Na talijanskim izborima vjerojatno će pobijediti tvrda desnica. Super vijest za Putina, očajna za Europu

Putinova sjena nad Italijom

Zbog invazije na Ukrajinu, i Berlusconi se odrekao svog ruskog prijatelja – izjavio je da je razočaran i rastužen Putinovim ponašanjem – ali njihov dugogodišnji blizak odnos zorno svjedoči o vezama dijela talijanske desne političke scene s Moskvom.

Zadnjih tjedana pitanje odnosa Rima i Moskve i mogući utjecaj Vladimira Putina na politička zbivanja u Italiji ponovno je u žarištu pažnje: nakon što je u srpnju pala Vlada Marija Draghija, Talijani u rujnu izlaze na izbore na kojima desničarski blok ima velike šanse osvojiti većinu. Prema zadnjim anketama, blizu su 50-postotnoj podršci i u uvjerljivoj prednosti pred lijevim centrom.

Osjetljiv politički trenutak

Uz Berlusconijevu Forza Italiju, tu su i krajnje desna Liga Mattea Salvinija i Braća Italije Giorgije Meloni te nekoliko manjih stranka. Prema zadnjim analizama anketa, taj bi savez mogao imati većinu u oba doma parlamenta. Talijanski izborni sustav ide na ruku strankama okupljenim u veće saveze, a ljevica i centar zasad ne uspijevaju oformiti takav, široki blok.

Politička nestabilnost nije posebna novost za talijansku scenu, Draghi je (bio) šesti premijer u posljednjih deset godina, no nova politička previranja događaju se u osjetljivim okolnostima – na europskom tlu vodi se rat, a Putinova invazija na Ukrajinu testira jedinstvo Europske unije koja je uz to suočena s energetskom i, moguće, ekonomskom krizom.

Draghijeva europska Italija

Italija je pritom jedna od ključnih EU članica: veliko gospodarstvo koje, doduše, pati od određenih problema poput visokog duga, jedna od utemeljiteljica današnje Europske unije i članica skupine G7. Mada ponekad u sjeni Njemačke i Francuske, ima bitan utjecaj na formiranje europskih politika.

U vrijeme Draghijevog mandata Italija je bila proeuropski usidrena, unatoč šarolikoj koaliciji koja je podržavala vladu, a u kojoj su bile i neke od stranaka desnice. Draghi je zagovarao odlučne poteze EU-a prema Putinu i oštre sankcije protiv Kremlja. Čvrsto je podržavao i ukrajinske aspiracije za članstvo u EU te slanje oružja Ukrajincima za obranu od invazije.

Draghijeva Italija bila je „nepokolebljivi oslonac u europskom odgovoru na naše zajedničke izazove, posebno u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu“, ustvrdio je francuski predsjednik Emmanuel Macron nakon Draghijeve ostavke.

Otvorena neugodna pitanja

Bivši guverner Europske središnje banke na odlazak je bio prisiljen jer su mu tri stranke unutar koalicije, Forza Italija, Liga i Pokret 5 zvijezda, uskratile podršku. Njegova ostavka otvorila je predizbornu sezonu u Italiji, ali i neka neugodna pitanja. Kao, na primjer, kakvu je ulogu – ako doista jest nekakvu – u Draghijevom političkom uzmaku odigrao Kremlj?

U posljednjem obraćanju Senatu prije ostavke, Draghi je i sam spomenuo ruski utjecaj: „Moramo pojačati napore u borbi protiv uplitanja Rusije i drugih autokracija u našu politiku, u naše društvo“, kazao je. Tjedan dana kasnije njegove su riječi odzvanjale u novom kontekstu.

Kakva je bila uloga Kremlja?

Pozivajući se na obavještajna izvješća, dnevnik La Stampa objavio je da se u svibnju diplomat iz ruskog veleposlanstva sastao s jednim suradnikom Salvinija i pitao ga namjerava li Liga povući svoje ministre iz Draghijeve koalicije. U to vrijeme, u svibnju, uopće se nije spekuliralo s padom vlade.

Krenula je lavina reakcija. Od Salvinija se tražilo da objasni svoje odnose s Rusijom. „Želimo znati je li Putin doveo do pada Draghijeve vlade“, kazao je Enrico Letta, još jedan bivši premijer koji od lani vodi Demokratsku stranku. Ta je stranka lijevog centra čvrsto podržavala nezavisnog Draghija.

