Ukrajinska petomjesečna ofenziva definitivno nije ostvarila svoj osnovni cilj, presijecanje ”kopnenog mosta”. Čak nisu uspjeli realizirati reducirane ambicije, stavljanje pod vatrenu kontrolu komunikaciju koja povezuje poluotok Krim s Donjeckom i Luhanskom oblasti. Sad je potpuno jasno da su očekivanja Kijeva daleko nadmašila kapacitete Oružanih snaga Ukrajine. Za proboj uređene i dobro organizirane ruske obrane, prije svega u Zaporožju, trebalo je mnogo više sredstava, ali i vještina. Ukrajinci su uspjeli osloboditi oko 300 četvornih kilometara i dvadesetak manjih naselja.
Ipak, tijekom pet mjeseci ratovanja, snage koje predvodi general Zalužnji nisu ostvarile prekid niti jedne značajne komunikacije ili blokadu komunikacijskog čvorišta.
Ostvareni prodor, dubine i širine oko desetak kilometara, na glavnom pravcu udara južno od Orhiva, u smjeru okupiranog Tokmaka, ne može poslužiti kao operativna osnovica za veće napredovanje prema jugu niti kao položaj za razmještaj ukrajinske artiljerije. Tokmak, do kojeg je ostalo još dvadesetak kilometara, teoretski se nalazi u dometu ukrajinskog topništva. Ipak, svaka veća koncentracija snaga i tehnike bila bi pod ruskom unakrsnom vatrom.
‘Peglanje’ linije fronta
Napredovanje ukrajinskih mehaniziranih brigada kod Velike Novosilke, pomoćnog pravca napada, kao i Bahmuta, gdje je vršeno demonstrativno djelovanje, bilo je ”peglanje” linije fronta. Zbog ruskog povlačenja linija dodira je skraćena i sad je pogodnija za obranu. Posljednji ukrajinski uspjeh na lijevoj obali Dnjepra, u Hersonskoj oblasti, još uvijek je na razini taktičkih dobitaka bez indikacija za razvoj veće ofenzivne operacije.
Može li se ovakav rezultat smatrati ukrajinskim porazom? Uspjeh sigurno nije, ali nije ni poraz. Da je vojska Ruske Federacije iskoristila jenjavanje ukrajinske ofenzive i izvršila snažan protuudar, zauzela novi prostor i nanijela neprijatelju značajne gubitke, to bi nedvojbeno bio ukrajinski poraz velikih razmjera. Ovako, govoreći šahovskom terminologijom, zaraćene strane našle su se u pat poziciji.
Na frontu od preko 1000 kilometara dužine, ruski najmasovniji protuudar, koji je još uvijek u tijeku, odvija se u Donjeckoj oblasti kod Avdiivke gdje su angažirane značajne snage obiju strana. Ukupna dužina aktivnog fronta kod ovog malog industrijskog grada iznosi svega 40 kilometara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto ofenziva nije uspjela?
Koji su razlozi ukrajinske promašene ofenzive? To se najbolje iščitava iz autorskog teksta, eseja pod naslovom “Moderno poziciono ratovanje i kako pobijediti“ i razgovora sa šefom ukrajinskih oružanih snaga, generalom sa četiri zvjezdice, Valerijem Zalužnjim koji je objavio renomirani časopis The Economist. Zanimljivo je da je od pet operativnih komponenti koje nedostaju ukrajinskoj vojsci Telegram naznačio četiri još u lipnju ove godine, prije početka ukrajinske ofenzive.
Ruska taktička prednost u zračnom prostoru bila je jedan od ključnih preduvjeta koji su uzrokovali relativno velike gubitke koncentracijama ukrajinskih oklopno-mehaniziranih snaga. Prvenstveno su jurišni helikopteri Ka-52 neometano djelovali po novopridošloj zapadnoj oklopnoj tehnici sa sigurne udaljenosti od osam do 12 kilometara, danju i noću. Iako je od prijateljske vatre stradao i dio ruskog oklopa, Ukrajinci su bili prisiljeni izvući tenkove i borbena vozila pješadije izvan dometa protutenkovskih raketa 9K121 Vrtlog NATO oznake AT-16 Scallion. Na taj način pješadija je došla u prvi plan, što je otupilo udarnu snagu prvoga ešalona i znatno ograničilo manevarske kapacitete napadača.
