U zemlji gdje je posve normalno opisivati se kao veći Hrvat ili vjernik od drugih, ja si uzimam za pravo opisati se kao veći biciklist od većine. Osrednji sam Hrvat i nikakav vjernik, ali biciklist sam veći zasigurno od svih boraca za prava biciklista. Prije više od 20 godina sam strastveno ušao u brdski biciklizam, kasnije u cestovni i do dan danas se nekako držim. Obzirom da živim u centru Zagreba, cijele godine koristim jedan “seoski” bicikl za obavljanje stvari po gradu.
Nije lako biti biciklist. Uglavnom uvijek izgledate poprilično bedasto. Nije mi bilo lako prihvatiti opravice od likre koje vas vrlo uspješno štite od ženskih pogleda. Ili kad se po gradu vozate s onom trakom oko nogavice i kahlicom na glavi obučeni za posao (dobro, ipak riskiram bez kacige i trakice). Pritom ste vrlo izloženi u prometu, psovkama i vremenskim uvjetima.
Biciklistička (ne)kultura
Naslov i uvod su u duhu neke novele, ali tema nije. Tiče se vruće problematike pristupa infrastrukturi i komunalnim problemima, a to su prometna rješenja grada i odvoz smeća. Zaista vjerujem da ima tisuću gorućih problema, ali očitujem se samo o prostornim koje razumijem i smatram se kompetentnim komentirati ih. Nisam samo biciklist, vozim i volim motore i aute pa sam dnevno aktivni sudionik u prometu iz svih kuteva.
Smatram da je biciklistička kultura, infrastruktura i sve ostalo na vrlo niskom nivou i to s naglaskom na kulturu tj. nekulturu. Hegemonija jednog broja biciklista i dostavljača je jeziva i kulturološki na dnu te degradira cijelu populaciju. Kultura biciklizma i nekorištenja automobila se ne nameće, već se razvija postepeno. Bicikl dopunjuje javni i privatni prijevoz, a ne predstavlja potpunu alternativu automobilima.
Micanje parkinga za staze
Sve je ovo nastavno na priču o Deželićevom prilazu i diskutabilnom ukidanju prometne trake. Što je tu loše? Krenimo redom; ulica je simetrična trotračna ulica s drvoredom, sada “ausvinklana” (zanima me kakvog je zavod za zaštitu spomenika mišljenja). Biciklistička staza je grbava, nikakva i ukratko – improvizirana.
Koji put studija, natječaj ili započinjanje istoga znači puno više od polurješenja. Promet se iz centra ne miče ukidanjem kolne trake i trošenjem par kanti boje te zabranama. Gradnja garaže ispod igrališta u Klaićevoj kao prvi bi korak omogućila uklanjanje velikog dijela parkinga. Kada maknete parking, dobijete biciklističke staze. Isto, na primjer, vrijedi i za potencijalnu garažu u Križanićevoj ispod gimnazijskog igrališta koja bi zaista mogla omogućiti pješačku zonu od Krešimirca do Jurišićeve. I sve to uz zadovoljstvo građana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Propagandna budalaština
Ali takve stvari zahtijevaju puno pripreme. Je li raspisan natječaj za uređenje stare Vlaške? Nije. To nije neki zadatak za ispuniti, ali ništa, pa očekujte privremeno rješenje još par godina s obzirom na birokratske procese koji slijede, ali po mojoj slobodnoj procjeni ne do kraja ovog gradskog mandata.
Potpuno stupidno zatvaranje Masarykove na tjedan dana povodom nekog tjedna mobilnosti nije donijelo ništa. Veće zagađenje zbog utroška goriva u gužvi i gubljenja okolnim putevima. Razina ideje kao kada na plin proizvodite struju da bi punili električne aute kako auti ne bi išli na plin! Ukratko zeleno aktivistička propagandna budalaština.
