Praktički je tek počeo, a već je na dobrom je putu da zasjeni, nadmaši i skroz matira Kolindu Grabar Kitarović. Naravski, Zoran Milanović. Bivša predsjednica drobila je, drobila i ostajala živa da bi na kraju, u predizbornom paroksizmu, na komični strip srozala cijelu instituciju predsjednika države. Tako da su – u danoj ponudi – lijeva, lijevo-liberalna i centraška javnost, a i nešto umjerenih konzervativaca, uglavnom navijali da pobijedi Milanović. I ja isto. Me too.
Ispostavlja se, međutim, da je baciti listić u njegovu kutiju bila opaka lutrija za ljude koji su ga birali umorni od petoljetke cirkusa s gospođom Kolindom. Jer je šef države, u samo godinu dana, u nervozni hrvatski eter već ispalio cijelu kanonadu čuda neviđenih. Ovo njegovo sirovo i nabusito pljuvanje po udruzi Babe posljednji je, a evidentno ne i zadnji ispad novoga predsjednika. Samo čekaj i slušaj.
Mokra krpa na čelo
Siže priče je poznat, kontekst isto tako, ali podsjetimo se svejedno. Milanovića su, dakle, pitali kako komentira poplavu priznanja djevojaka i žena iz Hrvatske i regije da su seksualno zlostavljene na fakultetu, u školi, na poslu i u sportu. Pokazujući razumijevanje za naše žrtve – obične djevojke, žene i majke – Milanović izjavljuje kako se svakako ipak ne treba previše uživljavati u (navodne) patnje holivudskih zvijezda koje se ”ne ustaju iz kreveta za manje od pet milijuna dolara”, a onda se, ”za trideset godina”, sjete prijavljivati da su ih u karijeri molestirali moćni muškarci.
Aktivistkinje iz Baba odgovaraju da je sramotno dijeliti žrtve prema tome jesu li bogate ili siromašne i tako slabiti ženski pokret. Traže ispriku. Sanja Sarnavka poručuje Milanoviću da na ovakve njegove budalaštine moraš staviti na čelo mokru krpu da ublažiš glavobolju.
Bombarder s Pantovčaka na to im uzvraća da su beskorisne. Da se bore za naslovnice s temom koja je momentalno ”dnevnopolitički isplativa”. Da njihova dreka ne pomaže žrtvama seksualnog zlostavljanja, ”a ponekad im čak i šteti”. I još čak i to da im je ime ”glupo i neduhovito”.
Sarnavka se u životu navozala žrtava
Baš fino da predsjednik nikad nije bio seksualno ni fizički zlostavljan – kao ni zagrebački rektor Damir Boras – pa se nisu imali potrebe javljati policiji ni udrugama. No mnoge i mnoge žene jesu pa su se Babama i obraćale za pomoć od 1994. do danas. Ne vjerujem da se ijedna obratila Milanoviću, ni kad je kao javna osoba išao u ”klub” u Slovenskoj da se ne baci riba, a ni sada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I moram obavijestiti predsjednika da je zaštitno lice Baba, Sanja Sarnavka (inače moja prijateljica sa studija, kažem to zato da se Milanović sam ne muči da bi kod mene razotkrio izdajnički sukob interesa), više noći u ovih tridesetak godina provela vozeći u svom autu žene i djecu, žrtve obiteljskog nasilja uključujući i seksualno zlostavljanje, do sigurnih kuća, ili do svoje vlastite kad se nije imalo gdje, nego što je Milanović ustajao da ode na WC.
Jedna od najboljih i najpametnijih studentica iz onih generacija, majka dvaju sinova, koja se mogla obogatiti u kakvoj drugoj karijeri, posvetila se tom ”beskorisnom” poslu da pomaže drugima. Brojne aktivistkinje i aktivisti koji su prošli kroz Babe isto kao i ona. Oni su mijenjali Hrvatsku na bolje neusporedivo više nego što ju je promijenio Milanović koji je četiri godine imao pod sobom sve poluge vlasti.
Nema toliko šalica na Pantovčaku
Možda bi predsjednik mogao u jednom od svojih dokonih dana pozvati na kekse sve te žene i djecu kojima su pomagale te ”niškoristi” iz Baba, izvlačile ih po mraku iz stanova u kojima se razbijalo i tuklo, ponudile im utjehu, nahranile ih, vozile ih u bolnicu, nalazile im smještaj, posao i vrtiće da se osove na noge. Ne bi na Pantovčaku našli toliko šalica da im svima ponude gutljaj čaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa ako ćemo baš biti tako nepatriotski drski prema svetoj instituciji Predsjednika da uspoređujemo tko je korisniji za ovo društvo, Ured na Pantovčaku ili Babe, mislim da je odgovor sasvim jasan. Treba biti pristojan i uravnotežen da se to barem prešutno prizna, a nepristojan i neuravnotežen da ih se još ovako napadne na pasja kola.