Iz zraka su nadzirali minska polja
Znalo se da su Rusi izvršili masovno minsko zaprečavanje. Međutim, procjena gustoće i dubina minskih polja sve je iznenadila. Rusi su djelovali izvan pravila. U odnosu na taktičke priručnike, posijano je četiri do pet puta više protutenkovskih mina po jedinici površine na dubini od 15 do 20 kilometara. Ukrajinske oklopno-mehanizirane snage nisu bile dovoljno spremne za protuminsko djelovanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Raspoloživa sredstva za proboj preko minskih polja bila su nedovoljna po broju, neadekvatna po vrsti, a osoblje nije prošlo odgovarajuću taktičku obuku. Jedno od iznenađenja bilo je vrlo jednostavno i primitivno rješenje. Roleri za uništavanje mina koje ispred sebe gura tenk. Dizajnirani su izdržati eksplozije pojedinačnih protutenkovskih mina. Rusi bi naslagali dvije do tri mine jednu na drugu. Masivni roleri raspadali bi se od eksplozija dvostruke snage.
Uloga minskih polja, uz zaustavljanje ukrajinskih prodora, ostvarena je jer su ruske snage konstantno nadzirale i čuvale minsko eksplozivno zaprečavanje. Sve se nadziralo dronovima iz zraka. Dio koji bi Ukrajinci uspjeli razminirati ”krpan” je u realnom vremenu upotrebom ISDM borbenog vozila zvanog Zemljoradnik. Višecijevni raketni polagač mina koristi rakete kalibra 122 milimetra za polaganje minskih polja na daljini od pet do 15 kilometara. Sustav ima 50 lansirnih cijevi za polaganje raznih vrsta mina.
Obuka neprilagođena ratištu
Ruska artiljerija, najveća vatrena moć kopnene vojske agresora, ovaj put nije odigrala presudnu ulogu. Na dijelovima fronta gdje su grupirali topništvo i sredstva zapadnog porijekla Ukrajinci bi po pravilu dobivali artiljerijske dvoboje kontrabatiranjem. Također, prvi put u ukrajinskim redovima nije bilo panike zbog kritične razine topničkog streljiva. Međutim, brojnost ruskog topništva nadilazila je ukrajinske kapacitete. U ukupnom odnosu ostvaren je balans u vatrenoj moći artiljerije. Međutim, ravnoteža vatrene moći nije dovoljna za pobjedu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruska superiornost u elektroničkom ratovanju bila je očita i prisutna tijekom trajanje ofenzive. Bolja organizacija, obuka i opremljenost ruskih brigada, za ovu vrstu ratovanja, još će Ukrajincima zadavati dosta muke.
Nedostaci u obuci ukrajinskih vojnika izašli su na vidjelo još tijekom ljeta. Osim u Velikoj Britaniji, obuka koju su ukrajinski vojnici dobili na Zapadu bila je uglavnom neprilagođena uvjetima ratovanja u Ukrajini. Uz to, Ukrajina nije u mogućnosti organizirati stalne velike centre za obuku na svom teritoriju jer su još uvijek u dometu ruskih krstarećih i balističkih projektila.
U ključnom trenutku bez rezerve
Nedovoljna pričuvna snaga pokazala se kao nedostatak u održavanju tempa napredovanja. U mjesecu rujnu, kad se činilo da će Ukrajinci uspjeti doći do Tokmaka, ritam napredovanja je opao jer nisu imali svježe rezerve za uvođenje u borbu. Dakle, u trenutku kad se ”lomila” utakmica, ukrajinska klupa s rezervnim igračima bila je prazna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koji su razlozi ovako iskrenog obraćanja generala Zalužnjija? Može se iščitati nekoliko poruka. Prvo, pobjeda nad brojčano jačim neprijateljem nije ostvariva naoružanjem iz prošlosti. U tom bi smislu naprednija tehnologija kojom Zapad raspolaže igrala ključnu ulogu. Isporuka uvijek kasni i nastaje kao reakcija na neku rusku eskalaciju ili prijetnju.
