Datum Trifunovićevog hapšenja u Splitu nesumnjivo treba ući u sve povijesne udžbenike, i da se izučava od vrtića pa do fakulteta kao jedan od najsvjetlijih datuma Hrvatske, još tamo od ameba pa naovamo. Elem, ta čuvena pravna država očigledno je počela funkcionirati a institucije punom parom rade svoj posao.
Radujemo se do neba, jer to definitivno znači da će odsad urgentno biti kažnjavani i svi fašistički epigoni koji nesmetano pune klupe parlamenta, stadione i centralne gradske trgove; da će se i na sam glasniji povik neke muške mrcine, stuštiti policijske snage i zaštititi ženu ili djecu na kojima se mrcina iživljava; da će biti odmah pohapšeni ratni zločinci čim priđu svečanoj loži predsjedničke inauguracije; da će megapljačkaši državne imovine pod izravnim patronatom vlasti, biti odmah spriječeni, suđeni i odgovarajuće kažnjeni…
‘Naviše državno ordenje za Sergeja’
Zbog svega toga Sergeja treba iz ovih stopa obasuti svom silom najvišeg državnog ordenja, ako ne i državnom penzijom Republike Hrvatske. Jer, isprovocirao je kao britva čiste dokaze reda i poretka donedavne vukojebine zapadno od Bajakova. Problem je samo što Sergej neće moći osobno doći po odlikovanja, jer mu je na godinu dana dosuđen izgon, ne samo iz Hrvatske, nego i Europske unije!
IZGON – kako to promptno, civilizirano, zakonski i velebno zvuči. I bez po muke, u tretmanu histeričnih žutoidnih medija svrstava beogradskog glumca uz one nesretnike što iz Azije i Afrike pristižu u grdnoj nevolji, a naše žutoliko medijsko smeće ih opisuje kao “očigledno dobro uvježbane formacije…”
‘…kurčeviti mangup kratkog fitilja’
Da se razumijemo, nisam advokat Sergeja Trifunovića. Njemu advokat ni ne treba, jer desperados je on, kurčeviti mangup kratkog fitilja što i sam priznaje, golemog i eksplozivnog ega, nema kod njega vezanja ni rezanja jezičine, nema ustezanja nikad. Sergej sigurno nije primjer japanske discipline, suptilnosti i harakiri-odgovornosti. Sergej je plahe, ranjive naravi, pa ako nanjuši nepravdu, reagirat će robusno i izazivački.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali Sergej zasigurno nije zao čovjek. Kršeći zakon i komunalni red, vodeći svog psa bez uzice, Sergej je ispao neodgovoran, lakomislen i brzoplet, i trebalo je da snosi prekršajnu sankciju. Ali on nikog nije napao, nikome nije nanio direktne ili verbalne rane mržnje. Razlika drastična. Uostalom, zločovjek ne pokreće i ne vuče milijun dobrotvornih akcija dnevno u Srbiji i ne pati od suosjećanja sa slabijima i ranjivima.
Nego, dok stotine hiljada turista ovog ljeta masovno piša, kenja, drogira se, ševi i bljuje pod prozorima preostalih građana, da li je ikome dosuđena ovako dramatična odmazda? Nije, naravno. Sergej se ukazao kao idealan skalp da se nad njim demonstrira strogoća, da ga se u pokaznoj vježbi šengenskih kerbera, iscipelari javno.
‘Schengen mora pasti’
Posebno boli i jadno je, da se mrežnom linču pridružio i dobar broj umjetnika, pogotovo Sergejevih glumačkih kolega. Sa sve zluradim porukama hoće li ga opet redatelji u Hrvatskoj angažirati. Naravno da hoće, jer takva se glumčina ne ispušta s horizonta. Podsjećam da je Trifunović u remek-djelu Rajka Grlića “Karaula”odigrao maestralnu ulogu jogunastog, isfrustriranog vojnika Ljubu Paunovića koji se ne miri s apsurdom predkataklizmičke armije i Jugoslavije u raspadu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijela atmosfera ovog sadašnjeg razapinjanja sjetila me istovjetne linč-atmosfere kojoj je 2012. bila izložena predstava “Adio kauboju”, rađena prema romanu Olje Savičević Ivančević, u režiji Ivice Buljana. Genijalna, molska desperadoska balada o izopćenima (Trifunović je igrao jednu od bitnih uloga) nakon premijere na Splitskom ljetu, nije trpjela negativne kritike s argumentima nego okrutni linč zlurade netrpeljivosti, cipelarenje i pljuvanje bez imalo skrupula. Zato, adio, kauboju, vrati nam se. Schengen mora pasti.
Super. Sad kad je Trifunović riješen sigurno možemo očekivati da će se policijske snage hitno stuštiti na muževe koji mlate žene i djecu
Da se razumijemo, nisam advokat Sergeja Trifunovića, niti je on primjer japanske discipline, suptilnosti i harakiri-odgovornosti
Radujem se do neba, jer to definitivno znači da će odsad urgentno biti kažnjavani i svi fašistički epigoni koji nesmetano pune klupe parlamenta, stadione i centralne gradske trgove; da će se i na sam glasniji povik neke muške mrcine, stuštiti policijske snage i zaštititi ženu ili djecu na kojima se mrcina iživljava; da će biti odmah pohapšeni ratni zločinci čim priđu svečanoj loži predsjedničke inauguracije
Zapravo, ja mislim da moramo do groba biti zahvalni Sergeju Trifunoviću. Kad smo već izgubili sve nade, dogodilo se čudo. Samo i jedino zbog Sergejeve provokatorske uloge Hrvatska se napokon sredila, uljudila i demokratski podaprala. Izbavila se iz viševjekovne magle bezakonja Divljeg Balkana i svečano ušla u red visokopravno uređenih država. Ono, Roleks pravnih nauka.