Hvalospjevi za ruskog vođu

Salvini je uzvratio da su to sve „fake news“ i gluposti, pripisujući cijelu priču predizbornoj kampanji. Čelnik krajnje desne Lige, koji je u vladi Giuseppea Contea bio ministar unutarnjih poslova naširoko poznat po vrlo tvrdim stavovima protiv migranata, već je dulje, međutim, na udaru kritika zbog ranijeg odnosa prema Putinu.

Prije više godina fotografiran je u majici s Putinovim likom, nakon ruske ankesije Krima 2014. protivio se sankcijama protiv Rusije, za Putina je svojedobno govorio da je jedan od najboljih državnika na svijetu i svojim pristašama objašnjavao da bi Italiji trebali takvi ljudi koji „rade u interesu svojih građana“.

Prva žena na čelu Vlade?

Nakon ruskog napada na Ukrajinu i on je, kao i Berlusconi, zatomio svoje nekadašnje javne simpatije prema Putinu i okrenuo ploču. Osudio je rusku invaziju i putovao na ukrajinsku granicu u posjet izbjeglicama. Ali godine otvorene sklonosti ruskome vođi i dalje izazivaju dvojbe u Bruxellesu i šire. Pogotovo sad kad su na vratima izbori.

Ako su ankete točne, međutim, na poziciju talijanske premijerke cilja Salvinijeva bliska politička saveznica Giorgia Meloni, čelnica Braće Italije. Ta bi stranka nakon rujanskih izbora trebala biti pojedinačno najjača, tako barem sugeriraju istraživanja javnog mnijenja. Oni nisu bili dio velike koalicije koja je podržavala Draghija.

Postfašistički korijeni stranke

Meloni se pokušava (re)pozicionirati prema umjerenijoj političkoj struji i ublažiti imidž stranke koja vuče korijene iz jednog postfašističkog pokreta i koja je uostalom zadržala logo iz tog vremena. Deutsche Welle je nedavno pisao da je članovima stranke prošle jeseni poslala interni dopis u kojem im nalaže da se više ne daju ekstremne izjave, da se suzdrže od referenci na fašizam i da se ne pokazuje „rimski pozdrav”.

U videu koji je nedavno objavila – namijenjenom međunarodnoj javnosti, jer je poruka snimljena na engleskom, francuskom i španjolskom – Meloni distancira sebe i svoju stranku od fašizma te tvrdi da pobjeda njezine stranke ne bi predstavljala opasnost za talijansku demokraciju.

Glancanje radikalnog imidža

“Talijanska desnica već desetljećima ostavlja fašizam povijesti, nedvosmisleno osuđujući gušenje demokracije i sramne antižidovske zakone”, kazala je u snimljenoj poruci. Danima u međunarodnim medijima čita, dodaje, članke u kojima se nju opisuje “kao opasnost za demokraciju, za talijansku, europsku i međunarodnu stabilnost”.

Tvrdnje da bi pobjeda Braće Italije “bila katastrofa, dovela do autoritarnog skretanja, izlaska Italije iz eura”… opisala je kao “besmislice”. “Ništa od toga nije istina”, deklarirala je u kameru.

Meloni, dakle, igra na umjereniju kartu, u pokušaju da omekša imidž kod kuće i u inozemstvu. Taj pokušaj preobrazbe, čini se, kod dijela birača ima efekta. Prije nekoliko godina bilo bi nezamislivo da Braća Italije budu u poziciji da osvoje najviše glasova na izborima.

Stara prijateljstva, nove podjele

Za razliku od svojih političkih saveznika, s kojima pretendira preuzeti vlast na rujanskim izborima, Meloni nije previše dvojila oko podrške Ukrajini, slanja oružja i osude Putinove invazija. Uvjerava stoga da će, u slučaju pobjede desnog bloka, Rim ostati pouzdan partner međunarodne zajednice jer Italija ne smije biti slaba karika zapadnog saveza.

Pitanje je, međutim, kakvi će točno biti odnosi snaga unutar buduće koalicije koja će, po svemu sudeći, formirati sljedeću talijansku vladu. Ako se, dakako, anketni trendovi potvrde na biralištima – jer do izbora je ipak još pet tjedana, u politici sasvim dovoljno vremena za svakakva iznenađenja.

Ne bi, međutim, bilo nikakvo iznenađenje da eventualnu pobjedu desnog bloka u Moskvi shvate kao šansu da pokušaju oživjeti neka stara prijateljstva. I zabiti još jedan klin u europsko jedinstvo.