U listopadu su Ukrajinci s nekoliko lansiranih taktičkih raketa tipa M39 sustava MGM-140 ATACMS otjerali ruske borbene helikoptere izvan okupiranog Berdjanska i Luhanska. Koji je razlog bio da Amerikanci iste rakete, proizvedene još davne 1996. godine, ne isporuče u lipnju kad je počinjala ukrajinska ofenziva?
Promijenio se karakter rata
Druga poruka govori o promjeni karaktera rata. Do izražaja dolaze zalihe streljiva i opreme. U dosadašnjem sukobu artiljerija je bila 60 do 80 posto udarne moći Vojske Ruske Federacije. Kad im je ponestalo streljiva okrenuli su se Iranu i Sjevernoj Koreji. Posljednja procjena govori da je režim Kim Jong-Una Ruskoj Federaciji isporučio milijun komada topničkog streljiva. U tom smislu, osim Sjedinjenih Država, Europa dosta kasni u pokretanju proizvodnje i za vlastite potrebe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treća, ništa manje važna, jest činjenica da bi vrijeme zamrznutog sukoba omogućilo oporavak ruske vojne mašinerije. U tom smislu Ukrajina mora nastaviti s održavanjem inicijative na bojnom polju. To nije moguće bez nastavka kontinuirane pomoći sa Zapada. I pored novih žarišta sukoba pomoć Ukrajini mora se nastaviti.
Nakon prvih pet mjeseci ofenzive potpuno je jasno: očekivanja Kijeva nadmašila su kapacitete ukrajinske vojske
Može li se ovakav rezultat na bojnom polju smatrati ukrajinskim porazom?
Koji su razlozi ukrajinske promašene ofenzive? Zanimljivo je da je od pet operativnih komponenti koje nedostaju ukrajinskoj vojsci Telegram naznačio četiri još u lipnju ove godine, prije početka ukrajinske ofenzive.
Ukrajinska petomjesečna ofenziva definitivno nije ostvarila svoj osnovni cilj, presijecanje ”kopnenog mosta”. Čak nisu uspjeli realizirati reducirane ambicije, stavljanje pod vatrenu kontrolu komunikaciju koja povezuje poluotok Krim s Donjeckom i Luhanskom oblasti. Sad je potpuno jasno da su očekivanja Kijeva daleko nadmašila kapacitete Oružanih snaga Ukrajine. Za proboj uređene i dobro organizirane ruske obrane, prije svega u Zaporožju, trebalo je mnogo više sredstava, ali i vještina. Ukrajinci su uspjeli osloboditi oko 300 četvornih kilometara i dvadesetak manjih naselja.
Ipak, tijekom pet mjeseci ratovanja, snage koje predvodi general Zalužnji nisu ostvarile prekid niti jedne značajne komunikacije ili blokadu komunikacijskog čvorišta.
Ostvareni prodor, dubine i širine oko desetak kilometara, na glavnom pravcu udara južno od Orhiva, u smjeru okupiranog Tokmaka, ne može poslužiti kao operativna osnovica za veće napredovanje prema jugu niti kao položaj za razmještaj ukrajinske artiljerije. Tokmak, do kojeg je ostalo još dvadesetak kilometara, teoretski se nalazi u dometu ukrajinskog topništva. Ipak, svaka veća koncentracija snaga i tehnike bila bi pod ruskom unakrsnom vatrom.
‘Peglanje’ linije fronta
Napredovanje ukrajinskih mehaniziranih brigada kod Velike Novosilke, pomoćnog pravca napada, kao i Bahmuta, gdje je vršeno demonstrativno djelovanje, bilo je ”peglanje” linije fronta. Zbog ruskog povlačenja linija dodira je skraćena i sad je pogodnija za obranu. Posljednji ukrajinski uspjeh na lijevoj obali Dnjepra, u Hersonskoj oblasti, još uvijek je na razini taktičkih dobitaka bez indikacija za razvoj veće ofenzivne operacije.
