Tko se to iz oporbe nije pojavio na glasanju protiv Beroša i Grlića Radmana? Uglavnom Socijaldemokrati i Mostovci
Oporba je mogla skupiti 74 glasa za opozive ministara, a imala ih je tek pedesetak
S druge strane, u SDP-u, Zeleno-lijevom bloku i Klubu Centra i Glasa su prilično disciplinirani. U dva glasanja nedostajalo je ukupno tek dvoje ljudi (jednom SDP-ovac, jednom zastupnik Zeleno-lijevog bloka), od ukupno 44 glasa na koje su ove stranke mogle računati (imaju ukupno 22 mandata)
Malo što je baš toliko uvredljivo za zdrav razum i elementarnu političku pismenost građana kao dvije strategije aktualnog HDZ-a (ranije inkarnacije se uglavnom nisu spuštale na tako sulude razine). Prva, koju posebno voli premijer Andrej Plenković, je nabijanje na nos opoziciji onog što je vlast napravila vodeći zemlju – uz pitanje, a što ste vi? Pa ništa.
Zemlju vodi Vlada, koju je izglasala i podržava saborska većina. Oporba je u manjini i sve što mogu raditi je predlagati što bi trebalo napraviti. I gledati kako ih HDZ-ova većina prezrivo odbija.
Ni abeceda demokracije. Tek a i b
Druga stvar je možda još bizarnija. Svaki put kad u Saboru propadne pokušaj opoziva nekog ministra (koji uglavnom, protokom manje ili više vremena završe u, bolja opcija – političkom rezalištu, lošija – Remetincu) HDZ se na sva usta hvali kako je propala još jedna oporbena inicijativa. Pa da vam uspiju smijeniti ministra u Saboru, sljedeću oporbenu inicijativu bi, pobogu, pokretao HDZ. Jer bi izgubio vlast.
Ovo čak nije ni abeceda demokracije, ovo su, otprilike, samo slova a i b, za koja se u vladajućoj stranci prave kako ih nisu savladali, računajući na poslovično solidnu razinu neinformiranosti u općoj populaciji. Što, opet, ne znači da nije legitimno pitanje kako je moguće da vladajući, s jednim-dva glasa viška na papiru, u stvarnosti imaju dvadesetak glasova više kad se glasa o opozivima ministara.
Skrivanje iza pandemije
Ukratko, oporba za svoje inicijative o smjenama ministara može računati na 74 glasa (od jeseni 75, jer Reformisti napuštaju koaliciju), a HDZ ih može obraniti sa 77 glasova (od jeseni 76). Uglavnom, trebalo bi biti tijesno. Ali nije – opozicija skupi pedesetak glasova i to je to.
Sve do prije nekoliko dana su se oni koji su izostajali s glasanja mogli manje-više uspješno skrivati iza – koronavirusa. Naime, od izbijanja pandemije Sabor je prestao objavljivati pojedinačne rezultate glasanja i dugo ostao jedini parlament u Europskoj uniji s takvom sumanutom praksom. Od posljednje sjednice, međutim, sve su brojke javno dostupne na saborskim stranicama.
Pet od osam Mostovaca propustilo Beroša
Tko je, dakle, kiksao kod srpanjskih rasprava o povjerenju ministru zdravstva Viliju Berošu (51 glas za opoziv) i ministru vanjskih poslova Gordanu Grliću Radmanu (56 puta palac dolje)? Najjednostavniji odgovor glasi: Socijaldemokrati Davorka Vidovića, Most i dio desnice.
Najveći oporbeni klub, nastao sukobom u SDP-u, broji 18 članova. U glasanju o povjerenju za dvojicu ministara nedostajalo je čak desetero socijaldemokrata (dva puta po pet). Bučni Most je, pak, potpuno kiksao kod glasanja o povjerenju Berošu – hajde što je nesretni Nikola Grmoja krivo glasao pa je ispalo da je podržao ministra čiju smjenu zaziva godinama, ali na glasanju nije bilo čak pet od sedam njegovih kolega. Dvoje ih je nedostajalo i na glasanju o Grlić Radmanu, a inače frenetičnog Marina Miletića nije bilo niti jednom.
“Ponavljači”: Penava i Prkačin
S disciplinom vlastitih zastupnika ne stoje baš najbolje ni u Domovinskom pokretu. Od njih sedmorice, dvoje ih je nedostajalo kod glasanja o Berošu, a troje kod dizanja ruku o ministru vanjskih poslova. Zanimljivo, “ponavljači” u izostancima su bili inače prilično bučni Ivan Penava i Ante Prkačin.
Ekipa iz kluba Za pravednu Hrvatsku, nastalog od bivših članova Domovinskog pokreta, izgleda nije impresioniran oporbenim inicijativama. Od trojca Miroslav Škoro, Milan Vrkljan i Ružica Vukovac, tek se Škoro pojavio na glasanju o Berošu i dao svoj glas za smjenu ministra. Kad je na redu bio Grlić Radman, “pravednika” nije bilo u Saboru.
Stranke koje vladaju najvećim gradovima – odgovorne
S druge strane, u SDP-u, Zeleno-lijevom bloku i Klubu Centra i Glasa su prilično disciplinirani. U dva glasanja nedostajalo je ukupno tek dvoje ljudi (jednom SDP-ovac, jednom zastupnik Zeleno-lijevog bloka), od ukupno 44 glasa na koje su ove stranke mogle računati (imaju ukupno 22 mandata). Solidno uspješni su, sa samo jednim izostankom u dva glasanja o povjerenju bili i Suverenisti (četiri zastupnika).
Ako se govori o onim zastupnicima koji nisu dio vladajuće koalicije, a koji se nisu pojavili ni kod Beroša, ni kod Grlić Radmana, onda se, uz već spomenute, tu nalaze Dario Zurovec (Fokus), Vesna Nađ (Socijaldemokrati), te nezavisni Vinko Grgić (bio u SDP-u dok ga nije dohvatio USKOK) i Hrvoje Zekanović.
Zrno soli i važnost stranačke discipline
Ove brojke, naravno, ipak treba uzeti sa zrnom soli – radi se o zasad malom uzorku, glasanjima o povjerenju za dva ministra u roku od tjedan dana, osmog i 15. srpnja. Ljudi mogu biti bolesni, a mogu i na drugi način biti opravdano odsutni. Međutim, one po prvi put u ovom sazivu Sabora pružaju dio odgovora na pitanje o tome zašto oporba ima toliko malo glasova kad pokušava smijeniti ministre.
A disciplina u vlastitim redovima svakako može biti dobar pokazatelj ozbiljnost oporbene političke stranke. Kao što su bizarna tumačenja uloga vlasti i oporbe vrijedan pokazatelj ozbiljnosti vladajućih.