To je jedno. Drugo je predsjednikovo napuhavanje kako on uvijek ”govori ono što misli” dok mu Babe, navodno, žele osporiti to pravo ”kako bi dospjele na naslovnice”. Pa s nasrtljivim ”mišljenjima” koja je iznio u ovom slučaju, Milanović se sigurno ne bi trebao hvaliti.
Još im samo fali Strašni sud predsjednika države
Jer da vani ”holivudske zvijezde”, a kod nas poznate glumice i druge javne osobe, nisu preko svoje kože otvorile temu seksualnog zlostavljanja kao naplate za posao, ispite i napredovanje, sigurno je da se to nikad ne bi usudile male anonimne studentice iz provincije, kuharice, spremačice, službenice ni pomoćne sestre u bolnici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A posebno je degutantno razvrstavati žrtve seksualnih predatora na one koje su materijalno situirane i na sirotice koje bez plaćice ne mogu izdržati ni dva mjeseca. Jer, kao što znamo, nisu svi ljudi i sve žene jednako jaki, to ne ovisi o novcu, veliki intelektualac Milanović morao bi imati malčice sluha za takva taktilna i osjetljiva pitanja.
Nekad se iz strašnih odnosa ne nađe izlaz zbog emocionalne paralize, nekad zbog djece, nekad zbog odgoja, srama što će reći roditelji ili straha kako će reagirati selo i Crkva. Žrtvama stvarno treba još samo to da im se na savjest natovarila vaga Strašnog Suda predsjednika države. Pa da zašute zauvijek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko je za ovo društvo korisniji, predsjednik Milanović ili udruga Babe? Odgovor je sasvim jasan
Možda bi predsjednik mogao u jednom od svojih dokonih dana pozvati na kekse sve te žene i djecu kojima su pomagale te ''niškoristi'' iz Baba
Posebno je degutantno kad šef države razvrstava žrtve seksualnih predatora na one koje su materijalno situirane i na sirotice koje bez plaćice ne mogu izdržati ni dva mjeseca. Jer da vani ''holivudske zvijezde'', a kod nas poznate glumice i druge javne osobe, nisu preko svoje kože otvorile temu seksualnog zlostavljanja kao naplate za posao, ispite i napredovanje, sigurno je da se to nikad ne bi usudile male anonimne studentice iz provincije, kuharice, spremačice, službenice ni pomoćne sestre u bolnici.
Praktički je tek počeo, a već je na dobrom je putu da zasjeni, nadmaši i skroz matira Kolindu Grabar Kitarović. Naravski, Zoran Milanović. Bivša predsjednica drobila je, drobila i ostajala živa da bi na kraju, u predizbornom paroksizmu, na komični strip srozala cijelu instituciju predsjednika države. Tako da su – u danoj ponudi – lijeva, lijevo-liberalna i centraška javnost, a i nešto umjerenih konzervativaca, uglavnom navijali da pobijedi Milanović. I ja isto. Me too.
Ispostavlja se, međutim, da je baciti listić u njegovu kutiju bila opaka lutrija za ljude koji su ga birali umorni od petoljetke cirkusa s gospođom Kolindom. Jer je šef države, u samo godinu dana, u nervozni hrvatski eter već ispalio cijelu kanonadu čuda neviđenih. Ovo njegovo sirovo i nabusito pljuvanje po udruzi Babe posljednji je, a evidentno ne i zadnji ispad novoga predsjednika. Samo čekaj i slušaj.
Mokra krpa na čelo
Siže priče je poznat, kontekst isto tako, ali podsjetimo se svejedno. Milanovića su, dakle, pitali kako komentira poplavu priznanja djevojaka i žena iz Hrvatske i regije da su seksualno zlostavljene na fakultetu, u školi, na poslu i u sportu. Pokazujući razumijevanje za naše žrtve – obične djevojke, žene i majke – Milanović izjavljuje kako se svakako ipak ne treba previše uživljavati u (navodne) patnje holivudskih zvijezda koje se ”ne ustaju iz kreveta za manje od pet milijuna dolara”, a onda se, ”za trideset godina”, sjete prijavljivati da su ih u karijeri molestirali moćni muškarci.