Može li se ovakav rezultat smatrati ukrajinskim porazom? Uspjeh sigurno nije, ali nije ni poraz. Da je vojska Ruske Federacije iskoristila jenjavanje ukrajinske ofenzive i izvršila snažan protuudar, zauzela novi prostor i nanijela neprijatelju značajne gubitke, to bi nedvojbeno bio ukrajinski poraz velikih razmjera. Ovako, govoreći šahovskom terminologijom, zaraćene strane našle su se u pat poziciji.
Na frontu od preko 1000 kilometara dužine, ruski najmasovniji protuudar, koji je još uvijek u tijeku, odvija se u Donjeckoj oblasti kod Avdiivke gdje su angažirane značajne snage obiju strana. Ukupna dužina aktivnog fronta kod ovog malog industrijskog grada iznosi svega 40 kilometara.
Zašto ofenziva nije uspjela?
Koji su razlozi ukrajinske promašene ofenzive? To se najbolje iščitava iz autorskog teksta, eseja pod naslovom “Moderno poziciono ratovanje i kako pobijediti“ i razgovora sa šefom ukrajinskih oružanih snaga, generalom sa četiri zvjezdice, Valerijem Zalužnjim koji je objavio renomirani časopis The Economist. Zanimljivo je da je od pet operativnih komponenti koje nedostaju ukrajinskoj vojsci Telegram naznačio četiri još u lipnju ove godine, prije početka ukrajinske ofenzive.
Ruska taktička prednost u zračnom prostoru bila je jedan od ključnih preduvjeta koji su uzrokovali relativno velike gubitke koncentracijama ukrajinskih oklopno-mehaniziranih snaga. Prvenstveno su jurišni helikopteri Ka-52 neometano djelovali po novopridošloj zapadnoj oklopnoj tehnici sa sigurne udaljenosti od osam do 12 kilometara, danju i noću. Iako je od prijateljske vatre stradao i dio ruskog oklopa, Ukrajinci su bili prisiljeni izvući tenkove i borbena vozila pješadije izvan dometa protutenkovskih raketa 9K121 Vrtlog NATO oznake AT-16 Scallion. Na taj način pješadija je došla u prvi plan, što je otupilo udarnu snagu prvoga ešalona i znatno ograničilo manevarske kapacitete napadača.
Iz zraka su nadzirali minska polja
Znalo se da su Rusi izvršili masovno minsko zaprečavanje. Međutim, procjena gustoće i dubina minskih polja sve je iznenadila. Rusi su djelovali izvan pravila. U odnosu na taktičke priručnike, posijano je četiri do pet puta više protutenkovskih mina po jedinici površine na dubini od 15 do 20 kilometara. Ukrajinske oklopno-mehanizirane snage nisu bile dovoljno spremne za protuminsko djelovanje.
Raspoloživa sredstva za proboj preko minskih polja bila su nedovoljna po broju, neadekvatna po vrsti, a osoblje nije prošlo odgovarajuću taktičku obuku. Jedno od iznenađenja bilo je vrlo jednostavno i primitivno rješenje. Roleri za uništavanje mina koje ispred sebe gura tenk. Dizajnirani su izdržati eksplozije pojedinačnih protutenkovskih mina. Rusi bi naslagali dvije do tri mine jednu na drugu. Masivni roleri raspadali bi se od eksplozija dvostruke snage.
Uloga minskih polja, uz zaustavljanje ukrajinskih prodora, ostvarena je jer su ruske snage konstantno nadzirale i čuvale minsko eksplozivno zaprečavanje. Sve se nadziralo dronovima iz zraka. Dio koji bi Ukrajinci uspjeli razminirati ”krpan” je u realnom vremenu upotrebom ISDM borbenog vozila zvanog Zemljoradnik. Višecijevni raketni polagač mina koristi rakete kalibra 122 milimetra za polaganje minskih polja na daljini od pet do 15 kilometara. Sustav ima 50 lansirnih cijevi za polaganje raznih vrsta mina.
