Jedna od najvažnijih uloga u hrvatskom političkom životu slabije je definirana od, primjerice, one zaštitara. Dok zaštitar mora imati najmanje srednjoškolsko obrazovanje, zdravstvenu sposobnost, položen stručni ispit i slično, za osobu koja sastavlja Vladu Republike Hrvatske nikakvi uvjeti nisu propisani, pa čak niti da mora biti hrvatski državljanin.
Da je tome tako, uvjerili smo se i u posljednjem upozorenju Ustavnog suda kojim su aktualnom predsjedniku Republike čak i pod uvjetom podnošenja ostavke odrekli pravo ne samo da postane mandatar nego su odredili “da ne može biti ni mandatar za sastav buduće Vlade ni predsjednik Vlade“.
Nužnost odvojenih osoba
Zakon o Vladi Republike Hrvatske za članove Vlade propisuje određene uvjete poput hrvatskog državljanstva, zabrane obavljanja druge javne ili profesionalne dužnosti i slično, dok za mandatara to nije slučaj. Zbog toga je i novo upozorenje Ustavnog suda opet manjkavo obrazloženo. Sasvim je jasno da predsjednik Republike ne može sam sebi dodijeliti mandat niti se konzultirati sa samim sobom, ali razlog nije, kako to Ustavni sud navodi, zato što se “te dvije pozicije međusobno isključuju”.
Mandataru nije zabranjeno obavljanje druge javne ili profesionalne dužnosti, kao što je primjerice predsjedniku Vlade, pa razlog zašto predsjednik Republike ne može istovremeno biti mandatar nije mandatarevo obnašanje dužnosti predsjednika već to što je faktično nemoguće ispoštovati odredbu čl. 98. Ustava koja traži da osobi (dakle nekoj drugoj osobi, a ne sebi samom) povjeri mandat nakon obavljenih konzultacija za koje prirodno opet treba postojati neka druga osoba.
Odnosno, ako bismo okrenuli smjer – da predsjednik Republike Hrvatske povjeri nekoj osobi različitoj od samog sebe mandat za sastavljanje Vlade, pa se prije nego Vlada dobije povjerenje u Saboru održe predsjednički izbori, nema zapreke da se taj mandatar kandidira i u slučaju pobjede postane predsjednik Republike Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mandatar kao Schrödingerova mačka
Nije dakle da se te pozicije isključuju, nego je fizički nemoguće da predsjednik Republike povjerenje ukaže samom sebi, ali jest moguće da onaj kome je povjerenje ukazano naknadno postane predsjednik Republike, čime bi se te dvije funkcije sjedinile u istoj osobi (naravno, pod uvjetom da mandatar nema ambicije biti predsjednik te Vlade koju predlaže Saboru jer opet ne može ista osoba biti i predsjednik Vlade i predsjednik Republike).
Ne bi li ta osoba, nakon što postane predsjednik, morala prestati biti mandatar zbog čl. 96. Ustava, prema kojem predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost? Ne bi, jer biti mandatar nije dužnost, ali doći ćemo do toga.
Preuzimanje uloge mandatara dakle ne isključuje obavljanje neke druge dužnosti, već u konkretnom slučaju osobu koja je predsjednik Republike diskvalificira to što ne može istovremeno sjediti s obje strane stola za kojim se odvijaju konzultacije između predsjednika Republike i potencijalnog mandatara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Funkcija mandatara ne postoji
Može li mandatar biti osoba pravomoćno osuđena za počinjenje kaznenog djela? Može. Zašto? Zato jer nigdje ne piše da ne može. Jedina situacija kad bi to bio ograničavajući faktor je ako bi toj osobi bila izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti koju predviđa Kazneni zakon.
Što nas dovodi do sljedeće pravne praznine – je li mandatar dužnost? Nije. I opet je odgovor na pitanje “zašto?” isti – “zato što nigdje ne piše da jest”. Zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika taksativno su pobrojane sve funkcije koje ulaze u obuhvat tog pojma. Pa su tako dužnosnicima određeni predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik i potpredsjednici Sabora, zastupnici u Hrvatskom saboru, predsjednik i članovi Vlade, predsjednik i suci Ustavnog suda, ravnatelji policije, Porezne uprave, Carinske uprave i mnogi drugi, ali ne i mandatar za sastav vlade.