Proces će potrajati vječno
A nije samo to polovično farbanje očiju jer nam je tu i smeće. Moja ulica koja spaja “Džamiju” i “Krešimirac” ima 14 brojeva i 50 raznih kanti i kontejnera. Možete prebrojati kada god želite. Priču o podzemnim kontejnerima dočekao sam s oduševljenjem, jer to danas ima jako puno gradova kao najbolje rješenje. Ali, oni će biti jednog dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S obzirom na broj podzemnih instalacija i reakcije poduzeća koja odlučuju o tome, proces će potrajati vječno nevezano uz voljni moment. Imamo novo ingeniozno rješenje jer ovo komplicirano zbog sustava nismo u stanju izvesti. Da, kužim ZG vrećice jer nisam malouman. Ali neki ne kuže da ljudi žive različite živote i da im se život neće vrtjeti oko odnošenja smeća od 20 do 22 sata.
Razgovor s redarom
Da postoje i firme gdje ljudi idu doma. Ne kuže da će svatko – kada na primjer tijekom dana ide na put, a ima neko smrdljivo smeće doma – to utrpati u veliki kontejner za papir ili plastiku uz psovku jer nema kante. Realno je da će kontejneri za papir i plastiku, a prvi za biootpad biti pretrpani miješanim komunalnim otpadom. Hoće li razgovor izgledati ovako:
“Gospodine što to bacate?”, strogo će priupitati redar! “Pileće kosti!”, uzvratit će mu građanin. “Otvorite molim vas da vidim da li su samo pileće kosti ili ima i salveta!”, reći će redar i zaviriti duboko u smrdljivu vreću. E pa bojim se da neće…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ništa u prostornom smislu
I od svega toga me najviše brine kraj koliko očiju su prošle te polovične ideje i svi su se složili, pa su neki čak izjavili da zamolite susjede, u zemlji općepoznatoj po dobrosusjedskim odnosima skoro kao po kvaliteti sveučilišta i pristojnom ponašanju ljudi. E, to je grozno jer odražava ozbiljan odmak od realnosti koja nije bajna.
Ne treba zaboraviti da je sistem kanti u proteklo vrijeme ukinuo veliki broj koševa za sitni otpad pa će i puno toga završiti tko zna gdje. Ne bih volio da u prostornom smislu dobivamo samo polovična rješenja odnosno, kako bi se reklo, “delance”. Centar je u godinu i pol pompozno najavljivanih promjena u prostornom smislu dobio – ništa.
Još kada krene Čistoća late night show od 22h ugođaj će biti potpun. Ostale su još dvije i pol godine do novih izbora, to je period koji će proletjeti, a građani trenutno smatraju da od onoga što konzumiraju dobivaju sitne šibicarske prevare. Jarunski most? Smeće? Pješačka zona? Garaže? Likovna akademija? Stadion? Jakuševac? Revitalizaciju jezgre promjenom prostornih planova?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Puno toga ne znamo
Svima nam je jasno da današnje vlasti imaju kriminalan PR dok su se bivše bavile uglavnom time. Niti jedno nije dobro. Drago nam je da se obnavljaju škole, ali to spada u elementarno održavanje osobito nakon potresa. Znamo da se rasterećuju financije. Ali ne znamo ništa drugo.