Obuka neprilagođena ratištu
Ruska artiljerija, najveća vatrena moć kopnene vojske agresora, ovaj put nije odigrala presudnu ulogu. Na dijelovima fronta gdje su grupirali topništvo i sredstva zapadnog porijekla Ukrajinci bi po pravilu dobivali artiljerijske dvoboje kontrabatiranjem. Također, prvi put u ukrajinskim redovima nije bilo panike zbog kritične razine topničkog streljiva. Međutim, brojnost ruskog topništva nadilazila je ukrajinske kapacitete. U ukupnom odnosu ostvaren je balans u vatrenoj moći artiljerije. Međutim, ravnoteža vatrene moći nije dovoljna za pobjedu.
Ruska superiornost u elektroničkom ratovanju bila je očita i prisutna tijekom trajanje ofenzive. Bolja organizacija, obuka i opremljenost ruskih brigada, za ovu vrstu ratovanja, još će Ukrajincima zadavati dosta muke.
Nedostaci u obuci ukrajinskih vojnika izašli su na vidjelo još tijekom ljeta. Osim u Velikoj Britaniji, obuka koju su ukrajinski vojnici dobili na Zapadu bila je uglavnom neprilagođena uvjetima ratovanja u Ukrajini. Uz to, Ukrajina nije u mogućnosti organizirati stalne velike centre za obuku na svom teritoriju jer su još uvijek u dometu ruskih krstarećih i balističkih projektila.
U ključnom trenutku bez rezerve
Nedovoljna pričuvna snaga pokazala se kao nedostatak u održavanju tempa napredovanja. U mjesecu rujnu, kad se činilo da će Ukrajinci uspjeti doći do Tokmaka, ritam napredovanja je opao jer nisu imali svježe rezerve za uvođenje u borbu. Dakle, u trenutku kad se ”lomila” utakmica, ukrajinska klupa s rezervnim igračima bila je prazna.
Koji su razlozi ovako iskrenog obraćanja generala Zalužnjija? Može se iščitati nekoliko poruka. Prvo, pobjeda nad brojčano jačim neprijateljem nije ostvariva naoružanjem iz prošlosti. U tom bi smislu naprednija tehnologija kojom Zapad raspolaže igrala ključnu ulogu. Isporuka uvijek kasni i nastaje kao reakcija na neku rusku eskalaciju ili prijetnju.
U listopadu su Ukrajinci s nekoliko lansiranih taktičkih raketa tipa M39 sustava MGM-140 ATACMS otjerali ruske borbene helikoptere izvan okupiranog Berdjanska i Luhanska. Koji je razlog bio da Amerikanci iste rakete, proizvedene još davne 1996. godine, ne isporuče u lipnju kad je počinjala ukrajinska ofenziva?
Promijenio se karakter rata
Druga poruka govori o promjeni karaktera rata. Do izražaja dolaze zalihe streljiva i opreme. U dosadašnjem sukobu artiljerija je bila 60 do 80 posto udarne moći Vojske Ruske Federacije. Kad im je ponestalo streljiva okrenuli su se Iranu i Sjevernoj Koreji. Posljednja procjena govori da je režim Kim Jong-Una Ruskoj Federaciji isporučio milijun komada topničkog streljiva. U tom smislu, osim Sjedinjenih Država, Europa dosta kasni u pokretanju proizvodnje i za vlastite potrebe.
Treća, ništa manje važna, jest činjenica da bi vrijeme zamrznutog sukoba omogućilo oporavak ruske vojne mašinerije. U tom smislu Ukrajina mora nastaviti s održavanjem inicijative na bojnom polju. To nije moguće bez nastavka kontinuirane pomoći sa Zapada. I pored novih žarišta sukoba pomoć Ukrajini mora se nastaviti.