Povrh toga, njega predsjednik Republike ne imenuje nego mu tek povjerava mandat. Iz koje terminologije se dade iščitati da uopće ne postoji funkcija mandatara (jer ga nitko ne imenuje) već se osobu kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat tek tako naziva. Upravo zato Ustavni sud i nije naveo da se međusobno isključuju te dvije funkcije nego te dvije pozicije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slobodna trgovina utjecajem
Kako mandatar dakle nije državni dužnosnik, to ga ne svrstava niti u red obveznika iz Zakona o sprječavanju sukoba interesa, pa mandatara za sastav vlade, osim što ne mora ispuniti imovinsku karticu, ne obvezuju ni druge odredbe tog Zakona. Najzanimljivija je ona čl. 2. koja glasi “U obnašanju javne dužnosti obveznici ne smiju svoj privatni interes stavljati ispred javnog interesa”. Mandatar se tako komotno može pri sastavljanju vlade voditi svojim privatnim interesom. Obliti privatorum publica curate se nje(ga) ne tiče.
Članak 7. Zakona popisuje pak zabranjena djelovanja obveznika poput korištenja povlaštenih informacija, primanja neke koristi, traženja usluge radi glasovanja o nekoj stvari, obećavanja zaposlenja ili utjecanja na dobivanje ugovora o javnoj nabavi. Mandatar sve to mirne duše smije raditi.
Da zaključimo, mandatar za sastav Vlade Republike Hrvatske može biti netko tko nema hrvatsko državljanstvo, tko je pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela, koji stavlja privatni interes ispred javnog i čiju imovinu nismo u mogućnosti provjeriti. Jedini tko mandatar ne može biti je Zoran Milanović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svi pričaju o mandataru osim našeg Ustava, po kojem on može biti i stranac i kriminalac. Urnebesno je koliko je ta uloga neregulirana
Jedna od najvažnijih uloga u hrvatskom političkom životu slabije je definirana od, primjerice, one zaštitara
Zakon popisuje zabranjena djelovanja poput korištenja povlaštenih informacija, primanja neke koristi, traženja usluge radi glasovanja o nekoj stvari, obećavanja zaposlenja ili utjecanja na dobivanje ugovora o javnoj nabavi. Mandatar sve to mirne duše smije raditi
Jedna od najvažnijih uloga u hrvatskom političkom životu slabije je definirana od, primjerice, one zaštitara. Dok zaštitar mora imati najmanje srednjoškolsko obrazovanje, zdravstvenu sposobnost, položen stručni ispit i slično, za osobu koja sastavlja Vladu Republike Hrvatske nikakvi uvjeti nisu propisani, pa čak niti da mora biti hrvatski državljanin.
Mandatar se spominje samo u Ustavu Republike Hrvatske, i to na svega četiri mjesta. Drugdje u Ustavu ga se jednostavno definira kao osobu kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade, ali o uvjetima za mandatara ne nalazimo nijedne odredbe. Pa tako, premda se to nekako podrazumijeva, osoba kojoj Predsjednik Republike povjeri mandat za sastavljanje Vlade ne mora sam postati predsjednikom (pa ni članom) te Vlade.
Da je tome tako, uvjerili smo se i u posljednjem upozorenju Ustavnog suda kojim su aktualnom predsjedniku Republike čak i pod uvjetom podnošenja ostavke odrekli pravo ne samo da postane mandatar nego su odredili “da ne može biti ni mandatar za sastav buduće Vlade ni predsjednik Vlade“.
Nužnost odvojenih osoba
Zakon o Vladi Republike Hrvatske za članove Vlade propisuje određene uvjete poput hrvatskog državljanstva, zabrane obavljanja druge javne ili profesionalne dužnosti i slično, dok za mandatara to nije slučaj. Zbog toga je i novo upozorenje Ustavnog suda opet manjkavo obrazloženo. Sasvim je jasno da predsjednik Republike ne može sam sebi dodijeliti mandat niti se konzultirati sa samim sobom, ali razlog nije, kako to Ustavni sud navodi, zato što se “te dvije pozicije međusobno isključuju”.
Mandataru nije zabranjeno obavljanje druge javne ili profesionalne dužnosti, kao što je primjerice predsjedniku Vlade, pa razlog zašto predsjednik Republike ne može istovremeno biti mandatar nije mandatarevo obnašanje dužnosti predsjednika već to što je faktično nemoguće ispoštovati odredbu čl. 98. Ustava koja traži da osobi (dakle nekoj drugoj osobi, a ne sebi samom) povjeri mandat nakon obavljenih konzultacija za koje prirodno opet treba postojati neka druga osoba.