Aktivistkinje iz Baba odgovaraju da je sramotno dijeliti žrtve prema tome jesu li bogate ili siromašne i tako slabiti ženski pokret. Traže ispriku. Sanja Sarnavka poručuje Milanoviću da na ovakve njegove budalaštine moraš staviti na čelo mokru krpu da ublažiš glavobolju.
Bombarder s Pantovčaka na to im uzvraća da su beskorisne. Da se bore za naslovnice s temom koja je momentalno ”dnevnopolitički isplativa”. Da njihova dreka ne pomaže žrtvama seksualnog zlostavljanja, ”a ponekad im čak i šteti”. I još čak i to da im je ime ”glupo i neduhovito”.
Sarnavka se u životu navozala žrtava
Baš fino da predsjednik nikad nije bio seksualno ni fizički zlostavljan – kao ni zagrebački rektor Damir Boras – pa se nisu imali potrebe javljati policiji ni udrugama. No mnoge i mnoge žene jesu pa su se Babama i obraćale za pomoć od 1994. do danas. Ne vjerujem da se ijedna obratila Milanoviću, ni kad je kao javna osoba išao u ”klub” u Slovenskoj da se ne baci riba, a ni sada.
I moram obavijestiti predsjednika da je zaštitno lice Baba, Sanja Sarnavka (inače moja prijateljica sa studija, kažem to zato da se Milanović sam ne muči da bi kod mene razotkrio izdajnički sukob interesa), više noći u ovih tridesetak godina provela vozeći u svom autu žene i djecu, žrtve obiteljskog nasilja uključujući i seksualno zlostavljanje, do sigurnih kuća, ili do svoje vlastite kad se nije imalo gdje, nego što je Milanović ustajao da ode na WC.
Jedna od najboljih i najpametnijih studentica iz onih generacija, majka dvaju sinova, koja se mogla obogatiti u kakvoj drugoj karijeri, posvetila se tom ”beskorisnom” poslu da pomaže drugima. Brojne aktivistkinje i aktivisti koji su prošli kroz Babe isto kao i ona. Oni su mijenjali Hrvatsku na bolje neusporedivo više nego što ju je promijenio Milanović koji je četiri godine imao pod sobom sve poluge vlasti.
Nema toliko šalica na Pantovčaku
Možda bi predsjednik mogao u jednom od svojih dokonih dana pozvati na kekse sve te žene i djecu kojima su pomagale te ”niškoristi” iz Baba, izvlačile ih po mraku iz stanova u kojima se razbijalo i tuklo, ponudile im utjehu, nahranile ih, vozile ih u bolnicu, nalazile im smještaj, posao i vrtiće da se osove na noge. Ne bi na Pantovčaku našli toliko šalica da im svima ponude gutljaj čaja.
Pa ako ćemo baš biti tako nepatriotski drski prema svetoj instituciji Predsjednika da uspoređujemo tko je korisniji za ovo društvo, Ured na Pantovčaku ili Babe, mislim da je odgovor sasvim jasan. Treba biti pristojan i uravnotežen da se to barem prešutno prizna, a nepristojan i neuravnotežen da ih se još ovako napadne na pasja kola.
To je jedno. Drugo je predsjednikovo napuhavanje kako on uvijek ”govori ono što misli” dok mu Babe, navodno, žele osporiti to pravo ”kako bi dospjele na naslovnice”. Pa s nasrtljivim ”mišljenjima” koja je iznio u ovom slučaju, Milanović se sigurno ne bi trebao hvaliti.
Još im samo fali Strašni sud predsjednika države
Jer da vani ”holivudske zvijezde”, a kod nas poznate glumice i druge javne osobe, nisu preko svoje kože otvorile temu seksualnog zlostavljanja kao naplate za posao, ispite i napredovanje, sigurno je da se to nikad ne bi usudile male anonimne studentice iz provincije, kuharice, spremačice, službenice ni pomoćne sestre u bolnici.
A posebno je degutantno razvrstavati žrtve seksualnih predatora na one koje su materijalno situirane i na sirotice koje bez plaćice ne mogu izdržati ni dva mjeseca. Jer, kao što znamo, nisu svi ljudi i sve žene jednako jaki, to ne ovisi o novcu, veliki intelektualac Milanović morao bi imati malčice sluha za takva taktilna i osjetljiva pitanja.
Nekad se iz strašnih odnosa ne nađe izlaz zbog emocionalne paralize, nekad zbog djece, nekad zbog odgoja, srama što će reći roditelji ili straha kako će reagirati selo i Crkva. Žrtvama stvarno treba još samo to da im se na savjest natovarila vaga Strašnog Suda predsjednika države. Pa da zašute zauvijek.