Od gore navedenih strateških problema osobno ne znam ništa o ničemu, a trudim se saznati. Kako će onda moja susjeda od 75 godina išta znati? A gradske vlasti neka si postave pitanje hoće li im kao spomenik ostati Stara Vlaška. Jer kako sada stvari stoje – hoće, a to bi bilo tužno. Kužite?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što smo naučili na biciklističkim stazama, Staroj Vlaškoj i smeću: glavni problem zagrebačke vlasti su polurješenja
Centar je u godinu i pol pompozno najavljivanih promjena u prostornom smislu dobio – ništa
Kultura biciklizma i nekorištenja automobila se ne nameće, već se razvija postepeno. Bicikl dopunjuje javni i privatni prijevoz, a ne predstavlja potpunu alternativu automobilima. Promet se iz centra ne miče ukidanjem kolne trake i trošenjem par kanti boje te zabranama. Gradnja garaže ispod igrališta u Klaićevoj kao prvi bi korak omogućila uklanjanje velikog dijela parkinga
U zemlji gdje je posve normalno opisivati se kao veći Hrvat ili vjernik od drugih, ja si uzimam za pravo opisati se kao veći biciklist od većine. Osrednji sam Hrvat i nikakav vjernik, ali biciklist sam veći zasigurno od svih boraca za prava biciklista. Prije više od 20 godina sam strastveno ušao u brdski biciklizam, kasnije u cestovni i do dan danas se nekako držim. Obzirom da živim u centru Zagreba, cijele godine koristim jedan “seoski” bicikl za obavljanje stvari po gradu.
Nije lako biti biciklist. Uglavnom uvijek izgledate poprilično bedasto. Nije mi bilo lako prihvatiti opravice od likre koje vas vrlo uspješno štite od ženskih pogleda. Ili kad se po gradu vozate s onom trakom oko nogavice i kahlicom na glavi obučeni za posao (dobro, ipak riskiram bez kacige i trakice). Pritom ste vrlo izloženi u prometu, psovkama i vremenskim uvjetima.
Biciklistička (ne)kultura
Naslov i uvod su u duhu neke novele, ali tema nije. Tiče se vruće problematike pristupa infrastrukturi i komunalnim problemima, a to su prometna rješenja grada i odvoz smeća. Zaista vjerujem da ima tisuću gorućih problema, ali očitujem se samo o prostornim koje razumijem i smatram se kompetentnim komentirati ih. Nisam samo biciklist, vozim i volim motore i aute pa sam dnevno aktivni sudionik u prometu iz svih kuteva.
Smatram da je biciklistička kultura, infrastruktura i sve ostalo na vrlo niskom nivou i to s naglaskom na kulturu tj. nekulturu. Hegemonija jednog broja biciklista i dostavljača je jeziva i kulturološki na dnu te degradira cijelu populaciju. Kultura biciklizma i nekorištenja automobila se ne nameće, već se razvija postepeno. Bicikl dopunjuje javni i privatni prijevoz, a ne predstavlja potpunu alternativu automobilima.
Micanje parkinga za staze
Sve je ovo nastavno na priču o Deželićevom prilazu i diskutabilnom ukidanju prometne trake. Što je tu loše? Krenimo redom; ulica je simetrična trotračna ulica s drvoredom, sada “ausvinklana” (zanima me kakvog je zavod za zaštitu spomenika mišljenja). Biciklistička staza je grbava, nikakva i ukratko – improvizirana.
Koji put studija, natječaj ili započinjanje istoga znači puno više od polurješenja. Promet se iz centra ne miče ukidanjem kolne trake i trošenjem par kanti boje te zabranama. Gradnja garaže ispod igrališta u Klaićevoj kao prvi bi korak omogućila uklanjanje velikog dijela parkinga. Kada maknete parking, dobijete biciklističke staze. Isto, na primjer, vrijedi i za potencijalnu garažu u Križanićevoj ispod gimnazijskog igrališta koja bi zaista mogla omogućiti pješačku zonu od Krešimirca do Jurišićeve. I sve to uz zadovoljstvo građana.
Propagandna budalaština
Ali takve stvari zahtijevaju puno pripreme. Je li raspisan natječaj za uređenje stare Vlaške? Nije. To nije neki zadatak za ispuniti, ali ništa, pa očekujte privremeno rješenje još par godina s obzirom na birokratske procese koji slijede, ali po mojoj slobodnoj procjeni ne do kraja ovog gradskog mandata.