Odnosno, ako bismo okrenuli smjer – da predsjednik Republike Hrvatske povjeri nekoj osobi različitoj od samog sebe mandat za sastavljanje Vlade, pa se prije nego Vlada dobije povjerenje u Saboru održe predsjednički izbori, nema zapreke da se taj mandatar kandidira i u slučaju pobjede postane predsjednik Republike Hrvatske.
Mandatar kao Schrödingerova mačka
Nije dakle da se te pozicije isključuju, nego je fizički nemoguće da predsjednik Republike povjerenje ukaže samom sebi, ali jest moguće da onaj kome je povjerenje ukazano naknadno postane predsjednik Republike, čime bi se te dvije funkcije sjedinile u istoj osobi (naravno, pod uvjetom da mandatar nema ambicije biti predsjednik te Vlade koju predlaže Saboru jer opet ne može ista osoba biti i predsjednik Vlade i predsjednik Republike).
Ne bi li ta osoba, nakon što postane predsjednik, morala prestati biti mandatar zbog čl. 96. Ustava, prema kojem predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost? Ne bi, jer biti mandatar nije dužnost, ali doći ćemo do toga.
Preuzimanje uloge mandatara dakle ne isključuje obavljanje neke druge dužnosti, već u konkretnom slučaju osobu koja je predsjednik Republike diskvalificira to što ne može istovremeno sjediti s obje strane stola za kojim se odvijaju konzultacije između predsjednika Republike i potencijalnog mandatara.
Funkcija mandatara ne postoji
Može li mandatar biti osoba pravomoćno osuđena za počinjenje kaznenog djela? Može. Zašto? Zato jer nigdje ne piše da ne može. Jedina situacija kad bi to bio ograničavajući faktor je ako bi toj osobi bila izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti koju predviđa Kazneni zakon.
Što nas dovodi do sljedeće pravne praznine – je li mandatar dužnost? Nije. I opet je odgovor na pitanje “zašto?” isti – “zato što nigdje ne piše da jest”. Zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika taksativno su pobrojane sve funkcije koje ulaze u obuhvat tog pojma. Pa su tako dužnosnicima određeni predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik i potpredsjednici Sabora, zastupnici u Hrvatskom saboru, predsjednik i članovi Vlade, predsjednik i suci Ustavnog suda, ravnatelji policije, Porezne uprave, Carinske uprave i mnogi drugi, ali ne i mandatar za sastav vlade.
Povrh toga, njega predsjednik Republike ne imenuje nego mu tek povjerava mandat. Iz koje terminologije se dade iščitati da uopće ne postoji funkcija mandatara (jer ga nitko ne imenuje) već se osobu kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat tek tako naziva. Upravo zato Ustavni sud i nije naveo da se međusobno isključuju te dvije funkcije nego te dvije pozicije.
Slobodna trgovina utjecajem
Kako mandatar dakle nije državni dužnosnik, to ga ne svrstava niti u red obveznika iz Zakona o sprječavanju sukoba interesa, pa mandatara za sastav vlade, osim što ne mora ispuniti imovinsku karticu, ne obvezuju ni druge odredbe tog Zakona. Najzanimljivija je ona čl. 2. koja glasi “U obnašanju javne dužnosti obveznici ne smiju svoj privatni interes stavljati ispred javnog interesa”. Mandatar se tako komotno može pri sastavljanju vlade voditi svojim privatnim interesom. Obliti privatorum publica curate se nje(ga) ne tiče.
Članak 7. Zakona popisuje pak zabranjena djelovanja obveznika poput korištenja povlaštenih informacija, primanja neke koristi, traženja usluge radi glasovanja o nekoj stvari, obećavanja zaposlenja ili utjecanja na dobivanje ugovora o javnoj nabavi. Mandatar sve to mirne duše smije raditi.
Da zaključimo, mandatar za sastav Vlade Republike Hrvatske može biti netko tko nema hrvatsko državljanstvo, tko je pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela, koji stavlja privatni interes ispred javnog i čiju imovinu nismo u mogućnosti provjeriti. Jedini tko mandatar ne može biti je Zoran Milanović.