerove djelovanja oklopno mehaniziranih taktičkih skupina sastavljenih od oko 30 oklopnjaka. Novi napad krenuo je s pješadijom u prednjim linijama. Trenutno se bore za veliku deponiju otpada, sjeverno od Avdiivke. Ova povišena lokacija dominira prilazima gradu i predstavlja dominantnu obrambenu točku. Promjenom smjerova napada nastoje se pronaći meke točke u ukrajinskoj obrani.
I pored velikih gubitaka ruska strana ne odustaje od ofenzivnih operacija. Dosadašnje borbe pokazale su Rusku sposobnost organizacije i proviđenje simultanih složenih napada iz više smjerova, po zajedničkom planu. Također, ne oslanjaju se isključivo na brutalnu silu. Uspješno provedeno operativno maskiranje ukazuje na sofisticiraniji način pripreme izvođenja napadnih operacije. Sređeno vatreno djelovanja artiljerije, avijacije i helikopterskih jedinica, sinkronizirano s napadnim oklopa novina je u ruskoj primijenjenoj taktici izvođenja napad.
Naučili su iz ranijih grešaka
Općenito, ova napadna operacija, koja još uvijek traje, zorno pokazuje kako ruske okupacijske trupe nisu iscrpile rezerve na ukrajinskom ratištu. Iako se radi samo o relativnu malom segmentu fronta, potrebno je revidirati procjene o ruskoj sposobnosti angažmana rezervi i izvođenja protuudara.
Vojska Ruske Federacije pokazuje sposobnost učenja iz ranijih grešaka. Ipak, ma koliko ruska strana unaprjeđivala taktiku primjene svojih jedinica, količina i tempo gubitaka konstantno umanjuje ukupne borbene potencijale agresora. Uspjeh ruskog napada na Avdiivku je vrlo upitna. Vode se žestoke borbe i vrlo je kritično na pojedinim segmentima obrane. Rusi još ne odustaju od zauzimanja Avdiivke.