Datum Trifunovićevog hapšenja u Splitu nesumnjivo treba ući u sve povijesne udžbenike, i da se izučava od vrtića pa do fakulteta kao jedan od najsvjetlijih datuma Hrvatske, još tamo od ameba pa naovamo. Elem, ta čuvena pravna država očigledno je počela funkcionirati a institucije punom parom rade svoj posao.
Radujemo se do neba, jer to definitivno znači da će odsad urgentno biti kažnjavani i svi fašistički epigoni koji nesmetano pune klupe parlamenta, stadione i centralne gradske trgove; da će se i na sam glasniji povik neke muške mrcine, stuštiti policijske snage i zaštititi ženu ili djecu na kojima se mrcina iživljava; da će biti odmah pohapšeni ratni zločinci čim priđu svečanoj loži predsjedničke inauguracije; da će megapljačkaši državne imovine pod izravnim patronatom vlasti, biti odmah spriječeni, suđeni i odgovarajuće kažnjeni…
‘Naviše državno ordenje za Sergeja’
Zbog svega toga Sergeja treba iz ovih stopa obasuti svom silom najvišeg državnog ordenja, ako ne i državnom penzijom Republike Hrvatske. Jer, isprovocirao je kao britva čiste dokaze reda i poretka donedavne vukojebine zapadno od Bajakova. Problem je samo što Sergej neće moći osobno doći po odlikovanja, jer mu je na godinu dana dosuđen izgon, ne samo iz Hrvatske, nego i Europske unije!
IZGON – kako to promptno, civilizirano, zakonski i velebno zvuči. I bez po muke, u tretmanu histeričnih žutoidnih medija svrstava beogradskog glumca uz one nesretnike što iz Azije i Afrike pristižu u grdnoj nevolji, a naše žutoliko medijsko smeće ih opisuje kao “očigledno dobro uvježbane formacije…”
‘…kurčeviti mangup kratkog fitilja’
Da se razumijemo, nisam advokat Sergeja Trifunovića. Njemu advokat ni ne treba, jer desperados je on, kurčeviti mangup kratkog fitilja što i sam priznaje, golemog i eksplozivnog ega, nema kod njega vezanja ni rezanja jezičine, nema ustezanja nikad. Sergej sigurno nije primjer japanske discipline, suptilnosti i harakiri-odgovornosti. Sergej je plahe, ranjive naravi, pa ako nanjuši nepravdu, reagirat će robusno i izazivački.
Ali Sergej zasigurno nije zao čovjek. Kršeći zakon i komunalni red, vodeći svog psa bez uzice, Sergej je ispao neodgovoran, lakomislen i brzoplet, i trebalo je da snosi prekršajnu sankciju. Ali on nikog nije napao, nikome nije nanio direktne ili verbalne rane mržnje. Razlika drastična. Uostalom, zločovjek ne pokreće i ne vuče milijun dobrotvornih akcija dnevno u Srbiji i ne pati od suosjećanja sa slabijima i ranjivima.
Nego, dok stotine hiljada turista ovog ljeta masovno piša, kenja, drogira se, ševi i bljuje pod prozorima preostalih građana, da li je ikome dosuđena ovako dramatična odmazda? Nije, naravno. Sergej se ukazao kao idealan skalp da se nad njim demonstrira strogoća, da ga se u pokaznoj vježbi šengenskih kerbera, iscipelari javno.
‘Schengen mora pasti’
Posebno boli i jadno je, da se mrežnom linču pridružio i dobar broj umjetnika, pogotovo Sergejevih glumačkih kolega. Sa sve zluradim porukama hoće li ga opet redatelji u Hrvatskoj angažirati. Naravno da hoće, jer takva se glumčina ne ispušta s horizonta. Podsjećam da je Trifunović u remek-djelu Rajka Grlića “Karaula”odigrao maestralnu ulogu jogunastog, isfrustriranog vojnika Ljubu Paunovića koji se ne miri s apsurdom predkataklizmičke armije i Jugoslavije u raspadu.
Cijela atmosfera ovog sadašnjeg razapinjanja sjetila me istovjetne linč-atmosfere kojoj je 2012. bila izložena predstava “Adio kauboju”, rađena prema romanu Olje Savičević Ivančević, u režiji Ivice Buljana. Genijalna, molska desperadoska balada o izopćenima (Trifunović je igrao jednu od bitnih uloga) nakon premijere na Splitskom ljetu, nije trpjela negativne kritike s argumentima nego okrutni linč zlurade netrpeljivosti, cipelarenje i pljuvanje bez imalo skrupula. Zato, adio, kauboju, vrati nam se. Schengen mora pasti.