Potpuno stupidno zatvaranje Masarykove na tjedan dana povodom nekog tjedna mobilnosti nije donijelo ništa. Veće zagađenje zbog utroška goriva u gužvi i gubljenja okolnim putevima. Razina ideje kao kada na plin proizvodite struju da bi punili električne aute kako auti ne bi išli na plin! Ukratko zeleno aktivistička propagandna budalaština.
Proces će potrajati vječno
A nije samo to polovično farbanje očiju jer nam je tu i smeće. Moja ulica koja spaja “Džamiju” i “Krešimirac” ima 14 brojeva i 50 raznih kanti i kontejnera. Možete prebrojati kada god želite. Priču o podzemnim kontejnerima dočekao sam s oduševljenjem, jer to danas ima jako puno gradova kao najbolje rješenje. Ali, oni će biti jednog dana.
S obzirom na broj podzemnih instalacija i reakcije poduzeća koja odlučuju o tome, proces će potrajati vječno nevezano uz voljni moment. Imamo novo ingeniozno rješenje jer ovo komplicirano zbog sustava nismo u stanju izvesti. Da, kužim ZG vrećice jer nisam malouman. Ali neki ne kuže da ljudi žive različite živote i da im se život neće vrtjeti oko odnošenja smeća od 20 do 22 sata.
Razgovor s redarom
Da postoje i firme gdje ljudi idu doma. Ne kuže da će svatko – kada na primjer tijekom dana ide na put, a ima neko smrdljivo smeće doma – to utrpati u veliki kontejner za papir ili plastiku uz psovku jer nema kante. Realno je da će kontejneri za papir i plastiku, a prvi za biootpad biti pretrpani miješanim komunalnim otpadom. Hoće li razgovor izgledati ovako:
“Gospodine što to bacate?”, strogo će priupitati redar! “Pileće kosti!”, uzvratit će mu građanin. “Otvorite molim vas da vidim da li su samo pileće kosti ili ima i salveta!”, reći će redar i zaviriti duboko u smrdljivu vreću. E pa bojim se da neće…
Ništa u prostornom smislu
I od svega toga me najviše brine kraj koliko očiju su prošle te polovične ideje i svi su se složili, pa su neki čak izjavili da zamolite susjede, u zemlji općepoznatoj po dobrosusjedskim odnosima skoro kao po kvaliteti sveučilišta i pristojnom ponašanju ljudi. E, to je grozno jer odražava ozbiljan odmak od realnosti koja nije bajna.
Ne treba zaboraviti da je sistem kanti u proteklo vrijeme ukinuo veliki broj koševa za sitni otpad pa će i puno toga završiti tko zna gdje. Ne bih volio da u prostornom smislu dobivamo samo polovična rješenja odnosno, kako bi se reklo, “delance”. Centar je u godinu i pol pompozno najavljivanih promjena u prostornom smislu dobio – ništa.
Još kada krene Čistoća late night show od 22h ugođaj će biti potpun. Ostale su još dvije i pol godine do novih izbora, to je period koji će proletjeti, a građani trenutno smatraju da od onoga što konzumiraju dobivaju sitne šibicarske prevare. Jarunski most? Smeće? Pješačka zona? Garaže? Likovna akademija? Stadion? Jakuševac? Revitalizaciju jezgre promjenom prostornih planova?
Puno toga ne znamo
Svima nam je jasno da današnje vlasti imaju kriminalan PR dok su se bivše bavile uglavnom time. Niti jedno nije dobro. Drago nam je da se obnavljaju škole, ali to spada u elementarno održavanje osobito nakon potresa. Znamo da se rasterećuju financije. Ali ne znamo ništa drugo.
Od gore navedenih strateških problema osobno ne znam ništa o ničemu, a trudim se saznati. Kako će onda moja susjeda od 75 godina išta znati? A gradske vlasti neka si postave pitanje hoće li im kao spomenik ostati Stara Vlaška. Jer kako sada stvari stoje – hoće, a to bi bilo tužno. Kužite?